K-184/2017-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Dine Madunić kao u postupku povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-2007/2016 od 17. veljače 2017. godine, protiv optuženika LZ zbog kaznenog djela iz čl. 236. st 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane javne rasprave u nazočnosti zamjenika branitelja odvjetnikom Matka Bebeka te zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Splitu CZ dana 29. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I

Temeljem članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj 184/2017 od 3. ožujka 2017. godine.

II

Temeljem odredbe čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK: LZ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. L i pok. C rođene S, rođenog **.**.1941. u [adresa], grad [adresa], s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac dvoje djece, umirovljenik, završio srednju školu, državljanin Republike Hrvatske

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi krajem siječnja 2016. godine u [adresa], u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, nakon što ga je kontaktirala SZ vezano uz elektroinstalaterske radove i dobivanje priključka struje kod HEP-a, neistinito joj predočio da će odraditi navedene poslove u njena dva stana u [adresa], zatraživši da mu u tu svrhu plati novčani iznos od 500,00 eura, unaprijed odlučivši da radove neće izvesti niti novac vratiti, već da će novac zadržati za sebe, pa mu je imenovana vjerujući da će postupiti sukladno dogovoru odmah platila 500,00 eura, te je na njegovo traženje radi realizacije dogovorenih poslova od ožujka do lipnja 2016. u tri navrata platila ukupan iznos od 7.000,00 kuna, koji novac je uzeo i za sebe zadržao, a ugovorene poslove nije odradio, oštetivši time SZ za iznos od 10.722,00 kune,

dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - djelo opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon).

Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku oštećenik SZ se sa postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje u građansku parnicu.

Temeljem odrede čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 20. veljače 2017. optužnicu br. K-DO-2007/2016 od 17. veljače 2017. godine protiv okrivljenika LZ zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona/11 te predložio da sud temeljem čl. 541. ZKP/08 izda kazneni nalog protiv okrivljenika, te ga proglasi krivim i osudi po zakonu te ga obveže na naknadu troškova postupka. Sud je izdao kazneni nalog-presudu br. K-184/2017 od 3. ožujka 2017. godine na koju je okrivljenik u zakonskom roku uložio prigovor.

2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe okrivljenik je izjavio kako nije kriv zbog kaznenih djela koja su mu stavljena na teret.

3. Okrivljenik je u obrani u bitnom naveo kako je izvodio radove na obiteljskoj kući u [adresa] u kojoj je živjela SZ Radi se o tri mala stana. U tu zgradu je proveo čak 15 priključaka. Međutim, nije znao da u tom trenutku SZ nije vlasnik već njezin bivši suprug, koji je u međuvremenu prodao čitavu kuću osobi koja se preziva GZ. Već kada je polagao kablove, ta osoba mu je je prišla i prestavila se kao vlasnik kuće. Međutim, vlasnik je bez obzira na to dopustio da spoji priključak na dio kuće odnosno stan u kojem je živjela SZ. Od nje je primio iznos od 500 eura kao kaparu i za to sam je dao potvrdu kao i tijekom cijelog radnog vijeka kada bi primio novac. Međutim, u međuvremenu je ostario i otišao u mirovinu te 10 godina ne radi ništa, tako da je svu dokumentaciju vezanu za obrt bacio. Istaknuo je kako mu SZ nije dala nikakav novac osim tih 500 eura. Napomenuo je kako mu je u kući odnosno stanu koji je koristila ŠZ ostao Pikamer Hilti 72, koji puno više vrijedi od tih 500 eura. Očekivao je da će doći ostvariti priključak pa je ostavio tamo alat. Više nije dolazio jer mu je novi vlasnik kuće GZ rekao da mu neće platiti radove koje je radio kod njega ako nastavi s radovima koje sam izvodio kod SZ.

Inače SZ nije bila u dobrim odnosima s mužem te se odselila u jedan manji stan u toj kući a njezin muž je prodao kuću pa i taj dio u kojem je živjela ona. Novi vlasnik je dopustio SZ živjeti u tom malom stanu u kojem živi i danas. O ovome svemu upoznat je NZ, koji je bio izvođač svih radova na toj kući dok je okrivljenik došao izvoditi radove na toj kući kao podizvođać NZ. Tu ga je zatekla SZ i ponudila mu posao da izvedem elektroinstalacijske radove u stanu u kojem je tada živjela, odnosno u tri strana.

Na posebno postavljena pitanja okrivljenik je naveo kako u zgradi u kojoj je radio ima 15 manjih stambenih jedinica te ni jedna nije veća od 40 kadratnih metara. BZ je kupio tri manja stana u prizemlju te zgrade da bi nakon nekog vremena zgrada je prodana GZ, tako da je i BZ prodao i stanove koje je on bio vlasnik.

Sa SZ se dogovorio kako će ishoditi priključak za struju od HEP-a međutim ona mu nije ispunila nikakve dokumente vezano za pribavljanje priključka dok su mu u međuvremenu u HEP-u rekli kako g-đa SZ treba dostaviti dokaz o vlasništvu, a kako ona nije bila vlasnica tog stana, nije niti mogla podnijeti zahtjev za priključak. Niti danas nema legalan priključak od HEP-a. Taj stan koji koristi SZ priključen je na struju ostatka zgrade uz dopuštenje vlasnika GZ. Nije tražio novac za priključak struje te je jedini novac koji je primio je onih 500 eura.

Poznata mu je osoba koja se preziva VZ, koii je radio u HEP-u međutim više ne radi.

4.1. Tijekom postupka u su kao svjedoci ispitani oštećena ĆZ (list 95), MZ (list 95), LZS te NZ.

4.2. Temeljem čl. 431 st. 1 točka 2. ZKP- a pročitan je iskaz svjedoka BZ (list 38) te je pregledan izvadak iz Matice umrlih Matičnog ureda Makarska br. 00036/2022 za pok. BZ (list 100).

5. Ispitana kao svjedok oštećena SZ u bitnom je navela kako je sredinom 2010. godine pozvala okrivljenika LZ, kako bi riješio priključak struje i postavio sat za struju u njezina dva odvojena stana na prizemlju kuće u [adresa], na adresi [adresa], jer je okrivljenik ranije radio u HEP-u. Dogovarao je izvesti ove radove kako njoj tako i GZ koji u toj kući također ima stanove. Sjedili su zajedno sa stolom, ona, GZ i LZ kada mu je na ruke isplatila 1.700 eura, dok mu je GZ isplatio iznos od 4.500 eura. Međutim okrivljenik nije napravio što su ugovorili, niti je kod HEP-a riješio priključak njezina dva stana. A kada ga je u više navrata kontaktirala i tražila da izvrši svoju obvezu rekao joj je da je problem što kuća nije legalizirana. Do siječnja 2016. godine živjela je u istoj kući u stanu na četvrtom katu kojeg su prodali, pa je bila prisiljena preseliti se u stanove u prizemlju u kojima nije bilo priključka struje. Kuća je legalizirana krajem siječnja 2016.g pa je nakon toga kontaktirala okrivljenika, kako bi on izvršio priključak s truje i postavljanje mjerila. Okrivljenik je došao kod nje sa obrascem HEP- a kojeg je potpisala i rekao joj da će to biti riješeno za 10-tak dana. Tada je kod nje vodoinstalaterske radove izvodio MZ kao i njezin sin LZS. Okrivljenik ju je tada tražio da mu plati 500 eura kako bi postavio instalacijske kutije i kablove da se provede struje. Povjerovala mu je te mu je na ruke predala 500 eura što su vidjeli MZ i njezin sin. Tada joj je okrivljenik rekao kako je on već za priključak struje platio u HEP-u izvjesnom gospodinu G. U ožujku 2016. godine okrivljenik je došao sa kutijom za struju koju je postavio na zid, s tim da je njezin sin, taj dio zida prethodno oštemao, postavio kabel, i pripremio sve da bi se kutija za struju mogla ugraditi. Do lipnja 2016.g platila je u tri navrata okrivljeniku ukupan iznos od 7000 kuna jer ju je uvjeravao kako je potrebno još novca za potrebe priključka kod HEP-a ali ništa nije napravio što joj je obećao. Nakon što je kontaktirala VZ iz HEP-a saznala je kako mu LZ za priključak struje u njezinim stanovima nije ništa platio nakon čega je odlučila podnijeti kaznenu prijavu. Prije podnošenja prijave nazvala je LZ koji joj je i dalje tvrdio kako je novac platio VZ.

Oštećena je podnijela imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 2.300 eura te 7.000 kuna u protuvrijednosti u eurima.

6. Ispitan kao svjedok MZ, U bitnom je naveo kako ga je početkom 2016. godine angažirala SZ da u njenom stanu u [adresa], koji je smješten u prizemlju stambene zgrade obavi vodoinstalaterske radove. Sjeća se dok je radio u stanu, tu bio prisutan i okrivljenik LZ, te kako su se on i oštećena dogovarali o tome da okrivljenik LZ odradi neke radove za priključak struje. U njegovoj nazočnosti oštećena je isplatila okrivljeniku iznos od 500 eura, i prisjeća se kako je to jako dobro vidio te kako te prigode nije bilo nikog drugog u stanu osim njih, međutim pojedinosti njihova razgovora mu nisu poznati.

7. Ispitan kao svjedok sin oštećene LZS, u bitnom je naveo kako je njegova majka započela s renoviranjem apartmana na prizemlju zgrade u [adresa] na adresi [adresa].Sudjelovao je u izvođenju radova, pa mu je stoga poznato kako je njegova majka početkom 2016. angažirala okrivljenika LZ radi razvođenja struje i priključenja sa operaterom. Poznato mu je kako je njegova majka u više navrata isplaćivala novac okrivljeniku za izvođenje radova. U njegovoj nazočnosti okrivljenik je govorio kako će sve napraviti sukladno dogovoru. Također, navodi kako je njegova majka davala novac za sitni materijal, pa je u njegovoj nazočnosti u nekoliko navrata isplatila iznose od 500 eura i nakon toga od 300 eura, jer je okrivljenik govorio kako mu je taj novac potreban za strujno mjerilo za priključak kod HEP-a. Svjedok ističe kako je okrivljenik provukao neke kablove, nakon što je upravo svjedok odštemao zid, međutim, nije napravio ništa drugo iako je obećao za isplaćeni novac ugraditi štekere i provesti strujne instalacije, te kod HEP-a riješiti priključak. Istakao je kako je bio prisutan kad je njegova majka isplatila okrivljeniku ukupno 800 eura, dok je iz razgovora s njom saznao kako je uplatila više od 2000 eura.

8. Svjedok BZ u bitnom je naveo kako je imao stan u [adresa] na adresi [adresa] na četvrtom katu zgrade u kojem je živio sa suprugom i sinom, te dva stana u prizemlju koja nisu bila u funkciji. S obzirom da je početkom 2016. godine prodao stan, u kojem su do tada stanovali, on i supruga odlučili su dovršiti oba stana u prizemlju kako bi mogli u njima stanovati. Najprije je bilo potrebno dovesti priključak struje ali i legalizirati stanove. Sve poslove je prepustio supruzi koja ja angažirala LZ radi priključka struje. Supruga mu je rekla kako je platila ZZ radi priključka struje ali se svjedok ne može sa sigurnošću sjetiti, misli da se radi o iznosu od 18.000 do 24.000 kuna. Poznato mu je kako okrivljenik nije izveo nikakve radove niti je priključio struju, te kako ga je njegova supruga prijavila. Nije bio nazočan njihovim međusobnim dogovorima, te sve zna o tome kako mu je prenijela supruga.

9. Ispitan kao svjedok NZ je u bitnom naveo kako je on vodio poslove izgradnje kuće u [adresa] čiji je vlasnik bio GZ. Njegov posao je bio pronaći izvođača za pojedine obrtničke radove na kući, pa sam tako između ostalog pronašao i angažirao LZ da u tu kuću ugradi struju. Međutim oko cijene su se dogovarali izravno GZ i LZ kao izvođać radova. Vlasnik čitave kuće bio je GZ koju je kupio i na postojećoj kući nadograđivao tri kata. Oštećena TZ stanovala je u jednoj jedinici u sklopu te kuće, međutim, nije siguran tko je bio vlasnik tog objekta, je li GZ ili TZ. Taj objekt se nalazio u prizemlju te kuće na kojoj su se izvodili radovi. Poznato mu je kako je LZ izvodio radove i dogovorio se o cijeni sa LZ, međutim upravo mu je LZ spominjao kako ga je pozvala SZ da dovede struju u njezin objekt, i sjeća se kako mu je rekao da je bila priključena na neke kablove i to po njegovom mišljenju nelegalno. Moguće čak iz nekoga stana. Međutim, LZ joj je ispričao kako je odustao od izvođenja radova, jer je smatrao a bi to bilo nelegalno, ali mi o tome nije ništa govorio. Nije mu poznato da bi mu SZ dala neki novac. Napustio je ovaj objekt nakon što su dovršeni grubi radovi, a LZ je ostao završavati radove vezane za struju.

Radi se o zgradi u kojoj je 12 do 13 jedinica odnosno apartmana namijenjenih iznajmljivanju. Nakon što su dovršeni radovi nije dolazio tamo i nije mu poznato tko živi u toj zgradi, i da li živi SZ dok GZ dolazi samo ljeti.

10. Ispitan kao svjedok GZ je u bitnom naveo kako poznaje i okrivljenika LZ i oštećenu TZ. LZ je postavljao struju u zgradu u [adresa] na adresi [adresa] koju je kupio i koje je vlasnik. Angažirao ga je njegov prijatelj NZ ali ga poznaje od ranije. Inače, vlasnik je čitave zgrade i bio je sam vlasnik i 2016. godine. Platio sam je postavljanje struje u tu zgrade ali je istovremeno dopustio SZ da živi u jednom apartmanu u prizemlju te zgrade. Radi o zgradi površine od 500 do 600 m2 koju je kupio prije desetak godina i kako je u njoj živjela SZ te kako joj je dopustio da nastavi živjeti u jednom od 10 apartmana koji su dio te zgrade. Međutim, kada su se izvodili radovi i postavljala struja, osoba koja je u njegovo ime vodila radove ŽZ, nije dopustio da se postavi struja u apartman u kojem je živjela TZ, jer mu se iz nekog razloga zamjerila. Prema njegovim spoznajama u tom apartmanu je bila od ranije priključena struja i ona ju je mogla koristiti.

Svjedoku nije poznato zbog čega je došlo do nesporazuma između okrivljenika LZ i SZ, jer su do tada bili u dobrim odnosima. U tom apartmanu bile su stare instalacije od ranije i struja se mogla normalno koristiti, međutim ne zna je li trebalo izvoditi neke od radova i u kakvom stanju su bile dotadašnje instalacije. Moguće da je bilo da je bilo predviđeno da se u tom apartmanu izvode radove. To zaključuje iz toga je je ŽZ rekao da neće nastaviti raditi ukoliko se budu postavljale instalacije struje u apartmanu kojeg koristi SZ Moguće je da ŽZ nije bio siguran tko će to platiti, jer ja to izvjesno ne bi svjedok GZ platio.

Nakon što je kupio zgradu u njoj je zatekao SZ pa kako su ga mještani pa i načelnik Baške Vode zamolili da se radi o sirotinji koja nema gdje, kako je samohrana majka, iz tog razloga je pristao da ona nastavi živjeti u tom apartmanu.

Svjedok je istaknuo kako je platio postavljanje novih instalacija u čitavoj zgradi, osim u tom apartmanu u kojem je živjela SZ, budući da se radi o relativno malom prostoru od cca 20 m2. Nije mu poznato da bi se LZ i SZ dogovarali kako bi joj on postavio nove elektroinstalacije u taj apartman.

11. Na kraju dokaznog postupka pregledani su potvrda iz prekršajne evidencije te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka nije se kao prijeporno se postavilo pitanje je li uopće oštećena SZ dala novac okrivljeniku ZZ budući da je okrivljenik je u obrani rekao kako je od oštećene primio iznos od 500,00 eura kao kaparu za izvođenje radova pa budući da oštećena potvrđuje kako je dala okrivljeniku novac za Sud se nije kao prijeporno davanje novca ali budući ne postoji pisani trag o tome poput priznanice ili ugovora, kao prijeporno se postavilo pitanje koliko mu je novaca dala i za koje namjenu odnosno kakav je usmeni dogovor bio između okrivljenika i oštećene dok je između stranaka neprijeporno kako okrivljenik nije izveo elektroinstalacijske radove u stanu u kojem živi oštećena.

13.1. Tako je oštećena SZ navela kako je isplatila okrivljeniku na ruke 1.700,00 eura pred GZ dok mu je te prigode GZ isplatio iznos od 4.500 eura. Međutim, svjedok GZ, inače vlasnik te zgrade nije potvrdio navode oštećene. Nadalje oštećena navodi kako je pred svojim sinom CZS te MZ isplatila okrivljeniku iznos od 500,00 eura. MZ je potvrdio kako je bio nazočan kada je oštećena isplatila okrivljeniku iznos od 500,00 eura međutim ne navodi kako je itko osim njega bio nazočan tom prilikom dok sin oštećene navodi kako je bio nazočan kada je oštećena isplatila okrivljeniku iznos od 500,00 eura te kako je te prigode bio nazočan i MZ, međutim spominje i kako je bio nazočan kada mu je isplatila i iznos od 300,00 eura što ne navodi niti oštećena.

13.2. Svjedok sada pokojni BZ, suprug oštećene nije neposredni svjedok te je u bitnom naveo kako je poslove oko priključka struje u stanove i legalizacije prepustio supruzi koja ga je obavijestila kako ga je supruga obavijestila kako je isplatila ZZ za izvođenje elektroinstalaterskih radova iznos između 18.000 i 24.000 kuna.

13.3. Svjedoku JZ kao i GZ nije poznato da bi oštećena isplatila okrivljeniku novac za izvođenje radova, međutim ŽZ navodi kako mu je poznato da je ZZ odustao od radova jer je smatrao kako bi to bilo nelegalno dok je GZ koji je inače angažirao ŽZ oko izvođenja radova u toj zgradi nakon što ju je kupio kako je ŽZ ucijenio okrivljenika kako neće izvoditi daljnje radove ukoliko bi izvodio radove kod SZ. Iskaz svjedoka ŽZ podudaran je sa dijelom obrane okrivljenika u kojem je naveo kako u HEP-u nije mogao dobiti priključak jer oštećena nije vlasnica stana pa nije mogla dostaviti odgovarajući dokaz o vlasništvu.

13.4. Svjedok GZ je naveo kako je ŽZ koji je vodio radove rekao okrivljeniku kako neće izvoditi daljnje radove ukoliko bi izvodio radove kod SZ jer nije bio siguran tko će to platiti jer joj to GZ kao vlasnik zgrade izvjesno ne bi platio. Ova je tvrdnja, premda ju sam ŽZ nije izričito potvrdio, logična jer je GZ vlasnik zgrade koji je dopustio oštećenoj živjeti u toj zgradi i nakon što su ona i suprug prodali stanove nema interes da priključak za struju glasi na ime osobe koja mu je prodala stan ali također čini vjerojatnijim tvrdnju kako oštećena nije unaprijed platila izvođenje radova oštećeniku.

14.1. Iz izvedenih dokaza neprijeporna je činjenica kako niti jedan svjedok nije potvrdio da bi oštećena SZ predala okrivljenom ZZ ukupni iznos kako se to navodi u izreci presude, niti GZ za kojega oštećena tvrdi da je bio nazočan kada je okrivljeniku predala iznos od 1.700,00 eura dok svjedoci, njezin sin, zainteresirani svjedok LZS i MZ potvrđuju kako su bili nazočni kada je oštećena predala okrivljeniku iznos od 500,00 eura ali pri tome različito opisuju događaj i dok se LZS sječa kako je tom prigodom bio nazočan i MZ, ovaj to niti ne spominje dok LZS navodi kako je bio nazočan kada je oštećena predala okrivljeniku iznos od 300,00 eura što u iskazu ne spominje niti oštećena. Također, neprijeporno je i kako o predaji novca kao niti sadržaju usmenog dogovora između oštećene i okrivljenika ne postoji nikakav pisani trag u vidu priznanice ili pisanog ugovora.

14.2. Iskazi oštećene SZ ne mogu provjeriti iskazima drugih svjedoka mili materijalnim dokazima dok su iskazi svjedoka SZS i MZ također nepodudarni s drugim izvedenim dokazima, Sud ih smatra nepouzdanim svjedocima te im ne može prikloniti vjeru kao niti iskazu svjedoka sada pokojnog BZ koji je također zainteresirani svjedok ali i nije neposredni svjedok koji sve što zna o spornom događaju je saznao od oštećene.

14.3. S druge strane okrivljenik je potvrdio primitak od 500,00 eura od oštećene što se podudara sa iskazima svjedoka SZS i MZ što je jedina njihova tvrdnja koju je Sud prihvatio budući da je podudarna s drugim dokazom, obranom okrivljenog.

14.4. Stoga je Sud utvrdio kako je okrivljenik primio od oštećene iznos od 500,00 eura dok za druge iznose o kojima su govorili svjedoci to nije dokazano. Okrivljenik je izričito rekao kako je taj novac uzeo kao kaparu za izvođenju radova a tu činjenicu ničim ne isključuje iskaz oštećene iz čega Sud zaključuje kako je postojao međusobni dogovor da bi okrivljenik izvodio radove u stanu oštećene te kako izvođenje tih radova uključuje i dobivanje vlastitog priključka u čemu je okrivljenikova obran podudarna sa iskazom oštećeni i svjedoka sada pokojnog BZ.

14.5. Sud je iz obrane okrivljenika te iskaza svjedoka GZ i NZ utvrdio kako je vlasnik čitave zgrade GZ a tu činjenicu nije dovela u pitanje niti oštećena iz čega je Sud zaključio kako je logičan i uvjerljiv dio okrivljenikove obrane kako nije mogao ishoditi samostalni priključak struje za stan u kojem je živjela oštećena jer nije bila vlasnik jer ovlašteni elektrodistributer HEP za priključak traži dokaz o vlasništvu koji oštećena nije mogla predočiti.

14.6. Zbog navedenog je logično kako se GZ i osoba od njegovog povjerenja NZ koji je vodio poslove adaptacije zgrade koju je kupio GZ, protive uvođenje priključka za struju u stanu koji koristi SZ na njezino ime koji bi bio neovisan od priključka struje za zgradu u vlasništvu GZ te je logično da su na neki način ucijenili okrivljenika da će mu otkazati izvođenje radova u čitavoj zgradi ukoliko se upusti u izvođenje radova u stanu koji je koristila SZ i ishodio joj neovisni priključak.

15. Sud je iz izvedenih dokaza utvrdio kako je okrivljenik primio od oštećene SZ iznos od 500,00 eura na ime akontacije za izvođenje elektroinstalacijskih radova i ishođenje priključka za električnu energiju od ovlaštenog elektrodistributera HEP-a, međutim nakon što je kod HEP-a utvrdio kako nije moguće uvođenje novog priključka za struju na ime oštećene jer nije vlasnik stana te nakon što se vlasnik čitave zgrade protivio tome uvjetujući dalje izvođenje elektroinstalacijskih radova na čitavoj zgradi ako ne odustane od izvođenja radova u stanu koji koristi oštećena, okrivljenik se nije upuštao u daljnje izvođenje radova.

16. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona potrebno je da počinitelj s ciljem da pribavi protupravnu imovinsku korist dovede drugoga u zabludu i time ga navede da napravi nešto na štetu svoje imovine. Dakle, namjera počinitelja za pribavljanjem protupravne imovinske koristi kod počinitelja treba postojati prije ulaska u odnos sa oštećenikom, međutim iz utvrđenih činjenica, Sud je utvrdio kako u trenutku ulaska u odnos s oštećenom kod okrivljenika nisu postojale prijevarne namjere već je upravo namjeravao izvesti dogovorene radove ali je odustao tek nakon što je utvrdio kako nije moguće dobiti legalni priključak struje te kad je naišao na protivljenje vlasnika zgrade.

17. Budući da nije dokazano postojanje prijevarne namjere prije ulaska u pravni odnos sa oštećenom, bitnog obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona, nije dokazano da bi okrivljenik LZ počinio predmetno kazneno djelo prijevare, Sud ga je sukladno čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobodio optužbe prethodno temeljem članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku stavivši izvan snage kazneni nalog ovog suda broj 184/2017 od 3. ožujka 2017. godine te je odlučeno kao u izreci presude.

18. Također, temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Sud je odredio kako troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Split, 29. rujna 2025. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

DINA MADUNIĆ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri (4) primjerka.

DNA:

- okrivljeniku;

- braniteljici (odvjetnica Suzana Alač);

- oštećenoj (nakon pravomoćnosti);

- ODO Split;

- u spis.