REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-267/2025-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Porobija i Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st. 6. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212412113, sklopljenog dana 27. veljače 2008. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke pod brojem OV- 2401/2008., u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.”

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 417,98 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. svibnja 2008. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 12.C. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212412113, sklopljenog dana 27. veljače 2008. između tužitelja i tuženika, potvrđenog po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke pod brojem OV- 2401/2008., u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 365,57 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2011. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 896,84 EUR sa zateznim kamatama od dana objave ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. veljače 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3212412113, potvrđen istoga dana po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke pod br. OV-2401/2008, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate kredita od 30 godina i uz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Dalje navodi da je odredbom čl. 2. st. 6. ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor te da je tuženik prilikom isplate kredita dana 2. svibnja 2008. tužitelju naplatio naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3.149,25 HRK, što prema službenom tečaju konverzije iznosi 417,98 EUR. Nadalje, navodi da je odredbom čl. 23. točke C predmetnog Ugovora ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik te da je tuženik dana 31. ožujka 2011. tužitelju naplatio naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 2.754,36 HRK, što prema službenom tečaju konverzije iznosi 365,57 EUR. Tužitelj navodi da se o spomenutim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika, odnosno da su sporne ugovorne odredbe bile dio tipskog ugovora na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Tužitelj ističe da mu prilikom ugovaranja kredita nije bila razjašnjena relacija između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Smatra da su navedene ugovorne odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne. Slijedom svega navedenog tužitelj traži da mu tuženik temeljem pravila o vraćanju stečenog bez osnove isplati iznos koji je naplaćen na ime predmetnih naknada zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja pa do isplate.

2. Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu činjenične osnove. Ističe prigovor zastare navodeći kako je protekao zakonom propisani rok zastare od dana kada su sporne naknade naplaćene. Smatra da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena i da bi istu trebalo odrediti samo u visini zahtjeva za isplatu. Osporava da bi ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva bila nepoštena i ništetna, navodi da je ista jasna, lako razumljiva i uočljiva te da nije prouzročila znatnu neravnotežu između stranaka. Nadalje, navodi da je naknada za prijevremenu otplatu ugovorena sukladno slobodi ugovaranja i da je ista u skladu sa propisima o zaštiti potrošača, ističe da je ista jasna, lako razumljiva i uočljiva te da nije prouzročila neravnotežu između stranaka. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene troškove postupka.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nije sporno da je su stranke ugovorile namjenski kredit za izgradnju kuće, da je isti u cijelosti vraćen prije isteka ugovorenog roka otplate te da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iznos koji je naplaćen na ime spomenutih naknada.

5. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje navedenih naknada protivne prisilnim propisima i jesu li iste prouzročile neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Također, sporno je od kada teče rok zastare, odnosno je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit ugovorio radi izgradnje obiteljske kuće koju je bio prisiljen prodati prije dovršetka zbog nemogućnosti uredne otplate kredita. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je prihvatio uvjete koje mu je banka ponudila, da nije s bankom posebno pregovarao o naknadama, da je naknade platio iako je smatrao da ih ne bi trebao platiti te da mu banka nije dala nikakve dodatne informacije o naknadama. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

7. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora o kreditu, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se o ugovornoj odredbi iz čl. 2. st. 6. i čl. 23. toč. C nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelj nije mogao pregovarati o spornim naknadama, već je iste morao platiti kako bi dobio kredit, odnosno kako bi kredit vratio prije ugovorenog roka otplate. Iz iskaza tužitelja, povezano sa sadržajem samog ugovora, proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je kredit ugovoren radi izgradnje kuće za stanovanje.

8. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana dobit, odnosno zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti dodatne naknade troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu.

9. Obveza korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornoj odredbi ugovora nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istoj moglo pojedinačno pregovarati, ugovorna odredba o naknadi koja je sadržana u čl. 2. st. 6. Ugovora o kreditu, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takva ugovorna odredba je ništetna. Tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u prema čl. 81. st. 4. ZZP.

10. Odredbom čl. 269. ZOO propisano je da se činidba, kao objekt ugovorne obveze, može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da ista mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

11. Iz sadržaja članka 23.C Ugovora proizlazi da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate. Kako je to prethodno već obrazloženo, u konkretnom slučaju riječ je o standardiziranom, odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. ZOO. Budući da se o općim aktima po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati, sud je zaključio da se ni o spornoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo.

12. Dakle, tužitelj prilikom ugovaranja kredita nije uopće bio na odgovarajući način upoznat s obvezom plaćanja navedene naknade, a osobito s iznosom naknade, odnosno kriterijima i parametrima prema kojima se određuje visina ove naknade. Iako sadržaj sporne ugovorne odredbe upućuje na primjenu općih akata kreditora, tuženik nije dokazao da bi bilo koji opći akt kojim je bila regulirana obveza plaćanja sporne naknade tužitelju doista uručen ili barem predočen prilikom sklapanja ugovora. S obzirom na sve navedeno, sud je ocijenio da tužitelj kao potrošač, unatoč primijenjenoj dužnoj pažnji nije mogao predvidjeti opseg svoje obveze koju je preuzeo sklapanjem predmetnog ugovora. Tuženik nije dokazao da bi se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u smislu čl. 81. st. 4. ZZP.

13. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i da se o spornoj odredbi ugovora, kao ni o općim aktima banke, nije pojedinačno pregovaralo, ugovorna odredbe temeljem koje je tužitelju naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP takve ugovorne odredbe su ništetne. Obveza korisnika kredita da plati naknadu za prijevremenu otplatu uz uvijete koje jednostrano odredi kreditor, bez definiranja jasnih kriterija prema kojima se utvrđuje njezina visina, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača.

14. S obzirom na to da ništetnost gore navedenih ugovornih odredaba ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično ništetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti nema učinak u dijelu u kojem je određeno plaćanje spornih naknada. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga. Među strankama nije sporan iznos koji je tužitelj naplaćen na ime naknada.

15. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Tuženik je stoga dužan tužitelju platiti i pripadajuće zatezne kamate od dana kada je naplaćena pojedina naknada.

16. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

17. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Vrijednost predmeta spora određena je prema vrijednosti zahtjeva za isplatu koji odgovara iznosu naplaćenih naknada. Deklaratorni zahtjev kojim se traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora predstavlja prethodno pitanje za odluku o osnovanosti zahtjeva za isplatu pa se stoga isti ne uzima u obzir kao zaseban zahtjev prilikom određivanja vrijednosti spora.

19. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 14. svibnja 2025. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) i to u iznosu od 150,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 75,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 843,75 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima