REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-100/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1. VD pok. V iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika: OPĆINA SLIVNO, Podgradina, Podgradina 41, 20355 Opuzen, OIB: 97047688474, koju zastupaju punomoćnici AD, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, dana 29. rujna 2025.godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su tužitelji, svaki za po 1/2 idealnog dijela, suvlasnici dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]-Trn i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 148 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta na dan očevida, M 1:250, k. o. [katastarska općina]-Trn, izrađenoj 7. svibnja 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, N, O, P, Q, R, S, T, U, A, površine 38 m2, pa su na temelju ove presude od opisanog dijela navedene katastarske čestice ovlašteni zatražiti osnivanje nove katastarske čestice i ishoditi uknjižbu brisanja upisane Općine Slivno i upisanog javnog dobra u općoj uporabi na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici na svoje ime, za navedene suvlasničke dijelove, pa se na taj način ispravlja pogrešan upis određen i proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Metkoviću u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Trn.

2. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2) VD pok. Luke isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]-Trn i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 148 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta na dan očevida, M 1:250, k. o. [katastarska općina]-Trn, izrađenoj 7. svibnja 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: H, I, J, K, L, M, N, H, površine 16 m2, pa je na temelju ove presude od opisanog dijela navedene katastarske čestice ovlašten zatražiti osnivanje nove katastarske čestice i ishoditi uknjižbu brisanja Općine Slivno i upisanog javnog dobra u općoj uporabi na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici na svoje ime, za cijelo, pa se na taj način ispravlja pogrešan upis određen i proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Metkoviću u postupku obnove zemljišne za k. o. [katastarska općina]-Trn.

3. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljima naknadi troškove ovoga spora u iznosu od 2.024,64 EUR sa zateznim kamatama koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Z-3298/2022 od 20. ožujka 2024. godine, donesenim u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Trn, odbijen prigovor tužitelja pod 2) VD na upis koji se odnosi na kat. čest. br. [katastarska čestica], put, površine 148 m2. Ta nekretnina je upisana na ime tuženice Općine Slivno, kao javno dobro u općoj uporabi. Tužitelji nisu sudjelovali u postupku označavanja granica posjeda navedene nekretnine na licu mjesta, koji se vodio pred Državnom geodetskom upravom, Područnim uredom za katastar Dubrovnik, Ispostavom u Metkoviću. Tužitelji su, svaki za po 1/2 idealnog dijela, izvanknjižni suvlasnici i, računajući i vrijeme posjedovanja njihovih prednika, više od 200 godina neprekidno pošteni, istiniti i mirni posjednici dijela predmetne nekretnine, a koji se dio, u naravi vanjske stube, nalazi između njihovih obiteljskih kuća. Tužitelj pod 2) VD je isključivi izvanknjižni vlasnik i, računajući i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, više od 200 godina pošten, istinit i miran posjednik dijela navedene nekretnine, koji se nalazi između kat. čest. br. [katastarska čestica], sa sjeverne strane, koja je u njegovom isključivom vlasništvu, i kat. čest. br. [katastarska čestica], koja je također u njegovom isključivom vlasništvu, te dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], s južne strane, sve k. o. [katastarska općina]-Trn. Ova katastarska čestica nikada nije bila nerazvrstana cesta. Tužitelji pridržavaju pravo konačno precizirati tužbeni zahtjev, odnosno navedene dijelove predmetne nekretnine opisati i njihove površine označiti nakon provedenog mjerničkog vještačenja. Slijedom naprijed navedenoga, tužitelji podnose ove tužbu i predlažu sudu da donese presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže sudu tužbu odbiti a tužiteljima naložiti plaćanje sudskih troškova tuženika. Tuženik posebno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja pod 1., VD pok.V. Naime, već iz činjeničnog supstrata tužbe, a nakon što se navodi da bi tužitelji, i to svaki za po ½ idealnog dijela bili izvanknjižni suvlasnici predmetne nekretnine, u nastavku se kao „ISKLJUČIVI“ izvanknjižni vlasnik navodi tužitelj pod 2.,pri čemu se opisuje temelj posjedovanja, i tvrdi kako je ovaj tužitelj, „više od 200 godina pošten, istinit i miran posjednik dijela navedene nekretnine..“. Dakle, samo tužitelj pod 2., VD pok. Luke konkretizira svoje tvrdnje o navodnom posjedovanju dijela predmetne nekretnine, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi put, površine 148m2, iz čega jasno proizlazi da svoje navodno pravo temelji na institutu stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Sa druge strane, tužitelj pod 1. VD pok. V uopće ne navodi činjenice, iznijete od strane tužitelja pod 2. Stoga, tuženik smatra da tužitelj pod 1. nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice, pa se predlaže sudu, u odnosu na ovog tužitelja, tužbu odbaciti. Iz same tužbe je razvidno da je ona inicirana nakon obavljenog postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- Trn,a u kojemu postupku je sudjelovao tužitelj pod 2., te u konačnici, podnio i prigovor, koji prigovor je odbijen. Uvidom u zemljišnoknjižno stanje, nekretnina položena u k. o. [katastarska općina]-Trn, upisana u zk ul. broj: [broj ZK uloška], kao kat. čest. [katastarska čestica], opisana je, u naravi kao put, a od strane tuženika se vodi kao nerazvrstana cesta. Dakle, prema zemljišnoknjižnom i katastarskom stanju, radi se o javnom dobru u općoj uporabi,a čiji vlasnik je tuženik. Tužitelji ne mogu, u konkretnom slučaju, steći pravo vlasništva-suvlasništva na opisanoj nekretnini, temeljem dosjelosti. Naime, temeljni uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću jeste samostalno posjedovanje određene stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću, a što u ovom predmetu nije slučaj. Naime, tužitelji su oduvijek znali, pa i koristili tu nekretninu kao put-nerazvrstanu cestu, dakle, znali su da to nije njihovo suvlasništvo, znali su i da se radi o putu kojim se koristi neograničeni broj osoba, pa je njihov navod da bi se radilo o poštenom posjedu, potpuno neosnovan. Prema odredbi članka 3.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava ne mogu biti one stvari na kojima, se temeljem zakona ne može stjecati vlasništvo od strane fizičkih osoba, ili kako to navedena zakonska odredba navodi, govoreći o zakonskim odredbama koje priječe da određene stvari pripadaju pojedincu. Nastavno na citiranu zakonsku odredbu, prema odredbi članka 35.stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na javna dobra u općoj uporabi se na, odgovarajući način, primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Dakle, javna dobra u općoj uporabi su ona dobra koja su namijenjena za uporabu svih i svatko se može služiti njima u skladu sa njihovom namjenom. U konkretnom slučaju, dakle, javna dobra u općoj uporabi, u ovom slučaju, i u naravi, putnerazvrstana cesta, su stvari izvan prometa. Dakle, glede merituma spora, ističe se da je već dostatno pročitati tužbu da bi se moglo utvrditi kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Naime, neprijeporna je činjenica da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, da se radi o javnom dobru u općoj uporabi, pa je, to, samo po sebi sasvim dostatno da tužitelji nemaju pravo, temeljem dosjelosti, na nekretnini, takve kvalitete i kakvoće,i pravnoga statusa, steći pravo vlasništva. Radi se o stvari izvan prometa( res extra commertium). Kako se radi o putu-nerazvrstanoj cesti, onda se treba pozvati na odredbu članka 101.stavak 1.Zakona o cestama, prema kojoj odredbi je, nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave,na čijem se području nalazi. Prema odredbi stavka 2.članka 101.Zakona o cestama, takav put-nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave,a niti se na njom mogu stjecati stvarna prava, osim kada je u pitanju pravo služnosti, pravo građenja, ali to opet sve sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, i pod uvjetom da se time ne ometa odvijanje prometa i održavanja nerazvrstane ceste. U konkretnom slučaju, nikakve odluke izvršnog tijela tuženika, niti njegovog pravnog prednika nema jer da takva odluka postoji tužitelji bi se zasigurno na nju pozivali,a tuženik ne može dostaviti pisani dokaz na tu okolnost, radi se o negativnoj činjenici, tuženik ne može dostaviti nešto što ne postoji. Dakle, kako je ovdje riječ doista o javnom dobru u općoj uporabi, to javno dobro u općoj uporabi je, ex lege vlasništvo tuženika, jer se nalazi na njegovom području, te se kao takvo ne može otuđiti niti se na njemu može stjecati pravo vlasništva, u ovom slučaju tužitelja, kao fizičkih osoba. Prema izvodu iz katastarskog plana koji je dostavljen uz tužbu, razvidno je da se radi o putu koji se kreće od glavne ceste pa u ukupnoj površini od 148m2, a na kojemu putu nema nikakvih naznaka zadiranja trećih osoba, pa niti stepenica o kojima se u tužbi govori. Međutim, tuženik smatra da bi, ukoliko stepenice doista postoje, bila riječ o građevini, izgrađenoj bez građevinske dozvole, pa će tuženik svakako, a nakon očevida suda, podnijeti odgovarajući prijavu nadležnoj građevinskoj inspekciji te tražiti utvrđenje nezakonitosti gradnje stepenice i njihovo uklanjanje, pod prijetnjom izricanja novčanih kazni. Kod ovoga je znakovito da tužitelji uz tužbu ne dostavljaju fotografije lica mjesta, pa će očevid utvrditi i ponajprije, da li su kakve stepenice izgrađene na predmetnom putu, te da li je time taj dio puta prekinut i ograničene uporabe ili sama gradnja stepenice potpuno sprječava protok ljudi tim putem kao javnim dobrom u općoj uporabi. U odnosu na predložene dokaze tuženik se ne protivi prijedlogu da se obavi očevid suda na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, dok ostali predloženi svjedoci, objektivno a i zbog naprijed navedenih razloga o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, nisu potrebni, pa se predlaže sudu taj dokazni prijedlog odbiti kao nepotreban za donošenje zakonite i pravilne sudske odluke, u ovom parničnom postupku. S obzirom da tužitelji nisu predložili pribavku spisa zk odjela toga suda broj:Z- 218/2015/585, a koji spis sadrži bitne činjenice i utvrđenja, primjerice da se radi o javnom dobru u općoj uporabi-putu, te da „i sama kat.čest. na geoportalu izgleda kao put koji koristi veći broj korisnika“ predlaže se sudu pribaviti i ovaj spis, a u kojemu spisu se nalazi i pravomoćno rješenje, kojim se odbija prigovor tužitelja pod 2.,glede upisa predmetne nekretnine. Slijedom svega navedenog ustraje se u navodima iz ovoga odgovora, te sudu predlaže, a nakon provedenih dokaza postupiti, kako je to uvodno i predloženo.

3. Među strankama je sporno da li je sporna nekretnina u naravi javno dobro u općoj uporabi ili se radi o nekretnini u vlasništvu tužitelja na kojem bi vlasnici susjednih nekretnina imali pravo prolaza.

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj vlasnici, odnosno suvlasnici međašnih nekretnina predmeta spora te da se koriste istima.

5. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, pribavom ZK spisa i postupka preoblikovanja zemljišne knjige k. o. [katastarska općina]-Trn, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, saslušanjem svjedoka i stranaka.

6. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu.

7. Tijekom uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da je predmet spora u naravi nekretnina koji vodi od asfaltnog puta – ulica Vale, između kuća tužitelja, te predmet spora predstavlja u prvom dijelu, u kojem tužitelji traže suvlasništvo, stepenište širine 1,90 m nakon kojeg iza kuće tužitelja VD pok. V slijedio dio do pravca međe navedenog tužitelja širine cca 1 m, u naravi nalik na stazu poviše. Nakon toga slijedi u pravcu nekretnine tužitelja pod 2. ono što tužitelj pod 2. tvrdi da je njegovo isključivo vlasništvo također u naravi staza širine cca 1m, dok dalje se staza nastavlja i nije predmet spora. Utvrđeno je i da promet vozilima nije moguć, a iz fotografija sačinjenih tijekom uviđaja od strabne vještaka Marka Vukše se može vidjeti sve prednje navedeno.

8. Iz vještva vještaka Marka Vukše (list 108-124 spisa) proizlazi da je kat. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -Trn u dijelu koji je predmet spora, nastala prilikom nove izmjere isključivo od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada van uporabe) dok iz spisa Z-218/15- 583 (zapisnika i rješenja iz postupka preoblikoivanja k. o. [katastarska općina]-Trn) proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] nastala od upravo između ostalog k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su kao vlasnici bile upisane kao vlasnici te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isključivo fizičke osobe i to LD i dr., odnosno da baš na utuženom dijelu nekretnine nije bilo nikakvog upisa javnog dobra, a niti je ta ugašena k. č. [katastarska čestica] predstavljala javno dobro u bilo kakvom smislu.

9. Navedeni spis Z-218/15-583 upućuje i da se ne može pokloniti vjera iskazu svjedoka KD kada u svom iskazu navodi da je provjeravao prilikom nove izmjere za k. o. [katastarska općina] – Trn vlasničke listove, odnosno status u staroj zemljišnoj knjizi kao i da je pristupila sestra tužitelja jer je iz izvoda iz popisnog lista (list 71 spisa) vidljivo da nije pristupio nitko za tužitelje, pa ni sestra tužitelja pod 2. A. Njegov iskaz je pak očito bio istinit u dijelu gdje je iskazivao da Općina Slivno nije izvodila nikada radove na predmetu spora, a da su u naravi predmet spora koristili tužitelji i vlasnici okolnog zemljišta. Taj dio iskaza je u naravi u suglasnosti u bitnom sa sadržajem iskaza ostalih saslušanih svjedoka koji su redom iskazivali da su tužitelji i njihovi prednici koristili predmet spora, a dio svjedoka je spominjao da se zemljište koristilo od strane susjeda radi prolaza, ali u naravi samo kao služnost (svjedok OD, svjedok VD).

10. Očito je dakle da se radi o stazi privatnog karaktera, odnosno sačinjenom voljom vlasnika koji su je koristili za svoje potrebe, a ostali vlasnici susjednih zemljišta isključivo u svojstvu služnosti prolaza do svojih nekretnina, a ne kao javni put.

11. Tuženik nikada nije priložio a niti predložio nikakav dokaz o proglašenju predmeta spora javnim dobrom, a takav karakter u zemljišnoj knjizi nije imao. Štoviše iz vještva Marka Vukše, odnosno povijesnih promjena (list 118 spisa) vidljivo je da su upravo L bili upisani kao posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvan snage od čijeg dijela je nastao predmet spora.

12. Sud dakle poklanja vjeru iskazu svjedoka saslušanih u postupku (osim KD glede ranije upisanog ZK statusa predmeta spora) kada govore da je predmet spora u biti bila privatno sagrađena i održavana staza tužitelja za njihove potrebe, odnosno potrebe njihovih prednika, a koju su koristili i vlasnici susjednih nekretnina u vidu služnosti a ne javnog puta jer da bi nekretnina imala karakter javnog puta, odnosno javnog dobra, ona mora biti karaktera koji dopušta javno korištenje bez obzira na činjenicu da li netko u blizini ima svoju nekretninu, a ovdje to nije bio slučaj već su se prolazom mogli koristiti samo vlasnici susjednog zemljišta i to uz očito dopuštenje i dogovor s vlasnicima, odnosno prednicima vlasnika predmeta spora.

13. Da su baš tužitelji vlasnici predmeta spora, pored zk-a upisa, upisa u katastru kroz povijest, govori i činjenica da su upravo oni vlasnici na svojim nekretninama – kućama k. č. [katastarska čestica], a koje su međašne predmetu spora te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Trn koja je isključivo u vlasništvu tužitelja pod 2. Nije bilo sporno da su tužitelji vlasnici upravo tih kuća koje su međašne predmetu spora., pa je i nelogično da netko drugii bude vlasnik takvog privanog dijela, a i svjedoci su sadržajno ukazivali da su tužitelji baš vlasnici, a da su to dobili od svojih prednika.

14. Sud je poklonio vjeru detaljnom i logičnom iskazu tužitelja VD pok. Luke koji je detaljno pojasnio privatan način korištenja prolaza, a ne javan, a taj njegov iskaz je bio sukladan iskazima svjedoka koji su govorili upravo o privatnom, a ne javnom korištenju tog puta.

15. Kako dakle tuženici nemaju osnov upisa javnog dobra u općoj uporabi niti u aktu, a niti u stvarnoj naravi glede predmeta spora ikada u prošlosti, to je osnovan tužbeni zahtjev jer predmet spora nema (niti je to ikad imao) karakter javnog prolaza iz čl. 60 st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, niti po čl. 61. st. 4. istog Zakona. Nema ni druge osnove za upis statusa javnog dobra u općoj uporabi jer se radi o vlasništvu fizičkih osoba na kojem je u naravi postojala (i postoji) samo služnost prolaza koja u naravi nije provedena u zemljišnim knjigama, o čemu su zapravo sadržajno iskazivali svi svjedoci izuzev KD kojeg je sud već obrazložio glede nepovjerenja.

16. Tužiteljima koji su uspjeli u sporu je sukladno čl. 154. i 155. ZPP-a je priznat trošak sastava tužbe 3 ročišta na kojem se raspravljalo i 1 obrazloženog podneska kojim uređuju prema vještvu tužbu, od 02.06.2025.g., sve po 200,00 EUR plus 10% za tužitelja pod 2 i na sve to + PDV 25%, potom pristojbe za tužbu i presudu 79,64 EUR, trošak uviđaja i vještačenja 570,00 EUR, odnosno sveukupno 2.024,64 EUR, pa je odlučeno kao u izreci glede troška sukladno Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 29. rujna 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Tonći Milić

2. Odvjetnik Nedjeljko Tutavac