Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-554/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OVI, zbog prekršaja iz čl.22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), u povodu optužnog prijedloga PU osječko–baranjske, II. policijske postaje Osijek, klasa: 211-07/25-5/1599, urbroj: 511-07-25-25-1 od 1. veljače 2025., nakon provedenog žurnog postupka i odluke javno objavljene 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.182.t.3. Prekršajnog zakona
okrivljenica SVI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći O i OV, rođeno S, rođena **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, završena OŠ, po zanimanju konobarica, razvedena, majka dvoje djece, zaposlena na pola radnog vremena, mjesečna plaća oko 470 eura, vlasnica osobnog automobila, bez odlikovanja, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni, a niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi
o s l o b a đ a s e od o p t u ž b e
jer da je 28. listopada 2024. oko 17,12 sati u Osijeku, Cvjetova 27 počinila nasilje u obitelji prema kćerki mlt. SV, rođenoj **.**.2013. na način da je došla do stana u kojem je SV bila sama i udarala po ulaznim vratima te tražila od SV da otvori vrata u namjeri da ju odvede sa sobom. SV nije otvarala vrata, a okrivljenica je nastavila udarati po vratima, što je kod SV prouzročilo uznemirenost, plač i stah da će okrivljena provaliti u stan i oteti ju te je SV putem mobitela nazvala svog oca LV i plačući mu rastresenim glasom rekla: "Tata, dolazi kući, mama i neki ljudi lupaju po vratima!", kojom prilikom je plakala, ridala i molila oca da dođe po nju u stan, a LV joj je govorio da se proba smiriti i zatvoriti u svoju sobu kako bi što manje čula lupanje po vratima. Po ulasku u stan, LV je zatekao SV u njezinoj sobi na krevetu, vidno potresenu događajem,
II. time bi počinila prekršaj opisan u čl.10.t.3., a kažnjiv po čl.22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
III. Na temelju čl.140. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. t.2. do t.5. i t.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenice, broj gore navedeni, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, a raspravni sud proveo je redovan postupak.
2. Okrivljenica je porekla krivnju za prekršaj navodeći u obrani kako nije počinila nikakvo nasilje u obitelji te je potvrdila da je događaja iz optužbe došla pred vrata stana svog bivšeg supruga LV u kojem se nalazila njezina mlt. kćerka SV, a tada je s LV bila u brakorazvodnoj parnici. Obrazlaže da je bila došla do stana po kćerku SV s obzirom da ju suprug nije vratio na vrijeme jer je bio dogovor da će djeca biti kod njega par dana i da će ih potom vratiti. Napomenula je da se prije odlaska po SV raspitala kod socijalne radnice TV koja joj je rekla da slobodno može otići po SV jer je SV bila suicidalna i trebala tada biti u dnevnoj bolnici u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju, napominjući da je prethodno čak otišla do psihijatrije, no nje nije bilo u dnevnoj bolnici, iako je tamo trebala biti. Zbog navedenog je došla pred stan, a prethodno par dana prije razgovarala je s LV koji joj je bio rekao da joj neće vratiti djecu pa je zbog toga zvala i policiju i rekla da ide po SV, dodajući kako joj je policija preko telefona rekla da je normalno da su djeca sama kod kuće, no skrenula im je pozornost, odnosno, tom policijskom službeniku preko telefona, da joj je dijete suicidalno. Nadalje je navela da je kucala na vrata i javila joj se SV koja joj nije otvarala vrata jer joj je tata rekao da joj ne smije otvoriti. SV je istodobno pričala s ocem preko telefona i s njom i ponovila da ne smije otvoriti vrata jer joj je tata rekao da ne smije, a pri tome je plakala. Navela je da je po SV došla u
društvu svog tadašnjeg partnera ĆV, sestre UV i šogora FV, no oni nisu išli s njom do potkrovlja gdje se nalazi stan, već su se nalazili preko puta stambene zgrade na ulici. U međuvremenu je došao u blizinu stana njezin bivši suprug LV koji se parkirao na ulici i zvao policiju, što je naknadno saznala, a od LV se u međuvremenu razvela i imaju zajedničko skrbništvom nad djecom SV i ĐV te smatra kako njezin bivši suprug koristi djecu protiv nje. Napomenula je kako po dolasku ispred stana nije lupala po vratima, već je kucala, a SV je počela plakati nakon što se čula s ocem, a ne zbog njenog dolaska. Naglasila je da inače nije nasilna osoba i nije imala namjeru provaliti u stan i oteti SV. I tada, kao i sada ona i bivši suprug imaju zajedničko skrbništvo nad djecom, a o svemu je obavijestila socijalnu radnicu NV koja se može ispitati kao svjedokinja na okolnosti navedene u obrani jer je prethodno s njom istog dana razgovarala kako postupiti u ovoj situaciji s obzirom na to da joj suprug nije htio vratiti djecu, a SV je bila suicidalna pa se bojala jer je bila sama u stanu.
3. Ispitan tijekom procjene žrtve, zakonski zastupnik mlt. žrtve nasilja SV, LV izjasnio se kako nema potrebe provođenja posebne mjere zaštite za mlt. SV jer smatra kako ne postoji opasnost da će okrivljenica ponoviti prekršaj.
4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci LV, NV, DV, CV, EV i KV te je sud pročitao i izvršio uvid u: potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenicu od 23. travnja 2025. iz koje je razvidno da okrivljenica nije kažnjavana, nalaz KBC Osijek Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, HDP, protokol Petra broj: 2024000451 na ime SV od 28. listopada 2024., rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KPz-DO-245/2024-3 od 9. prosinca 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka GV II PP Osijek od 20. siječnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka EV II PP Osijek od 31. siječnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka CV II PP Osijek od 31. siječnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽV II PP Osijek od 31. siječnja 2025. i nalaz protokol broj: 2024001168 KBC Osijek Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju na ime SV od 28. listopada 2024.
5. Svjedok LV u iskazu je naveo kako je njegova kćerka mlt. SV navedenog događaja iz optužbe bila sama su stanu jer se tako s njom dogovorio s obzirom da ona nije htjela ići s njim i svojom mlađom sestrom ĐV, starom 4 godine na boćalište i odlučila je ostati igrati se na laptopu. Nadalje je naveo kako ga je SV pola sata kasnije nazvala uplakana govoreći mu tata, mama lupa po vratima, molim te dođi kući i da joj je mama rekla da ako ne otvori vrata, reći će socijalnoj radnici. Napomenuo je kako je SV bila uzrujana i uplašena, što je zaključio jer mu je tako zvučala, zbog čega je brzo sjeo u auto i otišao pred stan u koji nije odmah ulazio jer je vidio više osoba kako stoji ispred kuće pa iz tog razloga nije htio odmah ući u stan, već je pozvao policiju, a bojao se da ga netko ne bi prijavio za nasilje u obitelji. S njim su do stana tada išli CV, polubrat i prijatelj DV. Naveo je kako su nesporno djeca bila kod njega tjedan dana sukladno dogovoru sa socijalnom radnicom NV, a sve zbog straha i postupanja OVI spram njih zbog njezine psihičke nestabilnosti. Prije ovog događaja radio je po dva tjedna u Njemačkoj, a dva tjedna bio u RH, no vidjevši kakva je situacija, nije se više vraćao u Njemačku zbog djece, napominjući kako ga je dok je bio u Njemačkoj neposredno prije ovog događaja 19. listopada 2024. nazvala OVI govoreći mu da se desilo veliko sranje, da joj oprosti, a kada ju je pitao što se dogodilo, nije mu odgovarala jasno i na njegov upit je rekla da su djeca kod njezinih roditelja. U nedjelju su djeca vraćena u Sarvaš, a to je shvatio gledajući lokaciju djece koju ima na mobitelu, a što mu je kroz priču SV i potvrdila. Naveo je da prije ovog događaja i to misli tjedan dana prije, OVI nazvala u pola dva u noći i rekla da dođe po djecu, ne govoreći zbog čega, no on je to učinio, a poslije ga je zvala dva puta te mu je u prvom razgovoru rekla da će se ubiti, da hoda s nožem po Sarvašu, dok joj se drugi puta nije htio niti javiti. Također, naveo je da SV odnedavno ne treba više ići psihijatru jer je tako odlučeno na dječjoj psihijatriji, no od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad određeno je da treba dva puta mjesečno ići kod psihologa u obiteljsko savjetovalište. Ne zahtjeva nikakvu zaštitu za SV jer smatra isto nepotrebnim, dodajući kako SV ima kontakt s majkom, a okrivljenica i on imaju zajedničko skrbništvo nad djecom, dodajući da se ovakav događaj više nije ponavljao u njihovoj obitelji. Naveo je da je SV imala ključeve od stana i da ga je događaja iz optužbe pitala poslije zašto je mama bila došla do stana baš kada je on otišao. U stan je došao u nazočnosti djelatnika krim. policije te je SV bila vidno uplakana, uznemirena i zatvorena u svojoj sobi, koju su okolnost vidjeli i policijski službenici.
6. Okrivljenica je stavila primjedbu na iskaz svjedoka LV navodeći da ona nije počinila nikakvo nasilje prema djetetu, dodajući da je SV znala da će ona doći i da je oca zvala i prije nego što je ona došla te da joj je SV rekla kako joj je otac zabranio da joj otvori vrata, a kasnije i da nema ključ i da nije niti mogla otvoriti vrata.
7. Svjedokinja NV, socijalna radnica u iskazu je navela kako je obitelj OVI u tretmanu Zavoda već dulje vrijeme i to od ožujka prošle godine zbog obavijesti policije za počinjeno djelo nasilja u obitelji od strane LV. Obitelj je dva puta obrađivana zbog obveznog savjetovanja prije razvoda braka te su se okrivljena i LV na koncu uspjeli dogovoriti po pitanju viđanja djece s obzirom da imaju zajedničko skrbništvo. Od rujna 2024. obitelj je ponovno u tretmanu zbog sumnje LV da OVI i njezin tadašnji partner ĆV konzumiraju psihoaktivne tvari i zanemaruju djecu, no na koncu isto nije bilo utvrđeno. Napomenula je da je od studenog 2024. do svibnja 2025. postojala mjera od strane Zavoda spram okrivljenice i LV kojom su bili obvezani na redovita testiranja na psihoaktivne tvari i alkohol u Centru za prevenciju i liječenje ovisnosti s tim što je OVI svaki put bila negativna, a tijekom ovog razdoblja LV je dvaput bio pozitivan na alkohol. U svezi događaja iz optužbe navela je da je istog dana OVI bila dvaput u Zavodu u jutarnjim satima i kasnije tijekom poslijepodneva izrazivši zabrinutost za svoju djecu u smislu sigurnosti djece jer je bila u svađi s LV. Nadalje, OVI je upućena da može posjetiti svoju djecu koja su bila kod LV uz asistenciju policije jer imaju zajedničko skrbništvo, no nije sigurna je li tada rekla okrivljenici da proba prvo kontaktirati LV, ali dodala je da joj je bila rekla kako oboje imaju zajedničko skrbništvo i da ima pravo vidjeti svoju djecu, ali prvo kontaktira policiju. Napomenula je da joj nije rekla da direktno ode do stana LV gdje su bila djeca bez da kontaktira prethodno policiju. Poznato joj je da ju je okrivljenica obavijestila o zabrinutosti za Petrino psihičko zdravlje, navodeći da je ista otišla toga dana na pregled kod dječjeg psihijatra, a potom istog dana i uz prisutnost dežurnog socijalnog radnika nakon događaja iz optužbe. SV je u psihološkom tretmanu u obiteljskom centru sukladno preporuci Zavoda uz suglasnost roditelja.
8. Okrivljenica je nakon iskazivanja svjedokinje TV navela kako je prije odlaska po SV kontaktirala policiju zbog sumnje na suicidalnost djeteta i da je to poznato svjedoku iz policije, napominjući da joj je policajac rekao da je to danas normalno da djeca ostaju sama i da će poslati patrolu, a pri tom joj nije rekao da ne može ići po dijete prije njihovog dolaska.
9. Svjedok KV, policijski službenik u iskazu je naveo kako je događaja iz optužbe išao na intervenciju s kolegicom MV, a oboje rade u krim. policiji, no nedostajalo je djelatnika policajaca iz temeljne policije pa su njih dvoje upućeni povodom dvije dojave o nasilju u obitelju, a u svezi mlt. djeteta koje je ostalo u stanu oca LV. Nadalje je naveo kako su dolaskom do stana kod Evanđeoskog fakulteta u [adresa], zatekli LVI s još dvije do tri osobe s kojom su obavili obavijesni razgovor, a potom 80-tak metara dalje uočili su još par ljudi, među kojima je poslije utvrđeno službenom obradom da je bio LV, otac djeteta. Službenim radnjama utvrđeno je da je dijete ostalo samo u stanu, da je stan u vlasništvu LV te su uz njegovu suglasnost ušli u stan i zatekli dijete SV, 2013. godište koja je bila razdražljiva i počela plakati. Stan je bio uredan, ali se ne sjeća gdje se točno nalazila SV u kojem dijelu stana kada su u njega stupili.
10. Okrivljenica nije stavljala primjedbe na iskaz svjedoka KV.
11. Svjedok DV, prijatelj zz.mlt.ošt. u iskazu je naveo da nije bio očevidac nasilja u obitelji, već je tog dana bio u društvu svog prijatelja LV na stadionu Olimpija na boćarskoj utakmici te se prisjetio da je tada LV u više navrata telefonom razgovarao s kćerkom SV koja je ostala sama u stanu. S njima u boćalištu tada je bila Darkova druga kćerka ĐV, a Darkovog brata ČV su naknadno pokupili autom. Poslije su otišli s LV u blizinu stana kako bi mu bili potpora, no nisu ulazili u stan gdje se nalazila SV. Osim toga, nije im to policija niti dozvolila.
12. Okrivljenica nije stavljala primjedbe na iskaz svjedoka DV.
13. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ŽV, II PP Osijek od 31. siječnja 2025. razvidno je da je isti izjavio da je 28. listopada 2024. oko 15,30 sati bio na groblju zajedno s LV i njegovim dvoje mlt. djece L (2018) i T (2017) i Darkovim djetetom ĐV nakon čega su otišli u slastičarnicu Petar Pan, a poslije toga na Zeleno polje na utakmicu boćanja jer boćao za ekipu "Osijek Donji grad". ZV je došao do njega uzrujan govoreći da ga je nazvala kćerka SV i rekla mu kako joj majka RV lupa po vratima kuće u [adresa]. Nakon toga se zajedno s LV uputio po Darkovog polubrata BV kako bi i on bio svjedok događaju koji se događa u [adresa], tj. da LV nije sam. Prošli su pokraj kuće u kojoj se nalazila SV kojom prilikom je vidio zaustavljeno vozilo Mini Couper s upaljena sva četiri žmigavca, ne sjeća se reg. oznaka, potom su iz dvorišta izašle tri ili četiri osobe koje su stajale pored vozila, a OVI je nekoliko puta sama izlazila i ulazila u dvorište gdje se nalazi SV. Udaljili su se vozilom od kuće i čekali policiju koja je bila na putu, dok je LV bio na telefonskoj liniji s SV i stavio ju na razglas, te je tom prilikom čuo kako SV plače i govori da se OVI penje na potkrovlje i lupa po vratima stana i da se boji. Nakon nekog vremena na navedenu adresu stigla je policija koja je došla do OVI i s njom razgovarala nakon čega se OVI zajedno s nepoznatim osobama udaljila s navedene adrese te je policija došla do njih. LV je zajedno s policijom otišao do stana gdje se nalazi SV, a BV i on su se potom vratili na utakmicu na Zeleno polje.
14. Svjedok CV u iskazu je naveo da je tada bio u društvu polubrata LV u trenutku kad ga je LV nazvao i rekao da dolazi po njega da idu do stana gdje se nalazi Darkova kćerka SV, s tim da je ostavio ĐV, mlađu kćerku, s njegovom suprugom. Dok su bili zajedno, LV je razgovarao s SV preko mobitela s uključenim zvukom tako da je čuo razgovor i okolnost da je SV bila uznemirena, uplakana i bojala se jer je došla njezina majka koja je lupala na vrata. LV ju je smirivao i rekao da dolazi pozvao policiju.
15. Okrivljenica nije stavljala primjedbe na iskaz svjedoka ČV.
16. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ČV, II PP Osijek od 31. siječnja 2025. razvidno je da je isti naveo kako ga je 28. listopada 2024. u večernjim satima nazvao na telefon njegov polubrat LV i rekao da će doći po njega jer Darkova žena OVI udara po vratima stana na adresi u [adresa], a dok se u kući nalazi njihovo zajedničko mlt. dijete SV koja se boji. Nakon kraćeg vremena LV je došao po njega i kod njegove supruge ostavio svoju drugu mlt. kćer ĐV te su se obojica zajedno s DV uputili prema [adresa] kako bi bili svjedoci događaju. LV je o svemu više puta izvijestio policiju, a preko telefona je i razgovarao s kćerkom SV koja je bila uznemirena, plakala i govorila kako majka udara po vratima. LV ju je pokušao umiriti, govoreći joj da se odmakne i ode u svoju sobu kako bi što manje čula lupanje i da dolazi policija. Dolaskom do Cvjetkove ulice i gore navedene adrese, vidio je jedno vozilo zaustavljeno na cesti s upaljena sva četiri "žmigavca" s tri siluete vozila koje stoje pored zaustavljenog vozila, reg. oznaku nije vidio. Oni su produžili dalje i zaustavili se u blizini raspela u [adresa] i pričekali policiju. Nakon nekog vremena došla je policija koja je pregledala vozilo s kojim je OVI došla, nakon čega su se osobe koje su bile pokraj vozila udaljile.
17. Svjedokinja EV u iskazu je navela da je susjeda LV, a i OVI joj je poznata jer je prije tu stanovala te je s OVI uvijek imala dobar odnos. Dana iz optužbe prolazila je kroz haustor kada je OVI sišla stepenicama vidno uzrujana te ju je potom uhvatila rukama za ramena i rekla da joj LV ne dozvoljava da vidi djecu, na što je ona rekla da je to između njih problem i da se trebaju dogovoriti. Potom je otišla u svoj stan.
18. Okrivljenica nije stavljala primjedbe na iskaz svjedokinje EV.
19. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka EV, II PP Osijek od 31. siječnja 2025. razvidno je da je ista navela kako se dana iz optužbe vraćala kući od liječnika te je u zajedničkom haustoru više dvorišnih kuća susrela susjedu TVI koja je bila vidno uzrujana i plakala te joj je govorila kako ne može doći do djece koja se nalaze zaključana u kući i da joj je dijete reklo da neće otvoriti vrata jer joj je tata rekao da nikoga ne pušta u kuću. Nadalje je navela da je TVI rekla kako joj ne može pomoći i da sama mora riješiti problem, a potom je otišla u svoju kuću.
20. Sud je naredio psihologijsko vještačenje mlt. SV te isto povjerio stalnoj sudskoj vještakinji za psihologiju prof.dr.sc. Danieli Šincek, a kojim je bilo potrebno utvrditi je li dijete, mlt. SV, sposobna vjerodostojno svjedočiti u odnosu na dob i kognitivne sposobnosti, a također cijeneći i moguće štetne posljedice koje bi mogle nastupiti ispitivanjem djeteta u prekršajnom postupku u smislu utjecaja na dodatnu traumatizaciju i viktimizaciju te štetnosti takvog ispitivanja na razvoj i dobrobit djeteta. Vještačenjem je bilo potrebno utvrditi i provjeriti osobne kompetencije djeteta u odnosu na njegove sposobnosti svjedočiti na sudu na pouzdan i objektivan način te je li sklono konfabulaciji i sugestibilnosti.
21. Stalna sudska vještakinja prof.dr.sc. Daniela Šincek je 27. lipnja 2025. dostavila psihologijski nalaz i mišljenje u kojem je iznijela mišljenje i zaključak da je SV djevojčica u ranoj adolescenciji, stara 12. godina i nepunih 5 mjeseci u trenutku provođenja vještačenja. Izrazito je vulnerabilna djevojčica, u njenom funkcioniranju se jasno uočavaju principi akceleracije (samoozljeđivanje se javilo već u dobi od 9 godina po njenom iskazu) i retardacije (djetinjasta u ponašanju, kontrast frizure i lica s načinom odijevanja). U odnosu prema roditeljima vidljivo je da je jako uznemirena mogućnošću da netko od njih ima negativne posljedice zbog njenog iskaza, osobito je zaštitnički raspoložena prema majci. Izrazito je revoltirana time da je netko njen iskaz, opis njenog ponašanja, koristio kao osnovu za pokretanje postupka te pokazuje i pretjeranu sumnjičavost i na testnom materijalu. SV je intelektualno iznadprosječno dijete s neujednačenim profilom (različiti aspekti intelektualnog funkcioniranja joj variraju od prosječnog do superiornog) te se ne može isključiti sumnja na određene organski utemeljene teškoće vizuoperceptivnog funkcioniranja, a onda i pamćenja utemeljenog na takvim sadržajima. U njenom funkcioniranju ističu se poteškoće i problemi koji u podlozi imaju depresivnost, ne osjeća dovoljnu podršku članova obitelji, spremna je potrebe drugih staviti ispred vlastitih potreba, lakovjerna je i sumnjičava (što ju čini sugestibilnom u kombinaciji sa stavljanjem tuđih potreba ispred vlastitih, ukoliko joj netko poput majke ukaže da njen doživljaj nije adekvatan i da ju je netko, odnosno otac slagao, SV će biti sumnjičava prema očevim namjerama, a neće propitivati razloge zašto joj to govori, moguće u drugoj situaciji da se uloge aktera zamijene). Vještakinja je mišljenja kako postoji mogućnost, osobito u stresnim situacijama da SV ponovi samoozljeđivanje. Vještakinja je u zaključku navela u svezi procjene je li mlt. SV sposobna vjerodostojno svjedočiti kako nema prepreke za vjerodostojno svjedočenje o nekom za nju emocionalno neutralnom događaju u koji su uključene osobe za koje ona nije emocionalno vezana. Smatra da se radi o izrazito vulnerabilnom djetetu koje je jako rano počelo pokazivati ozbiljne internalizirane probleme, a njene osobine i način prilagodbe i ponašanja doveli bi do s njene strane iniciranog, pretjeranog izlaganja i nezaštićivanja sebe u pokušaju da zaštiti voljenu osobu, u ovom slučaju prvenstveno majku. Vještakinja smatra kako postoji dovoljan potencijal štetnog djelovanja ispitivanja djeteta i taj potencijal nadmašuje opću korist nad konzumiranjem prava djeteta da kao svjedok participira i na taj način se zauzme za sebe u ulozi oštećenice u postupku. Zbog Petrine vulnerabilnosti uz depresivnu etiologiju, potrebe da zaštiti majku, ambivalentnog odnosa prema ocu kojem prigovora, a ujedno ga želi zaštiti, uvelike je smanjena vjerodostojnost da će u konkretnom događaju SV pouzdano svjedočiti jer je izrazito motivirana svjedočiti na način koji otklanja bilo kakvu odgovornost majke, a istovremeno ne želi nauditi niti ocu. Vještakinja je mišljenja kako je veća mogućnost da će SV biti prijemčljiva na sugestije najbližih ljudi jer je povezana s roditeljima koji su izravno uključeni u događaj te naglašava da pri tome SV neće namjerno iskazivati neistinu, nego će pod tim utjecajima bliskih ljudi početi drugačije percipirati situaciju. Ujedno naglašava kako ne preporučuje Petrino iskazivanje na sudu te preporučuje nastavak savjetodavnog rada, praćenje djeteta, a nakon godinu dana sustavnu procjenu djetetovog kognitivnog i socio-emocionalnog funkcioniranja.
22. Okrivljenica i zz.mlt. oštećenice LV nisu stavljali primjedbe na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, a tužitelj nije dostavio pisane primjedbe na nalaz, niti je pristupio na ročište, iako je uredno primio poziv.
23. Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihologiju prof.dr.sc. Daniele Šincek ocijenio stručnim i objektivnim.
24. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka i izvršene analize obrane okrivljenice utvrdio kako nije dokazano da bi ista počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret. Naime, okrivljenica poriče počinjenje prekršaja, navodeći da je kritične prigode sukladno dogovoru sa socijalnom radnicom NV došla do stana po dijete SV jer da je ista trebala biti tada na dječjoj psihijatriji u dnevnoj bolnici, a bila je u brakorazvodnoj parnici s ocem djeteta LV koji joj nije sukladno dogovoru vratio djecu. Okrivljenica je pritom navela kako je kucala po vratima, a ne udarala i da joj se kćerka SV javila kroz zatvorena vrata, ali ih nije otvarala, već je istodobno pričala preko telefona s ocem i rekla joj da joj ne smije otvoriti vrata jer joj je tako rekao tata, pri čemu je SV tijekom tog događaja plakala. Svjedok LV, bivši suprug okrivljenice, nesporno je u iskazu naveo da ga je kritične prigode nazvala mlt. kćerka SV, da je bila uznemirena i rekla mu kako okrivljenica, njezina majka lupa po vratima, molila ga je da dođe kući i rekla mu da joj je mama rekla ako ne otvori vrata, da će to reći socijalnoj radnici. Isto tako, svjedoci DV i CV bili su prisutni dijelovima telefonskog razgovora svjedoka LV i njegove mlt. kćerke, oštećenice te su zamijetili da je ista bila uznemirena, međutim niti jedan svjedok nije bio prisutan samom događaju koji se odvijao ispred stana LV u kojem se nalazilo dijete, tako da nitko od njih nije bio očevidac samog događaja koji bi mogao opisati točnu dinamiku događaja iz optužbe. Nije sporna okolnost da je mlt. oštećenica SV kritične prigode bila uznemirena, no sporna je okolnost je li okrivljenica tada spram mlt. SV, svoje kćerke, počinila psihičko nasilje u obitelji kojim joj je prouzročila uznemirenost i povredu dostojanstva. Ispitani svjedoci EV i KV nisu bili očevidci predmetnog događaja, već je EV svjedočila o susretu okrivljenice nakon izlaska iz zgrade, a KV kao policijski službenik o zaticanju djeteta nakon kritičnog događaja, tako da njihovi iskazi nisu relevantni za utvrđenje prekršajne odgovornosti okrivljenice. Nadalje, svjedokinja NV, socijalna radnica potvrdila je dio navoda iz obrane okrivljenice da ju je okrivljenica inkriminirane prigode kontaktirala u svezi djece koja su se nalazila kod oca, da je izrazila zabrinutost za svoju djecu u smislu njihove sigurnosti djece jer je bila u svađi s LV, zbog čega ju je bila uputila da može posjetiti svoju djecu uz asistenciju policije jer imaju zajedničko skrbništvo te je ujedno dodala kako je okrivljenica bila izrazila zabrinutost za Petrino psihičko zdravlje. Iako događaju iz optužbe, osim okrivljenice i mlt. oštećenice djeteta SV nitko drugi nije bio prisutan, sud nije ispitao u svojstvu svjedoka mlt. oštećenicu SV jer je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihologiju da bi svjedočenje mlt. oštećenice pred sudom predstavljalo traumatizaciju djeteta koje je izrazito vulnerabilno te bi svjedočenje dovelo do pretjeranog izlaganja i nezaštićivanja djeteta koje nastoji zaštiti voljenu osobu, u konkretnom slučaju majku, a utvrđeno je da je dijete prijemčljivo na sugestije najbližih ljudi, pri čemu ne bi namjerno iskazivala neistinu, ali postoji mogućnost da bi počela drugačije percipirati konkretnu situaciju, odnosno da je dijete sklono nesvjesnom iskazivanju neistine. Slijedom navedenog, a uslijed nedostatka dokaza, okrivljenicu je valjalo osloboditi od optužbe i riješiti kao u izreci presude.
25. Odluka o troškovima temelji se na čl.140. i čl.138.st.2. t.2. do 5. i t.7. Prekršajnog zakona.
U Osijeku 29. rujna 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Mateja Mihačić
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenici,
2. Tužitelju,
3. Mlt. ošt. SV, putem zz LV,
4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Osijek- po pravomoćnosti,
5. Arhiv.
