Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-226/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tužene Zagrebačka banka d.d. Trg bana Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 16. rujna 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2.st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora:3213152336, sklopljenog 26.travnja 2008.godine između tužiteljice ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita te tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473, potvrđenog dana 28. travnja 2008. godine po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, poslovni broj OV-6508-08 u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženika kao kreditora a koja glasi:" (…) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (…)"

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473 isplatiti tužiteljici ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplate zbog promjene kamatne stope kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 1.474,11 EURA (slovima:tisućučetristosedamdesetčetirieura i jedanaestcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku

- 21,29 € od 18. 8. 2009.

- 21,29 € od 16. 9. 2009.

- 21,29 € od 16. 10. 2009.

- 21,29 € od 15. 11. 2009.

- 21,29 € od 16. 12. 2009.

- 21,29 € od 17. 1. 2010.

- 21,29 € od 16. 2. 2010.

- 21,29 € od 16. 3. 2010.

- 21,29 € od 16. 4. 2010.

- 21,29 € od 15. 5. 2010.

- 21,29 € od 15. 6. 2010.

- 21,29 € od 15. 7. 2010.

- 21,29 € od 15. 8. 2010.

- 21,29 € od 16. 9. 2010.

- 21,29 € od 15. 10. 2010.

- 21,29 € od 15. 11. 2010.

- 21,29 € od 15. 12. 2010.

- 21,29 € od 15. 1. 2011.

- 21,29 € od 15. 2. 2011.

- 21,29 € od 15. 3. 2011.

- 21,29 € od 15. 4. 2011.

- 21,29 € od 15. 5. 2011.

- 21,29 € od 15. 6. 2011.

- 21,29 € od 15. 7. 2011.

- 21,29 € od 15. 8. 2011.

- 21,29 € od 16. 9. 2011.

- 21,29 € od 15. 10. 2011.

- 21,29 € od 15. 11. 2011.

- 21,29 € od 15. 12. 2011.

- 21,29 € od 14. 1. 2012.

- 21,29 € od 15. 2. 2012.

- 21,29 € od 15. 3. 2012.

- 21,29 € od 14. 4. 2012.

- 21,29 € od 16. 5. 2012.

- 21,29 € od 16. 6. 2012.

- 21,29 € od 15. 7. 2012.

- 21,29 € od 15. 8. 2012.

- 21,29 € od 16. 9. 2012.

- 21,29 € od 16. 10. 2012.

- 21,29 € od 16. 11. 2012.

- 21,29 € od 16. 12. 2012.

- 21,29 € od 16. 1. 2013.

- 21,29 € od 16. 2. 2013.

- 21,29 € od 16. 3. 2013.

- 21,29 € od 16. 4. 2013.

- 21,29 € od 16. 5. 2013.

- 21,29 € od 16. 6. 2013.

- 21,29 € od 16. 7. 2013.

- 21,19 € od 17. 8. 2013.

- 21,19 € od 15. 9. 2013.

- 21,19 € od 16. 10. 2013.

- 21,19 € od 16. 11. 2013.

- 21,19 € od 15. 12. 2013.

- 21,19 € od 16. 1. 2014.

- 20,53 € od 16. 2. 2014.

- 20,53 € od 16. 3. 2014.

- 20,53 € od 16. 4. 2014.

- 20,53 € od 15. 5. 2014.

- 20,53 € od 14. 6. 2014.

- 20,53 € od 16. 7. 2014.

- 20,21 € od 8. 8. 2014.

- 20,21 € od 16. 9. 2014.

- 20,21 € od 16. 10. 2014.

- 20,21 € od 15. 11. 2014.

- 20,21 € od 16. 12. 2014.

- 20,21 € od 16. 1. 2015.

- 20,11 € od 14. 2. 2015.

- 20,11 € od 14. 3. 2015.

- 20,11 € od 16. 4. 2015.

- 20,23 € od 16. 5. 2015.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužiteljici ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.201,26 €

(slovima:dvijetisućedvjestojedaneuro i dvadesetšestcenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena počevši od dana donošenja presude 29. rujna 2025. do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopila dana 26.travnja 2008.g. u [adresa] Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (br.3213152336) kojim ugovorom je dogovorena člankom 2. redovna promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,5% godišnje. Tužiteljica tvrdi kako se u više navrata tijekom 84 mjeseca razdoblja otplate kredita jednostranom odlukom banke kamatna stopa mijenjala čime se tužiteljici povećao mjesečni anuitet. U pogledu predmetnog ugovora, tužiteljica smatra kako je istim povrijeđeno njegovo pravo kao potrošača, jer ju tuženik nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke čime je omogućena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Takvo ponašanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je nepoštenu poslovnu praksu a samim tim takva nepoštena ugovorna odredba koja se odnosi na kamatnu stopu je ništetna. Tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj jer su ove odredbe bile sastavni dio ugovora. Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. takav način utvrđen je nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužiteljice tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica stoga tužbom traži utvrđenje ništetnosti navedene odredbe i preplaćeni iznos od 1.474,11 €.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara zastari tužbenog zahtjeva navodeći kako se u konkretnom slučaju radi o kunskom kreditu pa se na ovaj predmet ne može primijeniti utvrđenja iz "kolektivne tužbe" a zastara počinje teći od trenutka kada se povećala imovina a najkasnije 5 godina od dana svake pojedine uplate. Nadalje, tuženik navodi kako su kamatne stope sastavljene od promjenjivog i fiksnog dijela pa je dakle redovna kamata definirana uz primjenu objektivnih parametara. Izmjene kamatnih stopa tuženik vrši u skladu s promjenom tržišnih uvjeta stoga predlaže da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Sud je donio presudu broj P-259/2019-35 od dana 29.siječnja 2024.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, no povodom žalbe tuženika Županijski sud u Sisku je ukinuo odluku i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je potrebno utvrditi da li se u konkretnom slučaju radilo o takvom povećanju kamatne stope koja je doista dovela do znatne neravnoteže.

4. U ponovljenom postupku u svrhu dokazivanja pročitani su Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 26.4.2008.g. (list 8-11), efektivna kamatna stopa (list 13-15), obavijest o promjeni kamatne stope (list 16-20), promet po kreditu (list 21-23), ponuda Zagrebačke banke (list 24), izračun mjesečnog anuiteta (list 25-27), obavijest o novostima o utvrđivanju visine kamatne stope (list 37), Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u kreditnom poslovanju sa domaćim i stranim osobama, podnesak tuženika od 10. srpnja 2019.g. s prilozima (list 44-63), podnesak tužiteljice (list 64-66), podnesak tuženika (list 67-70), nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka 26.8.2022. (list 89-91), podnesak tuženika (list 103-117), podnesak tužiteljice (list 129-132), saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

5. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor je sklopili dana 26.travnja 2008.g. u [adresa] Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (br.3213152336) kojim ugovorom je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 156.566,95 kn, a člankom 2. dogovorena je redovna promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,5% godišnje. Tužiteljica se obvezala vratiti kredit tijekom 84 mjeseca razdoblja otplate kredita, a nesporno je utvrđeno da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

7. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima status potrošača jer iz tužiteljičinog iskaza i navoda iznijetih tijekom postupka odnosno samog Ugovora proizlazi da je kredit korišten za kupnju automobila u osobne svrhe te da se tužiteljica ne bavi poslovnom djelatnošću na tržištu, nije obrtnik ni poduzetnik niti ima OPG.

8. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna. Ovakvo stajalište potvrdio je i Županijski sud u Sisku svojoj odluci broj Gž-281/2024-3 u obrazloženju u točkama 23-23.2.

9. Isto tako sud je u prvoj presudi kako nije osnovan prigovor zastare obrazložio primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

10. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je sud tek u ovom postupku utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara zahtjeva za povrat nezakonito obračunatih i naplaćenih kamata. Sporno je da li je nastupila zastara kako to prigovara tuženik i to na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva a s obzirom da su prema tužbenom zahtjevu svi iznosi dospjeli prije 29.travnja 2014.g., dakle prije više od pet godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 5.lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina. Ovakvo stajalište također je već potvrdio Županijski sud u svojoj odluci te obrazložio u točki 24.

11. Tužiteljica smatra da je ništetna ugovorna odredba čl. 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope koja ovisi o jednostranoj Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu. Iz odredbe čl. 2. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 156.566,95 kn i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,5% godište. Rok otplate je 84 mjeseci a tražbina Kreditora dospijeva najkasnije do 26.siječnja 2016.g. a prvi anuitet iznosi 2.324,94 kn.

12. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 26. travnja 2008. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07, dalje: ZZP/07), kojim je u čl. 96. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je novac trebao za kupnju automobila za osobnu uporabu te je otišla u Zagrebačku banku gdje su joj objasnili da se radi o promjenjivoj kamati no nisu joj detaljno objasnili. Predočen joj je gotov kredit i ni o čemu nije mogla pregovarati već je bilo samo da uzme ili ostavi. Ne sjeća se da li su ju iz banke obavijestili o promjeni kamate, niti joj objasnili zbog čega je došlo do promjene kamate.

15. Sud je proveo test nepoštenosti sporne ugovorne odredbe te zaključio da sporna odredba nije jasna ni razumljiva jer ju izostavljanje kriterija po kojima će se promjene vršiti čini nejasnom i nerazumljivom. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je ugovorna odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu glede promjenjive kamatne stope nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje Banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16.Terminologija koju koristi Banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna razumljiva je osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužiteljicu kao prosječnog potrošača nerazumljiva, a tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Utvrđeno je da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci o kamatnim stopama Banke, mogao postupiti kako je htio. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi o odluci banke. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već su u ugovoru na transparentni način morali biti objašnjeni razlozi i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužitelj kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

17. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu kao potrošač bila dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužiteljica kao korisnik kredita znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe osim precizno određene kamatne stope, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva. Odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a. Eventualne naknadne obavijest o

strukturiranju kamatne stope, ne mogu konvalidirati način postupanja tuženika prilikom sklapanja Ugovora 2008. godine.

18. U Županijskoj odluci se navodi da je potrebno utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno je li se u konkretnom slučaju radilo takvom povećanju kamate da je doista dovelo do znatne neravnoteže o u pravima i obvezama tužiteljice kao korisnika kredita imajući pri tom u vidu iznos kredita kojega je tužiteljica podigla kod tuženika na određeno razdoblje i činjenicu da je promjenjiva kamatna stopa od 6,5% bila maksimalno povećana na 8,95%. Ovaj sud smatra kako je takvo povećanje kamate dovelo do znatne neravnoteže jer, ako se računa maksimalno povećana kamata, proizlazi da je jednostrano povećanje kamatne stope od strane banke u odnosu na početnu kamatu povećano za čak 51,5%, na što tužiteljica nije mogla utjecati niti s bankom pregovarati jer joj nije dana takva mogućnosti pa sud smatra da je znatna ravnoteža u odnosu na početnu kamatnu stopu. Stoga sud smatra kako je nesumnjivo utvrđeno da je odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa protivna prisilnim propisima, kako je to naprijed obrazloženo, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio njezinu ništetnost u navedenom dijelu te navedena odredba u tom dijelu za ugovorne strane ne proizvodi pravne učinke i presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

19. Budući da je bila sporna visina tražbine, tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sanji Pernjak koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužiteljica po Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila preplatila s osnove promjene kamatne stope iznos od ukupno 1.474,11 €.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nisu prigovorile ni stranke, odnosno tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu već je ostao kod svih prigovora koje je već iznosio tijekom postupka.

21. Budući da je sud utvrdio da je ništetna ugovorna odredba Ugovora o namjenskom kreditu o promjenjivosti kamatne stope, proizlazi da tužitelj osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, a s obzirom da je sude u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici iznos od 1.474,11 EUR i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točki II. izreke ove presude.

22. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sud je dosudio troškove temeljem članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku i prema priloženom troškovniku te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice a koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 200 EUR, za sastav podneska od 16. 7. 2019. u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 1. 10. 2019. u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podneska od 7. 7. 2023. u iznosu od 200,00 EUR / 1.506,90 kn, za ročište od 18. 12. 2023. iznos od 200,00 EUR te za ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 EUR, za predujam za provođenje vještačenja iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn, za sudsku pristojba na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, te za odvjetnički trošak PDV od 25% u iznosu od 275,00 EUR odnosno ukupno 1.826,26 EUR-a. Nakon donesene odluke Županijskog suda sud je dosudio i troškove zastupanja na ročištu od dana 16.rujna 2025.g. u iznosu od 250,00 €, i za ročište za objavu u iznosu od 125,00 € odnosno sveukupno 2.201,26 €. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23.Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 29. rujna 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvj. Bruno Čer, Koprivnica- neposredno

2. Odvj. Sanja Porobija, OD Porobija i Porobija, Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII-preko e-oglasne ploče