Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-147/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja o troškovima Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-421/2025-4, dana 29. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-421/2025-4.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. ožujka 2025., poslovni broj: Ovr-421/2025-4 riješeno je:
"I. Nalaže se ovršeniku PO naknaditi ovrhovoditelju E.ON Energija d.o.o. trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 187,50 €, u roku od 8 (osam) dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 € kao neosnovan.“
2. Na takvo rješenje, u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, žalbu pravovremeno ulaže ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga i to iz razloga što smatra stav prvostupanjskog suda da je zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja, a koji se odnosi na radnju pribave klauzule pravomoćnosti neosnovan, jer isti nije dokazao da bi mu takav trošak doista i nastao, pogrešan i neosnovan. Smatra da sukladno odredbi članka 32. stavka 2. Tarife takav trošak pripada ovrhovoditelju. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, pobijani dio rješenja preinači u skladu s navodima žalbe, a podredno da ukine isto u dijelu koji se pobija žalbom i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz nadoknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22. dalje: OZ), niti da prvostupanjski sud, na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio odredbu članka 14.stavka 4. OZ.
6. Prvostupanjski je sud obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u iznosu od 187,50 eur (a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe i trošak sastav prijedloga kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u skladu s Tbr. 11. točki 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), dok je višak zahtjeva ovrhovoditelja odbio kao neosnovan, a koji se odnosi, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika, uz obrazloženje da javni bilježnik i bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i dostavlja ga ovrhovoditelju (članak 283. stavak 1. i 4. OZ).
7. Osnovano prvostupanjski sud odbija takav zahtjev ovrhovoditelja. Naime, u smislu članka 283. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a u smislu stavka 2. istog članka javni bilježnik može staviti na otpravak rješenja o ovrsi iz stavka 1. ovoga članka potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti i kad je prigovor podnesen u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor, ako ocijeni da očito nije pravodoban. Dakle, ne samo da javni bilježnik stavlja na rješenje o ovrsi, bez zahtjeva ovrhovoditelja klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već isti, a u smislu članka 283. stavka 2. i stavka 4. OZ istu klauzulu i dostavlja ovrhovoditelju (bez njegova zahtjeva).
8. Nadalje, u smislu članka 283. stavka 5. OZ naknadni otpravak rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, javni bilježnik predaje ovrhovoditelju samo na pisani i obrazloženi podnesak ovrhovoditelja.
9. Dakle, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju, a da bi njegov zahtjev bio opravdan i osnovan, temeljem članka 14. OZ i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, i to samo naknadni, mora isti pisano i obrazložiti. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj nije dokazao da bi takav zahtjev uputio javnom bilježniku, a koji je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku u kojem je ovdje žalitelj ovrhovoditelj. No, i povrh navedenog ovaj sud ističe da iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (a za koje ovrhovoditelj sada traži trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti) je vidljivo da je isto izdano dana 3. prosinca 2024., dok je klauzula pravomoćnosti na isto izdana dana 2. siječnja 2025.. Dakle, ista je izdana u kratkom i primjerenom roku.
10. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da sada zatraženi trošak ovrhovoditelja (trošak punomoćnika koji je odvjetnik zbog angažmana pribave klauzule pravomoćnosti), a u smislu članka 14. stavka 4. OZ, ali i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ, ne samo da nije dokazan, već isti nije bio ni potreban za vođenje predmetne ovrhe, slijedom čega takav trošak nije dužan niti platiti ovršenik.
11. Naime, pravo je ovrhovoditelja da svoj trošak za zastupanje u ugovorenom iznosu (a u visini određenoj Tarifom) naplati od svog klijenta, no pravo na naplatu takvog troška od protivne strane (ovršenika) podvrgnuto je u konkretnom slučaju kontroli suda i temelji se na članku 14. OZ koji takav trošak priznaje ovrhovoditelju na teret ovršenika samo ukoliko je bio potreban za vođenje ovrhe. U konkretnom slučaju, takav trošak, ne samo da nije dokazan, već, a obzirom na članak 283. stavak 5. OZ, nije bio niti potreban za vođenje predmetne ovrhe. Navedeni stav suda je i u skladu s načelom ovršnog postupka, a izraženog u članku 3. OZ kojeg se sud prilikom donošenja odluka dužan pridržavati.
12. U konačnici ovaj sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja – kada radnja izvida/pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi od strane punomoćnika ovrhovoditelja ne samo da nije dokazana već nije bila ni potrebna (jer javni bilježnik po samom OZ je dužan takvu klauzulu dostaviti ovrhovoditelju) taj trošak, kao nepotreban, ne pripada ovrhovoditelju, bez obzira na to što Tarifa predviđa takav trošak i visinu istog (Tarifa određuje samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga za obavljene radnje). Sud pritom ističe da je Tarifom propisana visina pripadajućeg troška punomoćnika koji je odvjetnik, no ne samo na teret protivne stranke, a što je vidljivo iz Glave prve Tarife, ali i Tbr. 52/3 Tarife, slijedom čega obveza protivne strane na podmirenje troškova ovrhovoditelja se ima temeljiti na članku 14. stavku 4. OZ (samo ukoliko je trošak bio potreban za vođenje ovrhe).
13. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s odredbom člankom 21. stavak 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu potvrditi . Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
14. U nepobijanom dijelu, kojim je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova prihvaćen, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP).
15. S obzirom na to da ovrhovoditelj sa žalbom nije uspio, nije mu priznat niti zatraženi trošak sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Sisku, 29. rujna 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
