Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Kzd-1/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji za mladež Snježani Markuš kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Matešić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽR, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KOz-DO-31/2024-3 od 10. lipnja 2024., na raspravi dovršenoj 29. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Karlovcu Zive Gruden, oštećene ŽRT, optuženika i branitelja Tomislava Horačkog, odvjetnika u Karlovcu, koja presuda je javno objavljena 1. listopada 2025., izrekao i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08.),

Optuženi ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i SR rođene S, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac dvoje djece, keramičar, neosuđivan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

I.u vremenskom razdoblju od 9. prosinca 2023. do svibnja 2024. u Karlovcu, kao otac mlt. HR, rođene **.**.2014. i mlt. PR, rođenog **.**.2018., svjestan odluke koju je u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na dijete HR i dijete PR donio Općinski sud u Karlovcu i to presude pod brojem P Ob-129/22 od 21. studenog 2023., pravomoćne i ovršne s danom 9. prosinca 2023., a kojom je određeno da će zajednička djeca stranaka stanovati s majkom SRT, uz pravo oca djece na viđanje istih svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, u tjednu kada nema vikend susreta srijedom od 16,00 do 18,00 sati, te polovicu svih zimskih i ljetnih školskih praznika, kao i naizmjenice svaki drugi državni praznik, odnosno vjerski blagdan koji je neradni dan, unatoč takvoj odluci suda, znajući da je ista usmjerena zaštiti prava i interesa maloljetne djece, u nakani da spriječi provođenje iste, mlt. PR zadržao kod sebe te ga po svom nahođenju i u vrijeme kako to nije određeno presudom suda odvodio kod majke, uzimao od nje i zadržavao kod sebe, uskrativši mu pravo da živi s majkom kako je to odredio sud,

II.

dakle, spriječio i onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece -neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje: KZ/11).

Optuženi ŽR,

k r i v  j e

što je:

III. bez opravdanog razloga propuštao dijete PR voditi psihologu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, preporučeno mišljenjem multidisciplinarnog tima iste kao i Udruzi za unapređenje kvalitete života Karika, preporučeno od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad te se usprotivio odluci OŠ Švarča koju pohađa njegova kćerka mlt. HR da se djetetu prizna pravo na uslugu poludnevnog boravka kako bi se osigurala pomoć zbog smanjenih odgojnih i obrazovnih vještina djeteta potrebnih za redovno obrazovanje, nakon čega djetetu tu uslugu nije bilo moguće priznati, a prilikom zajedničkih susreta s djecom istima govorio da je njihova majka glupača, kurva i drolja te ih na taj način nepotrebno uključivao u svoj narušeni odnos s njihovom majkom, stvarajući strah, zbunjenost i nesigurnost kod djece, na koji način je svojim ukupnim ponašanjem propustio voditi brigu o psihičkom zdravlju djece, te ugrozio njihov pravilan rast i psihofizički razvoj,

IV.

dakle, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece te zlostavio djecu,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 1. KZ/11. i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11., pa se optuženiku

-na temelju članka 177. stavka 1.KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za svako djelo

-na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za svako djelo

V.Na temelju članka 51. KZ/11., optuženi ŽR se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

VI. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11., optuženiku se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VII.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv ŽR da je počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 1. KZ/11. i dr., činjenično i pravno opisana u izreci presude.

2.Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, slijedom čega je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3.U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitana je majka i zz oštećenika, ŽRT, svjedoci UR, AR, ČR i RR te je pročitana slijedeća materijalna dokumentacija: presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob-129/22 od 21. studenog 2023. na listu 15 do 17 spisa, izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac na listu 34 i 35 spisa, izvješće Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba na listu 71 spisa, izvješće Udruge za unapređenje kvalitete života "Karika" Karlovac na listu 72 spisa, nalaz i mišljenje psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 16. svibnja 2025. na listu 192 spisa. Pregledan je ovosudni spis broj P Ob-108/2024. Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika pročitan je izvadak iz kaznene evidencije na listu 46 spisa. Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio obranu.

4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08., kao nevažni i odugovlačeći odbijen je dokazni prijedlog oštećenice da se ispitaju tete u vrtiću. Naime, činjenice koje bi se trebale utvrditi izvođenjem ovih dokaza nisu važne za odlučivanje te bi se njihovim izvođenjem nepotrebno odugovlačio ovaj postupak.

5.Svjedok majka i zz oštećene djece ŽRT na raspravi je ostala u cijelosti kod iskaza danog kod ODO u Karlovcu 8. svibnja 2024. kada je navela da je Općinski sud u Karlovcu donio presudu koja je postala pravomoćna i ovršna, a kojom je razveden brak između nje i supruga ŽR i tom presudom je određeno da će njihova maloljetna djeca, kćerka HR i sin PR živjeti s njom, a da će se sastajati s ocem onako kako je to određeno u presudi. Istom presudom bivšem suprugu je naloženo i uzdržavanje za djecu u iznosu od 150,00 eura mjesečno za svako dijete. Nakon donošenja presude kćerka HR je nastavila živjeti s njom dok je sin PR otišao živjeti s ocem, s čime nije bila suglasna jer je htjela da isti živi s njom kao što je to presudom i određeno. Međutim, sin joj je rekao da bi želio živjeti s ocem i kako je shvatila koliko to djetetu znači, na isto je pristala. Sin je neko vrijeme živio s ocem, s čime je bio upoznat i Hrvatski zavod za socijalni rad, dok je otac kćer viđao onako kako je i određeno presudom. Međutim, nakon nekog vremena nastali su problemi jer se bivši suprug nije dobro brinuo o sinu, za što je saznala od odgajateljica u vrtiću, u smislu da nije na vrijeme dolazio po dijete, nije skrbio o njemu i njegovim potrebama pa je znala dobivati pozive iz vrtića, a što je njoj vrlo nezgodno jer je zaposlena u pekari ali srećom poslodavac joj izlazi u susret pa bi joj uvijek u slučaju potrebe dozvolio da ode s posla. U jednom trenutku bivši suprug joj je doveo sina rekavši joj da će sada živjeti s njom, a sin je tada tjedan dana bio kod nje. Nakon toga je on preuzeo i sina i kćer u vrijeme kada je bilo određeno presudom, da bi taj isti dan nakon viđanja doveo samo kćer, a sina ne. Njoj je to sve stvaralo velike probleme jer je shvatila da bivši suprug postupa po svojoj volji, ne držeći se donesene presude i ne uzimajući u obzir najbolje interese djece. Navela je da je bilo puno situacija u kojima bi on postupao protivno donesenoj presudi a vezano za sina PR može reći da ju je znao tražiti da sina doveze u kasnim večernjim satima ili sina nije znao vraćati na vrijeme i slično. Dok je sin bio s ocem, htjela je održavati kontakte s istim i htjela se mirno i lijepo dogovoriti sve sa svojim bivšim suprugom, međutim, on je uvijek radio onako kako je htio, nekada bi joj dao dijete, nekada ne bi, nekada bi ga znao ostaviti i otići te je dijete znalo biti po par dana kod nje, a nakon toga bi opet otišao s ocem, tako da kroz cijelo to razdoblje, njezin sin nije imao normalan i uredan život. Trebao bi ići u školu, a kako mu je adresa još uvijek na [adresa] gdje mu živi otac, isti ga je upisao u školu na Baniji, dok ona živi na Švarči, te joj je to vrlo problematično, dok s druge strane otac ne želi dati suglasnost da dijete prebiva na njezinoj adresi, što je učinio za kćer, odnosno dao je suglasnost da kćer pohađa školu na Švarči, dok su oboje djece još uvijek prijavljeni na adresi na kojoj on prebiva. Centar je vezano za te probleme pokušao utjecati na oca u smislu da postupa u najboljem interesu djece, međutim, bivši suprug to ne želi te se i dalje inati kako bi joj stvorio probleme, ne misleći na samu djecu. Oboje djece znali su joj reći da pred njima bivši suprug jako ružno govori o njoj, da im je majka glupača, kurva i drolja, a primijetila je i da kćer od oca dolazi vrlo uznemirena i da ga se boji, zbog čega već duže vrijeme idu kod psihologa.

6.Na raspravi ŽRT je iskazala da je od djece saznavala da je bivši suprug vrijeđa riječima da je kurva, da se kurva okolo, da landra. Mlt. sin PR nije stanovao kod nje iako je sukladno presudi trebao stanovati, optuženik je dignuo dijete iz vrtića prije nego što je ona došla po njega, nisu nikako mogli postići dogovor za mlt. djecu a sve se to prelamalo preko njihovih leđa tako da su djeca patila, pogotovo PR koji je mlađi. Također su trebali ići i u Polikliniku za zaštitu djece, međutim optuženik to nije dao i nisu vodili djecu. U međuvremenu su postigli dogovor i mlt. sin PR stanuje kod oca a mlt. kćer HR kod nje ali kojeg dogovora se optuženik i dalje ne pridržava jer ne viđa sina PR onoliko koliko bi trebala, pa ga tako ponekad ne viđa ni tri mjeseca. Iskazala je da mlt. sin PR cijelo vrijeme živi s ocem pa i unatoč tada postojećoj presudi da živi s njom, tako da je isti svega kratko vrijeme živio s njom nakon čega je prešao živjeti k ocu. Naime, kada je donesena presuda da mlt. PR živi s njom, isti taj dan joj je optuženik dovezao PR i dijete je bilo u šoku jer je do tada živjelo s ocem, cijelo to vrijeme je plakao kod nje i izdržao pet do šest dana a onda je opet prešao živjeti kod oca. Iskazala je da nije pokrenula ovrhu da joj se dijete vrati od oca jer nije djetetu htjela priuštiti taj stres a bila je prisiljena u inkriminiranom periodu živjeti kod svojih roditelja jer plaća kredit za optuženikovu kuću i nije mogla otići u podstanarstvo te je protiv njezinog oca H vođen sudski postupak jer ju je pod utjecajem alkohola primio za vrat zbog situacije koja je izbila vezano za njezinu kćer HR, nakon čega se odselila iz očeve kuće. Dodala je da mlt. PR normalno komunicira i druži se s njom, želio bi živjeti s njom i svojom sestrom HR ali kaže da mu je žao tate da ne ostane sam, čini joj se kao da se boji pred tatom išta reći pozitivno za nju, u njezinom prisustvu se smije, veseli, dobar je sa sestrom HR, iskazuje da mu fali sestra, želi da ista dođe kod njih, pitao ju je da li može ostati spavati kod nje, ali ona zna da će se tome optuženik protiviti.

7.Svjedok UR iskazao je da je u to vrijeme bio voditelj savjetodavnog tijela Obiteljskog centra, Područne službe Karlovačke gdje je optuženik upućen od strane Centra za socijalnu skrb pa je s njim imao kontakte najmanje godinu dana. Poznata mu je samo optuženikova strana priče jer je s njegovom bivšom suprugom kontaktirala kolegica socijalna radnica ČR. Dodao je da se optuženik na sastanke javljao točno, precizno, redovito, imali su jako dobru komunikaciju, misli da u svom izlaganju nije govorio neistinu i nije želio sukobe te ih je htio minimalizirati a isti se i danas povremeno samoinicijativno javi jer nemaju nikakav formalni dogovor. S optuženikom je tijekom susreta razgovarao o odgoju djece, njihovom odrastanju, organizaciji života, ali ništa konkretno ne može reći o eventualnim problemima u obitelji ŽRT jer o tome zna samo ono što mu je optuženik ispričao. Kao odgovorna osoba nije sačinjavao nikakvo posebno izvješće vezano za te razgovore s optuženikom, ali je supotpisao izvješće kolegice ČR koja je isto sačinila povodom pritužbi oštećenice na supruga. Iskazao je da je optuženika savjetovao da se djeca moraju međusobno viđati, imati komunikaciju, biti brat i sestra, da nikakve netrpeljivosti ne smiju ići ka djeci, a ako se slučajno nije mogao ispoštovati termin viđanja kojeg je odredio sud, bio je za to da se nađe neki alternativni termin. Razgovarao je s kolegicom ČR o njezinom izvješću koje je bilo dosta oštro naspram optuženika i kojeg je supotpisao kao odgovorna osoba i sjeća se da ga je optuženik pitao zašto je to potpisao misleći da ga fingira, laže, i jer je smatrao da to što je navedeno u izvješću nije točno, na što mu je rekao da je to supotpisao jer je takva procedura i jer je oštećenica to tako izjavila, a dalje je smatrao da će nadležne institucije utvrditi što je točno. Iskazao je da optuženiku u konkretnoj situaciji nije dana mogućnost da se očituje na to oštro izvješće budući da nije komunicirao s njih oboje nego samo s optuženikom pa nije niti imao mogućnost oštećenicu pitati da li je točno to što je navela jer je vjerovao svojoj kolegici. Kada izvješće zvuči gadno, ako ima teže navode, dakle da se radi o manipulaciji ili obiteljskom nasilju, onda se u principu ne omogućava drugoj strani da se očituje na to, a smatra da osoba koja je tako nešto izjavila odgovara za istinitost izjave jer će u suprotnom biti sankcionirana za davanje lažnog iskaza. Iskazao je da je to izvješće sačinjeno isključivo na temelju izjave oštećene OR te nikakvi drugi izvori spoznaje nisu korišteni. Dodao je da je imao dojam da je optuženik htio da sin živi s njim suprotno sudskoj odluci po kojoj je sin trebao živjeti kod majke, međutim i to se brzo realiziralo na takav način. Optuženik se žalio da mora plaćati dvije alimentacije iako se sin nalazio kod njega, pa je morao pokrenuti drugi sudski postupak.

8.Svjedok AR iskazala je da je kao vanjski suradnik pri Centru za socijalnu skrb u Karlovcu provodila mjeru nadzora nad supružnicima P u vremenu od 1. prosinca 2023. do 1. prosinca 2024. a to i nadalje čini jer im je mjera nadzora produžena za 6 mjeseci. Ta mjera nadzora sastoji se od davanja savjeta kako da se supružnici ophode međusobno, sačinjavanje plana mjere nadzora jer im je komunikacija narušena, zatim usmjerava ih kako odgajati djecu te su oboje obuhvaćeni tom mjerom nadzora u vidu susreta koji su se odvijali i odvijaju se jedanput tjedno, nekada u kućanstvu, nekada vani a nekada i putem telefona. Istaknula je da su oboje supružnika suradljivi a kod njih je problem međusobna komunikacija jer imaju različita mišljenja vezano za odgoj djece ali smatra da djeca nisu ugrožena, sin živi s ocem, kćer s majkom i misli da s obje strane nedostaje roditeljske kompetencije. Poznato joj je da su između supružnika vođena dva sudska postupka i kada je preuzela mjeru nadzora mlt. PR je već živio s ocem, a poznato joj je da isti nije htio živjeti s majkom unatoč tome što je po pravomoćnoj sudskoj presudi oboje djece trebalo živjeti s majkom. Poznato joj je i da je u tom smislu sudska presuda izmijenjena 1. listopada 2024. i da je mlt. PR i službeno počeo živjeti s ocem. Dok je mlt. PR živio s ocem poznato joj je da optuženik nije plaćao dobrovoljno alimentaciju već je sjela ovrha na njegov račun pa je alimentacija prisilno naplaćena i da joj je oštećenica prijavila nasilje od strane svoga oca kojem nasilju je bila prisutna mlt. kćer HR. Za mlt. HR svjedok je iskazala da se radi o djetetu koje ima problema s matematikom, ide na dodatnu nastavu nakon škole u poludnevni boravak, ista je u pubertetu, voli oboje roditelja ali važe što će reći kako ne bi povrijedila niti majku niti oca, u zadnje vrijeme za HR je predloženo da se uključi u psihosocijalnu podršku s obzirom da oštećenica ima novog partnera pa dijete možda osjeća da majka više pažnje posvećuje partneru i da joj ona više nije na prvom mjestu. U vrijeme kada je oboje djece po sudskoj presudi trebalo živjeti s majkom, bilo je kratkih razdoblja da je oboje djece živjelo s majkom, međutim došlo je do toga da sin ipak ode živjeti ocu jer je rekao da mu je kod tate ljepše, da voli biti s tatom i kod sebe doma, ali je i u tom razdoblju povremeno dolazio kod majke na način da bi majka došla po njega i odvezla ga k sebi a ponekad je i otac vozio sina k majci.

9.Svjedok ČR iskazala je da je savjetnica u Obiteljskom centru u koji je oštećenica došla po nalogu Centra za socijalnu skrb, da se radilo o visoko konfliktnom razvodu gdje je bila narušena komunikacija između supružnika te je cilj Centra bio da se poradi na njihovoj međusobnoj komunikaciji i da se ne događaju sukobi pred mlt. djecom. Čini joj se da se po dobivanju upozorenja, a to je najblaža mjera obiteljsko pravne zaštite, oštećenica prva javila u Obiteljski centar dok optuženik nije odmah postupio po upozorenju pa kada se konačno javio, njega je u tretman uzeo kolega UR dok je ona radila s OR te se radilo na davanju emocionalne podrške i osnaživanju oštećenice koja se u jednom trenutku preselila kod roditelja ali niti tamo nije imala podršku zbog oca koji ju je osuđivao te je ista imala izrazitu potrebu za ventiliranjem emocija i stresa. Sjeća se da roditelji nikako nisu mogli postići zajednički dogovor oko viđanja djece te da je mlt. HR, koja je bila u tretmanu kod kolegice FR, bila anksiozna i tjeskobna i da ju je oštećenica kao majka nagovarala da ide ocu kojeg je morala viđati, ali je kod nje bio izraziti otpor. Naime, mlt. HR je i njoj i kolegici iznijela neke stvari u smislu da joj je otac upućivao uvredljive riječi i ona je sačinila pisano izvješće koje je poslala Centru za socijalnu skrb, Državnom odvjetništvu i policiji. Radilo se o borbi oko skrbništva nad djecom na neprimjeren i manipulativan način a po riječima oštećenice i mlt. HR, takvi postupci su išli od strane optuženika. Nakon provođenja mjere u trajanju od 12 mjeseci činilo joj se da se nije dogodio nikakav pomak u njihovoj komunikaciji pa je Centru za socijalnu skrb predložila neku strožu mjeru što se i dogodilo pa je ta obitelj imala nadzor u trajanju od godinu dana. Iskazala je da nema nikakvih saznanja glede optuženika jer je on bio u tretmanu kod drugih kolega. Dodala je da je kroz tih 12 mjeseci tretmana s oštećenicom ista slušala savjete, redovito dolazila, bila suradljiva, probavala primijeniti sve ono što su na tretmanu učili, ponekad je priznavala da je pogriješila i da nije primijenila naučeno i bila je izrazito motivirana na tim tretmanima. Oštećenica joj je pričala da mlt. PR živi s ocem i da ponekad ima otpor ići kod nje, zbog krivnje optuženika.

10.Svjedok RR iskazala je da je pedagog u vrtiću na [adresa] u [adresa], koji je pohađao sin optuženika DR te se je u tom svojstvu što samoinicijativno, što na traženje institucija, očitovala Centru za socijalnu skrb, policiji i pravobraniteljici za djecu. U vrijeme kada su se optuženik i oštećenica razvodili, imali su jako loše međusobne odnose, narušenu komunikaciju, nikako nisu mogli postići dogovor po pitanju djece te su i oni kao djelatnici vrtića osjetili koliko ta situacija loše utječe na dijete PR koji je pokazivao odstupanja na svim razvojnim područjima, socijalnim, emocionalnim, komunikacijskim, imao je poteškoće u disciplini, odgovarala mu je vrtićka rutina i vidjelo se da je PR pogođen svađama roditelja koji nikako nisu mogli postići dogovor. Kao pedagog imala je kontakt s oba roditelja, sjeća se da su stalno morali razgovarati o istim stvarima, nisu se mogli dogovoriti tko će dovesti dijete u vrtić, tko će ga pokupiti, pa čak niti djelatnici vrtića nisu znali hoće li itko doći po PR u vrtiću jer su oboje roditelja donosili odluke iz inata onom drugome. Istaknula je da su s majkom djeteta ipak postizali bolje rezultate jer bi nakon razgovora ista odmah popustila za razliku od supruga. Vrtić je raspolagao pravomoćnom presudom na temelju koje su djeca trebala živjeti s majkom, a otac ih viđati u dogovorenim terminima, međutim svega tri tjedna nakon toga, majka im je priopćila da je sina PR morala vratiti ocu jer je isti pokazivao agresivnost na način da je tukao sestru, trgao joj školske stvari, nije joj dozvoljavao da napiše domaću zadaću i da je bila prisiljena, jer je to dijete tražilo, vratiti ga ocu. Znalo se dogoditi da PR u vrtić dovede otac i kaže da ne zna tko će doći po njega popodne jer da on i supruga kao i njegovi roditelji rade. Uglavnom, poznato joj je da je stalno bilo problema i nedoumica tko će dijete dovesti u vrtić i tko će ga pokupiti. Sjeća se da je majka jako teško dolazila do informacija o PR pa je znala zvati vrtić i raspitivati se da li je dijete došlo u vrtić i tako zna da ponekad nije znala niti gdje je dijete niti iz kojeg razloga nije došlo u vrtić. Djetetu je tada trebala kontinuirana podrška oba roditelja, a koju nije imao te je samo uz angažman odgojiteljica u vrtiću napredovao. Iskazala je da joj optuženik nije znao odgovoriti na pitanje zašto ne želi da roditelji oštećenice dolaze po dijete u vrijeme kada se dijete nalazi kod nje, a kada ga je suočila s činjenicom da njegovi roditelji dolaze po dijete pa bi bilo korektno da to mogu činiti i roditelji oštećenice, isti opet nije znao odgovoriti iz čega je zaključila da se radi o inatu na strani optuženika. Sjeća se kada je oštećenica rekla da će PR živjeti s ocem, bila je vidno rastresena, tužna i rekla je da se mora odreći jednog djeteta kako bi pomogla drugom jer je kćer HR bila loša u školi te joj se nije mogla posvetiti zbog postojećih problema s PR. Iskazala je da se optuženik nije odazivao odgojiteljicama na individualne razgovore, razgovor s njim odvijao se u hodniku vrtića kad je dovezao odnosno došao po dijete, nije pokazivao zainteresiranost za probleme koje je PR imao u vrtiću, nekako je nonšalantno sve to prihvaćao i nije pokazivao interes za rješavanje tih problema koje je PR imao u vrtiću u odnosima s drugom djecom. Dodala je da je dijete PR bio upisan u vrtić na Baniji od 1. rujna 2021. pa do 28. lipnja 2024. i da su zadnju godinu dana njegovog boravka u vrtiću po PR dolazili optuženik i njegovi roditelji upravo zato jer je dijete i živjelo kod oca a inače da je po dijete dolazio onaj roditelj kod kojeg je dijete trenutno živjelo dakle to su bili djed s majčine strane i baka i djed s očeve strane, a rijetko se događalo da po dijete dođu roditelji jer se isti nisu mogli dogovoriti oko primopredaje djeteta. Odgojiteljice JR i IR svaki dan su vodile evidenciju tko dovodi i odvodi dijete PR iz vrtića. Iskazala je da nakon što je majka potpisala suglasnost da dijete PR ipak živi kod oca, nema nikakvih saznanja da bi se ponašanje djeteta u vrtiću poboljšalo, uglavnom PR je svakim danom u vrtiću po malo napredovao i do kraja boravka u vrtiću 2024. je njegovo ponašanje bilo primjerenije, ali nikada idealno. Dodala je da je oštećenica jednom prilikom povukla suglasnost da roditelji optuženika vode i odvode PR iz vrtića jer se događalo da isti dođu po dijete u 12,30 sati, a ona je radila do 13,00 sati pa je smatrala da je se na taj način sprječava da uzme dijete, dok je optuženik rekao da oni to rade jer dijete nema potrebu za popodnevnim snom. Sjeća se da je nakon donošenja presude optuženik došao samoinicijativno u vrtić i pitao da li on sada mora biti suglasan da dijete iz vrtića odvodi otac oštećenice jer da se on tome protivi. Dalje je iskazala da su na toj suglasnosti za dovođenje i odvođenje djeteta iz vrtića bili navedeni optuženikovi roditelji pa misli da optuženik nije imao razloga povući suglasnost, ali se sjeća da je oštećenica tražila djelomično povlačenje suglasnosti jer nije htjela da optuženikovi roditelji odvode dijete iz vrtića u 12,30 sati nego da ona dođe po njega po završetku svog radnog vremena u 13,00 sati. Istaknula je da je dijete PR konstantno boravio u vrtiću do 12,30 sati kada su po njega dolazili optuženikovi roditelji osim zadnju godinu boravka u vrtiću kada je s optuženikom obavljen razgovor da bi dijete trebalo boraviti u vrtiću barem do 15,00 sati jer se radilo o pripremama za školu, što je otac i poštivao.

11.U obrani optuženik je porekao počinjenje kaznenih djela za koja se tereti i iskazao da su on i oštećenica fizički bili rastavljeni godinu i pol prije nego što je došlo do sudskog postupka i za to vrijeme je mlt. PR, koji je tada imao negdje 5 godina, cijelo vrijeme živio kod njega a mlt. HR kod majke i s obzirom da je znao da će sud sigurno oboje djece dodijeliti majci na skrb, on je sina PR polako i sigurno pripremao da će morati živjeti s majkom, kako je naposljetku i bilo presuđeno. Sud je presudom oboje djece povjerio majci na skrb i on je mlt. PR rekao da mora živjeti kod majke i kada ga je kod nje odveo, ista mu je rekla da zašto ga je doveo jer da sudska odluka još nije važeća i imao je dojam da je ona protiv toga da sin živi s njom. Dodao je da je u vrijeme kako je to određeno pravomoćnom sudskom presudom dolazio po djecu kod oštećenice, međutim tri, četiri puta je dolazio pred kuću s namjerom da uzme djecu a oštećenica bi mu poslala poruku da neće vidjeti djecu pa je zato od UR iz Obiteljskog centra zatražio savjet i on mu je rekao da to prijavi policiji. Jednom prilikom kada je došao zaista je i dobio djecu i vidio da PR ima nešto na licu, činilo mu se da je tu udaren i kada ga je pitao što mu je to, rekao mu je da ga je mama lupila, a isto to mu je potvrdila i HR. UR mu je savjetovao da i to prijavi policiji što je i učinio, ali mu je policija svaki put rekla da će ga netko naknadno kontaktirati, ali to se nije dogodilo. Jednom prilikom ga je oštećenica pitala da gdje želi da mu doveze PR jer da ne može izaći s njim na kraj, da će HR ostati kod nje i ista je samo dovezla dijete u njegovu kuću suprotno sudskoj presudi nakon čega je on obavijestio socijalnu službu i AR iz Obiteljskog centra kako ne bi ispalo da postupa suprotno sudskoj presudi. Oštećenica je tada radila u pekari u smjenama i nije mogla uvijek viđati PR, a u jednom trenutku je na njegovu adresu došla policija rekavši mu da je uzeo dijete od majke, međutim kada je policajka obavila s mlt. PR razgovor rekla je da joj sve jasno i otišli su. Istaknuo je da oštećenica nije htjela da sin PR živi s njom i ne zna zašto je istovremeno išla po institucijama i prijavljivala ga. Dakle, PR je živio s njim suprotno sudskoj presudi isključivo jer je on tako htio iako mu je on govorio da treba živjeti s majkom. U to vrijeme dok je po presudi sin trebao živjeti s majkom, a živio je s njim, oštećenica nije nikada od njega zahtijevala da vrati sina da živi s njom sukladno presudi, ali ona ga je viđala kako je htjela i kako je mogla sukladno dogovorima, a on je slijedom toga htio da promijene sudsku presudu da ne ispadne da postupa suprotno sudskoj presudi. Ona je odugovlačila i u jednom trenutku je shvatio da mu je bankovni račun blokiran jer je oštećenica pokrenula ovrhu radi neplaćanja alimentacije koju i nije plaćao jer je sin živio kod njega i on je plaćao vrtić i sve druge potrebe za njega. Naposljetku je došlo do promjene sudske odluke pa je presuđeno da mlt. PR živi s njim. Porekao je da bi propustio PR voditi psihologu Poliklinike jer su mu tjedan dana prije dogovorenog termina e – mailom javili da se termin odgađa jer nema doktorice. Nakon toga je dobio drugi termin gdje mu je također prethodno javljeno da nema doktorice U i da se isti odgađa, a kada je dobio treći termin, račun mu je bio u blokadi i nije imao dovoljno financija da dijete odveze u Zagreb pa je e – mailom tražio odgodu tog termina. Četvrti termin na koji je čekao dosta dugo dobio je u svibnju ove godine. Što se tiče udruge "Karika" koju mu je predložio Centar za socijalnu skrb, iskazao je da je došao na njihovu adresu i htio naručiti sina PR, međutim iz kuće je izašla neka bakica i na njegov upit rekla: "Milo moje, to moja mala ima preko sebe, ali je udruga na starom placu", dakle na drugoj adresi te mu je dala telefonski broj koji je on nazvao te mu se javila ženska osoba i vrlo bahato rekla da nema slobodnih termina i da nazove drugi put, pa kada je nakon dva mjeseca ponovno nazvao za termin, opet mu je taj ženski glas rekao da nema slobodnih termina, a kada je to sve javio Centru za socijalnu skrb rekli su mu da se može javiti privatnim udrugama ali on si to nije mogao financijski priuštiti jer mu je račun bio u blokadi. Dodao je da se nije protivio da kćer HR ide u poludnevni boravak i to je i potpisao jer mu je to objasnila AR, suradnica Obiteljskog Centra koja mu je rekla da u Osnovnoj školi Švarča ima produljeni boravak gdje djeca mogu biti najdulje do 16,00 sati, a nakon toga poludnevni u Domu Vladimir Nazor gdje mogu biti najduže do 20,00 sati, a on je pitao je li to baš potrebno, ali je i za to dao suglasnost pa ne zna zašto se tereti da se tome protivio. Saznao je da kćer HR nikada nije išla u taj poludnevni boravak jer da je majka rekla da joj to nije potrebno. Porekao je da bi tijekom zajedničkih susreta s djecom istima govorio da im je majka glupača, kurva, drolja te da je on od kćeri HR čuo da je djed, Tamarin otac, OR vrijeđao riječima da je kurvetina i drolja jer se okolo jebe sa svima i sjeća se da ga je HR pitala što to znači kurva, dok je PR uvijek o mami govorio sve najbolje. Iskazao je da u razdoblju od šest mjeseci u vrijeme kada je sin živio s njim, a prema sudskoj odluci trebao živjeti s majkom, oštećenica na njegovo traženje nikada nije vratila dio novca koji je potrošio za sina, a koji novac je oštećenica dobila ovrhom, a on je tada živio mjesečno s 130,00 eura, dok je samo vrtić koštao 90,00 eura. Dok je bila na snazi ta prva odluka da i sin PR živi kod majke, a stvarno je živio s njim, oštećenica nikada nije pokrenula ovrhu radi predaje djeteta, sina PR. Istaknuo je da mu nitko nije naredio da dijete vodi psihologu Poliklinike, Udruzi Karike već je to uvijek bila preporuka te da je PR bio dva puta u Poliklinici, nakon ovog zadnjeg u svibnju a prije toga nekih godinu dana možda i više te nigdje u Poliklinici nije utvrđeno da PR ima posljedice zato što nije ranije došao u Polikliniku. Prvi odlazak na pregled u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba izvršen je u okviru postupka radi donošenja odluke o sadržaju roditeljske skrbi po odluci Centra za socijalnu skrb dok drugi odlazak u istu Polikliniku nije bio obvezujući već je bila riječ o preporuci. Dodao je da mu je poznato da je u to vrijeme oštećenica bila žrtva nasilja od strane svoga oca koji je bio sklon alkoholu i vrijeđanju, a što mu je pričala kćer HR, na što je on upozoravao Centar. Istaknuo je da PR dok je živio kod majke nikako nije mogao sestri trgati školske knjige, zadaću i slično jer su tada bili praznici i nije bilo škole. Oštećenica mu je svega sedam do devet dana nakon presude kojom je određeno da PR živi s njom, vratila dijete da živi kod njega govoreći da ne može s njim izaći na kraj a potom je micala suglasnost kako bi onemogućila njega i njegove roditelje da dolaze u vrtić po dijete iako je dijete stvarno živjelo s njim, a kada bi ju upozorili djelatnici vrtića onda bi vratila tu suglasnost pa bi ju poslije opet maknula i slično, tako da PR nije išao u vrtić po dva tjedna u kontinuitetu jer ga nije imao tko pokupiti iz vrtića s obzirom da je isti živio s njim, a oštećenica je povukla suglasnost da ga iz vrtića mogu pokupiti on ili njegovi roditelji.

12. Iz presude Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob-129/22, od 21. studenog 2023., koja je pravomoćna i ovršna s danom 9. prosinca 2023., proizlazi da je određeno da će zajednička djeca stranaka stanovati s majkom SRT, uz pravo oca djece na viđanje istih svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, u tjednu kada nema vikend susreta srijedom od 16,00 do 18,00 sati, te polovicu svih zimskih i ljetnih školskih praznika, kao i naizmjenice svaki drugi državni praznik, odnosno vjerski blagdan koji je neradni dan.

13.Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac, od 22. svibnja 2024., proizlazi da je roditeljima ŽRT i LR ŽRT rješenjem izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o maloljetnoj djeci do godine dana, počevši od 1. prosinca 2023., a u svrhu uspostavljanja primjerene roditeljske komunikacije, zaštite djece te unapređenja roditeljskih kompetencija. Roditeljski odnos je i nadalje narušen, komunikacija je nedostatna i usmjerena na nerazriješeni partnerski odnos a ne na stvarne potrebe djece, iako se kroz rad s obitelji pokazalo da je majka spremna dati prioritet najboljem interesu djece, ali nema odgovarajuću socijalnu i materijalnu podršku u svakodnevnoj skrbi o djeci. Pokušava s bivšim suprugom dogovoriti ostvarivanje osobnih odnosa s djecom. Otac ŽR, koji ima socijalnu podršku i bolje materijalne prilike, u svojim postupcima je češće usmjeren na majku, bez uvida u potrebe djece i posljedice koji ti postupci imaju za dobrobit djece. Iako je procjena stručnog tima Zavoda, koji je uputnicom uputio mlt. PR u psihološko savjetovanje u udrugu Karika, procjena stručne službe vrtića koji pohađa PR i procjena Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba da je maloljetnom PR potrebna psihološka podrška, otac koji svakodnevno vodi brigu o tom djetetu, istoga nije uključio u psihološko savjetovanje do današnjeg dana, te je na isto bio višestruko upozoravan od strane stručnih djelatnika. Kontakti roditelja s djecom i međusobni kontakti djece su neredoviti, a prilikom istih djeca su često izložena neprimjerenim sadržajima, osobito prilikom boravka kod oca. Osnovna škola Švarča predložila je za mlt. HR priznavanje prava na uslugu poludnevnog boravka kako bi se djetetu osigurala pomoć zbog smanjenih odgojnih i obrazovnih vještina potrebnih za redovno obrazovanje, a na što je majka djeteta pristala, dok je otac odbio dati suglasnost, iako mu je ukazano na potrebe djeteta, stoga uslugu djetetu nije bilo moguće priznati, a što je također protivno najboljem interesu djeteta.

14.Iz izvješća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 9. travnja 2024. proizlazi da je prema preporuci djevojčica HR u majčinoj pratnji pristupila psihologijskoj podršci 26. lipnja 2023., te je tada dogovoreno s majkom, a zbog otežanog putovanja u Zagreb, da djevojčica nastavi s psihologijskom podrškom u Obiteljskom centru u Karlovcu, dok za dječaka PR kontrola psihologa preporučena mišljenjem multidisciplinarnog tima nije realizirana. U protekloj godini u dva navrata su otkazivali termin, dok na dva termina predviđena za dječaka u ovoj godini nitko nije došao. Prvi od termina otac je otkazao radi isteka uputnice i nemogućnosti pribavljanja nove, dok u drugom terminu zakazanom za 11. ožujka 2024. nitko nije pristupio te dječak aktualno nema zakazanih termina u njihovoj ustanovi.

15. Iz izvješća Udruge za unapređenje kvalitete života "Karika" Karlovac od 25. ožujka 2024., proizlazi da je dijete DR prisustvovao jednom savjetovanju, zajedno sa svojom sestrom koja redovito dolazi na savjetovanja. Prema majčinim riječima, otac djeteta odbija savjetovanje i ne želi da PR dolazi na susrete. Iz tog razloga dogovoreno je da dijete dolazi na susrete kada je kod majke, unatoč očevom protivljenju. S majkom je komunikacija redovita te je ista voljna surađivati, dok s ocem nisu imali niti jedan kontakt.

16.Iz izvješća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 16. svibnja 2025. proizlazi da je mlt. PR došao na kontrolu psihologa u pratnji oca te je provedeno kontrolno psihologijsko testiranje.

17.Pregledom ovosudnog spisa broj P Ob-108/2024, utvrđeno je da je 1. listopada 2024. donesena presuda broj P Ob-108/24-6, koja je pravomoćna i ovršna 22. listopada 2024. a kojom je izmijenjena točka II i IV izreke presude Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob-129/22-17 od 21. studenog 2023., na način da je presuđeno da će mlt. HR stanovati s majkom SRT a mlt. DR s ocem LR.

18.Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i članka 177. stavka 2.KZ/11., sve u svezi s člankom 51. KZ/11., pa ga je proglasio krivim i osudio po zakonu dok smatra da nema dokaza da je isti počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11., pa ga je u tom dijelu sud oslobodio optužbe.

19.Tijekom postupka nije neosporno dokazano da je optuženik postupao protivno pravomoćnoj sudskoj presudi broj P Ob-129/22 od 21. studenog 2023., pravomoćna i ovršna s danom 9. prosinca 2023., kojom je određeno da će zajednička djeca stranaka stanovati s majkom SRT, uz pravo oca djece na viđanje istih svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, u tjednu kada nema vikend susreta srijedom od 16,00 do 18,00 sati, te polovicu svih zimskih i ljetnih školskih praznika, kao i naizmjenice svaki drugi državni praznik, odnosno vjerski blagdan koji je neradni dan, na način da je unatoč takvoj odluci suda, znajući da je ista usmjerena zaštiti prava i interesa maloljetne djece, u nakani da spriječi provođenje iste, mlt. PR zadržao kod sebe te ga po svom nahođenju i u vrijeme kako to nije određeno presudom suda odvodio kod majke, uzimao od nje i zadržavao kod sebe, uskrativši mu pravo da živi s majkom kako je to odredio sud.

20.Naime, oštećenica je kod ODO u Karlovcu 8. svibnja 2024. iskazala da je nakon donošenja presude kćerka HR nastavila živjeti s njom dok je sin PR otišao živjeti k ocu, s čime nije bila suglasna jer je htjela da isti živi s njom kao što je to presudom i određeno, međutim sin joj je rekao da bi želio živjeti s ocem i budući da je shvatila koliko to djetetu znači, na isto je pristala. I na raspravi oštećenica je suglasno iskazala da kada je donesena presuda da mlt. PR živi s njom, isti taj dan joj je optuženik dovezao PR ali je dijete bilo u šoku jer je do tada živjelo s ocem, cijelo to vrijeme je plakao kod nje i izdržao pet do šest dana a onda je opet prešao živjeti kod oca. Na suglasan način se je i optuženik branio rekavši da mu je oštećenica, suprotno presudi prema kojoj je sin trebao živjeti s njom, dovezla dijete u njegovu kuću rekavši da ne može s njim izaći na kraj, nakon čega je on o tome obavijestio socijalnu službu i AR iz Obiteljskog centra te je sin PR živio s njim suprotno presudi kojom je presuđeno da živi s majkom ali isključivo jer je dijete tako htjelo te da oštećenica nije nikada od njega zahtijevala da vrati sina, što je i oštećenica potvrdila rekavši da nije ovrhom tražila povrat djeteta.

21.Dakle, suprotno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi oštećenica se suglasila da sin PR živi kod oca jer je isti htio živjeti s ocem i nije se mogao prilagoditi na život kod majke pa je ubrzo došlo i do promjene sudske presude na način da je novom presudom presuđeno da će mlt. PR živjeti kod oca, što je bilo u njegovom najboljem interesu i za njegovu dobrobit. Radnja za koju se optuženik tereti sastoji se u neovlaštenom ostavljanju kod sebe mlt. sina PR koji je po sudskoj presudi trebao živjeti s majkom. Međutim, imajući u vidu da je mlt. PR želio živjeti s ocem s kojim je i do donošenja presude živio, da se teško privikavao na život kod majke pa je cijelo vrijeme plakao, bio agresivan, nije se slagao sa sestrom i sl., majka ga je vratila ocu pa je ubrzo potom donesena nova presuda kojom je izmijenjena prethodna na način da je presuđeno da mlt. PR živi kod oca a regulirani su osobni odnosi s majkom, onda sud zaključuje da iz svega naprijed navedenog proizlazi da nema dokaza da bi optuženik sprječavao provođenje sudske presude i time radio na štetu prava i interesa maloljetnog djeteta. U tom smislu je iskazivala i AR koja je kao vanjski suradnik pri tadašnjem Centru za socijalnu skrb provodila mjeru nadzora nad supružnicima PR tijekom 2023. i 2024. te iskazala da je mlt. PR prešao živjeti kod oca jer je rekao da mu je kod tate ljepše i da voli s tatom i kod sebe biti doma.

22.Slijedom navedenog sud smatra kako nema dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11., pa ga je u tom dijelu oslobodio optužbe.

23.U tijeku postupka sud smatra nedvojbeno dokazanim da je optuženik bez opravdanog razloga propuštao dijete PR voditi psihologu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, preporučeno mišljenjem multidisciplinarnog tima iste kao i Udruzi za unapređenje kvalitete života Karika, preporučeno od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad te se usprotivio odluci OŠ Švarča koju pohađa njegova kćerka mlt. HR da se djetetu prizna pravo na uslugu poludnevnog boravka kako bi se osigurala pomoć zbog smanjenih odgojnih i obrazovnih vještina djeteta potrebnih za redovno obrazovanje, nakon čega djetetu tu uslugu nije bilo moguće priznati, a prilikom zajedničkih susreta s djecom istima govorio da je njihova majka glupača, kurva i drolja te ih na taj način nepotrebno uključivao u svoj narušeni odnos s njihovom majkom, stvarajući strah, zbunjenost i nesigurnost kod djece, na koji način je svojim ukupnim ponašanjem propustio voditi brigu o psihičkom zdravlju djece, te ugrozio njihov pravilan rast i psihofizički razvoj.

24.Optuženik se pokušao opravdati navodeći da su dva termina dogovorena u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba odgođena jer nije bilo doktorice, treći termin je on odgodio zbog nedostatka financijskih sredstava a četvrti termin je dobio tek u svibnju 2025. na koji je došao sa sinom. Za "Kariku" je iskazao da je u više navrata pokušao dogovoriti termin ali mu je žena koja se javila na telefon rekla da nema slobodnih termina a privatne udruge nije mogao financijski priuštiti jer mu je račun bio u blokadi.

25.Ovakvu obranu optuženika sud nije prihvatio osnovanom jer je ista u suprotnosti s pročitanom materijalnom dokumentacijom i to izvješćem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac od 22. svibnja 2024., izvješćem Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 9. travnja 2024. te izvješćem Udruge za unapređenje kvalitete života "Karika" [adresa] od 25. ožujka 2024. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac od 22. svibnja 2024. proizlazi da optuženik, koji svakodnevno vodi brigu o mlt. PR, unatoč procjeni stručnog tima Zavoda, koji je uputnicom uputio mlt. PR u psihološko savjetovanje u udrugu Karika te procjeni stručne službe vrtića koji pohađa PR i procjeni Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba da je maloljetnom PR potrebna psihološka podrška, nije PR uključio u psihološko savjetovanje do današnjeg dana, te je na isto bio višestruko upozoravan od strane stručnih djelatnika kao i da su kontakti roditelja s djecom i međusobni kontakti djece neredoviti, a prilikom istih djeca su često izložena neprimjerenim sadržajima, osobito prilikom boravka kod oca. Osnovna škola Švarča predložila je za mlt. HR priznavanje prava na uslugu poludnevnog boravka kako bi se djetetu osigurala pomoć zbog smanjenih odgojnih i obrazovnih vještina potrebnih za redovno obrazovanje, a na što je majka djeteta pristala, dok je otac odbio dati suglasnost, iako mu je ukazano na potrebe djeteta, stoga uslugu djetetu nije bilo moguće priznati, a što je također protivno najboljem interesu djeteta. Iz izvješća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 9. travnja 2024. proizlazi da je optuženik u protekloj godini u dva navrata otkazivao termin, dok na dva termina predviđena za dječaka u ovoj godini nitko nije došao. Prvi od termina otac je otkazao radi isteka uputnice i nemogućnosti pribavljanja nove, dok u drugom terminu zakazanom za 11. ožujka 2024. nitko nije pristupio te da dječak aktualno nema zakazanih termina u njihovoj ustanovi. Iz izviješća Udruge za unapređenje kvalitete života "Karika" Karlovac od 25. ožujka 2024., proizlazi da je dijete DR prisustvovao jednom savjetovanju, zajedno sa svojom sestrom koja redovito dolazi na savjetovanja, prema majčinim riječima, otac djeteta odbija savjetovanje i ne želi da PR dolazi na susrete iz kojeg razloga je dogovoreno da dijete dolazi na susrete kada je kod majke, unatoč očevom protivljenju te da je s majkom komunikacija redovita i ista je voljna surađivati, dok s ocem nisu imali niti jedan kontakt.

26.Obranu optuženika kojom je isti od sebe pokušao otkloniti kaznenopravnu odgovornost sud smatra lišenom svake osnove jer je vjeru poklonio materijalnoj dokumentaciji koja je sačinjena od strane ovlaštenih osoba i u skladu s pravilima struke a njezina vjerodostojnost u postupku nije došla u pitanje.

27.Sud je prihvatio iskaze svjedoka UR, AR, ČR i RR istinitim i objektivnim jer su isti kao službene i stručne osobe bili upoznati sa situacijom u obitelji DR pa su tako UR i ČR kao savjetnici u Obiteljskom centru radili na međusobnoj komunikaciji supružnika i da se njihovi sukobi ne događaju pred mlt. djecom budući da se radilo o visoko konfliktnom razvodu, AR je kao vanjski suradnik pri Centru za socijalnu skrb provodila mjeru nadzora nad supružnicima u inkriminiranom razdoblju a RR je bila pedagog u vrtiću koji je mlt. PR pohađao. Isti su okolnosno i objektivno iskazivali o činjenicama do kojih su došli obavljajući svoj posao pa nisu imali nikakvog razloga govoriti neistinu ili bezrazložno teretiti optuženika. Isti su svjedočili o svojim saznanjima i zapažanjima kako u odnosu na optuženika i njegov odnos prema djeci, brigu i uvjete u kojima su živjeli tako i u odnosu na oštećenicu.

28.O osobinama ličnosti optuženika sud je dobio saznanja ne samo iz iskaza oštećenice već i iz iskaza svjedoka RR koja je kao pedagog imala kontakt s oba roditelja te navela da su s majkom djeteta ipak postizali bolje rezultate jer bi nakon razgovora ista odmah popustila za razliku od optuženika, zatim da je majka jako teško dolazila do informacija o PR pa je zvala vrtić i raspitivala se da li je dijete uopće došlo u vrtić, gdje je dijete ili iz kojeg razloga nije došlo u vrtić, optuženik nije želio da roditelji oštećenice dolaze po dijete u vrijeme kada se dijete nalazi kod nje iako su njegovi roditelji dolazili po dijete pa bi bilo korektno da to mogu činiti i roditelji oštećenice iz čega je zaključila da se optuženik inati, isti se nije odazivao odgojiteljicama na individualne razgovore, razgovor s njim odvijao se u hodniku vrtića kad je dovezao odnosno došao po dijete, nije pokazivao zainteresiranost za probleme koje je PR imao u vrtiću, nekako je nonšalantno sve to prihvaćao i nije pokazivao interes za rješavanje problema koje je PR imao u vrtiću u odnosima s drugom djecom te je s optuženikom obavljen razgovor da bi dijete u zadnjoj godini vrtića trebalo boraviti u vrtiću do 15,00 sati jer se radilo o pripremama za školu a ne do 12,30 sati kada su po njega dolazili optuženikovi roditelji. Dakle iz iskaza svjedoka razvidno je da optuženiku nije bio prioritet dobrobit djece već su njegovi postupci bili usmjereni na nerazriješeni partnerski odnos a ne na stvarne potrebe djece, koji je, iako je za razliku od oštećenice imao socijalnu podršku i bolje materijalne prilike, u svojim postupcima češće bio usmjeren na oštećenicu, bez uvida u potrebe djece i posljedice koji ti postupci imaju za dobrobit djece.

29.Iz iskaza svjedoka ČR, savjetnice u Obiteljskom centru razvidno je da je mlt. HR, koja je bila u tretmanu kod kolegice FR, bila anksiozna i tjeskobna i da ju je oštećenica kao majka nagovarala da ide ocu ali je kod nje bio izraziti otpor te je mlt. HR i njoj i kolegici rekla da joj je otac upućivao uvredljive riječi iz čega je zaključila da se radilo o borbi oko skrbništva nad djecom na neprimjeren i manipulativan način a po riječima oštećenice i mlt. HR, takvi postupci su išli upravo od strane optuženika. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac razvidno je da su kontakti roditelja s djecom i međusobni kontakti djece neredoviti, a prilikom istih djeca su često izložena neprimjerenim sadržajima, osobito prilikom boravka kod oca. Oštećenica je iskazala da su joj oboje djece znali reći da pred njima optuženik jako ružno govori o njoj, da im je majka glupača, kurva i drolja, da landra, a primijetila je i da kćer od oca dolazi vrlo uznemirena i da ga se boji, zbog čega već duže vrijeme idu kod psihologa.

30.Dakle iz svega naprijed navedenog razvidno je da je optuženik, time što je bez opravdanog razloga propuštao dijete PR voditi psihologu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kao i Udruzi za unapređenje kvalitete života Karika te time što se usprotivio odluci OŠ Švarča koju pohađa njegova kćerka mlt. HR da se djetetu prizna pravo na uslugu poludnevnog boravka kako bi se osigurala pomoć zbog smanjenih odgojnih i obrazovnih vještina djeteta potrebnih za redovno obrazovanje, nakon čega djetetu tu uslugu nije bilo moguće priznati, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece te time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 1. KZ/11. jer počinitelj ostvaruje obilježja onoliko kaznenih djela koliko ima djece prema kojima poduzima radnje.

31.S obzirom da je optuženik prilikom zajedničkih susreta s djecom istima govorio da je njihova majka glupača, kurva i drolja te ih na taj način nepotrebno uključivao u svoj narušeni odnos s njihovom majkom, stvarajući strah, zbunjenost i nesigurnost kod djece, na koji način je svojim ukupnim ponašanjem propustio voditi brigu o psihičkom zdravlju djece, te ugrozio njihov pravilan rast i psihofizički razvoj, zlostavljao je djecu i time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11. Sve to proizlazi kako iz iskaza majke djece ŽRT tako i iz iskaza ispitanih svjedoka stručnih osoba postavljenih kao intenzivna stručna pomoć u obitelji ŽRT te pročitane materijalne dokumentacije.

32.S obzirom na sve navedeno, sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da da je optuženik počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 1. KZ/11., i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11. Opisanim radnjama koje su protupravne, pri čemu optuženik postupa s izravnom namjerom jer je svjestan obilježja kaznenih djela i hoće njihovo ostvarenje, ubrojiv je, svjestan da su njegova djela zabranjena jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, kraj činjenice da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, ispunjena su sva bitna obilježja predmetnih kaznenih djela, pa ga je trebalo proglasit krivim i osuditi po zakonu.

33.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11 kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

34.Sud je cijenio otegotnim jačinu povrede zaštićenog dobra te način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i nastupjele posljedice na strani oštećenika, te činjenicu da je kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje -izravnom namjerom. Olakotnim je sud cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika.

35.S obzirom na sve navedeno, sud je optuženiku na temelju članka 177. stavka 1.KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za svako djelo i na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za svako djelo, pa ga je na temelju članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11., optuženiku je potom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela poglavito stoga što skrbi o mlt. sinu PR koji s njim živi, plaća alimentaciju za mlt. kćer HR koja živi s majkom, optuženik do sada nije osuđivan iz čega je razvidno da nije sklon činjenju kaznenih djela a kako je presudom konačno presuđeno o sadržaju roditeljske skrbi u odnosu na oboje djece, za očekivati je da će izrečena sankcija poslati jasnu poruku optuženiku ali i svima ostalima da se činjenje kaznenih djela ne isplati i da će počiniteljima biti izrečena primjerena kazna za sve zlo koje su nanijeli kako oštećenicima tako i društvu u cjelini.

36.Budući da je optuženik proglašen krivim, dužan je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

37.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Karlovcu 29. rujna 2025.

Sutkinja za mladež

Snježana Markuš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.ODO u Karlovcu na broj KOz-DO-31/2024-3

2.Optuženi ŽR, [adresa]

3.Branitelj Dario Banić, odvjetnik u Karlovcu

4.Majka i zz ošt. ŽRT –putem Odjela za podršku žrtvama i svjedocima