REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4712/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Cvitiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvano tuženika, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenice IS na račun ovrhovoditelja, na temelju zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja koji je predan FINA-i 20. siječnja 2023., a prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić poslovni broj Ovrv-10859/10 od 15. veljače 2010., pravomoćnim i ovršnim 1. travnja 2010.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

″Nalaže FINA-i izdavanje naloga da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava vrati na račun ovršenice na način da ovršenica može istima slobodno raspolagati″.

II. Nalaže se tuženiku EOS Matrix d.o.o. isplatiti tužiteljici IS trošak postupka u iznosu 606,18 eur sa zateznom kamamtom od 29. rujna 2025. do isplate, u visini kamatne stope koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ovrv-19672/2023 od 19.lipnja 2024. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić, poslovni broj Ovrv-10859/10, nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. st 1., točke 7. i 11. Ovršnog zakona. Tvrd da je 20. siječnja 2023. ovrhovoditelj na FINA-u predao Zahtjev za naplatu protiv ovršenice, a radi naplate iznosa 28.976,25 eura temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-10859/10 doneseno po Javnom bilježniku Lada Škarićić Sinčić, pravomoćnim i ovršnim 1. travnja 2010. Temeljem navedene ovršne isprave FINA je blokirala račune ovršenice. Ovršna isprava na temelju koje je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu protiv ovršenika je zastarjela te se tužiteljica poziva na odredbu čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje i na zastaru zateznih kamata jer se u konkretnom slučaju radi o povremenim tražbinama. Pritom se posebno ukazuje da nije bilo prekida predmetne zastare odnosno da je ista nastupila, jer tuženik nije tražio promjenu sredstva ovrhe iako je isto bio dužan zatražiti nakon što je opetovano obaviješten od strane Financijske agencije da nije moguća provedba ovrhe na novčanim računima tužiteljice jer ih ista nema. Tužiteljica dalje tvrdi da nikada nije bila u poslovnom odnosu s ovdje tuženikom te da je nejasno na temelju kojeg poslovnog odnosa ovrhovoditelj, a ovdje tuženik pokreće naplatu potraživanja prema ovdje tužiteljici. Odredba čl.210. Ovršnog zakona određuje pravna sredstva ovršenika nakon primitka obavijesti da je protiv njega zatražena naplata tražbine na temelju ovršne isprave. Navedenim člankom OZ-a određeno je pravo ovršenika da traži od suda donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava proglasiti nedopuštenim. Zahtjevom iz tužbe tužiteljica predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po računima tužiteljice nedopuštenim te naložiti FINA-i izdavanje naloga da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava vrati na račun ovršenice na način da ista može istima slobodno raspolagati te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava zahtjev kao neosnovan. Ističe prigovor previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da je nesporno da se na konkretnu tražbinu primjenjuje zastarni rok od deset godina propisan odredbom članka 233. st. 1. ZOO te da je prvi dan zastarnog roka za tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-10859/2010 počeo je teći 2. travnja 2010. i nastupio bi 2. travnja 2020. da raniji vjerovnik nije radnjama usmjerenim na naplatu tražbine doveo do prekida tijeka zastarnog roka. Tako odredba članka 241. ZOO jasno propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U tu svrhu tuženik dostavlja Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje za osnovu: Ovrv- 10859/10 iz koje je jasno vidljivo da je Financijska Agencija 11. ožujka 2011. godine primila predmetnu osnovu pod poslovnim brojem Ovrv-10859/10 na provođenje postupka prisilne naplate tražbine. Takvom radnjom, raniji vjerovnik doveo je do prekida tijeka zastarnog roka za tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi Ovrv-10859/10. Predmetna osnova bila je uvrštena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi Financijska Agencija sve do 4. kolovoza 2018., kad je stupanjem na snagu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima osnova isknjižena iz Očevidnika. Odredba članka 12. u stavku 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima određuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Dakle, u ovom slučaju radi se o ex lege isknjiženju osnove iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi Financijska Agencija. Drugim riječima, predmetna osnova isknjižena je iz FINA Očevidnika ne na temelju zahtjeva ovrhovoditelja, ovdje tuženika, nego nastupom zakonom predviđenih uvjeta. Do ispunjenja zahtjevom predviđenih uvjeta došlo je, pak, nikako krivicom ovrhovoditelja, ovdje tuženika, nego krivicom ovršenika, ovdje tužitelja. Dakle, s obzirom da je do prestanka postupanja po osnovi za plaćanje: pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Ovrv-10859/10 došlo zbog krivnje ovršenika, to je prekid zastare trajao sve do 4. kolovoza 2018. kad je sukladno odredbi čl. 245. st 1. ZOO počeo teći ispočetka. U međuvremenu je predmetna tražbina ustupljena društvu EOS MATRIX d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog 19. prosinca 2016., ovjerenog kod javnog bilježnika Vesne Pučar dana 23. prosinca 2016. pod poslovnim brojem OV-25893/2016 i javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 27. prosinca 2016. pod poslovnim brojem OV-39364/16 te je trgovačko društvo EOS MATRIX d.o.o. postalo zakoniti vlasnik tako utvrđenog potraživanja. Dana 20. siječnja 2023. novi vjerovnik EOS MATRIX d.o.o., zatražio je od Financijske Agencije provođenje novog postupka naplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi Ovrv-10859/10 i takvom radnjom doveo je do novog prekida tijeka zastarnog roka. Tuženik ovim putem, u svrhu dokazivanja prekida zastare, upućuje i na odredbu članka 284. st. 2. Ovršnog zakona koja jasno daje vjerovniku mogućnost da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima. Iz tog razloga, raniji vjerovnik ERSTE CARD CLUB d.o.o. je 28. srpnja 2010. tadašnjem poslodavcu ovršenika, ANDILUC d.o.o., podnio zahtjev za provođenjem postupka prisilne naplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-10859/2010. Dakle, radnjom od 28. srpnja 2010. raniji vjerovnik nesporno je doveo do prekida tijeka zastarnog roka. Naime, od dana 2. travnja 2010. pa do 28. srpnja 2010. nikako nije protekao zastarni rok za tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-10859/2010. Zaključno, zastarni rok počeo je teći od 2. travnja 2010. i nastupio bi 2. travnja 2020. godine, da raniji vjerovnik nije radnjama usmjerenim na naplatu tražbine doveo do prekida tijeka zastarnog roka. Nadalje, dana 3. ožujka 2020. tuženik je novom poslodavcu ovršenice (ovdje tužiteljice), društvu BORNEO STYLE d.o.o., podnio novi zahtjev za provođenje postupka prisilne naplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-10859/2010. Pošiljka se vratila ovrhovoditelju s naznakom ''nije tražio'', radi čega je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, istom društvu (poslodavcu ovršenice) ponovno poslao zahtjev provođenje postupka prisilne naplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-10859/2010 i to dana 27. travnja 2020. godine. Pošiljka se ponovno vratila ovrhovoditelju s naznakom ''nije tražio'' pa je tuženik ponovno dana 7. rujna 2020. godine poslodavcu tužiteljice poslao novi zahtjev za prisilnu naplatu tražbine iz rješenja o ovrsi broj Ovrv-10859/2010. I ta pošiljka se vratila ovrhovoditelju s naznakom ''nije tražio'' pa je tuženik ponovno dana 6. lipnja 2021. poslodavcu tužiteljice poslao novi zahtjev za prisilnu naplatu tražbine iz rješenja o ovrsi broj Ovrv- 10859/2010. Dana 23. lipnja 2021. pošiljka se ponovno vraća ovrhovoditelju s naznakom ''nije tražio'' pa je ovrhovoditelj ponovno poslao zahtjev za prisilnu naplatu tražbine poslodavcu ovršenice i to dana 8. srpnja 2021. Pošiljke su se ovrhovoditelju vraćale sve do 18. svibnja 2022. kad je novi poslodavac ovršenice, CAMISOLE d.o.o., primio zahtjev za prisilnom naplatom tražbine iz rješenja o ovrsi broj Ovrv- 10859/2010. Tek u prosincu 2022. tuženik je od društva CAMISOLE d.o.o. zatražio povrat izvornika rješenja o ovrsi broj Ovrv-10859/2010, s obzirom da je društvo CAMISOLE d.o.o. obavijestilo ovrhovoditelja kako nije poslodavac ovršenice i da ne može provesti postupak prisilne naplate. Iz dostavljenih dokaza je itekako vidljiva aktivnost vjerovnika koji je poduzimao radnje usmjerene na naplatu tražbine i na svaku vraćenu pošiljku poduzeo ponovno aktivnu radnju. Na to hoće li poslodavac preuzeti pošiljku ili neće, ovrhovoditelj ne može utjecati. Nakon toga, tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja Financijskog Agenciji 17. siječnja 2023. podnio zahtjev za naplatu tražbine, koji zahtjev je FINA zaprimila 20. siječnja 2023.. Dakle, nastavno na sve navedeno, evidentno je kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan i tuženik je priložio sve dokaze za svoje navode da je aktivnim radnjama usmjerenim na naplatu tražbine doveo do prekida tijeka zastarnog roka. U konačnici, tužiteljica osporava pravni odnos s tuženikom navodeći: ″ … tužiteljica nikada nije bila u poslovnom odnosu s ovdje tuženikom te je nejasno na temelju kojeg poslovnog odnosa ovrhovoditelj,a ovdje tuženik pokreće naplatu potraživanja prema ovdje tužiteljici…''. Prije svega, odnosu na takav navod tuženik ističe kako ovo nije vrsta postupka u kojem tužiteljica može i smije osporavati pravni osnov potraživanja kojeg tuženik ima prema njoj. Osporavanje pravnog odnosa s tuženikom i ranijim vjerovnikom tužiteljica je trebala učiniti u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o ovrsi i to prigovorom na samo rješenje o ovrsi. Tražbina je utvrđena rješenjem o ovrsi koje je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti i tužiteljica može samo pobijati postupak naplate tako utvrđene tražbine, a ne i sami pravni odnos. Predlaže odbiti zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: rješenje ovog suda posl. br. Ovrv-19672/2023-3 od 19. lipnja 2024. (list 5-7 spisa), zahtjev FINA-i za naplatu od 20. siječnja 2023. (list 8-11 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 12-13 spisa), rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-10859/10 od 15.2.2010. (list 14, 27-29 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 16. listopada 2024. (list 30 i 43 spisa), zahtjev Erste Card cluba za provođenje ovrhe od 28.7.2010. i povratnica (list 44-45 spisa), dopise tuženika od 3. ožujka 2020., 27. travnja 2020., 7.rujna 2020., 6. svibnja 2021., 8. srpnja 2021., 10. svibnja 2022. i povratnicu (list 46-52 spisa), zahtjev Camisole d.o.o. od 27. prosinca 2022. (list 83 spisa).

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Iz stanja spisa proizlazi da između stranaka nije sporno:

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja Erste Card Club d.d. od 15. veljače 2010., protiv ovršenice, ovdje tužiteljice, radi naplate novčanog iznosa sa zateznom kamatom i troškova postupka, javni bilježnik Lada Škaričić- Sinčić u Zagrebu dana 15. veljače 2010. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-10859/10, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 1. travnja 2010.;

- da je ovrhovoditelj Erste Card Club d.d. dana 11. ožujka 2011. podnio FINA-i zahtjev za naplatu potraživanja u cijelosti prema rješenju u ovrsi, po računima ovršenice, ovdje tužiteljice, a koje potraživanje je isknjiženo iz očevidnika FINA-e zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a;

- da je ovrhovoditelj Eos Matrix d.o.o. 20. siječnja 2023. podnio FINA. -i zahtjev za naplatu potraživanja u cijelosti prema rješenju u ovrsi, po računima ovršenice, ovdje tužiteljice;

-da je rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-19672/2023-3 od 19. lipnja 2024. tužiteljica upućena, kao ovršenica , u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-10859/10, nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.

6. Odredbom čl. 32. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24 - dalje u tekstu OZ )propisano je da je se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju na drugi način prešla, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

7. Obzirom na točno određene razloge zbog kojih je tužiteljica upućena na pokretanje ovog postupka, primarno je valjalo utvrditi osnovanost prigovora iz čl. 50. toč. 7. OZ koji određuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno, ako nije ovlašten temeljem nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

8. Iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da se tuženik poziva na Ugovor o cesiji od 19. prosinca 2016. koji da je ovjeren kod javnih bilježnika 23. prosinca 2016. (broj ovjere OV-25893/16) i 27. prosinca 2016. (broj ovjere OV-39364/16),a temeljem kojeg da je ovdje tuženik postao zakoniti vlasnik utvrđenog potraživanja. Daljnji navodi odgovora na tužbu iscrpljuju se u obrazlaganju i predlaganju dokaza u prilog neosnovanosti istaknutog prigovora zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Tuženik prijenos tražbine, koje je Erste Card club d.d. imao prema tužiteljici zajedno sa svim sporednim potraživanjima, a o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-10859/10 od 15. veljače 2010.) sa Erste Card cluba d.d. kao ustupitelja na ovdje tuženika, kao primatelja, nije ničime dokazao odnosno, iako se poziva na Ugovor o cesiji kojim opravdava svoju aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, u ovom postupku taj Ugovor ne prilaže (čl. 219. st.1 u vezi čl. 7. st.1. ZPP).

10. Pritom valja reći da iz priloženog zahtjeva za izravnu naplatu (list 8-11 spisa) ne proizlazi da istom prileži izvornik/ ovjerena preslika cesije/oznaka pod kojom je cesija u Agenciji, već je istom priložena dakle, ovršna isprava i punomoć. Naime, Ugovor o cesiji je isprava kojom ovdje tuženik svakako mora raspolagati, kada se na istu poziva, a kraj opisanog sadržaja priloga zahtjevu za izravnu naplatu od 20. siječnja 2023., utvrđuje se da tuženik nije dokazao da je predmetna tražbina, po ranije opisanoj ovršnoj ispravi, prešla na ovdje tuženika temeljem valjanog ugovora o cesiji, sukladno odredbi članka 80. do 82. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje u tekstu ZOO) pa isti nije dokazao da je ovlašten i legitimiran zahtijevati namirenje tražbine, odnosno tražiti predloženu ovrhu.

11. Valja reći to i to da bi iz sadržaja dopisa ovdje tuženika upućenim poslodavcima ovdje tužiteljice (list 46-52 spisa) proizlazilo da isti priloženo dostavlja na provedbu ovršnu ispravu - rješenje o ovrsi, dok dokaz o prijenosu tražbine (određene ovršnom ispravom) iako se na isti poziva, priloženo također ne dostvalja.

12. Slijedom navedenog, a kako je temeljem prethodnih utvrđenja, primarno ocijenjen osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom predmetu (čl. 50 toč. 7. OZ) to nije odlučivano o osnovanosti istaknutog prigovora zastare (čl. 50. toč. 11. OZ) jer isto ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

13. Budući da je tužiteljica upućena na pokretanje ovog postupka iz točno određenih razloga propisanih odredbama OZ, to nije bilo mjesta zahtjevu za izdavanjem naloga FINA-i da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava vrati na račun ovršenice, ovdje tužiteljice, na način da ovršenica može istima slobodno raspolagati te je tužba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (toč. I. izreke rješenja). Po tom zahtjevu će FINA ionako postupiti ukoliko predmetna odluka postane pravomoćna.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. u vezi čl.151. i čl. 155. ZPP. Trošak postupka suđen je tužiteljici u cijelosti budući da u postupku nije uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u pogledu kojeg nije nastao posebni trošak. Trošak postupka tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjentniku, u skladu sa odredbma Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) te u skladu sa vrijednosti predmeta spora utvrđenom na ročištu 19. rujna 2025. i prema potraživanom trošku.

14.1. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 200 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 400,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (100,00 eur) te uz zatraženi trošak pristojbe ne tužbu i na presudu, svaka po 53,09 eur, sveukupno iznosi 606,18 eur.

15. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupaka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP,a visina stope zatezne kamate na odredbi čl. 29. st.2. i 8. ZOO.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno;

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na tužbu i na presudu- svaka po 53,09 eur

- pun. tuženika