Poslovni broj: Povrv-59/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalist ŽTG, u pravnoj stvari tužitelja HRT, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, Medulićeva 31, protiv ovršenika ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025. u prisutnosti Pere Lozice, odvjetnika u Korčuli, kao zamjenika punomoćnice tužitelja, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Matee Šagarjelo Brbora iz Dubrovnika, Vukovarska 11, pod poslovnim brojem: Ovrv-2673/2025, koje rješenje je doneseno 30. travnja 2025. pa se nalaže tuženiku ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] br. 10, da tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 74,34 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 10,62 EUR od 01. srpnja 2024. pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 01. kolovoza 2024. pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 01. rujna 2024. pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 01. listopada 2024. pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 01. studenog 2024. pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 01. prosinca 2024. pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 01. siječnja 2025. pa do namirenja,

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305, nadoknadi i isplati troškove parničnog postupka u iznosu 163,27 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalome dijelu, do zatraženih 313,27 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 26. lipnja 2025. kod ovog suda zaprimljen je, povodom prigovora, spis javnog bilježnika Matee Šagarjelo Brbora iz Dubrovnika, pokrenut povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U navedenom prijedlogu navodi se kako je temeljem vjerodostojne isprave - Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovršenik dužan platiti ovrhovoditelju iznos od ukupno 74,34 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR. Budući da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu predloženo je donošenje rješenja o ovrsi.

2. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 15. svibnja 2025., navodi se kako se u cijelosti pobija naznačeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to u pogledu osnove potraživanja, kao i u odnosu na visinu potraživanja. Navodi se kako je naznačena adresa prebivališta ovršenika adresa na kojoj je poslovao ugostiteljski obrt ovršenika, dok je ispravna adresa ovršenika: [adresa], Ulica 63 br. 16. Nadalje, kako potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku nije osnovano te se odnosi na uslugu koja uopće nije pružena niti konzumirana budući je ovršenik svoj ugostiteljski obrt zatvorio i odjavio 30. rujna 2023. te od toga dana ne obavlja nikakvu poslovnu djelatnost na adresi [adresa], stoga je jasno da ovrhovoditelj nije ovršeniku pružio nikakvu uslugu, niti je ovršenik istu koristio, uslijed čega je potraživanje ovrhovoditelja neosnovano. Obzirom na pogrešno navedenu adresu, punomoćnik ovršenika navodi kako je prijedlog za ovrhu kao takav nepodoban za ovrhu, a slijedom svega navedenog, predlaže sudu donijeti rješenje kojim se ukida platni nalog ovrhovoditelja uz podmirenje troškova ovršeniku zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Postupajući po zaprimljenom prigovoru, rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. br. Povrv-59/2025 od 26. svibnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Po osnovi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ) postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku zaprimljenom 24. lipnja 2025. tužitelj navodi kako tuženik u svom prigovoru ističe da je svoj ugostiteljski obrt zatvorio i odjavio, da više ne posluje te da zbog toga nije dužan plaćati mjesečne pristojbe, ali da tuženik do današnjeg dana nije odjavio svoj pretplatnički odnos za koji nije odlučno koristi li usluge ili je li tuženikov obrt posluje, već je nužno da isti posjeduje ili ima u vlasništvu TV prijamnik. Nadalje, navodi kako je tuženik svoj pretplatnički odnos uredno prijavio te se ističe da pretplatnički odnos traje od prijave do odjave, a tuženik pretplatnički odnos nije odjavio i poziva tuženika, ukoliko više nema u posjedu TV prijamnik na predmetnoj adresi gdje je bio obrt, da pretplatnički odnos odjavi. Također, navodi kako se zatvaranjem obrta ne odjavljuje automatski HRT pretplata, već to obveznik mora prijaviti HRT-u te odjaviti pretplatu na propisani način, putem obrasca za odjavu kojeg može pronaći na internetskim stranicama tužitelja. Nadalje, ističe kako je tuženik platio određene mjesečne pristojbe pod šifrom obveznika koja je i predmet ovog spora, što se vidi iz saldokonti kartice koju tužitelj prilaže u spis, a čime je pretplatnički odnos konzumiran i nesporan. Prema evidenciji pretplatnika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe", šifra obveznika: 43966716 prijavljen prijamnik za koji se, sukladno odredbama članka 34. st. 1. Zakona o HRT-u naplaćuje pristojba. Prijava je sačinjena dana 9. rujna 2021. temeljem prijave prijamnika koja je obavljena na adresi prijave/fakture. Tom prilikom je upravo tuženik predstavniku tužitelja dao i svoje osobne podatke i OIB koji je osobni tajni broj i tužitelj ga ne bi imao u prijavi da ga tuženik nije osobno dao, kao i sve svoje podatke tužitelju. Također ističe da je prilikom prijave prijavljeno posjedovanje TV prijamnika na adresi prijave, a tuženik je i platio iznos od 42,47 EUR na ime zaostalih uplata pa je slijedom navedenog dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, odnosno do odjave pretplatničkog odnosa i u utuženom periodu. Vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Dakle, da je tuženik zasnovao pretplatnički odnos sukladno Zakonu o čemu su u spis dostavljeni dokazi i isti nije odjavio te je tuženik prijavljeni pretplatnik što je vidljivo iz saldo konti kartice te mu HRT na adresu prijave dostavlja uplatnice i opomene. Nastavno, ističe se da je potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Tuženik je za sporno razdoblje uredno prijavljeni pretplatnik, a svoj pretplatnički odnos nije odjavio, dok predmetni dug nije podmirio. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbu čl. 34 Zakona o HRT-u tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog te ujedno u spis dostavlja dokaze iz kojih je vidljiv pretplatnički odnos tuženika te dokaz iz kojega je vidljivo ovdje sporno potraživanje. Tako je tužitelj dostavio Izvadak iz evidencije pretplatnika (dokument naziva "Obveznik plaćanja RTV pristojbe") te prijavu obveznika/prijamnika. HRT je ustanova koja je Zakonom o HRT-u ovlaštena voditi evidencije pretplatnika te ovime sudu dostavlja izvod iz iste iz kojeg je vidljivo da je tuženik evidentiran kao pretplatnik pri ovlaštenoj ustanovi. Kako se radi o evidenciji koju HRT vodi temeljem Zakona o HRT i radi se o ustanovi koja je javna, tako se i izvodi iz evidencije pretplatnika smatraju ispravama javne vjere i predlaže ih se tako i cijeniti u svrhu dokazivanja. Tužitelj je stoga predložio održati platni nalog na snazi uz obvezu tuženog na snošenje parničnih troškova.

5. U podnesku tuženika zaprimljenom 1. srpnja 2025., tuženik navodi kako se u cijelosti protivi svim navodima tužitelja iz podneska od 24. lipnja 2025. Ističe kako uopće ne spori da nije tužitelju platio utužena potraživanja iz razloga što ih nije bio dužan plaćati, a u odnosu na saldo konti karticu tuženika po kojoj je vidljivo da je tuženik podmirio svoje obveze do rujna 2023., tuženik navodi kako je to nesporno, no to ne dokazuje nikakvu obvezu tuženika da podmiri utužena potraživanja, obzirom da je tuženik svoj obrt " [obrt]" odjavio 30. rujna 2023., odnosno dok je radio, uredno je i podmirivao HRT pristojbu. Nadalje, prilaže i kupoprodajni ugovor od 13. prosinca 2023. kojim je svoj posao i svu pokretnu imovinu, a koju imovinu čini i TV prijamnik, prodao ET, koja i danas posluje u prostoru sa svojim obrtom " [obrt]". U odnosu na ispravu "prijava obveznika/prijamnika", a koju dostavlja tužitelj uz svoj podnesak, tuženik navodi kako je u istoj naveden kao sezonac, a u retku "mjeseci plaćanja" stoji "lipanj, srpanj, kolovoz i rujan", stoga je u najmanju ruku, tužbeni zahtjev koji se odnosi na mjesece listopad, studeni i prosinac 2024., neosnovan. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

6. U prethodnom postupku tužitelj je u cijelosti ustrajao u svom tužbenom zahtjevu, posebice u navodima iz podneska od 24. lipnja 2025.

7. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 73,34 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, prigovor te obrazac eM-12P prijava o prestanku poslovanja obveznika doprinosa, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga HRT-a sa stanjem na dan 4. ožujka 2025., ispis iz evidencije Obveznik plaćanja RTV pristojbe po prijavi od 9. rujna 2021., obrazac prijava obveznika/prijamnika i pregled stanja računa obveznika/saldo konti, kupoprodajni ugovor zaključen između ŽT i ET, izvadak iz obrtnog registra za " [obrt]obrt za ugostiteljstvo" te izvadak iz obrtnog registra za " [obrt] obrt za ugostiteljstvo".

9. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa za RTV pristojbu za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2024., broj obveznika plaćanja pristojbe: 43966716 u ukupnom iznosu od 74,34 EUR, odnosno po10,62 EUR mjesečno.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, a to obzirom na istaknuti prigovor tuženika.

11. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega dokaza predloženih od strane samog tužitelja na kojem je i teret dokaza u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud cijeni da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

12. Uvidom u prijavu prijamnika, a koja je uredno potpisana od strane tuženika, što tuženik ne spori, vidljivo je da je tuženik dana 9. rujna 2021. postao obveznik plaćanja pristojbe na adresi [adresa] 10, [adresa], a kao vl. obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo. Iz prijave obveznika/prijamnika vidljivo je kako se ista odnosi na televizor, kako je prilikom prijave obvezniku izvršena naplata za period 06. -09.2021., stoga su kao mjeseci plaćanja navedeni "6, 7, 8 i 9", kako je naplaćen iznos od 42,47 EUR od strane kontrolora ČT, te je obveznik naveden kao ugostitelj, a vrsta obveznika "sezonac". Nadalje, uvidom u izvadak obveznika plaćanja RTV pristojbe utvrđeno je da je tuženik zaveden pod šifrom obveznika 5005262, vrsta: 04 televizor, status obveznika 00 redovan, da je kao datum prijave evidentiran 9. rujna 2021. te da je status tuženika još uvijek aktivan.

13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja kao i saldo konti za utuženo razdoblje, sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva kao i dospijeće i tijek zateznih kamata na svaki pojedini utuženi račun.

14. Na temelju odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne Novine“, broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, dalje ZHR) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, dok je st. 7. istog članka propisano da HRT vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj. Na vođenje i korištenje evidencije primjenjuju se propisi o zaštiti osobnih podataka.

15. Odredba čl. 35. st. 2. ZHR-a propisuje da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. ovoga Zakona.

16. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHR-a propisano je da osoba iz čl. 34. st. 1. ZHR ne plaća mjesečnu pristojbu u situaciji ako prijamnik odjavi. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP da bi podnosio zahtjev za odjavljivanje prijamnika na gore navedeni način, već se poziva na činjenicu da je svoj obrt na adresi [adresa], br. 10 [adresa], a na kojoj adresi je uredno i zaprimio sva pismena u postupku, odjavio i Kupoprodajnim ugovorom od 13. prosinca 2023. svoj posao i svu pokretnu imovinu, a koju imovinu čini i televizijski prijamnik, prodao ET koja i danas posluje u navedenom prostoru te posjeduje televizijski prijamnik za koji tužitelj potražuje utuženi iznos. U smislu navedene odredbe svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 7. st. 1. istog Zakona, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

17. U odnosu na prigovor tuženika da se radi o potraživanju tužitelja koje se odnosi na uslugu koja uopće nije pružena niti je konzumirana, valja navesti kako je usluga pružena i konzumirana, obzirom da TV prijamnik nije odjavljen, što tuženik niti ne spori, već je isti prodan novom korisniku, međutim, od strane tuženika kao korisnika nije izvršena odjava TV prijamnika. Iz izvatka iz evidencije tužitelja po pretplatniku proizlazi da je tuženi evidentiran kao pretplatnik od 9. rujna 2021. te je i dalje aktivan. Naime, tuženik u toku postupka nije sporio da je izvršio prijavu prijamnika, već se ukazalo spornim je li izvršio odjavu prijamnika prije razdoblja koji je utužen u ovom postupku, a za što tuženik smatra kako je navedeno izvršeno kupoprodajom poslovanja i pokretne imovine, između ostalog i televizora.

18. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHR propisano je da vlasnik ili posjednik televizijskog prijamnika ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom. Tuženik tijekom postupka nije priložio dokaz kojim bi potvrdio navode o propisano sačinjenoj odjavi rtv prijamnika prije razdoblja za koji je utužen u ovom postupku, obzirom da ugovor o kupoprodaji poslovanja nije valjan način odjave rtv prijamnika, dok je tužitelj priloženim ispravama dokazao osnovanost svog potraživanja, budući iz evidencije obveznika plaćanja rtv pristojbe proizlazi da je tuženikova obveza plaćanja pristojbe postojala u utuženom periodu, a kako tuženik nije ničim dokazao da je utuženu pristojbu podmirio, odlučeno je kao pod toč. I/ izreke presude.

19. Također, u odnosu na navode tuženika iz podneska zaprimljenog 1. srpnja 2025., a u kojem navodi kako je tuženik u vrsti obveznika naveden kao sezonac, a kao mjeseci plaćanja su navedeni "6, 7, 8, 9" pa tuženik, iako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, očito je u najmanju ruku tužbeni zahtjev koji se odnosi na mjesec listopad, studeni i prosinac 2024. godine neosnovan, valja istaknuti kako je prema ispravi "obveznik plaćanja rtv pristojbe" status obveznika evidentiran kao "00 redovan", a mjeseci plaćanja navedeni na prijavi obveznika/prijamnika, sukladno periodu naplate 06.-09-2021. su mjeseci za koje je obveznik na licu mjesta izvršio uplatu kontroloru u iznosu naplate od 42,47 EUR na ime zaostalih uplata, što je isti i vlastoručno potpisao, obzirom da odredbama ZHR-a nije predviđa mogućnost sezonske obveze plaćanja RTV pristojbe, već je jasno propisano kako vlasnik ili posjednik televizijskog prijamnika ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, a tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je prijamnik odjavio.

20. Obzirom da je sud iz provedenih dokaza utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tuženiku je na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a u vezi s čl. 34. st. 1. ZHR-a naloženo platiti naknadu za uslugu korištenu tijekom utuženog razdoblja u iznosu od 74,34 EUR.

21. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, a koje datume je sud utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju – izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i ispis računa. Primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je u cijelosti održan na snazi sa pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

22. Obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom, tužitelju je priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, pri čemu je sud odredio jednokratnu nagrada za cjelokupni postupak od 50 bodova (Tbr. 7.9., Tbr. 52. st. 3 i Tbr. 54. te Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 125,00 EUR. Priznat je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu 20,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 25,00 EUR sukladno čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/2021, 18/2022, 154/2022), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 163,27 EUR te je odlučeno kao u točki II. presude. U preostalome dijelu, do zatraženih 313,27 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan, obzirom da sukladno odredbi Tbr. 7.9. Tarife, za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a koja nagrada je tužitelju i priznata, dok je u dijelu zahtjeva koji prelazi navedeni iznos, isti odbijen kao neosnovan.

U Korčuli, 29. rujna 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Rj/

I. DNA:

1. punom. tužitelja uz rj. za pristojbu na presudu, putem e-oglasne ploče

2.punom. tuženika, putem e-oglasne ploče

II. Kal. 30. listopada 2025.

U Korčuli, 29. rujna 2025.

S u d a c:

Marija Skokandić