REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6577/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Omaziću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 01. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Omazića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika TS, odvjetničkog vježbenika, dana 29. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. a) Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140030231-60010459128/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 09.05.2006. godine između tužiteljice DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonska banka d.d. Osijek, – pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., potvrđenog po javnom bilježniku Dragici Dumančič posl. br. OU-415/06, u dijelu u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, odnosno u dijelu:
- čl. 2. koji glasi: „ … u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 CHF (slovima: devedeset tisuća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita …“
- čl. 3. st. 1. koji glasi: „ … u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.000,00 CHF (slovima: devedeset tisuća švicarskih franaka)“
- čl. 3. st. 2. koji glasi: „ … a sve se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja …“
- čl. 3. st. 5. koji glasi: „ … CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate … „
I. b) Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba Aneksa 1 uz Ugovor o kreditu broj: 5140030231-60010459128/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen dana 24.04.2020. godine, potvrđenog po javnom bilježniku Mandici Popović, posl. br. OV-2668/2020, u dijelu čl. 1. st. 2. koji glasi: „ … CHF u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju“.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, platiti tužiteljici HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, iznos od 2.818,34 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku prema datumima dospijeća kako slijedi:
– na iznos 4,64 € od dana 6.11.2008. pa do isplate;
– na iznos 4,50 € od dana 8.1.2009. pa do isplate;
– na iznos 5,54 € od dana 3.2.2009. pa do isplate;
– na iznos 6,62 € od dana 3.3.2009. pa do isplate;
– na iznos 4,55 € od dana 2.5.2009. pa do isplate;
– na iznos 3,07 € od dana 2.6.2009. pa do isplate;
– na iznos 1,58 € od dana 2.7.2009. pa do isplate;
– na iznos 2,13 € od dana 4.8.2009. pa do isplate;
– na iznos 3,20 € od dana 2.9.2009. pa do isplate;
– na iznos 2,51 € od dana 2.10.2009. pa do isplate;
– na iznos 2,00 € od dana 3.11.2009. pa do isplate;
– na iznos 3,25 € od dana 2.12.2009. pa do isplate;
– na iznos 4,64 € od dana 5.1.2010. pa do isplate;
– na iznos 6,00 € od dana 2.2.2010. pa do isplate;
– na iznos 5,10 € od dana 6.3.2010. pa do isplate;
– na iznos 7,92 € od dana 7.4.2010. pa do isplate;
– na iznos 6,21 € od dana 6.5.2010. pa do isplate;
– na iznos 7,42 € od dana 8.6.2010. pa do isplate;
– na iznos 12,64 € od dana 6.7.2010. pa do isplate;
– na iznos 11,78 € od dana 7.8.2010. pa do isplate;
– na iznos 16,60 € od dana 7.9.2010. pa do isplate;
– na iznos 13,61 € od dana 6.10.2010. pa do isplate;
– na iznos 12,15 € od dana 6.11.2010. pa do isplate;
– na iznos 17,38 € od dana 7.12.2010. pa do isplate;
– na iznos 21,56 € od dana 6.1.2011. pa do isplate;
– na iznos 18,95 € od dana 6.2.2011. pa do isplate;
– na iznos 17,46 € od dana 6.3.2011. pa do isplate;
– na iznos 17,46 € od dana 8.4.2011. pa do isplate;
– na iznos 17,46 € od dana 8.5.2011. pa do isplate;
– na iznos 24,41 € od dana 8.6.2011. pa do isplate;
– na iznos 24,49 € od dana 8.7.2011. pa do isplate;
– na iznos 32,35 € od dana 9.8.2011. pa do isplate;
– na iznos 29,79 € od dana 8.9.2011. pa do isplate;
– na iznos 24,97 € od dana 8.10.2011. pa do isplate;
– na iznos 25,70 € od dana 8.11.2011. pa do isplate;
– na iznos 24,45 € od dana 8.12.2011. pa do isplate;
– na iznos 26,71 € od dana 8.1.2012. pa do isplate;
– na iznos 28,23 € od dana 8.2.2012. pa do isplate;
– na iznos 26,45 € od dana 8.3.2012. pa do isplate;
– na iznos 27,28 € od dana 8.4.2012. pa do isplate;
– na iznos 26,79 € od dana 8.5.2012. pa do isplate;
– na iznos 28,28 € od dana 9.6.2012. pa do isplate;
– na iznos 26,75 € od dana 8.7.2012. pa do isplate;
– na iznos 27,69 € od dana 8.8.2012. pa do isplate;
– na iznos 27,10 € od dana 8.9.2012. pa do isplate;
– na iznos 25,17 € od dana 10.10.2012. pa do isplate;
– na iznos 27,34 € od dana 8.11.2012. pa do isplate;
– na iznos 26,93 € od dana 8.12.2012. pa do isplate;
– na iznos 27,63 € od dana 8.1.2013. pa do isplate;
– na iznos 25,75 € od dana 8.2.2013. pa do isplate;
– na iznos 24,48 € od dana 8.3.2013. pa do isplate;
– na iznos 27,42 € od dana 9.4.2013. pa do isplate;
– na iznos 25,94 € od dana 8.5.2013. pa do isplate;
– na iznos 25,00 € od dana 8.6.2013. pa do isplate
– na iznos 23,11 € od dana 9.7.2013. pa do isplate;
– na iznos 24,88 € od dana 8.8.2013. pa do isplate;
– na iznos 25,56 € od dana 8.9.2013. pa do isplate;
– na iznos 26,43 € od dana 8.10.2013. pa do isplate;
– na iznos 26,35 € od dana 8.11.2013. pa do isplate;
– na iznos 25,91 € od dana 8.12.2013. pa do isplate;
– na iznos 27,13 € od dana 8.1.2014. pa do isplate;
– na iznos 27,80 € od dana 8.2.2014. pa do isplate;
– na iznos 25,75 € od dana 8.3.2014. pa do isplate;
– na iznos 28,14 € od dana 8.4.2014. pa do isplate;
– na iznos 26,55 € od dana 8.5.2014. pa do isplate;
– na iznos 27,12 € od dana 8.6.2014. pa do isplate;
– na iznos 26,38 € od dana 8.7.2014. pa do isplate;
– na iznos 28,15 € od dana 8.8.2014. pa do isplate;
– na iznos 29,05 € od dana 9.9.2014. pa do isplate;
– na iznos 28,03 € od dana 8.10.2014. pa do isplate;
– na iznos 29,42 € od dana 8.11.2014. pa do isplate;
– na iznos 29,10 € od dana 9.12.2014. pa do isplate;
– na iznos 29,81 € od dana 8.1.2015. pa do isplate;
– na iznos 30,18 € od dana 8.2.2015. pa do isplate;
– na iznos 23,36 € od dana 8.3.2015. pa do isplate;
– na iznos 25,87 € od dana 8.4.2015. pa do isplate;
– na iznos 25,03 € od dana 8.5.2015. pa do isplate;
– na iznos 12,93 € od dana 9.6.2015. pa do isplate;
– na iznos 12,52 € od dana 8.7.2015. pa do isplate;
– na iznos 12,93 € od dana 8.8.2015. pa do isplate;
– na iznos 12,24 € od dana 8.9.2015. pa do isplate;
– na iznos 11,85 € od dana 8.10.2015. pa do isplate;
– na iznos 12,24 € od dana 8.11.2015. pa do isplate;
– na iznos 12,85 € od dana 8.12.2015. pa do isplate;
– na iznos 13,28 € od dana 8.1.2016. pa do isplate;
– na iznos 13,24 € od dana 9.2.2016. pa do isplate;
– na iznos 11,91 € od dana 8.3.2016. pa do isplate;
– na iznos 12,73 € od dana 8.4.2016. pa do isplate;
– na iznos 12,32 € od dana 8.5.2016. pa do isplate;
– na iznos 16,25 € od dana 8.6.2016. pa do isplate;
– na iznos 16,79 € od dana 8.7.2016. pa do isplate;
– na iznos 17,19 € od dana 9.8.2016. pa do isplate;
– na iznos 15,55 € od dana 8.9.2016. pa do isplate;
– na iznos 15,65 € od dana 8.10.2016. pa do isplate;
– na iznos 16,31 € od dana 8.11.2016. pa do isplate;
– na iznos 16,79 € od dana 8.12.2016. pa do isplate;
– na iznos 17,80 € od dana 8.1.2017. pa do isplate;
– na iznos 17,68 € od dana 8.2.2017. pa do isplate;
– na iznos 16,14 € od dana 8.3.2017. pa do isplate;
– na iznos 17,80 € od dana 8.4.2017. pa do isplate;
– na iznos 16,66 € od dana 8.5.2017. pa do isplate;
– na iznos 16,56 € od dana 8.6.2017. pa do isplate;
– na iznos 15,77 € od dana 8.7.2017. pa do isplate;
– na iznos 14,22 € od dana 8.8.2017. pa do isplate;
– na iznos 13,83 € od dana 8.9.2017. pa do isplate;
– na iznos 14,03 € od dana 8.10.2017. pa do isplate;
– na iznos 13,89 € od dana 8.11.2017. pa do isplate;
– na iznos 13,46 € od dana 8.12.2017. pa do isplate;
– na iznos 13,61 € od dana 8.1.2018. pa do isplate;
– na iznos 13,29 € od dana 8.2.2018. pa do isplate;
– na iznos 12,19 € od dana 8.3.2018. pa do isplate;
– na iznos 12,44 € od dana 8.4.2018. pa do isplate;
– na iznos 11,07 € od dana 8.5.2018. pa do isplate;
– na iznos 13,39 € od dana 8.6.2018. pa do isplate;
– na iznos 12,62 € od dana 8.7.2018. pa do isplate;
– na iznos 13,01 € od dana 8.8.2018. pa do isplate;
– na iznos 14,82 € od dana 8.9.2018. pa do isplate;
– na iznos 14,20 € od dana 8.10.2018. pa do isplate;
– na iznos 14,26 € od dana 8.11.2018. pa do isplate;
– na iznos 13,80 € od dana 8.12.2018. pa do isplate;
– na iznos 14,55 € od dana 8.1.2019. pa do isplate;
– na iznos 14,05 € od dana 8.2.2019. pa do isplate;
– na iznos 13,43 € od dana 8.3.2019. pa do isplate;
– na iznos 15,63 € od dana 8.4.2019. pa do isplate;
– na iznos 13,96 € od dana 8.5.2019. pa do isplate;
– na iznos 15,51 € od dana 8.6.2019. pa do isplate;
– na iznos 15,28 € od dana 8.7.2019. pa do isplate;
– na iznos 15,92 € od dana 8.8.2019. pa do isplate;
– na iznos 16,29 € od dana 8.9.2019. pa do isplate;
– na iznos 16,08 € od dana 8.10.2019. pa do isplate;
– na iznos 16,28 € od dana 8.11.2019. pa do isplate;
– na iznos 15,06 € od dana 8.12.2019. pa do isplate;
– na iznos 16,32 € od dana 8.1.2020. pa do isplate;
– na iznos 16,97 € od dana 8.2.2020. pa do isplate;
– na iznos 17,80 € od dana 8.3.2020. pa do isplate;
– na iznos 20,54 € od dana 8.4.2020. pa do isplate;
– na iznos 19,56 € od dana 8.5.2020. pa do isplate;
– na iznos 20,37 € od dana 8.6.2020. pa do isplate;
– na iznos 75,89 € od dana 8.7.2020. pa do isplate;
– na iznos 19,24 € od dana 8.8.2020. pa do isplate;
– na iznos 18,98 € od dana 8.9.2020. pa do isplate;
– na iznos 18,41 € od dana 8.10.2020. pa do isplate;
– na iznos 19,83 € od dana 8.11.2020. pa do isplate;
– na iznos 16,12 € od dana 8.12.2020. pa do isplate;
– na iznos 16,62 € od dana 8.1.2021. pa do isplate;
– na iznos 16,95 € od dana 8.2.2021. pa do isplate;
– na iznos 15,06 € od dana 8.3.2021. pa do isplate;
– na iznos 16,14 € od dana 2.4.2021. pa do isplate;
– na iznos 15,86 € od dana 2.5.2021. pa do isplate;
– na iznos 16,44 € od dana 2.6.2021. pa do isplate;
– na iznos 15,75 € od dana 2.7.2021. pa do isplate;
– na iznos 17,34 € od dana 2.8.2021. pa do isplate;
– na iznos 17,04 € od dana 2.9.2021. pa do isplate;
– na iznos 16,34 € od dana 2.10.2021. pa do isplate;
– na iznos 18,14 € od dana 2.11.2021. pa do isplate;
– na iznos 18,34 € od dana 2.12.2021. pa do isplate;
i to, do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01. 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.732,25 eura, za zateznim kamatama koje teku od dana 29. rujna 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su dana 09. svibnja 2006. stranke sklopile Ugovor o kreditu, kojim ugovorom je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 90.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te je ugovoren rok otplate kredita do 01. srpnja 2029. godine. Tužiteljica navodi da je, uz ostao, u predmetnom ugovoru ugovoreno vezivanje glavnice uz valutu CHF. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja "Potrošač" protiv osam banaka, između ostalih i protiv tuženika Addiko bank d.d., kojom je utvrđeno je da je i tuženik, uz ostale banke povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore u kojima se koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, tako da je ugovarao glavnicu uz koju je vezana valuta CHF, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora, nije informirao potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica tvrdi da je time tuženik prekršio odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te nadalje obrazlaže da je u spomenutoj sudskoj odluci utvrđeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, kao valuta utočišta, ali nisu na adekvatan način o tome obavijestile potrošača, kako bi mogao odnijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti takav rizik ili neće. Tužiteljica se poziva na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i navodi da je navedena presuda obvezujuća i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika kredita od strane tuženika, odnosno u smislu utvrđenja da je tuženik koristio ništetne odredbe ugovora, u kojima je ugovorio povrat kredita vezano uz valutnu klauzulu u CHF.
2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 21. srpnja 2025. godine tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF (dijelovi čl. 2., čl. 3. st. 1., st. 2. i st. 5.) te Aneks 1. u dijelu čl. 1. st. 2. koji se odnosi na valutnu klauzulu. Tužiteljica predlaže da se donese presuda kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici s osnova pretplate radi valutne klauzule učinjene tijekom otplate kredita, iznos od 2.818,34 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos do isplate te uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da njegov pravni prednik sklopio s tužiteljem predmetni ugovor o kreditu, ali se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, po osnovi i visini. Prvenstveno, osporava tužiteljici svojstvo potrošača, te navodi da se tužiteljica ne može smatrati prosječnim potrošačem kojemu je u kolektivnom sporu priznata pravna zaštita, jer iz dokumentacije proizlazi da je ekonomske struke. Navodi da odredbe o valutnoj klauzuli nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja i da nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u ugovornom odnosu na štetu tužiteljice. Naglašava da je tužiteljica mogla izabrati između više opcija ugovora o kreditu, te da je samostalno procjenjujući rizike, izabrala upravo ovaj kredit kao najpovoljniji. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, a protivi se i zahtjevu za plaćanje kamate. Ističe da tužiteljica nije dokazala da je tuženik postao nesavjestan stjecatelj prije podnošenja tužbe. Prigovora zastari i ne slaže se s tvrdnjom o prekidu zastarnog roka, pozivom na postupak radi zaštite kolektivnih interesa. Tuženik navodi da se ovdje radi o zastarnom roku od 5 godina, računajući od plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.
4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope, specifikacije uplata, financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću dipl. oec. iz društva DARFIN d.o.o., saslušanjem tužiteljice osobno kao parnične stranke te saslušanjem svjedokinje ĐS, zamolbeno putem Općinskog suda u Osijeku.
5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 21. srpnja 2025. godine.
6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 09. svibnja 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate do 01. srpnja 2029. godine.
7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 1,5% godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.
8. Sporno je pitanje ima li tužiteljica svojstvo potrošača. Potom, sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
9. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom na Trgovačkom sudu u Zagrebu i povodom žalbe na Visokom trgovačkom sudu RH), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.
10. U vezi tog tuženikovog navoda, treba naglasiti da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i Addiko Bank d.d. (uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu, koristila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
11. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-2221/18, od 03. rujna 2019. g.
12. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.
13. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužiteljica poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).
15. U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljicom o rizicima koje nosi ugovaranje u valuti CHF, niti mu je spomenuta vjerojatnost skorašnjeg rasta valute CHF.
16. U ovom postupku tužiteljica je saslušana, te je na ročištu dana 13. rujna 2024. godine navela da je namjena kredita bila adaptacija obiteljske kuće i izgradnja potkrovlja kuće koju koristi isključivo za stanovanje, a ne ni za kakvu poslovnu djelatnost. Navela je da nije tražila kredit u valuti CHF, već joj je zaposlenik banke ponudio kredit u toj valuti, kao najpovoljniji. Navela je da je zaposlenici banke nisu upozorili na rizik zaključenja ugovora o kreditu u valuti CHF, niti su je upozorili na mogućnost značajnijeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Naglasila je da je nakon sklapanja ugovora, anuitet kredita počeo rasti. Izjavila je da je odbila ponudu banke da provede konverziju, jer bi u tom slučaju anuiteti kredita iznosili 2/3 njezine tadašnje plaće. Navela je da je upravo ona podmirivala mjesečne obveze po kreditu. Nadalje, tužiteljica je izjavila da je nitko od zaposlenika banke nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu prema CHF niti su je upozorili da je valuta CHF valuta utočišta u vrijeme ekonomskih kriza. Izjavila je da joj zaposlenici banke nisu napravili simulaciju obveza koje mora podmirivati u slučaju porasta tečaja CHF. Navela je da je tekst ugovora sastavila banka, te je navela da je u vrijeme sklapanja ugovora imala srednju stručnu spremu i radila kao blagajnik upravo u toj banci, a opis njezinog posla uključivao je uplate i isplate novčanih sredstava klijentima banke. Nikakve poslove vezane uz tržište valuta i uz tečaj nije obavljala, niti poslove vezane uz plasiranje kredita. Navela je da je pročitala ugovor o kreditu i da su joj dosta toga objasnili djelatnici koji su radili na kreditima. Izjavila je da joj je bio ponuđen samo kredit u valuti CHF. Navela je da predmetni kredit još uvijek otplaćuje.
17. Saslušana je svjedokinja ĐS koja je navela da je u sporno vrijeme radila kod tuženika kao kreditni referent. Izjavila je da poznaje tužiteljicu koja je također bila zaposlena kod tuženika, ali se ne sjeća da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu i vršila pregovore, stoga ne može reći ni o kakvom upozorenju tužiteljici na rizik uzimanja kredita u CHF niti o upozorenju od većeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Svjedokinja je navela da u to vrijeme nije znala da će se tečaj CHF promijeniti i da nije čula da je CHF valuta utočišta. Navela je da je ugovor o kreditu sastavljala pravna služba banke i da se nije moglo pregovarati o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, jer se radilo o tipskom ugovoru koji su stranke potpisale. Navela je da je tada postojala mogućnost sklapanja ugovora u eurima, ali se nije mogao sklopiti ugovor u kunama niti ugovor sa fiksnom kamatom.
18. Prihvaćeni su iskazi tužiteljice i svjedokinje koji su djelovali jasno, logično i uvjerljivo. Razumljivo je da se svjedokinja ne može sjetiti pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljicom, s obzirom na protek vremena i veliki broj istovrsnih ugovora koji su se u to vrijeme sklapali.
19. Utvrđeno je da je tužiteljica u svojstvu potrošača zaključila Ugovor o kreditu radi adaptacije obiteljske kuće i izgradnje potkrovlja kuće. Utvrđeno je da je kuću koristila isključivo za stanovanje, dakle privatno, a ne za poslovanje. S obzirom na navedeno, tužiteljica je predmetni ugovor o kreditu sklopila kao potrošač, pa je aktivno legitimirana u ovom postupku. Ovakav zaključak ne može opovrgnuti niti okolnost da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika i da je radila kao blagajnik. Naime, opseg njezinog posla svodio se na provođenje uplata i isplata novčanih sredstava klijentima banke (srednja stručna sprema), dok s druge strane, nije obavljala poslove vezane uz tržište valuta i uz tečaj. Nadalje je utvrđeno da zaposlenici banke (zaduženi za kredite) nisu upozorili tužiteljicu na rizike zaključenja ugovora o kreditu u valuti CHF, tako da o navedenom riziku nije bila informirana.
20. Utvrđeno je da su ugovorne odredbe, u dijelu u kojem se govori o iznosu kredita koji je vezan uz valutu CHF, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava
- načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Radi se o odredbama koje su nepoštene, te ništetne u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu.
21. Naime, već spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.
22. Dakle, u pogledu utvrđenja ništetnosti dijelova ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i preplatu s tog osnova, primjenjuje se odredba čl. 502. c ZPP-a.
23. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.
24. S obzirom na navedeno, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takve odredbe ( čl. 323. ZOO-a), prema pravilima stjecanja bez osnove.
25. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljica preplatila predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.
26. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću dipl. oec. iz društva Darfin d.o.o. Vještak je na temelju dostupne dokumentacije utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita iznosi 2.629,35 eura. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.826,98 eura.
27. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je u podnesku od 13. lipnja 2024. g. prigovorio nalazu, navodeći da je vještak koristio pogrešan tečaj na dan isplate kredita. Osim toga, osporava metodologiju koju je tuženik koristio, te navodi da se treba uzeti u obzir samo sveukupna razlika, odnosno izračun koji uključuje razliku u svakom pojedinom anuitetu, pa tako i tzv. negativne razlike.
28. U svom pisanom očitovanju, vještak je naveo da je omaškom primijenio tečaj Slavonske banke d.d. (sad Addiko Banke) umjesto tečaja HNB na dan 19.05.2006.g., pa stoga u pisanom očitovanju dostavlja ispravak prvotnog nalaza i mišljenja. Vještak je utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.818,34 eura. Nadalje, utvrdio je da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 202,51 eur.
29. Tužiteljica se protivila stavu tuženika da se treba uračunati i tzv. negativna razlika, te je naglasila da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije iznio precizirani i određeni prigovor radi prebijanja niti je podnio protutužbu. Poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i presudu poslovni broj Rev549/2023 od 18.12.2023.g. u kojoj se jasno navodi da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužitelja s negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj bio manji, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili protutužbenog zahtjeva. Ističe da plaćanjem nižeg anuiteta tužiteljica nije ništa primila od tuženika, Osim toga, naglašava da tuženik nije potrošač pa se ne može pozivati na kolektivni spor potrošača, pa stoga ističe i prigovor zastare.
30. U pravu je tužiteljica kada navodi da sud ne treba uzeti u obzir tzv. negativnu razliku. Naime, u sudskoj praksi je već zauzet stav da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije s osnova negativnih tečajnih razlika, ako u postupku tuženik nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. Zakona o parničnom postupku ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ako nije podnesena protutužba.
31. U ovom slučaju, tuženik nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor prijeboja, niti je podnio protutužbu. Tuženik je u podnescima istaknuo općenit prigovor koji nije precizirao niti određeno postavio, da bi se o njemu moglo odlučivati. Stoga, kako nema postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti eventualnog potraživanja tuženika, to sud nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike.
32. Kako su pisani nalaz i mišljenje te pisano očitovanje vještaka, izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ih je u cijelosti prihvatio.
33. U pogledu tuženikovog prigovor zastare koji se odnosi na potraživanja istaknuta u tužbenom zahtjevu, sud je utvrdio da prigovor nije osnovan. Naime, zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 odnosno od dana 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je predmetna tužba podnesena dana 08. prosinca 2022.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
34. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku od dana 21. srpnja 2022.g., te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 2.818,34 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
35. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.
37. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 03. svibnja 2023.g. - 100 bodova, pristup na ročište 22. ožujka 2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 05. travnja 2024.g. - 25 bodova, podnesak od 22. svibnja 2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 04. srpnja 2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište dana 13. rujna 2024. g. – 100 bodova, pristup na ročište 13. svibnja 2024.g. (zamolbeni Općinski sud u Osijeku) - 100 bodova, sastav podneska od 21. srpnja 2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište 01. rujna 2025.g. - 100 bodova,, ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 975 bodova, odnosno 1.950,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 487,50 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,75 eura, trošak povratne autobusne karte na relaciji [adresa] u iznosu od 29,00 eura (radi zamolbenog saslušanja svjedoka), pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 2.732,25 eura.
38. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. rujna 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
39. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, dana 29. rujna 2025. godine
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužiteljici po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
