1

Gž-820/2022-3

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vaneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Đ., OIB: …, iz Z.,  koju zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2904/2017-76 od 7. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2023.

 

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika  kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2904/2017-76 od 7. listopada 2022..

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

i

 

r i j e š i o    j e:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2904/2017-76 od 7. listopada 2022..

 

 

 

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku A. o. d.d., OIB: …, isplatiti tužiteljici V. Đ., OIB: …, iznos 264.000,00 kuna/35.038,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2016. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A. o. d.d., OIB: …, isplatiti tužiteljici V. Đ., OIB: …, zatezne kamate koje na iznos 66.000,00 kuna/8.759,71 eura teku od 22. siječnja 2016. do 29. prosinca 2017. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku A. o. d.d., OIB: …, naknaditi tužiteljici V. Đ., OIB: …, parnični trošak u iznosu 67.350,00 kuna/8.938,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

1.2. Rješenjem suda prvog stupanja dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 17. lipnja 2020.

 

2. Protiv navedene presude i rješenja u pravovremenom žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud nezakonito odlučio da neposredni oštećenik, sin tužiteljice nije doprinio nastanku štetnih posljedica koje su mu nastale ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju, zatim da je nezakonito dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem istog, izvršena podneskom tužitelja od 17. lipnja 2020.. Također ističe da je nezakonito odlučeno o prigovoru zastare, kao i o visini naknade neimovinske štete. Osporava početak tijeka dosuđenih zakonskih zateznih kamata, kao i odluku o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 1.433,74 eura/10.802,50 kuna.

 

3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.442,70 eura/10.870,00 kuna.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tuženika i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik budući presuda sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, te iznijeti razlozi nisu nejasni i nepotpuni, niti su u protivnosti sa rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, a ovo iz razloga jer tuženiku postupanjem suda nije onemogućeno raspravljanje pred sudom kako to tvrdi u žalbi. Suprotno žalbenoj tvrdnji tuženika sud je pravilno odbio njegove daljnje dokazne prijedloge predložene na ročištu 20. veljače 2020. za pribavom cjelokupnog osobnog zdravstvenog kartona osiguranika tuženika i provođenjem psihijatrijskog vještačenja na okolnost da je oštećenik G. Đ. znao, odnosno mogao znati da je pokojni I. Đ. pod utjecajem opojnih droga, a o što će biti obrazloženo u nastavku obrazloženja ove presude.

 

8. Također nisu počinjene ni relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi članka 8., članka 235. i članka 250. ZPP-a.

 

9. Naime, neosnovano tuženik ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, budući je prvostupanjski sud proveo sve pravno-relevantne dokaze u odnosu na predmet spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe – sina G. Đ., koji je stradao kao putnik u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. kolovoza 2015.

 

11. Između parničnih stranaka u konkretnom postupku nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, da je G. Đ. u štetnom događaju kao putnik zadobio teške tjelesne ozljede, da je tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uslijed teškog invaliditeta bliske osobe tužiteljici 29. prosinca 2017. isplatio iznos od 66.000,00 kuna.

 

12. Između stranaka je sporno da li je nastupila zastara povišenog dijela tužbenog zahtjeva, zatim da li je G. Đ. doprinio nastanku štete, jer tuženik tvrdi da je pristao na rizik vožnje s osobom pod utjecajem opijata, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

 

13. Tuženik prije svega u žalbi, kao i tijekom postupka ističe doprinos bliskog srodnika tužiteljice, njenog sina G. Đ. zbog pristanka na vožnju s vozačem (svojim bratom), koji je u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem droge.

 

14. U odnosu na ovaj žalbeni navod tuženika potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan, imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka O. R., a koji je prihvatio i prvostupanjski sud proizlazi da ocjenu sposobnosti vožnje motornih vozila I. Đ. može dati jedino liječnik koji je upoznat sa zdravstvenim stanjem njegovog organizma i koji je odredio terapiju diazepamom i metadonom. Naime, niti stručna osoba nije u stanju na temelju vanjskih znakova zaključiti da li je netko pod utjecajem navedenih medikamenata ili nije, već je za to potrebno izvršiti određene testove, pa tako nestručna osoba apsolutno nije sposobna zaključiti da li je netko pod utjecajem navedenih medikamenata ili nije. Tako bi osoba koja se vozi sa ljudima koji su konzumirali navedene medikamente mogla eventualno zaključiti da je vozač umoran, ali uz prosječnu pažnju oni ne moraju primijeniti i zaključiti da je netko zbog lijekova u takvom stanju.

 

15. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji (su)odgovornost G. Đ. za predmetni štetni događaj u smislu odredaba članka 1054. i članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), budući G. Đ. nije znao da je pokojni I. Đ. pod utjecajem opojnih droga, niti je imao razloga to posumnjati, s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno o kojoj se količini radi, te kako su iste utjecale na ponašanje I. Đ. i njegovu sposobnost upravljanja motornim vozilom. Stoga, G. Đ. ni na koji način nije doprinio nastanku vlastite štete u smislu odredbe članka 1607. stavak 3. ZOO-a.

 

16. Pored navedenog ovdje je potrebno posebno istaknuti, da uzrok nastanka predmetne prometne nezgode nije utjecaj droga, a kako to proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 17. svibnja 2017., kao i presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. srpnja 2017. iz kojih ne proizlazi da bi se I. Đ. u kaznenom postupku teretilo za izazivanje prometne nesreće uslijed uporabe droga, niti je isto uopće navedeno u činjeničnom opisu djela, već isključivo zbog prouzročenja osobito teške ozljede druge osobe, uslijed kršenja propisa o sigurnosti prometa (članak 47. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koje odredbe govore o načinu kretanja vozila u prometu), čime da je počinio kazneno djelo iz članak 227. stavak 1., 2. i 5. KZ-a.

 

17. Naime, osobito imajući u vidu činjenicu da nije izvršena kvantitativna analiza medikamenata prisutnih kod I. Đ., te da nestručna osoba nije sposobna zaključiti da li je netko pod utjecajem tih medikamenata, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz psihijatrijskim vještačenjem o stanju i manifestacijama te mogućnosti opažanja suvozača, te dokaz kombiniranim prometno – toksikološkim vještačenjem.

 

18. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da preinaka, odnosno povećanje tužbenog zahtjeva učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka slijedom čega prvostupanjski sud nije trebao dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

19. Međutim suprotno ovim neosnovanim žalbenim navodima potrebno je odgovoriti da je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev sukladno povećanju Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2020., a upravo ta činjenica predstavlja okolnost iz članka 190. stavak 2. ZPP-a, koji propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

20. Nije sporno da je na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne, odnosno neimovinske štete prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

 

21. Slijedom izloženog, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

22. Prema tome, tuženik se ne može s uspjehom pozivati na odredbu članka 190. stavak 2. novele ZPP-a, uz tvrdnje da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao postaviti tužbeni zahtjev u iznosu kako sada glasi preinačeni tužbeni zahtjev iz razloga jer "novi" Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem bila dopuštena, budući da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju ni činjenično ni materijalno pravo.

 

23. Vezano za ovaj žalbeni navod tuženika potrebno je odgovoriti da je odredbom članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) propisano da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (koja se odredba temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, primjenjuje na sve postupke u tijeku).

 

24. Ovaj drugostupanjski sud smatra da promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo obzirom da se izmjena Orijentacijskih kriterija koja je donesena pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. kako je to izričito rečeno po VSRH prilikom donošenja ovih novih Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće od dana prihvaćanja ovog novog shvaćanja).

 

25. Dakle, slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio povećanje tužbenog zahtjeva.

 

26. Nadalje, tuženik pogrešno ističe i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen podneskom tužiteljice od 17. lipnja 2020., s tim da je tužiteljica i sama navela kako je preinaku tužbenog zahtjeva napravila sukladno povećanju Orijentacijskih kriterija.

 

27. Isto tako, tuženik pogrešno navodi, odnosno osporava tijek zakonske zatezne kamate dosuđene na iznos naknade neimovinske štete, a ovo iz razloga jer se prema pozitivnim propisima kamate mogu potraživati od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a nije sporno da je tužitelj imao svu potrebnu dokumentaciju temeljem koje je mogao utvrditi povredu prava osobnosti i isplatiti tužiteljici nesporni iznos temeljem članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/09, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

 

28. Naime, kako je tuženik na ime pravične novčane naknade za duševne bolove zbog osobito teškog invaliditeta sina 29. prosinca 2017., isplatio tužiteljici od 66.000,00 kuna, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zatraženu kamatu na taj iznos za razdoblje od 22. siječnja 2016., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 29. prosinca 2017., sve temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a u vezi članka 12. stavak 4. ZOOP-a.

 

29. Prema tome, obzirom da tuženik nije isplatio nesporni dio u roku od 60 dana temeljem članka 12. stavak 4. ZOOP-a kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to pravilno dosudio i prvostupanjski sud.

 

30. U odnosu na prigovor tuženika glede dosuđene visine naknade neimovinske štete potrebno je istaknuti sljedeće:

- Da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Ž. R. od 25. svibnja 2020. proizlazi da G. Đ. nije pregledan obzirom na epidemiološku situaciju vezanu za infekciju Covid-19. Dalje proizlazi da je u štetnom događaju zadobio prijelom kralježaka C5, C6, C7 uz pomak C6 kralješka s konsekutivnom oduzetosti svih ekstremiteta, brojna natučenja i gnječno razderne rane glave. Dalje proizlazi da je liječenje završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo nakon provedene stacionarne rehabilitacije 9. ožujka 2016. Pretrpljene ozljede - prijelom vratnih kralježaka C5, C6, C7 uz pomak C6 kralješka s konsekutivnom oduzetosti svih ekstremiteta, uz nemogućnost kontrole mokrenja i stolice, dovele su do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 85%, time da je ocjena smanjenja životnih aktivnosti dana temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i temeljem iskustva vještaka u liječenju ozljeđenika s istim ili sličnim ozljedama.

- Da se vještak prof.dr.sc. Ž. R. u pisanoj dopuni nalazu i mišljenju od 4. svibnja 2021. očitovao da je pregledao G. Đ. 23. ožujka 2021. On je došao u pratnji majke u invalidskim kolicima koje pokreće majka. Živi u Domu za starije i nemoćne osobe M.. Tako živi šest godina od kada je otpušten iz V. toplica gdje je bio smješten 6 mjeseci. Svake godine ide u toplice na tri tjedna. Prošle godine nije bio na rehabilitaciji radi korone. Prije dvije godine bio je na liječenje dekubitusa na S. D.. Izrazita mlohavost prstiju. Hrani se pomoću određene trake kojom se fiksira žlica. Oduzet je od prsa na dolje. Ruke su mu utrnute s vanjske strane. Izrazita hipotrofija mišića nogu i ruku. Na trtici dekubitus promjera oko 8 cm dubine oko 4-5 cm. Tretira se pomoću obloga za kronične rane - mijenja se svaka tri dana. Ima trajni kateter jer nije moguće povremena kateterizacija. Stolica dva puta tjedno - ponedjeljkom i petkom uz izrazitu stimulaciju. Minimalno samostalno može pokretati invalidska kolica. Transfer kolica krevet moguć je jedino uz pomoć druge osobe pomoću odgovarajuće udlage. Ne može se samostalno okretati u krevetu. Svaka četiri sata okretanje u krevetu radi dekubitusa i radi promjene položaja. Gleda tv, ne čita jer ne može držati knjigu, ne može listati novine. Hrani se pomoću žlice, ali sve mora biti narezano. Demonstrira način hranjenja. Ne može se brijati ili prati zube. U dva navrata je imao emboliju pluća. Klinički paraplegija nogu te pareza ruku. Nakon kliničkog pregleda s kirurškog aspekta postoji oštećenje tijesnog zdravlja kao posljedica prijeloma vratnih kralješaka od C5-C7, uz iščašenje vratnog kralješka C6, koje je dovelo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 85%, koje se ogleda u klinički verificiranom paraplegiji nogu te paraplegiji ruku, uz inkontinenciju za stolicu i urin, dakle motornoj oduzetosti nogu i ruku te nemogućnosti kontrole mokrenja i stolice. Vještak je dalje naveo da kod tužitelja postoji i oštećenje duševnog zdravlja koje je potrebno ocijeniti po vještaku psihijatru.

- Da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. B. V. proizlazi da je G. Đ. u štetnom događaju zadobio teške tjelesne povrede i psihotraumu, te je pretrpio primarni i sekundarni strah. Uslijed narušenog tjelesnog zdravlja došlo je i do psihičkih smetnji iz kruga poremećaja prilagodbe i depresivnog poremećaja, radi čega G. Đ. u svakodnevnom životu s psihijatrijske strane ulaže pojačane napore u omjeru 20%.

- Da prema dopuni nalaza i mišljenja od 23. ožujka 2022. prof.dr.sc. B. V. u kojem je vještakinja dopunski očitovala da je tužitelj u dobi od 39 godina postao teški invalid, oduzet od vrata na dolje. Smješten je u domu i u svemu ovisi o 24 satnoj brzi i njezi specijaliziranog osoblja. Život mu je naprasno promijenjen te je odvojen od obitelji, radno je nesposoban te socijalno izoliran. Jasno mu je da će ostatak života provesti u ustanovi u kakvoj se nalazi već preko 6 i pol godina. Sve to dovodi do izrazito visoke razine tjeskobe, sniženog raspoloženja, osjećanja nemoći, uskraćenosti i loše samoprocjene, dojma da je na teret svojim bližnjima. Vještakinja je napomenula da je njegov invaliditet izrazito težak i trajan, a činjenica da se teško nosi sa svojim stanjem je normalna i očekivana pojava na teški traumatski događaj koji je preživio.

- Da su vještaci dopunski očitovali da ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti s kirurškog i psihijatrijskog motrišta iznosi ukupno realno 95%.

- Da je punomoćnik tužiteljice učinio nespornim da G. Đ. uredno komunicira i opisuje svoje tegobe, da može gledati televiziju, a uz neko određeno pomagalo koje mu drži npr. knjigu može i čitati na tabletu ili tome slično, odnosno da su kod njega očuvane funkcije na koje su vještaci ukazali u predmetu Pn-2753/16, zbog čega je odbijen prijedlog tuženika da se vještaci dopunski saslušaju.

 

31. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. R. i dr. V. budući su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke, jasni i obrazloženi, te kao takvi pravilno ocjenjeni vjerodostojnima.

 

32. Odredbom članka 1101. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a propisano je da u slučaju osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a takva naknada se može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi, te izvanbračnom drugu), ako je između njih i ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

 

33. Dakle Iz citirane zakonske odredbe slijedi da se pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli posredno oštećenim osobama dosuđuje samo u slučaju teškog invaliditeta koji ima posebnu težinu te se razlikuje od ostalih slučajeva teškog invaliditeta. To pravo pripada oštećeniku u slučaju kad zbog invaliditeta koji je pretrpjela njemu bliska osoba dođe do takvih promjena u načinu ponašanja odnosno života ozlijeđenog zbog kojih se bitno narušava i otežava prijašnji način života.

 

34. Pri ocjenjivanju prava oštećenika na isplatu pravične novčane naknade zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe temeljni su elementi utvrđeni postotak invaliditeta ozlijeđene osobe i vanjske manifestacije invaliditeta ozlijeđenog koje kod posrednog oštećenika izazivaju duševne boli, pri čemu osim utvrđenog postotka invaliditeta ozlijeđene osobe (u ovom slučaju 95%) treba imati na umu i vanjske manifestacije invaliditeta ozlijeđenog koje posrednom oštećeniku izazivaju duševne boli.

 

35. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaju i to kako utvrđeni stupanj invaliditeta G. Đ. (95%), tako i vanjske manifestacije tog invaliditeta koje je stalni sudski vještak prof.dr.sc. Ž. R. opisao nakon pregleda G. Đ. u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, a to su: izrazita mlohavost prstiju, hranjenje pomoću određene trake kojom se fiksira žlica, oduzetost od prsa na dolje, ruke utrnute s vanjske strane, izrazita hipotrofija mišića nogu i ruku, trajni kateter jer nije moguća povremena kateterizacija, minimalna mogućnost samostalnog pokretanja invalidskih kolica, transfer kolica krevet moguć jedino uz pomoć druge osobe pomoću odgovarajuće udlage, nemogućnost samostalnog okretanja u krevetu, nemogućnost čitanja u vezi nemogućnosti držanja knjige, nemogućnost listanja, mogućnost hranjenja pomoću žlice ukoliko je sve narezano, nemogućnost brijanja ili pranja zubi, klinički paraplegija nogu te pareza ruku, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito teškom invaliditetu sina tužiteljice.

 

36. Međutim, riječ je o situaciji u kojoj je tužiteljica kao majka svjesna da je njezino dijete u dobi od svega 39 godina postalo teški invalid, oduzet od vrata na dolje pa je tužiteljica zbog toga izložena stresu i frustraciji, jer se suočava sa činjenicom teškog ozljeđivanja i zdravstvenog stanja svog sina, što kod nje, prema prirodi stvari, izaziva duševne boli za koje joj pripada pravična novčana naknada.

 

37. Obzirom na ozljede koje je sin tužiteljice zadobio, riječ je o takvim očitim manifestacijama invaliditeta, koje kod tužiteljice kao njegove majke izazivaju duševne boli, budući da je upravo jasno vidljive vanjske manifestacije tog invaliditeta podsjećaju na to koliko je nekad potpuno zdravoj osobi život promijenjen na lošije.

 

38. Naime, činjenica je, na što ukazuje tuženik tijekom postupka, da je sin tužiteljice smješten u ustanovi, jer mu je potrebna 24-satna briga i njega, te da tužiteljica nije svakodnevno i cjelodnevno izložena okolnostima koje bi kod nje izazivale patnju koju nesporno osjeća, međutim, upravo činjenica da je njezin sin smješten u ustanovi tužiteljicu podsjeća na otežano ostvarivanje kontakta sa sinom, koje je svedeno na to da ukoliko ga želi vidjeti i s njim provesti vrijeme to može jedino u ustanovi u kojoj je smješten ili je potrebna posebna, unaprijed najavljena organizacija prijevoza, ozlijeđenog do nje.

 

39. Nije sporno da su tužiteljica i njezin sin G. bili jako vezani prije štetnog događaja, te da su se često posjećivali, a što im je sada u značajnoj mjeri otežano.

 

40. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti predmetnog tragičnog štetnog događaja u kojem je sin tužiteljice G. Đ. zadobio takve ozljede koje su dovele do toga da njegovo stanje predstavlja osobito teški invaliditet zbog tužiteljica trpi i trpjet će u budućnosti duševne bolove prvostupanjski sud je pravilno kao primjereni iznos pravične novčane naknade ocijenio iznos od 330.000,00 kuna. Pri tom je prvostupanjski sud budući se radi o osobito teškom invaliditetu sina tužiteljice koji kod tužiteljice izaziva jake i trajne duševne boli, pravilno odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz psihijatrijskim vještačenjem o stanju i manifestacijama te mogućnosti opažanja suvozača, te dokaz kombiniranim prometnim-toksikološkim vještačenjem. 

 

41. Budući je tuženik tijekom postupka tužiteljici nesporno na ime pravične novčane naknade zbog osobito teškog invaliditeta isplatio 66.000,00 kuna, te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici dosudio i daljnji iznos od 264.000,00 kuna.

 

42. Na tako dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od 22. siječnja 2016., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a u vezi s člankom 12. stavak 4. ZOOP-a. Odluka o visini stope zatezne kamate pravilno je utemeljena na odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15).

 

43. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno i detaljno obrazložio razloge donošenja pobijane presude, a koje razloge tuženik svojim žalbenim navodima, kako je već naprijed navedeno nije doveo u dvojbu u bilo kojem segmentu.

 

44. Iz naprijed navedenih razloga, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

 

45. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude tj. kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan u cijelosti, pri čemu je pravilno primijenio materijalno pravo, o čemu je dao valjane i adekvatne razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud, te ih stoga ovdje nije potrebno ponovno isticati.

 

46. Upravo dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici i po mišljenju ovog višeg suda ima karakter realne i pravične naknade za sve tegobe koje je trpjela i trpi tužiteljica zbog teškog invaliditeta svog sina. 

47. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 151. stavak 1., članka 154. stavak 1. i 2., te članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

48. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude, odnosno temeljem članka 380. stavak 2. ZPP-a, kao u izreci ovog rješenja.

49. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

50. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna niti žuna za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Gospiću, 15. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš, v.r.