Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-99/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja PIB extra d.o.o. (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koji zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreb, protiv tuženice OR, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Petra Vugrin Posavec, odvjetnici iz Čakovca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Pr-17/2023-17 od 21. prosinca 2023., 29. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Uvažava se žalba tuženica. pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Pr-17/2023-17 od 21. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PIB extra d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.125,47 EUR (jednu- tisućustodvadesetpet eura i četrdesetsedam centi) / 8.479,85 kuna (osamtisu- ćačetiristosedamdesetidevet kuna i osamdesetipet lipa ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi, i to: - na iznos od 1.125,47 EUR od dana podnošenja tužbe tj. od dana 11. srpnja 2023.god. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe."
II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Pr-17/2023-17 od 21. prosinca 2023., tako da se sudi:
Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 653,11 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja tako što je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.125,47 eura / 8.479,85 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku od 11. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.090,56 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.
2.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tužitelj je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 1.125,47 eura sa zatraženim kamatama.
4.1. Tužitelj ovaj zahtjev temelji na tvrdnji da tuženica nije odradila otkazni rok koji joj je utvrđen odlukom o prestanku radnog odnosa od 13. svibnja 2023., a koja je odluka donesena nakon što je tuženica podnijela tužitelju pisani otkaz ugovora o radu 5. svibnja 2023.
5. Kako je u konkretnom slučaju postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 1.125,47 eura, to se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.
5.1. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5.2. Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenično stanje:
- da iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: A-054-2022 od 6. svibnja 2022. proizlazi kako je sklopljen radi nastavka rada radnice kod poslodavca,
- da iz tog ugovora proizlazi da je tuženica kod tužitelja radila i prije, odnosno da je radila dulje od četiri godine,
- da je u članku 20. istog ugovora, ugovoreno da u slučaju da radnica (ovdje tuženica) odbije raditi tijekom otkaznog roka, da je dužna na ime naknade štete poslodavcu (ovdje tužitelju) platiti iznos unaprijed utvrđenog iznosa pričinjene štete u iznosu koji je jednak vrijednosti bruto plaće radnice kao da je radila tijekom otkaznog roka,
- da je tuženica 5. svibnja 2023. podnijela tužitelju pisani otkaz ugovora o radu iz članka 114. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. – u daljnjem tekstu: ZR), u kojem navodi da je razlog otkaza zdravstveno stanje te je zamolila da joj se zbog toga skrati otkazni rok,
- da je tužitelj povodom tog pismenog zahtjeva tuženice 13. svibnja 2023. donio odluku o prestanku radnog odnosa jer je radnica u pisanom obliku 5. svibnja 2023. podnijela pisani otkaz ugovora o radu,
- da je u toj odluci u točki II. navedeno da radnici (tuženici) radni odnos prestaje posljednjeg dana otkaznog roka u trajanju od 30 dana računajući od 6. svibnja 2023., tako da je posljednji dan radnog odnosa radnice s poslodavcem 4. lipnja 2023., kao što je u točci III. navedeno da je radnica dužna naknaditi poslodavcu štetu u visini utvrđenoj u skladu s Pravilnikom o radu za slučaj odbijanja rada u otkaznom roku,
- da iz podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proizlazi kako je tuženica bila privremeno nesposobna za rad od 8. svibnja 2023. do zaključno sa 17. svibnja 2023.,
- da je tužitelj kao poslodavac tuženici kao radnici dostavio i opomenu od 24. svibnja 2023. iz koje proizlazi da je tužitelj upozorava da ne odrađuje obveze za vrijeme trajanja otkaznog roka i to tako što ne dolazi na posao niti obavlja poslove radnog mjesta, pa je tuženica upozorena na odredbe ugovora o radu i Pravilnika o radu, kao i na obvezu naknade štete u iznosu od 1.125,47 eura,
- da je nakon toga tužitelj donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. svibnja 2023., u kojoj navodi da se tuženici (kao radnici ) izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: A-054-2022 od 6 .svibnja 2022., iz razloga što tuženica u razdoblju od 18. svibnja 2023. pa nadalje nije dolazila na posao niti je ispunjavala svoje radne obveze zbog čega je došlo do brojnih organizacijskih poteškoća i napora, čime da počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, s time što u to odluci tužitelj navodi da zadržava pravo od tuženice tražiti naknadu štete zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, uključujući i štetu zbog odbijanja rada u otkaznom roku, a da joj ugovor o radu prestaje dostavom te odluke.
- da iz iskaza tuženice proizlazi kako u pogledu navedene odluke o izvanrednom otkazu nije putem suda tražila da nije dopuštena.
6.1. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj tuženici u odluci o otkazu od 13. svibnja 2023. dao otkazni rok u minimalnom zakonskom trajanju (30 dana) i to kraćem vremenu s obzirom na vrijeme koliko je radila kod njega (radila je dulje od četiri godine, pa da bi prema odredbama ZR-a otkazni rok bio mjesec dana i dva tjedna), pa je shodno tome smatrao da je tuženica pisanim putem upozorena na obvezu odrađivanja otkaznog roka, i u kojem trajanju i o zadnjem danu radnog odnosa, kao što je upozorena i na obvezu naknade štete ako odluku poslodavca ne poštuje, pa kako to tuženica nije poštovala to je prvostupanjski sud zaključio da je u obvezi naknaditi tužitelju štetu u visini bruto plaće isplaćene joj u mjesecima (u kojima je radila cijeli mjesec), a sve pozivom na odredbu članka 116. stavka 3. ZR-a i članka 77. stavka 2. točke 16. i stavka 5. Pravilnika o radu tužitelja, kao i članka 20. Ugovora o radu.
6.2. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio da zbog nedolaska tuženice više od tri radna dana na rad, da je tužitelj 25. svibnja 2023. odlukom o izvanrednom otkazu otkazao joj ugovor o radu od 6. svibnja 2022., kojom je pod točkom IV. izreke naveo da zadržava pravo od tuženice tražiti naknadu štete zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, uključujući i štetu zbog odbijanja rada u otkaznom roku, kao i radi drugih opisanih teških povreda obveza iz radnog odnosa. Kako je taj sud utvrdio da tuženica protiv navedene odluke nije podnijela tužbu pred nadležnim sudom radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti to je zaključio da je ova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženici proizvela u cijelosti svoje pravne učinke i da su parnične stranke istom vezane, pri čemu je naveo da nakon donošenja te odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu otkaznog roka nema sukladno ZR-a, ali pretpostavke za naknadu štete tuženice tužitelju da su ispunjene već prije donošenja ove odluke jer je nesporno taj sud utvrdio da tuženica nije odradila otkazni rok do kraja, odnosno nije uredno ispunila sve preuzete i dogovorene obveze koje je na sebe preuzela samim sklapanjem ugovora o radu, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može prihvatiti ovaj sud.
8. Naime, u ovom slučaju prvostupanjski sud utvrdio je da je tuženica 5. svibnja 2023. podnijela tužitelju pisani otkaz ugovora o radu, a na što je ovlaštena primjenjujući odredbu članka 114. ZR-a, kojom je propisano da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu. Iz sadržaja tog otkaza ugovora o radu kojim je tuženica otkazala ugovor o radu koji je imala sklopljen s tužiteljem proizlazi kako je zdravstveno stanje tuženice razlog za otkaz, kao i da tuženica traži da joj se smanji otkazni rok, dakle, radilo bi se i o redovitom otkazu ugovora o radu iz odredbe članka 115. stavka 4. ZR- a, kojim je propisano da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći razloge.
8.1. Prvostupanjski je sud dalje utvrdio da je tužitelj nakon otkaza tuženice 13. svibnja 2023. donio odluku o prestanku radnog odnosa tuženice kod tužitelja, u kojoj je naveo da joj radni odnos prestaje posljednjeg dana otkaznog roka u trajanju od 30 dana računajući od 6. svibnja 2023., tako da je posljednji dan radnog odnosa radnice s poslodavcem 4. lipnja 2023., kao što je u toj odluci naveo i da je dužna naknaditi poslodavcu štetu u visini utvrđenoj u skladu s Pravilnikom o radu za slučaj odbijanja rada u otkaznom roku.
9. Tuženica prema utvrđenju prvostupanjskog suda nakon toga nije dolazila na posao, s time što je bila privremeno nesposobna za rad od 8. svibnja 2023. do 17. svibnja 2023., pa kako ni nakon privremene nesposobnosti za rada (bolovanja) nije počela raditi za vrijeme otkaznog roka, to je tužitelj donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 25. svibnja 2023. kojom je tuženici izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: A-054-2022 od 6 .svibnja 2022. (koji je tuženica ranije 5. svibnja 2023. otkazala), iz razloga što u razdoblju od 18. svibnja 2023. pa nadalje nije dolazila na posao niti je ispunjavala svoje radne obveze, to prema stajalištu ovoga suda u ovom slučaju kada je tuženici odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu prestao radni odnos dostavom te odluke, a kojom odlukom nije izrijekom stavljena izvan snage odluka o otkazu ugovora o radu koji je dala tuženica 5. svibnja 2023., kao što nije izrijekom stavljena izvan snage ni odluka tužitelja od 13. svibnja 2023. kojom je prihvaćen taj otkaz i kojom je utvrđen otkazni rok tuženici, smatra se da je tuženik tu odluku prešutno stavio izvan snage.
9.1. Stoga, tužitelj prema stajalištu ovoga suda ne može od tuženice osnovano zahtijevati da mu naknadi štetu zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, uključujući i štetu zbog odbijanja rada u otkaznom roku kada je tuženici kod tužitelja prestao radni odnos izvanrednim otkazom ugovora o radu iz odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a.
9.2. Prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć., a da joj ugovor o radu prestaje dostavom te odluke. u obvezi odraditi otkazni
9.3. Iz citirane odredbe proizlazi da kod izvanrednog otkaza ugovora o radu, poslodavac i radni nemaju obvezu poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, pa je u ovom slučaju pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju štetu u visini bruto plaće iz razloga što nije radila u otkaznom roku koji je utvrđen odlukom tužitelja, a nakon što je ona dala otkaz ugovora o radu, jer je tuženici prestao radni odnos donošenjem izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane tužitelja, dok je odluka kojom je utvrđen otkazani rok prije donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu prešutno stavljena izvan snage, što se ponovno ističe. To što je u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno da tužitelj zadržava pravo od tuženice tražiti naknadu štete zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, uključujući i štetu zbog odbijanja rada u otkaznom roku, ne znači da tužitelj može osnovano potraživati od tuženici naknadu štete zbog odbijanja rada u otkaznom roku, kada kod izvanrednog otkaza ugovora o radu ne postoji obveza poštivanja otkaznog roka, pa bi u tom dijelu odluka tužitelja bila suprotna odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a, a time i ništetna.
9.4.. Stoga, tuženica prema zaključku ovoga suda nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, pa je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer ga je trebalo odbiti kao neosnovan.
10. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, pa je odlučujući o parničnom trošku na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, tuženici dosuđen njezin ukupni parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a jer je u cijelosti uspjela u parnici.
10.1. Troškovi tuženice odnose se na zastupanje po punomoćnicima-odvjetnicima i odnose se prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.. – u daljnjem tekstu: Tarifa) za sastavljanje odgovora na tužbu, za zastupanje na dva ročišta prema Tbr. 9. točki 1. Tarife sve po 149,31 eura i za zastupanje na ročištu na kojem je objavljena presuda prema Tbr. 9. točki 3. Tarife 74,65 eura, što uvećano za PDV-e čini iznos od 653,22 eura, koliko tuženica i potražuje.
10.2. Zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je, jer isti prema mišljenju ovoga sud nije bio potreban za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, a tuženica nije zatražila trošak žalbenog postupka.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 29. rujna 2025.
Sutkinja:
Marija Šimičić