UsI-473/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Visokog časnog suda Hrvatske liječničke komore (OIB: 86676104888), Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, zastupanog po predsjedniku doc. dr. sc. MA, dr. med, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, prijavljene liječnice Sanje Batina, dr. med. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz Splita, Spinčićeva 1, zastupane po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu „Ljubičić & Vrdoljak & partneri“, Split, Sukojišanska 4, radi disciplinske odgovornosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja te opunomoćenika tuženika i zainteresirane osobe, 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Visokog časnog suda Komore Hrvatske liječničke komore KLASA: 052-02/20-03/04, URBROJ: 385-02/05-22-25 od 14. srpnja 2022. i Časnog suda Hrvatske liječničke komore KLASA: 052-02/20-03/04, URBROJ: 385-02/05-21-20 od 6. prosinca 2021. kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 24. veljače 2023. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: 052-02/20-03/04, URBROJ: 385-02/05- 22-25 od 14. srpnja 2022. i Časnog suda Hrvatske liječničke komore KLASA: 052- 02/20-03/04, URBROJ: 385-02/05-21-20 od 6. prosinca 2021. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je u postupku utvrđeno da prijavljena liječnica nije počinila težu disciplinsku povredu iz članka 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika koja je činjenično opisana i pravno okvalificirana u izreci prvostupanjske odluke i da ona nije počinila disciplinsku povredu Kodeksa medicinske etike i deontologije označene pod točkom 3. izreke. Smatra da nema ijednog argumenta da je prijavljena liječnica Batina izradila stručno nalaz i mišljenje od 24. lipnja 2019. u skladu s pravilima struke i na temelju vjerodostojne dostupne dokumentacije u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-6/2013. Tvrdi da je ona izradila vještvo na temelju neistinitog prijevoda vjerodostojno dostupne dokumentacije i na neistinitom klevetanju da je on kamatar. Tvrdi i da je NA bio sposoban za potpuno, svjesno i razumno rasuđivanje i donošenje odluka, da je mogao potpuno i razumno shvatiti značenje svojih postupaka i pravnih učinaka tih postupaka; da u navedenom parničnom spisu nema dokaza ili podataka koji daju dovoljno osnove da se može zaključiti da je NA samo u vrijeme zaključivanja ugovora od 2002. do 2009. bio sposoban za potpuno, svjesno i razumno rasuđivanje. Smatra pogrešnim zaključak upravnog tijela da nalaz i mišljenje vještaka ne može biti predmet disciplinskog postupka, jer mu to pravo pruža Kodeks medicinske etike i deontologije i jer je teško oštećen nalazom i mišljenjem kojeg je ona izradila u navedenom parničnom postupku. Zaključio je da je prijavljena liječnica izravnom namjerom izradila nalaz i mišljenje s ciljem da njega teško ošteti i da ga okleveta te da je ona očito bila u dosluhu sa NA. Tvrdi i da iz zdravstvenog kartona i raspoložive medicinske dokumentacije nema dokaza da je NA odlazio kod psihijatra za duševne bolesti nakon ostvarivanja invalidske mirovine od 1996. do vještava u 2018. i 2019., niti da mu je oduzeta poslovna sposobnost, a niti je u dokumentaciji naznačena dijagnoza F21, niti da se klinički liječio niti da je bio pacijent psihijatrije. Tvrdi i da iz dokumentacije proizlazi da je NA sposoban za rad, a što je prijavljena izostavila naznačiti u nalazu i mišljenju kojeg je izradila 24. lipnja 2019. Potom tužitelj iznosi detaljnu analizu medicinske i druge dokumentacije na temelju čega je zaključio da se nigdje ne spominje teža duševna bolest, nesposobnost za rasuđivanje ili terapija koja bi utjecala na kognitivne funkcije pa i vezano za sklopljene ugovore u razdoblju od 2002. do 2009., da su sve njegove radnje bile njegov voljni izbor, da je bio svjestan da mora vratiti novac i da može biti u problemu zbog kamata. Istaknuo je i da tuženik nije uzeo u obzir iskaz prijavljene liječnice kojeg je ona dala pred Općinskim sudom u Splitu na zapisnik od 9. listopada 2019. Smatra da je odluka tuženika utemeljena na manjkavim dokazima, da je riječ o pristranoj odluci, da mu je uskraćeno dokazivati bitne činjenice, da je sud povrijedio i pravila postupka, kada mu nije omogućio svjedocima dokazivati da se može uči u psihijatrijski odjel bolnice ali i osporavati utvrđeno dokazom vještačenjem dostupne medicinske dokumentacije.

Stoga je zatražio poništiti osporenu odluku.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenoj odluci. Njome je, u točki 1. izreke, odbijena žalba tužitelja, podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i potvrđena je odluka Časnog suda Hrvatske liječničke komore, a, u točki 2. izreke, obvezan je on platiti troškove postupka u iznosu od 3.511,04 kuna. Tvrdi da su tužbeni navodi isti onima koje je tužitelj iznio u žalbi protiv prvostupanjske odluke, a ne koje je on odgovorio u obrazloženju osporene odluke.

3. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba je istaknula da je tuženik na temelju provedenog postupka pravilno utvrdio da ona, kao prijavljena liječnica nije počinila tešku disciplinsku povredu iz članka 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika, odnosno da bi ona teško povrijedila Kodeks medicinske etike i deontologije. Tvrdi da nije sporno da je, kao stalni sudski vještak psihijatar, izradila nalaz i mišljenje o sposobnosti za rasuđivanje tužitelja FA u trenutku sklapanja ugovora u parničnom postupku koji se vodio po tužbi tužitelja FA protiv tuženika JA pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Po-6/2013. Tvrdi i da nije sporno da je ona vještvo izradila na temelju uvida u spis, priložene medicinske dokumentacije i pregleda ispitanika (psihijatrijskom pregledu i razgovoru) te da je ona zaključila da NA nije bio sposoban za potpuno, svjesno i razumno rasuđivanje i donošenje odluke u vrijeme zaključivanja ugovora. Ocijenila je da se temelj tužbe i traženja upravno-sudske zaštite svodi na nezadovoljstvo tužitelja nalazom i mišljenjem prijavljene liječnice. Istaknuo je da je tužitelj, kao stranka u parničnom postupku, bezuspješno osporio konkretni (pisani i usmeni) nalaz i mišljenje, da je on bio predmet ocjene uredujućeg suca u kontekstu drugih izvedenih dokaza, da je Časni sud Komore nakon izvedenih dokaza utvrdio da je ona izradila nalaz i mišljenje stručno i objektivno, da je pravo stranke u parnici da se ne slaže s nalazom i mišljenje, ali da joj to ne daje pravo da izrađivača vještva prijavljuje Komori, da je riječ o odmazdi prema njoj zbog sadržaja nalaza i mišljenja koji mu ne odgovara, da ne postoji ijedan dokaz da bi se liječnica ponašala na način na koji ju se tereti te da joj se stavlja na teret i kleveta podnositelja zahtjeva, iako je opunomoćenica tužitelja, odvjetnica Katija Vladušić samoinicijativno otišla na radno mjesto prijavljene liječnice u KBC Split vezano za ishod samog vještačenja i prije nego li je nalaz i mišljenje sačinjeno (o čemu je spomenuta i dala iskaz pred sudom). Istaknula je i da je Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju 21. srpnja 2020. donijelo odluku da nema ikakvih dokaza da bi ona davanjem nalaza i mišljenja za potrebe spomenutog parničnog postupka povrijedila Kodeks medicinske etike i deontologije. Stoga je predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Podneskom od 11. listopada 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, koji su, u bitnom, onima koje je on iznio u tužbi. To se odnosi i na podneske zaprimljene u sudu 9. veljače 2024. i 6. svibnja 2025., zbog čega se ne iznosi njihov sadržaj.

5. U dokaznom postupku čitani su: psihijatrijski nalaz i mišljenje izrađen 24. lipnja 2019. u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Po-6/2013, nalaz i mišljenje "Split, 3. listopada 2018.", zapisnik broj Po-6/13 od 19. svibnja 2017., 9. listopada 2019., zapisnik Časnog suda Komore KLASA: 052-02/20-03/04 od 18. listopada 2021., 23. studenoga 2021., pozivi na listu 52. i 53, rješenje o nasljeđivanju broj O-1643/92 od 31. ožujka 1993., ugovor o darovanju od 9. prosinca 2004. uz aneks ovjerovljen 25. svibnja 2006., prijedlog za uknjižbu od 21. prosinca 2004., rješenje o nasljeđivanju broj O-322/03 od 1. prosinca 2004., ugovor o darovanju od 2. studenoga 2004., aneks ugovora o darovanju od 5. listopada 2006., punomoći na listu 69 do 72, prigovor od 10. travnja 2015., žalba od 30. prosinca 2015., predugovor o prodaji od 21. svibnja 2008., kupoprodajni ugovor od 16. listopada 2008., onaj od 24. srpnja 2014., onaj od 28. srpnja 2014., kaznena prijava, izvadak iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], 3389K. O. Sutivan, posjedovni list od 25. srpnja 2009., osobni zdravstveni karton FA (list 105 do 131), medicinska dokumentacija na listu 132 do 212 (nalazi, mišljenja, ocjene liječničkih komisija, uputnice i dr.), ugovor o zajmu od 28. svibnja 2022. i spis predmeta disciplinskog tijela KLASA: 052-02/20-03/04.

5.1. Tužitelj je predložio izvesti dokaz psihijatrijskim vještačenjem na okolnost da je vještakinja, prijavljena liječnica krivotvorila medicinsku dokumentaciju u predmetu u kojem je od suda angažirana. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je stoga on odbijen, budući da je mogao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta disciplinskog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja. Preostale stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

6. Zainteresirana osoba je popisala troškove upravnog spora, dok preostale stranke nisu popisale trošak.

7. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar disciplinskog postupka, koji se vodio protiv prijavljene liječnice, zainteresirane osobe po prijavi podnositelja, tužitelja od 20. siječnja 2020. zbog počinjenja teže disciplinske povrede iz članka 50. stavka 1. podstavka 2. Zakona o liječništvu („Narodne novine“, broj: 121/03. i 117/08., u daljnjem tekstu: ZoL), odnosno članka 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika o disciplinskom postupku Hrvatske liječničke komore (ili skraćeno: HLK) od 14. prosinca 2019. (objavljen je na oglasnoj ploči 16. prosinca 2019., a stupio je na snagu 24. prosinca 2019.; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji je primijeniti u konkretnom predmetu s obzirom na trenutak pokretanja disciplinskog postupka.

9. Pokazalo se spornim je li prijavljena liječnica, stalni sudski vještak za psihijatriju Sanja Batina izradivši nalaz i mišljenje u parničnom predmetu koji se vodio u Općinskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem Po-6/13, počinila težu disciplinsku povredu, kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana kao povreda Kodeksa medicinske etike i deontologije HLK-a.

10. O disciplinskoj odgovornosti liječnika odlučuje Sud Hrvatske liječničke komore primjenom odredbi Pravilnika, a ako njime nije drugačije određeno, na odgovarajući način i primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku na temelju odredbi članka 4. stavka 1. u vezi s člankom 2. stavkom 2. Pravilnika i članka 56. ZoL- a. Uzimajući u obzir trenutak pokretanja disciplinskog postupka, u konkretnom predmetu se primjenjuje supsidijarno odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; u daljnjem tekstu: ZKP).

10.1. Odredbom članka 50. stavkom 1. podstavkom 1. i 2. ZoL-a je propisano da je liječnik disciplinski odgovoran ako povrijedi odredbe toga zakona i povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Komore.

10.2. Prema odredbama članka 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika liječnik je disciplinski odgovoran ako povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije HLK-a.

11. Nije sporno da je tužitelj, podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka stavio na teret prijavljenoj liječnici KA da je nestručno i korumpirano koristeći javne ovlasti utemeljila psihijatrijski nalaz i mišljenje izrađen 24. lipnja 2019. u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Po-6/2013 i dopunski nalaz i mišljenje "Split, 3. listopada 2018.", a čime je, kako tvrdi, zloupotrijebila položaj i ovlasti na preinačavanju vjerodostojnosti raspoložive psihijatrijske dokumentacije tužitelja do 1997.; da bi ona lažno klevetala njega kao lihvara pred drugom strankom u sobi gdje radi i da je rekla UA da je zovu sa svih strana za vještačenje; da bi ona vještačenje utemeljila koristeći dijagnoze kojih nema u dostupnoj psihijatrijskoj dokumentaciji a izravnom namjerom izostavila naznačiti bitne dokaze u vještačenju, jer oni dokazuju da je NA sposoban razumno rasuđivati i u dato vrijeme zaključivati predmetne ugovore od 2002. do 2009.

12. Potanko analizirajući sadržaj tužbenih navoda, tužitelj, u biti, osim izražavanja nezadovoljstva nalazom i mišljenjem kojeg je izradila prijavljena liječnica KA za potrebe navedenog parničnog postupka, nije konkretno osporio ocjenu vjerodostojnosti izvedenih personalnih i pisanih dokaza tuženika i prvostupanjskog disciplinskog tijela. Sud mora primijetiti da su disciplinska tijela dala detaljnu i podrobnu ocjenu svakog pojedinog personalnog dokaza i pisanih dokaza koje je ono detaljno analiziralo u kontekstu i dovodeći ih u vezu međusobno.

13. Navodi tužitelja se uglavnom svode na iznošenje pravnih ocjena i stajališta koja nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu, ali i na ne potkrijepljene tvrdnje koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom disciplinskog postupka ali i na tvrdnje koje tužitelj nije dokazao predloživši sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza u cilju utvrđenja suprotnoga. Oni se uglavnom svode na općenito (površno) i puko osporavanje ocjena i utvrđenja disciplinskih tijela. Valja primijetiti i da tužitelj, iznoseći razloge osporavanja zakonitosti osporenih odluka, nije uopće zašao u sadržaj personalnih dokaza, iskaza svjedoka a niti je osporio potanko iznesen i analiziran sadržaj izvedenih dokaza i ocjenu tih dokaza koje je dalo disciplinsko tijelo te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka i ključne dvojbene činjenice.

14. Nije osnovan ni ocjena tužitelja da bi Časni sud HLK-a počinio bitnu procesnu povredu iz članka 64. stavka 1. točke 1. Pravilnika, budući da je osporena odluka dostatno razumljiva, u njoj su sadržani razlozi o ključnim činjenicama te ne postoji ikakva proturječnost sa sadržajem izvedenih dokaza.

15. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da vjerodostojnost nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ne može biti predmet disciplinskog postupka, već je on podložan provjeri i ocjeni vjerodostojnosti u postupku u kojem je izrađen, a nezadovoljstvo sadržajem nalaza i mišljenja i uopćena tvrdnja da je on nestručan, korumpiran, krivotvoren i klevetnički nije dostatno a niti može biti temelj za disciplinsku osudu prijavljene liječnice.

16. Vezano za prigovor da disciplinski sudovi nisu izveli sve dokaze koje je predložio, valja skrenuti pozornost tužitelju da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenog rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane utvrđuje ona slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbama članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Valja istaknuti i da službena osoba u upravnom postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima koje ocijeni prikladnim za dokazivanje.

17. U izloženom, a uzimajući u obzir i pravila o teretu dokazivanja, sud ocjenjuje da zakonito postupio disciplinski sud, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo pa ni načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, oslobodilo prijavljenu liječnicu, zainteresiranu osobu odgovornosti da bi počinila disciplinsko djelo iz članka 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika. Osporene odluke su dostatno razumljive i obrazložene, one sadrže argumentirane i detaljne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranaka.

18. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

19. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

19.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, zainteresiranoj osobi, koja je bila zastupana po odvjetnicima, valjalo je priznati za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje na dva ročišta (23. svibnja i 28. kolovoza 2025.) po 500 bodova, odnosno ukupno 1.500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (750,00 eura) iznosi ukupno 3.750,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tužitelj koji ga je uzrokovao svojim postupanjem.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 29. rujna 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127. ZUS-a i članak 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju JA iz [adresa],

- tuženiku Visokom časnom sudu Hrvatske liječničke komore, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, a spis predmeta KLASA: 052-02/20-03/04 vratiti po pravomoćnosti presude,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe, odvjetnicima u OD „Ljubičić & Vrdoljak & partneri“, Split, Sukojišanska 4,

- u spis.