REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-173/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja STELLA TRINAEST d.o.o. Umag, Stella Maris 19, OIB: 62612724862, kojeg zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica u Umagu, Trgovačka 2a, protiv tuženika Stečajna masa iza MONTEROL d.o.o. u stečaju Podkilavac (Općina Jelenje), Podkilavac 10, OIB: 85557122581, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marčan & partneri u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se da ne postoji pravo odnosno novčana tražbina tuženika Stečajna masa iza MONTEROL d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i uslugu u stečaju, Podlikavac (Općina Jelenje), Podlikavac 10, OIB: 85557122581, kao pravnog sljednika trgovačkog društva MONTEROL d.o.o. u stečaju, Rijeka, Murini 19, OIB: 00837134957, temeljem Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. u iznosu od 550.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti uvećano za kamate obračunate po kamatnoj stopi od 7,5 % i troškove obrade kredita u iznosu od 2%, koja tražbina je osigurana pravom zaloga upisanim na posebnom dijelu nekretnine, uspostavljenom na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br [katastarska čestica] i označenoj kao: 113. suvlasnički dio: 159/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-113) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine na posebnom dijelu zgrade: APP. B11 - villa B, 1. dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom 36,96 m2, 2. kupaonica 5,67 m2, 3. spavaća soba 12,91 m2, 4. loggia 12,52 m2, ukupno: 68,06 m2, ukupno korisno: 64,93 m2, te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju i da ne postoji ni potraživanje tuženika prema tužitelja u iznosu od 2.035.263,97 kuna iz ovršnog prijedloga tuženika od 2. studenoga 2020.

II. Nalaže se brisanje založnog prava uknjiženog na posebnom dijelu nekretnine uspostavljenom na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br [katastarska čestica] i označenoj kao: 113. suvlasnički dio: 159/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E113) temeljem Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006., radi osiguranja tražbine u iznosu od 550.000,00 eura (petsto pedeset tisuća eura) plativo u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za kamate obračunatu po kamatnoj stopi od 7,5% kao i troškove obrade kredita u iznosu od 2%, upisanog u korist pravnog prednika tuženika, u cijelosti.

III. Nalaže se tuženiku Stečajna masa iza MONTEROL d.o.o. u stečaju Podkilavac (Općina Jelenje), Podkilavac 10, OIB: 85557122581, naknaditi tužitelju STELLA TRINAEST d.o.o. Umag, Stella Maris 19, OIB: 62612724862, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 32.347,22 eura (trideset i dvije tisuće tristo četrdeset i sedam eura i dvadeset i dva centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 6. veljače 2025. Trgovačkom sudu u Pazinu naveo kako je on vlasnik posebnog dijela nekretnine uspostavljenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br [katastarska čestica] i označenog kao: 113. Suvlasnički dio: 159/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-113) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine na posebnom dijelu zgrade: APP. B 11 - Villa B, 1. dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom 36,96m2, 2. kupaonica 5,67m2, 3. spavaća soba 12,91m2, 4. loggia 12,52m2, ukupno: 68,06m2, ukupno korisno: 64,93m2, u cijelosti. Na navedenoj nekretnini upisano je založno pravo trgovačkog društva MONTEROL d.o.o. u stečaju, Rijeka, Murini 19, OIB: 00837134957, temeljem Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. u iznosu od 550.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti uvećano za kamate obračunate po kamatnoj stopi od 7,5 % i troškove obrade kredita u iznosu od 2%. Tuženikova tražbina osigurana založnim pravom ne postoji, a što je prethodno utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-544/16-102. Tužitelj je pojasnio kako je predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s prodavateljem ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. kojim Ugovorom je prodavatelj preuzeo obvezu da će u roku od 45 dana od isplate kupoprodajne cijene izvršiti brisanje svih tereta pa tako i prethodno opisanog založnog prava. Tuženik kao nositelj založnog prava na nekretninama je ovjerio brisovno očitovanje dana 23. lipnja 2008., međutim, iako predmetni dokument sadrži naslov brisovno očitovanje, omaškom je izostao dio teksta neophodan kako bi se izvršilo brisanje s prethodno opisanog posebnog dijela u vlasništvu tužitelja. Naveo je kako je predmetno pravo zaloga upisano u korist pravnog prednika tuženika, brisano s drugih posebnih dijelova u vlasništvu ovdje tužitelja i to s parkirališnog mjesta (24. ETAŽA 27/10000) i spremišta u podrumu (40. ETAŽA 12/10000), koji posebni dijelovi su stečeni od strane ovdje tužitelja temeljem istog kupoprodajnog ugovora. Tužitelj je nadalje isticao kako tuženikovo potraživanje temeljem Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. (koje je osigurano založnim pravo) ne postoji, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci od 30. travnja 2020., poslovni broj P-544/16-102. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je prestala tužiteljeva (ovdje tuženikova) tražbina osigurana založnim pravom te da zato on nema pravo na namirenje iz nekretnina koje su opterećene hipotekom upisanom u njegovu korist. Tužitelj je nadalje isticao kako tuženik nije u stečajnom postupku otvorenom nad ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. u stečaju (tuženikov glavni dužnik), prijavio predmetno (nepostojeće) potraživanje pa je i na taj način tuženik izgubio pravo potraživanja sporne i nepostojeće tražbine. Naime, tuženik nije stečajni vjerovnik u stečajnom postupku nad ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. u stečaju, čime je isti prekludiran u ostvarivanju svoje (nepostojeće) tražbine, a na taj način su ispunjeni uvjeti za odbijanje tužbenog zahtjeva u parničnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P-29/ 2017, koji postupak je ovdje tuženik pokrenuo protiv glavnog dužnika ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. radi isplate potraživanja koje je osigurano založnim pravom. Neovisno o tome što tuženik nema potraživanje prema ovdje tužitelju, tuženik je pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje tužitelja pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama pod poslovnim brojem Ovr- 438/2020, u kojem postupku zahtijeva namirenje novčanog iznosa u visini od 2.035.263,97 kuna prodajom nekretnine u vlasništvu tužitelja. Pojasnio je kako je u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci, poslovni broj P-544/2016 (ispravno: P-3230/13), donesena presuda zbog ogluhe protiv ovdje tužitelja, iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti te je na temelju te presude tuženik protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak (Ovr-438/2020). S obzirom na sve navedeno, tužitelj kao vlasnik nekretnine opterećene založnim pravom ima pravni interes da se izvrši brisanje predmetnog založnog prava upisanog u ime i za korist pravnog prednika tuženika, slijedom čega je zatražio pravnu zaštitu kao u izreci.

2. Rješenjem poslovni broj P-32/2025-2 od 10. veljače 2025. Trgovački sud u Pazinu oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio vrijednosti predmeta spora koju je označio tužitelj u visini od 10.000,00 eura, predlažući da se ta vrijednost utvrdi u visini od 550.000,00 eura. Istaknuo je prigovor pravomoćno presuđene stvari ističući kako je tuženikova tražbina utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3230/2013 od 17. prosinca 2013. Tom presudom je utvrđeno da je tužitelj dužan trpjeti namirenje tuženikove tražbine u visini od 2.053.263,97 kn iz svoje nekretnine. Ova presuda je pravomoćna i na temelju iste se provodi ovrha pred Općinskim sudom u Pazinu poslovni broj Ovr-438/2020. U odnosu na navedenu pravomoćnu presudu tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj P-93/2022 od 4. prosinca 2023. Tužitelj u ovom postupku želi zaobići učinke pravomoćne presude na temelju koje je pokrenut ovršni postupak. Osim toga, tužitelj u ovom postupku traži negativno utvrđenje što nije dopušteno. Prema navodima tuženika, tražbina, njezino postojanje ili nepostojanje je činjenica i za nju se ne može utvrđivati da ona ne postoji. U odnosu na postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P- 544/16, tuženik je isticao kako presuda u tom postupku nema veze s tužiteljem jer je u tom predmetu tuženik bio Addiko bank d.d. Zagreb. Isto se odnosi i na postupak pod poslovnim brojem P- 29/2017. Predložio je da sud odbaci tužbu, a podredno da obije tužbeni zahtjev.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te u spise ovog suda poslovni broj P-29/2017, P-544/16 i P-3230/13.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je utvrđenje nepostojanja novčane tražbine iz Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. iznosu od 550.000,00 eura koja je osigurana pravom zaloga na nekretnini tužitelja. Predmet spora je posljedično brisanje založnog prava uknjiženog na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja.

8. U odnosu na tužiteljev pravni interes, napominje se da takav interes za podnošenje ove tužbe tužitelju pripada. Naime, postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite je opća procesna pretpostavka za svaki zahtjev stranke da se sud u njezinoj pravnoj stvari angažira. Tužitelj od kojega se traži da dokaže svoj pravni interes mora dokazati da ima razloga da se za ostvarenje svog prava obrati sudu jer će, kad i ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen, to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti. U konkretnom slučaju tuženik ima uknjiženo založno pravo na tužiteljevoj nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br [katastarska čestica], označenoj kao: 113. Suvlasnički dio:

159/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E113). Založno pravo uknjiženo je radi namirenja tražbine tuženika u visini od 550.000,00 eura koja proizlazi iz Ugovora o zajmu kojeg je tuženikov pravni prednik sklopio s trgovačkim društvom ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. (glavnim dužnikom), a koje činjenice su među strankma nesporne (te proizlaze i iz spisa poslovni broj P-544/16 u koji je ovaj sud izvršio uvid). Tužitelj je vlasništvo na predmetnoj nekretnini opterećenoj založnim pravom stekao od prodavatelja ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o., međutim, založno pravo nije brisano s tužiteljeve nekretnine. S obzirom na činjenicu prema kojoj je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj je uknjiženo založno pravo (stranica 20 spisa) u korist ovdje tuženika, on ima pravni interes tražiti da se utvrdi kako tražbina tuženika koja je osigurana založnim pravom na toj nekretnini ne postoji. Nepostojanje (ili prestanak) tražbine osigurane založnim pravom utječe i na prestanak založnog prava (čl. 346. u vezi sa čl. 347. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stgarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVIDSP). Od tuda pravni interes tužitelja za podnošenje ove tužbe.

9. U odnosu na tuženikov prigovor litispendencije, napominje se da (ni) taj prigovor nije osnovan. Naime, tužbeni zahtjev u postupku koji se vodio između istih stranaka (P-3230/2013) i u kojem je donesena presuda zbog ogluhe (na temelju koje je tuženik pokrenuo ovršni potupak poslovni broj Ovr-438/20 radi namirenja tražbine osigurane založnim pravom na tužiteljevoj nekrentini) nije bio istovjetan zahtjevu podnesenom u ovoj parnici. U navedneom postupku (P-3230/13) ovdje tuženik je tužbenim zahtjevom tražio da se ovdje tužitelju naloži trpljenje namirenja njegove tražbine u iznosu od 2.035.263,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama sudskom prodajom nekrentine u vlasništvu tužitelja (113. Suvlasnički dio: 159/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO, E113). Dakle, ne radi se o istovjetnim tužbenim zahtjevima u ovoj parnici i onoj koja je okončana donošenjem presude zbog ogluhe. Ovdje se dodaje da ne postoji ni identitet ove parnice s parnicom koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 544/16 jer u toj parnici tužitelj nije sudjelovao kao stranka već je ovdje tuženik bio tužitelj u tom postupku, dok je na strani tuženika bila ADDIKO BANKA d.d. Zagreb. Osim toga, identitet ovog tužbenog zahtjeva i onog u parnici P- 544/16 nije isti jer je u tom postupku utvrđeno da ne postoji tražbina ovdje tuženika iz Ugovora o zamju od 28. travnja 2006. koja je osigurana pravom zaloga na 115/10000 suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], podužak 107, k. o. [katastarska općina] i pravom zaloga na 138/10000 suvlasničkog dijela te nekretnine, dakle, na nekretninama različitim od one koja je predmet ovog postupka. Prema shvaćanju ovog suda, identitet tužbenog zahtjeva nužno je promatrati kroz cjelinu i u tom smislu kroz pravnu zaštitu koju nastoji postići tužitelj. Svrha pravne zaštite koju nastoji ostvariti tužitelj sastoji se u utvrđenju (nepostojanja) tuženikovog založnog prava na njegovoj nekretnini kao posljedice nepostojanja tuženikove tražbine osigurane založnim pravom. Prema tome, a kako takvu pravnu zaštitu tužitelj nije pokušavao ostvariti u nekom drugom parničnom postupku (pa tako ni u postupku P-544/16) u ovoj pravnoj stvari nisu nastupile negativne procesne pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

10. Pitanje postojanja tuženikove tražbine iz Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. koji je sklopio s trgovačkim društvom ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. riješeno je u parnici poslovni broj P-544/16. Naime, u tom postupku koji se vodio po tužbi ovdje tuženika protiv trgovačkog društva ADDIKO BANK d.d. Zagreb donesena je presuda kojom je, među ostalim, utvrđeno da ne postoji pravo, odnosno novčana tražbina ovdje tuženika, temeljem Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. u iznosu od 550.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti uvećano za kamate obračunate po kamatnoj stopi od 7,5 % i troškove obrade kredita u iznosu od 2% (stranica 25 do 40 spisa). Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2851/2020-2 od 4. studenoga 2021. (stranica 42 do 50 spisa). Prema tome, u navedenom postupku pravomoćno je riješeno pitanje (ne)postojanja tražbine tuženika iz Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. pa posljedično tome ne postoji ni tuženikova tražbina u visini od 2.035.263,97 kn koja predstavlja dio tog zajma i radi čijeg je namirenja prema presudi zbog ogluhe poslovni broj P-3230/2013-4 od 17. prosinca 2015. tužitelj dužan trpjeti namirenje iz svoje nekretnine - 113. Suvlasnički dio: 159/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO, E113 na kojoj je upisano založno pravo u korist tuženika. Kako ne postoji tražbina osigurana založnim pravom na tužiteljevoj nekretnini, tužitelj ima pravo osnovano zahtijevati brisanje tuženikovog založnog prava sukladno odredbi čl. 347. st. 1. ZVIDSP-a. Ovdje se dodatno napominje da i brisovno očitovanje od 28. travnja 2008. potpisano od strane prednika ovdje tuženika i ovjereno kod javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga ukazuje na prestanak upisane hipoteke na nekretnini tužitelja. Naime, u predmetnom brisovnom očitovanju navedena je i nekretnina tužitelja pa neovisno o tome što isto ne sadrži samo izjavu o brisanju već samo naslov „brisovno očitovanje“, upućuje na zaključak o volji tuženika za prestankom predmetne hipoteke. Dodatno, a u odnosu na tražbinu tuženika iz Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006. prema društvu ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. napominje se (osim što je nepostojanje te tražbine utvrđeno pravomoćnom presudom) da je ovdje tuženik protiv tog društva podnio tužbu radi isplate tražbine iz Ugovora o zajmu i taj postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-29/2017. U tom postupku doneseno je rješenje o prekidu postupka 12. siječnja 2017. zbog otvaranja stečajnog postupka nad društvom ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. Prema ispravama u spisu (stranica 53 spisa) ovdje tuženik nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tim društvom, niti je suprotno isticao u ovom postupku, što dodatno ukazuje na zaključak o nepostojanju njegove tražbine prema tom društvu, a koja je osigurana hipotekom na tužiteljevoj nekretnini. Tuženik, ne samo da nema tražbinu prema društvu ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o., već on nema ni tražbinu prema tužitelju iz spornog Ugovora o zajmu (koji predstavlja osnovu osnivanja hipoteke, među ostalim i na tužiteljevoj nekretnini) jer tužitelj nije ni bio njegov osobni dužnik. Naime, tužitelj je isključivo (bio) založni dužnik koji je kupio nekretninu opterećenu založnim pravom od osobnog tuženikovog dužnika - ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. prema kojem tuženik (više) nema tražbinu iz Ugovora o zajmu od 28. travnja 2006.

11. Slijedom navedenog, a kako tuženikova tražbina iz Ugovora o zajmu sklopljenog s društvom ADRIATICA DEVELOPMENTS d.o.o. (više) ne postoji i uvažavajući okolnost prema kojoj tužitelj zbog prestanka te tražbine ima pravo tražiti brisanje hipoteke sa svoje nekretnine, primjenom citiranih odredbi ZVIDSP-a presuđeno je kao u izreci.

12. S obzirom na to da je o pitanju nepostojanja tražbine iz spornog Ugovora o zajmu riješeno u parnici poslovni broj P-544/16, ovaj sud je ocijenio nepotrebnim provoditi daljnje dokaze predložene od strane tužitelja (personalne dokaze te dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke) na okolnosti postojanja tražbine tuženika.

13. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora od 550.000,00 eura koju vrijednost je utvrdio sud s obzirom na to da je tuženik prigovorio suviše nisko označenoj vrijednosti u tužbi. Prilikom određivanja te vrijednosti, sud je vodio računa o visini tražbine koja je (bila) osigurana založnim pravom, kao i o činjenici da se radi o hipoteci na nekretnini što opravdava višu vrijednost predmeta spora. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 8.272,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za sastav podneska od 4. rujna 2025. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištu od 11. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 6.204,00 eura (Tbr. 42. Tarife), iznos od 663,61 eura na ime pristojbe na tužbu i 663,61 eura na ime pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 32.347,22 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 29. rujna 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.