Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-163/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Radnička Cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o., iz Osijeka, protiv ovršenika ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja o troškovima Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-93019/2024-2, dana 29. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-93019/2024-2.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-93019/2024-2 riješeno je:
"Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju ovršni trošak u iznosu od 27,98 EUR uplatom na račun ovrhovoditelja IBAN: [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj:660000100124-1 u roku od 8 dana."
2. Na takvo rješenje, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, žalbu pravovremeno ulaže ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga i to jer smatra stav prvostupanjskog suda, da je zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja koji se odnosi na radnju pribave klauzule pravomoćnosti neosnovan jer isti nije dokazao da bi mu takav trošak doista i nastao, pogrešan i neosnovan. Smatra da sukladno odredbi članka 32. stavka 2. Tarife takav trošak pripada ovrhovoditelju. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, pobijani dio rješenja preinači u skladu s navodima žalbe, a podredno da ukine isto u dijelu koji se pobija žalbom i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22. dalje: OZ), niti da prvostupanjski sud, na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio odredbu članka 14.stavka 4. OZ.
6. Prvostupanjski je sud obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 27,98 eur (a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe i trošak sastav prijedloga kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu u skladu s Tbr. 11. točki 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa ), dok je višak zahtjeva ovrhovoditelja nije prihvatio, a koji se odnosi, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika, uz obrazloženje da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i dostavlja ga ovrhovoditelju (članak 283. stavak 1. i 4. OZ).
7. Osnovano prvostupanjski sud odbija takav zahtjev ovrhovoditelja. Naime, u smislu članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a u smislu stavka 2. istog članka javni bilježnik može staviti na otpravak rješenja o ovrsi iz stavka 1. ovoga članka potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti i kad je prigovor podnesen u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor, ako ocijeni da očito nije pravodoban. Dakle, ne samo da javni bilježnik stavlja na rješenje o ovrsi, bez zahtjeva ovrhovoditelja klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već isti, a u smislu članka 283. stavka 2. i stavka 4. OZ istu klauzulu i dostavlja ovrhovoditelju (bez njegova zahtjeva).
8. Nadalje, u smislu članka 283. stavka 5. OZ naknadni otpravak rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, javni bilježnik predaje ovrhovoditelju samo na pisani i obrazloženi podnesak ovrhovoditelja.
9. Dakle, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju, a da bi njegov zahtjev bio opravdan i osnovan, temeljem članka 14. OZ i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, i to samo naknadni, mora isti pisano i obrazložiti. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj nije dokazao da bilo kakav zahtjev uputio javnom bilježniku, a koji je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku u kojem je ovdje žalitelj ovrhovoditelj. No, i povrh navedenog ovaj sud ističe da iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (a za koje ovrhovoditelj sada traži trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti) je vidljivo da je isto izdano dana 2. srpnja 2024. a klauzula pravomoćnosti na isto je izdana 14. kolovoza 2024. Dakle, ista je izdana u kratkom i primjerenom roku.
10. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da sada zatraženi trošak ovrhovoditelja (trošak punomoćnika koji je odvjetnik zbog angažmana pribave klauzule pravomoćnosti), a u smislu članka 14. stavka 4. OZ, ali i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, ne samo da nije dokazan, već i nije bio potreban za vođenje predmetne ovrhe, slijedom čega takav trošak nije dužan ovršenik niti platiti.
11. Naime, pravo je ovrhovoditelja da svoj trošak za zastupanje u ugovorenom iznosu (a u visini određenoj Tarifom) naplati od svog klijenta, no pravo na naplatu takvog troška od protivne strane (konkretno ovršenika) podvrgnuto je, u konkretnom slučaju, kontroli suda i temelji se na članku 14. OZ koji takav trošak priznaje ovrhovoditelju na, teret ovršenika, samo ukoliko je bio potreban za vođenje ovrhe. U konkretnom slučaju, takav trošak, ne samo da nije dokazan, već, a obzirom na članak 283. stavak 5. OZ, nije bio niti potreban za vođenje predmetne ovrhe. Navedeni stav suda je i u skladu s načelom ovršnog postupka, a izraženog u članku 3. OZ kojeg se sud prilikom donošenja odluka dužan pridržavati.
12. U konačnici ovaj sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja – kada radnja izvida/pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od strane punomoćnika ovrhovoditelja, ne samo da nije dokazana, već nije bila ni potrebna (jer javni bilježnik po samom OZ je dužan takvu klauzulu dostaviti ovrhovoditelju), taj trošak, kao nepotreban, ne pripada ovrhovoditelju, bez obzira na to što Tarifa predviđa takav trošak i visinu istog (Tarifa određuje samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga za obavljene radnje). Sud pritom ističe da je Tarifom propisana visina pripadajućeg troška punomoćnika koji je odvjetnik, no ne samo na teret protivne stranke, a što je vidljivo iz Glave prve Tarife, ali i Tbr. 52/3 Tarife, slijedom čega obveza protivne strane na podmirenje troškova ovrhovoditelja se ima temeljiti na članku 14. stavku 4. OZ (samo ukoliko je trošak bio potreban za vođenje ovrhe).
13. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s odredbom člankom 21. stavak 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu potvrditi . Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
14. U nepobijanom dijelu, kojim je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova prihvaćen, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP).
15. S obzirom na to da ovrhovoditelj sa žalbom nije uspio, nije mu priznat niti zatraženi trošak sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Sisku 29. rujna 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
