REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-479/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, Heinzlova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, zastupan po Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2025. poslovni broj P-3188/2024 u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2025. poslovni broj P-3188/2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2025. poslovni broj P-3188/2024 presuđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 149.738,78 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2020.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te u istom roku podmiriti parnični trošak sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na br. 5908-19- 19-03484336160."
II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura."
2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. S obzirom da je stvarna šteta nastala 1.5.2017. do 30.3.2020. ne mogu se primjenjivati propisi koji su se prestali primjenjivati prije nastanka štete. Nije prihvatljivo da se najniža svota koja je vrijedila do 31.12.2016. određuje prema nastanku štetnog događaja odnosno sklapanja ugovora o osiguranju dok se za visinu štete ne primjenjuje propis koji je vrijedio u vrijeme štetnog događaja. Sud je propustio obrazložiti iz kojih razloga se ne primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju NN 157/2013 za štetu nastalu od 1.5.2017. do 30.3.2020. Tuženik se pozvao na čl. 27. ZOOP. Teret dokaza da šteta postoji je na tuženiku, tužitelj je dokazao na temelju svog izračuna i isključivom primjenom čl. 164.st.5. Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje da su za vrijeme visine stvarne štete mjerodavne odredbe Zakona mirovinskom osiguranju. Niti jednim izvedenim dokazom nije isključena primjena Zakona o mirovinskom osiguranju sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje presude u skladu sa žalbenim navodima.
3. Tuženi nije podnio odgovor na žalbu.
4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje.
5. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama članaka 161. do 164. ZOMO, dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).
6. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13).
7. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:
- da je rješenjem tužitelja Područni ured u Dubrovniku Klasa:UP/I141-02/13- 01/OB:03484336160 od 27.8.2014. osiguraniku OR rođ. **.**.1958. kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad priznato počevši od 19.6.2012. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 3.345,18 kn mjesečno;
- da je rješenjem tužitelja Područnog ureda u Dubrovniku Klasa:141-06/14- 01/OB03484336160 od 9.6.2014. osiguraniku OR priznato počevši od 1.1.2014. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 485,21 kn, zbog nastalog tjelesnog oštećenja od 100% kao posljedice ozljede na radu;
- da je osiguranik tuženika stradao u štetnom događaju od 8.10.2010. kao vozač teretnog automobila reg. oz. [registarska oznaka] u njegovom vlasništvu, a za štetni događaj odgovoran je osiguranik tuženika KR koji je upravljao vozilom reg. oz. [registarska oznaka] protiv kojega je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem K-234/11 u kojemu je 2.9.2015. donesena nepravomoćna presuda kojom je proglašen krivim za nastali štetni događaj te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine koja se zamjenjuje radom za opće dobro;
- da je između tuženika te OR, TR, SR i IR zaključena 4. travnja 2014. izvansudska nagodba prema kojoj je ZR isplaćena neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti u iznosu od 750.000,00 kn te godišnja naknada na ime tuđe pomoći i njene u iznosu od 43.200,00 kn, TR i SR neimovinska šteta s osnova teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od po 220.000,00 kn, Damiru Ogresta 37.909,73 kn na ime invalidskih kolica i 25.200,00 kn na ime troškova medicinskih preparata, SR iznos od 55.173,00 kn na ime troškova putovanja, te IR iznos od 75.000,00 kn na ime neimovinske štete radi teškog invaliditeta bliske osobe;
- da je prema izračunu tužitelja od 21. travnja 2020. osiguraniku OR za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. ožujka 2020. s osnova invalidske mirovine isplaćen iznos od 130.270,56 kn kako proizlazi iz dostavljene potvrde koja ima značenje javne isprave, te s osnova naknade za tjelesno oštećenje 19.468,22 kn;
- da je pred Trgovački sudom vođen postupak među strankama po istom činjeničnom i pravnom osnovom pod brojem P-80/2021, gdje tužitelj potražuje od tuženika štetu isplaćenu s osnova invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku OR za razdoblje od 1.9.2013. do 31.5.2016.;
- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-80/2021 od 21.11.2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 56.052,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama koji se odnosi na isplatu mirovine za razdoblje od 1.9.2013. do 31.12.2013. te naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1.1.2014. do 31.5.2016.;
- da je u naprijed navedenom postupku vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu izveden dokaz vještačenjem po vještaku za financije i knjigovodstvo Lidiji Česnik radi utvrđenja činjenice iscrpljenosti svote osiguranja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti koju je štetnik imao kod tuženika uzevši u obzir i potraživanja osiguranika tužitelja ZR po osnovi izgubljene zarade, kako dospjele tako i buduće;
- da je vještak financijske struke u naprijed navedenom postupku vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrdio kako je iscrpljena svota osiguranja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti koju je štetnik imao kod tuženika, odnosno da bi ista iznosila 3.761.965,66 kn, odnosno da iznosi za 261.965,66 kn više u odnosu na najnižu svotu osiguranja od 3.500.000,00 kn;
- da je Trgovački sud u Zagrebu visinu štete utvrđivao temeljem odredbe čl. 160 Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno odredbe čl. 161 ZOMO koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., dok se VTS RH u svojoj odluci Pž-187/2022 poziva na odredbu čl. 965 st. 1. ZOO-a i čl. 26 ZOOP-a.
8. Po mišljenju suda, za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, te je sud primjenom materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP-u trebao utvrditi postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu odredbe stavka 1. istog članka, koja bi u konkretnom slučaju predstavljala razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja, određen u smislu odredbe stavka 3. istog članka, odnosno postoji li razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi bio isplaćen kad bi razlog priznanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj od 8. studenog 2010. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika.
9. Na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-dalje ZOOP/05), kada je presudio kao u izreci osporene presude pod stavkom I.
9.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., 113/2022 od 9. studenoga 2022., Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev 444/2023-2 od 20.rujna 2023., Rev 958/24 od 10.srpnja 2024.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.
9.2. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
"1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. 2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. 2) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. 3) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".
10. Sud pravilno zaključuje da u skladu s citiranom odredbom članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je stoga u konkretnom predmetu trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu o čemu ovisi odluka o osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva.
10.1. Kako tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOOP-a, temeljem koje odredbe je odredio visinu potraživanja, sud je imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije predložio dokaze o utvrđivanju visine potraživanja u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 3. ZOOP-a, čime je visina štete ostala neutvrđena, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
11.Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, a teret dokaza je bio na tužitelju kako to ističe i tuženik tijekom postupka, stoga je njegov tužbeni zahtjev sud pravilno odbio kao neosnovan. Troškovi parničnog postupka pravilno su doneseni na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, te potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 29. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
