Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-61/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Ćosiću odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8600/21-30 od 27. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8600/21- 30 od 27. rujna 2023.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8600/21-30 od 27. rujna 2023. odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. stavku 1. Ugovora o kreditu broj 029 50 3998611 sklopljenog 27. ožujka 2007. između tužitelja i tuženika te potvrđenog 29. ožujka 2007. kod Javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, pod brojem OV 8786/2007, a koji glasi: ''u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća''.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.091,42 eura / 23.292,29 kn sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 1,41 eur 10,61 kn od 03.03.2008. do isplate,na iznos od 4,50 eur 33,94 kn od 01.04.2008. do isplate,na iznos od 17,26 eur 130 ,07 kn od 03.11.2008. do isplate,na iznos od 17,26 eur 130,07 kn od 03.11.2008. do isplate,na iznos od 2,88 eur 21,70 kn od 01.12.2008. do isplate,na iznos od 18,85 eur 142,01 kn od 02.01.2009. do isplate,na iznos od 21,01 eur 158,33 kn od 02.02.2009. do isplate,na iznos od 22,11 eur 166,56 kn od 02.03.2009. do isplate,na iznos od 19,91 eur 150,01 kn od 01.04.2009. do isplate,na iznos od 19,53 eur 147,12 k n od 04.05.2009. do isplate,na iznos od 15,38 eur 115,85 kn od 01.06.2009. do isplate,na iznos od 11, 73 eur 88,36 kn od 01.07.2009. do isplate,na iznos od 14,12 eur 106,38 kn od 04.08.2009. do isplate,na iznos od 15,71 eur 118,36 kn od 01.09.2009. do isplate,na iznos od 14,16 eur 1 0 6,72 kn od 01.10.2009. do isplate,na iznos od 12,66 eur 95,39 kn od 02.11.2009. do isplate,na iznos od 16,12 eur 121 42 kn od 01.12.2009. do isplate, - na iznos od 19,39 eur 146 07 kn od 04.01.2010. do isplate,na iznos od 22,83 eur 17 2 02 kn od 01.02.2010. do isplate,na iznos od 21,93 eur 1 65 21 kn od 01.03.2010. do isplate,na iznos od 27,73 eur 208,90 kn od 01.04.2010. do is plate,na iznos od 26,23 eur 197,65 kn od 03.05.2010. do isplate,na iznos od 29,15 eur 219,62 kn od 01.06.2010. do isplate,na iznos od 45,57 eur 343,37 kn od 01.07.2010. do isplate,na iznos od 41,84 eur 3 15,21 kn od 0 2.08.2010. do isplate,na iznos od 55,86 eur 420,87 kn od 01.09.2010. do isplate,na iznos od 48,46 eur 3 65,14 kn od 01.10.2010. do isplate,na iznos od 42,90 eur 323,22 kn od 02.11.2010. do isplate,na iznos od 59,82 eur 450,70 kn od 01.12.2010. do isplate,na iznos od 67,49 eur 508,50 kn od 05.01.2011. do isplate,na iznos od 61,78 eur 465,46 kn od 07.02.2011. do isplate,na iznos od 59,95 eur 451,73 kn od 07.03.2011. do isplate,na iznos od 55,72 eur 419,86 kn od 08.04.2011. do isplate,na iznos od 65,43 eur 492,96 kn od 09.05.2011. do isplate,na iznos od 78,12 eur 588,61 kn od 10.06.2011. do isplate,na iznos od 82,27 eur 619 90 kn od 08.07.2011. do isplat e,na iznos od 119,14 eur 897,69 kn od 09.08.2011. do isplate,na iznos od 119,14 eur 897 69 kn od 08.09.2011. do isplate,na iznos od 78,21 eur 589,26 kn od 10.10.2011. do isplate,na iznos od 77,75 eur 585,80 kn od 09. 11.2011. do isplate,na iznos od 78,03 eur 587,89 kn od 09.12.2011. do isplate,na iznos od 84,22 eur 634,53 kn od 09.01.2012. do isplate,na iznos od 88,60 eur 667,52 kn od 08.02.2012. do isplate,na iznos od 88,56 eur 66 7,28 kn od 06.03.2012. do isplate,na iznos od 86,02 eur 648,09 kn od 05.04.2012. do isplate,na iznos od 87,07 eur 656,01 kn od 07.05.2012. do isplate,na iznos od 89,38 eur 673,47 kn od 06.06.2012. do isplate,na iznos od 8 7,00 eur 655,51 kn od 05.07.2012. do isplate,na iznos od 87,90 eur 662,27 kn od 06.08.2012. do isplate,na iznos od 85,73 eur 645,95 kn od 06.09.2012. do isplate,na iznos od 82,31 eur 620,15 kn od 05.10.2012. do isplate,na iznos od 87,12 eu r 656,43 kn od 09.11.2012. do isplate,na iznos od 84,84 eur 639,22 kn od 07.12.2012. do isplate,na iznos od 87,97 eur 662,84 kn od 10.01.2013. do isplate,na iznos od 82,54 eur 621,86 kn od 08.02.2013. do isplate,na iznos od 83,11 eur 626,18 kn od 07.03.2013. do isplate,na iznos od 87,58 eur 659,85 kn od 08.04.2013. do isplate,na iznos od 82,14 eur 618,90 kn od 08.05.2013. do isplate,a koje kamate se o dređuju u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od iznosi 2.681,85 EUR / 20.206,39 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 27. rujna 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva povišenjem istog."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu preinačiti presudu, odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP te bitne povrede iz čl. 354.st. 2. t. 11. ZPP na koje povrede se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, a prvostupanjska presuda je sačinjena u cijelosti u skladu s čl. 338.st.4. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je utvrditi ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe, odnosno je li odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula nepoštena, a time i ništetna.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je tužiteljica realizirala Ugovor o kreditu kod tuženika dana 27. ožujka 2007. za iznos od 22.629,08 CHF s rokom vraćanja od 72 mjeseca,

- da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeći na dan dospijeća,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, odnosno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača,

- da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna jer je ništetnost takve odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a i da tuženik nije dokazao da bi kretanje tečaja CHF tužitelju bilo pojašnjeno u vrijeme zaključenja ugovora,

- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne valutne klauzule, platila više 23.292,29 kn (3.091,42 eur), stoga tužiteljica ima pravo na isplatu temeljem čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 u daljnjem tekstu ZOO).

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tuženika, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

11. Tuženik u žalbi ističe kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje nije dao nikakve razloge. Međutim, suprotno navodima u žalbi tuženika, tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je odluka prvostupanjskog suda pravilno obrazložena primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP i pravilnom primjenom čl. 8. ZPP. Nadalje, ukazuje se tuženiku, kako prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti provesti, a potom i cijeniti, personalni dokaz tuženika radi saslušanja svjedoka EM i ŠM iz razloga što je tuženik od navedenih dokaznih prijedloga odustao na raspravama održanim 02. svibnja 2022., odnosno 10. studenog 2022. pa ni u tom dijelu prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na pravično suđenje tuženiku.

12. Žalbeni navodi tuženika kako prvostupanjski sud ni na koji način nije obrazložio iz kojeg razloga je dopustio preinaku tužbe nisu od odlučnog značaja za ovaj postupak.

13. Naime, podneskom tužiteljice od 08. kolovoza 2022. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev na način da je umjesto ranije traženih 22.983,80 kn, potraživala iznos od 23.292,29 kn, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

14. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. istog članka propisano iznimno od odredbe st. 1. istoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, st. 3. istog članka propisano je kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

15. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

16. U konkretnom slučaju, tužiteljica je preinačila tužbu. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 190. st. 2. ZPP, kada je dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a navedeno je i razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži čime je tužiteljici osiguran pristup sudu zajamčen čl. 29. st. 1. Ustava (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-3158/2018 od 22. studenoga 2023.) zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

17. Neosnovano tuženik prigovara zaključku suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli navodeći kako su sporne odredbe tužitelju bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženik postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja.

18. Naime, uvjeti nepoštenja ugovornih odredbi regulirani su 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) kojim je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Također su odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine (u daljnjem tekstu Direktiva), a koja Direktiva je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske, regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Prema tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

21. U konkretnom slučaju, nije bilo sporno da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane trgovca zbog čega vrijedi zakonska presumpcija da se o pojedinačnoj odredbi nije pregovaralo te je na tuženiku da obori navedenu zakonsku presumpciju i da dokaže kako se o spornim odredbama pregovaralo, što tuženik nije učinio jer je tuženik odustao od dokaznih prijedloga radi saslušanja svjedoka službenika banke. Prema tome, ne može se smatrati kako je tuženik omogućio tužiteljici pregovaranje, odnosno kako je tužiteljica imala mogućnost birati između ugovora u CHF, ili EUR jer je iz njezina iskaza utvrđeno kako je tužiteljicu kod tuženika čekao unaprijed pripremljeni obrazac ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF stoga tužiteljica nije imala mogućnost mijenjati odredbe ugovora, odnosno pregovarati. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti pa je temeljem navedenog pravilno utvrdio kako je tužiteljici ponuđen samo ugovor u CHF. Dakle, kako je tuženik mogao sudjelovati u postupku te su se izvodili dokaz na usmenoj, neposrednoj i javnoj raspravi, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako parnični postupak nije imao element kontradiktornosti.

22. Uz navedeno, ispunile su se i ostale pretpostavke radi utvrđenja sporne odredbe nepoštenom na način da je između stranaka postojala značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama koja se protivila načelu savjesnosti i poštenja realizacijom predmetnog ugovornog odnosa, a koje pretpostavke je utvrđivao prvostupanjski sud pa je, suprotno žalbenim navodima, proveden test poštenja. Navedeno se očitovalo u tome da je tužiteljica bila u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer tuženik nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. ZOO.

23. Takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora. Prema tome, tužiteljica, kao potrošač, prilikom sklapanja ugovora nije bila informirana na jasan i transparentan način o valutnoj klauzuli, već je omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovori valutnu klauzulu, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s prednikom tuženika utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene tečaja za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, osporena ugovorna odredba nije lako uočljiva, nije bila jasna niti razumljiva, a terminologija nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. Prema tome, osporena ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu je ona čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i one čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača pa se na takve odredbe ne mogu primijeniti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene njezine poštenosti.

25. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora te da je to bitan element Ugovora o kreditu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je sporna odredba ugovora nepoštena, odnosno ništetna temeljem čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača pa da slijedom toga, tužitelj ima pravo na isplatu.

26. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva jer prigovaranje tuženika da je nalaz sačinjen kao da stranke ugovorile kunski kredit nije od utjecaja za ishod ovoga postupka jer cijeneći činjenicu kako su u ovom postupku utvrđene ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, jedino primjenjujući tečaj CHF na dan isplate kredita se može utvrditi iznos koji je tuženik nepošteno stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

27. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare, u kojem dijelu je prvostupanjski sud također pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno navodima u žalbi tuženika. Zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. (Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012) u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda 14. lipnja 2018. u predmetu broj Pž-6632/2017, a od koje pravomoćnosti je zastara ponovno počela teći. Također, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/22 od 31. siječnja 2022. godine je da ako je ništetnost ustanovljena, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 28. listopada 2021., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedene presude pa nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice za potraživanje zbog promjene tečaja CHF za anuitete koji dospijevaju počevši sa 03. ožujka 2008. pa nadalje. Također, zastara na preinačenu tužbu se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku što je u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.

28. Osim toga, bez pravnog značaja je i prigovor tuženika kako je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen kao i da se radi o zabrani manjeg značaja jer činjenica da je ugovor prestao nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi budući da se pravo na isticanje ništetnost ne gasi ( čl. 328.ZOO).

29. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 1115. ZOO jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem budući je bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan pa je tuženik nesavjestan stoga je dužan platiti tužiteljici zatezne kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja.

30. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o trošku pristupa ročištu održanom 04. svibnja 2023. kao i o trošku sastava podneska od dana 02. svibnja 2023. kao i ostalim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge. Naime, tužitelju je priznat trošak pristupa ročištu 04. svibnja 2023. prema Tbr. 9/5 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) iz razloga što je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, a za tu odgodu nije bio odgovoran punomoćnik tužiteljice. Također, tužiteljici je pravilno priznat trošak sastava podneska od 02. svibnja 2023. iz razloga što je tužiteljica navedenim podneskom uredio tužbeni zahtjev nakon što je nastala obveza tužiteljice da tužbeni zahtjev uredi u eurima pa je i taj trošak bio potreban.

31. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava pravilnost izračuna troška za pojedinu radnju u postupku, odnosno primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u visini vrijednosti boda od 15,00 kuna ( 1,99 eur), valja navesti kako je prvostupanjski sud pravilno obračunao visinu troška tužitelja te je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu-Tarifa).

32. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka-presude te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eur).

33. Prema Tbr. 48. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 50. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15 kuna (1.99 eur).

34. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 27. rujna 2023., odnosno u vrijeme kada je bila na snazi Tarifa o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pravilno je dosuđen parnični trošak za sve parnične radnje prema vrijednosti boda od 15,00 kn Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024).

35. Također, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na presudu u skladu s Tbr. 2 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21) jer je tužiteljica istu platila temeljem rješenja suda od dana 27. rujna 2023. godine.

36. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio u cijelosti (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

37. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

Vukovar, 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan