REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-1227/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Grada Ogulina, Ogulin, Bernardina Frankopana 11, kojeg zastupa opunomoćenik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi dodjele bespovratnih sredstava, 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/25-02/24, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-25-4 od 30. travnja 2025., kao i radi poništenja Odluke Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 983- 01/24-01/05, URBROJ: 358-02-25-161 od 14. ožujka 2025. godine te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 22,00 eura (slovima:dvadeset dva eura), dok se u preostalom dijelu do zatraženih 55,27 eura odbija zahtjev tuženika za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/25-02/24, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-25-4 od 30. travnja 2025., odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranja programa i projekata Europske unije, ( u nastavku teksta SAFU) povodom Odluke KLASA: 983-01/24-01/05, URBROJ: 358-02-25- 161 od 14. ožujka 2025. godine., da ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava (u nastavku teksta Odluka).

2. Naime, predmetnom Odlukom SAFU od 14. ožujka 2025. obavješten je tužitelj, da projektni prijedlog tužitelja ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava, odnosno da je tužitelj kao prijavitelj isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava uz utvrđenje da projektni prijedlog ne udovoljava kriteriju prihvatljivosti projekta iz točke 2. Uputa za prijavitelje Prihvatljivost prijavitelja (i ako je primjenjivo partnera) i kriteriji isključenja, jer je utvrđeno da je Prijavitelj, ovdje Tužitelj, jedinica lokalne samouprave koja ne obavlja izravno kulturnu djelatnost, već putem partnera, Pučkog otvorenog učilišta Ogulin (u nastavku teksta: POU), ustanove za koju je utvrđeno da se ne bavi pretežito kulturnom djelatnošću, odnosno da nije ustanova u kulturi osnovana prema Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi („Narodne novine”, broj: 83/22, u nastavku teksta: Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi).

3. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/25-02/24, URBROJ: 538-05-3-3- 1/643-25-4 od 30. travnja 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 17. lipnja 2025., zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi navodi da je sporna upravna stvar riješena na temelju točke 2. Uputa za prijavitelje i članka 2. stavka 1. točke 5. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi te da navedene odredbe tuženik nije pravilno primijenio. U bitnome se navodi kako kvantitativni kriterij određivanja “pretežitosti” obavljanja kulturne djelatnosti (matematičkim, odnosom broja upisanih kulturnih djelatnosti i broja ukupno upisanih djelatnosti) nije primjenjiv te kako je za zaključivanje o “pretežitom” obavljanju kulturne djelatnosti relevantno obavlja li ustanova stvarno kulturnu djelatnost, a da je iz dokaza podnesenih u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu Tužitelj dokazao da putem POU-a “pretežito” obavlja kulturnu djelatnost. Nadalje, ističe kako tuženik i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u nastavku teksta: SAFU) pogrešno interpretiraju mišljenje Ministarstva kulture i medija o primjeni definicije ustanove u kulturi sukladno članku 2. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi od 11. lipnja 2024. godine (u nastavku teksta: mišljenje Ministarstva kulture i medija) o “pretežitom” obavljanju kulturnih djelatnosti iz kojeg proizlazi da ustanova u kulturi pretežito obavlja kulturnu djelatnost, ako razmjerno stvarno u odnosu na druge djelatnosti, kulturna djelatnost prevladava. Napominje, da iz predmetnog mišljenja Ministarstva kulture i medija jasno proizlazi da je potrebno utvrditi stvarno stanje obavljanja kulturne djelatnosti te da tuženik i SAFU arbitrarno primjenjuju kriterij “pretežitosti” ne uzimajući u obzir dokaze o činjenicama podnesenim u upravnom postupku koji je prethodio. Ukazuje, kako broj radnih mjesta ili zaposlenih nije kriterij za utvrđivanje obavljanja kulturne djelatnosti te da se obavljanje kulturne djelatnosti utvrđuje prema stvarnim aktivnostima i financijskim doprinosima u obavljanju te djelatnosti pri čemu dostavlja Tablicu prihoda i rashoda POU-a za 2024. godinu i ističe kako je u razdoblju od 1. siječnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine najveći dio prihoda POU-a ostvaren kroz programe u kulturi, čak 82,55% prihoda te kako navedeni omjer u prihodima nedvojbeno pokazuje da su financijski i operativno svi ključni resursi POU-a usmjereni na kulturne aktivnosti na koji način kvantitativni omjer registriranih djelatnosti je irelevantan za ocjenu prihvatljivosti, jer financijska struktura i stvarni angažman sredstava potvrđuju kulturu kao temeljnu djelatnost POU-a. Naposljetku, tužitelj navodi kako je POU dokazao da provodi kulturne programe, upravlja javnom kulturnom infrastrukturom i financira se kroz programe Ministarstva kulture i medija, na koji način dokazuje da su kulturne djelatnosti pretežit čak i isključiv dio njegovog postojanja pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se ponište osporavano rješenje tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/25-02/24, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-25-4 od 30. travnja 2025. i Odluka SAFU KLASA: 983-01/24-01/05, URBROJ: 358-02-25-161 od 14. ožujka 2025. godine., uz nadoknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 24. srpnja 2025., u bitnome, ponovio navode koje je naveo u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer u konkretnom slučaju, POU ne obavlja svoje poslovanje kroz pretežito kulturne djelatnosti odnosno djelatnost POU-a ne obavlja se u većem dijelu kroz kulturne djelatnosti, iz čega nužno proizlazi zaključak, da POU nije ustanova u kulturi sukladno članku 2. Uputa za prijavitelje i Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, a što je tuženik utvrdio i pojasnio kako u obrazloženju osporavanog rješenja, tako i u odgovoru na tužbu.

5. U ovom upravnom sporu 25. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbama čl. 6. ZUS-a, data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

6. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi u tužbi, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Nakon izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Naime, točkom 2. Uputa za prijavitelje Prihvatljivost prijavitelja (i ako je primjenjivo partnera) i kriteriji isključenja propisano je da prijavitelj u sklopu ovog Poziva može biti ustanova u kulturi u skladu s člankom 2. stavkom 5. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi odnosno prijavitelj može biti javna ustanova koja se osniva za obavljanje pretežito kulturnih djelatnosti u skladu s navedenim zakonom, a koje osniva Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravna osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te ustanova koje Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osniva zajedno s drugom pravnom i fizičkom osobom ili jedinica lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave. Nastavno, propisano je, da prijavitelj mora moći dokazati sljedeće, pa je između ostalog navedeno, pod točkom 2., da ako je prijavitelj jedinica lokalne samouprave ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (točka b) koji izravno ne obavlja kulturnu djelatnost već putem ustanove u kulturi kojoj je osnivač ili jedan od osnivača, da ustanova u kulturi koja koristi javnu kulturnu infrastrukturu (zgradu) koja je predmet projekta obavlja kulturnu djelatnost i to dokazuje uvidom u Statut ustanove u kulturi iz kojeg će biti vidljivo da ustanova u kulturi obavlja kulturnu djelatnost i da ustanova u kulturi ne mora biti osnovana isključivo za obavljanje kulturne djelatnosti, ali jedna od djelatnosti za koju je registrirana mora biti kulturna te da u svakom slučaju se ta ustanova u kulturi odnosi na ustanovu u kulturi osnovanu prema Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Navedenim Zakonom o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi u članku 2. točki 5. propisano je da su ustanove u kulturi ‒ javne ustanove koje se osnivaju za obavljanje pretežito kulturnih djelatnosti u skladu s ovim Zakonom, a koje osniva Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravna osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te ustanove koje Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osniva zajedno s drugom pravnom i fizičkom osobom.

9. Sukladno mišljenju Ministarstva kulture i medija, ustanova u kulturi pretežito obavlja kulturnu djelatnost, ako razmjerno stvarno u odnosu na druge djelatnosti kulturna djelatnost prevladava, što se može izraziti i u postotku, pri čemu se kao relevantan izvor podataka koje djelatnosti ustanova stvarno obavlja, može koristiti, pored izvatka iz sudskog registra i odredbi statuta, i Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu s popisom radnih mjesta s tablicom popunjenih radnih mjesta.

10. Sukladno članku 1. stavku 1. Zakona o pučkim otvorenim učilištima („Narodne novine”, broj: 54/97, 5/98, 109/99, 139/10) pučka otvorena učilišta su javne ustanove za naobrazbu i kulturu, a ako u svojem sastavu pučko otvoreno učilište ima ustrojstvenu jedinicu, muzej, galeriju, samostalnu zbirku, knjižnicu, kazalište, kazališnu družinu ili kazališnu kuću, arhiv, kino – dvoranu koja obavlja djelatnost sukladno odgovarajućem posebnom zakonu, ono se može podvesti pod pojam ustanove u kulturi ako su navedene ili druge kulturne djelatnosti većim dijelom zastupljene u poslovanju pučkog otvorenog učilišta.

11. Iz svega navedenog proizlazi, da se POU može smatrati ustanovom u kulturi ukoliko su kulturne djelatnosti većim dijelom zastupljene u poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti, odnosno pretežito, međutim, u konkretnom slučaju, POU ne obavlja svoje poslovanje kroz pretežito kulturne djelatnosti odnosno djelatnost POU-a ne obavlja se u većem dijelu kroz kulturne djelatnosti iz čega nužno proizlazi zaključak da POU nije ustanova u kulturi sukladno članku 2. Uputa za prijavitelje i Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi., a sve navedeno je već ranije utvrđeno i detaljno pojašnjeno u osporavanom rješenju tuženika.

12. U Statutu POU-a predviđeno je obavljanje određenih kulturnih djelatnosti i to šest od dvadeset ukupno predviđenih djelatnosti, dok je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Pučkog otvorenog učilišta Ogulin (u nastavku teksta: Pravilnik) razvidno, da su poslovi POU-a razvrstani na poslove rukovođenja, financijsko - računovodstvene poslove i administrativne poslove, poslove obrazovne djelatnosti, poslove kulturne djelatnosti, kino - prikazivačke i scensko - mehaničke poslove i poslove domaćinstva i održavanja čistoće. Iz članka 17. istog Pravilnika razvidna su predviđena radna mjesta, uvjeti i broj izvršitelja iz kojih je razvidno da se od jedanaest predviđenih radnih mjesta samo dva radna mjesta mogu smatrati radnim mjestima kroz koje bi se provodile kulturne djelatnosti.

13. Nastavno, iz Popisa popunjenih radnih mjesta koje je dostavio tužitelj, razvidno je, da je na dan 24. siječnja 2025. godine popunjeno sedam radnih mjesta i to ravnatelj, voditelj računovodstva, tajnik, andragoški voditelj, stručni suradnik za obrazovanje i spremačica - biljeterka. Iz dostavljenog proizlazi da niti jedna zaposlena osoba ne obavlja poslove kulturne djelatnosti, dok su sistematizacijom predviđena dva radna mjesta - stručni suradnik za kulturu i stručni suradnik scenske tehnike i mehanizacije. Naknadno je dana 5. veljače 2025. godine popunjeno radno mjesto stručnog suradnika scenske tehnike i mehanizacije dok radno mjesto stručni suradnik za kulturu nije popunjeno.

14. Tužitelj je uz tužbu dostavio i prilog Tablicu prihoda i rashoda POU-a u razdoblju od 1. siječnja 2024. pa do 31. prosinca 2024. godine uz tvrdnju da bi iz iste proizlazilo, da je najveći dio prihoda ostvaren kroz programe u kulturi u iznosu od 1.262.778,99 EUR od ukupno 1.529.688,67 EUR odnosno 82,55% prihoda. Međutim, suprotno navodima tužitelja, iz Tablice se apsolutno ne može utvrditi da je najveći dio prihoda ostvaren kroz programe u kulturi niti da POU u pretežitom odnosno većem dijelu posluje kroz obavljanje kulturnih djelatnosti. Bitno je i napomenuti da pravilima Poziva, spomenuta tablica nije navedena kao dokument za dokazivanje da POU pretežito obavlja kulturnu djelatnost, već je točkom 2. Poziva propisano da ustanova u kulturi koja koristi javnu kulturnu infrastrukturu (zgradu) koja je predmet projekta mora obavljati kulturnu djelatnost, a što se dokazuje uvidom u statut ustanove u kulturi iz kojeg je vidljivo da ustanova u kulturi obavlja kulturnu djelatnost. Osim navedenoga, uvidom u Tablicu korištenja prostora POU- a utvrđeno je, da određene prostorije (zlatna dvorana, crvena dvorana, učionice, sobe) koriste razne udruge i ustanove, između ostaloga i za kulturu, međutim isto ne može biti relevantan dokaz jer se radi o drugim ustanovama., a ne o POU. Iz navedene Tablice proizlazi da POU koristi navedene prostore isključivo za usluge obrazovanja (pomoćnici u nastavi).

15. Druge dokazne prijedloge iz kojih bi jasno i nedvojbeno bilo razvidno koje kulturne djelatnosti odnosno poslove je POU provodio i obavljao i koje je prihode na temelju istih ostvario, a da bi se dalo zaključiti da POU u “pretežito” dijelu obavlja kulturne djelatnosti, tužitelj nije dostavio.

16. Stoga, imajući u vidu navedeno, kao i dostavljenu dokumentaciju tijekom postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, nije moguće izvesti zaključak da POU pretežito obavlja kulturnu djelatnost, odnosno da posluje kao ustanova u kulturi koja u većem odnosno pretežitom dijelu svoje djelatnosti obavlja upravo kulturne djelatnost da bi se mogao smatrati ustanovom u kulturi kako to Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi propisuje, a sve s obzirom na to da tužitelj ni u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, niti u tužbi, nije dokazao da se POU, kao njegov partner, bavi pretežito kulturnom djelatnošću.

17. U odnosu na ostale tužbene navode, ovaj Sud se u cijelosti slaže s obrazloženjem navedenim u odgovoru tuženika na tužbu, kao i u obrazloženju osporavanog rješenja pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja na isto.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj sukladno čl. 147. ZUS-a nema pravo na nadoknadu troška upravnog spora, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Odluka ovog Suda o nadoknadi troška upravnog spora tuženiku, točka III. izreke presude) , temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama čl. 3 i 4. stavak 1. i 5. stavak 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 59/88, 3/94 i 150/05, u nastavku teksta: Pravilnik).

21. Tuženiku je dosuđena naknada troškova vezanih uz dolazak službene osobe tuženika na ročište za raspravu održano 25. rujna 2025., u iznosu cijene povratne autobusne karte na relaciji Zagreb– Rijeka – Zagreb. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

22. Dakle, tuženiku je priznata naknada putnog troška u visini od 22,00 eura s osnove cijene autobusne karte za jednu službenu osobu, odnosno po cijeni povratne autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka, Rijeka-Zagreb s jutarnjim polaskom pa je tuženiku cjelokupni putni trošak priznat u iznosu od 22,00 eura, dok je u preostalom dijelu do 55,27 eura valjalo odbit zahtjev tuženika za nadoknadu troška upravnog spora.

U Rijeci 29. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Dejanu Španoviću, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta

- tuženiku Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb,

Miramarska cesta 22