Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3113/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja HVHĐ, državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/5946, ur. broj 511-01-213-25-2, od 14. kolovoza 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te se nalaže Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878 da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvijestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje nije zakonito, jer je tužitelj povrijedio načelo razmjernosti i supsidijarnosti. Tuženik je izrekao najstrožu mjeru, smještaj u Prihvatni centar, bez da je dokazao i obrazložio da se svrha ograničavanja slobode kretanja ne može postići blažim mjerama. Smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se tuženik isključivo oslanja na ranija rješenja o protjerivanju i povratku te na izjavu tužitelja da ne namjerava napustiti EGP, a zanemaruje kontekst i razloge zašto je tužitelj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Ističe da sama činjenica ranijeg nezakonitog boravka ne dokazuje nužno da je namjera traženja zaštite zlonamjerna. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je 14. kolovoza 2025. tužitelj izrazio je namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Uvidom u službenu dokumentaciju Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, utvrđeno je da je imenovani u Republiku Hrvatsku ušao zakonito 12. ožujka 2023. godine, preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb, temeljem dozvole za boravak i rad izdane poslodavcu „ISKOPI DUJPAV društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge“ izdane od Policijske uprave zagrebačke za razdoblje od 14. prosinca 2022. do 13. prosinca 2023. Dana 14. kolovoza 2023. poslodavac „INTERIJERI ČARLI d.o.o. za završne radove u građevinarstvu, proizvodnju i trgovinu“ podnio je za imenovanog u Policijskoj upravi karlovačkoj zahtjev za dozvolu za boravak i rad za razdoblje od 31. svibnja 2024. do 3. ožujka 2025. godine, koji je 31. kolovoza 2023. godine obustavljen na zahtjev poslodavca. Nadalje, 5. prosinca 2023. godine poslodavac „MONDECO INTERIJERI d.o.o. za projektiranje i građenje“ podnio je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za razdoblje od 21. veljače 2024. do 20. veljače 2025. godine. Ova dozvola ukinuta je rješenjem Policijske uprave zagrebačke (KLASA: UP/I-216-02/22-23/72, od 12. srpnja 2024. godine) temeljem članka 94. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima.
Rješenje je objavljeno putem oglasne ploče istoga dana, a izvršno je postalo 22. srpnja 2024. godine, s rokom od 15 dana za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP). 3. rujna 2024. godine IX. policijska postaja Zagreb izdala je tužitelju rješenje o povratku (URBROJ: 511-19-35-24-3, KLASA: UP/I-216-04/24-02/760) kojim je bio obvezan napustiti EGP u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, što mu je istog dana i uručeno. 18. srpnja 2025. godine tužitelj je pristupio u službene prostorije VIII. policijske postaje Zagreb, pri čemu je utvrđeno da nije postupio po navedenom rješenju, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] od 4. listopada 2024. do 18. srpnja 2025. godine, ukupno 287 dana.
U razgovoru s policijskim službenicima, tužitelj je izjavio da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku niti EGP te da ne posjeduje nekretnine ni obitelj u Republici Hrvatskoj. Rješenjem Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb (KLASA: NKUP/I-216-04/25-01/2606, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025. godine) tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, uz izrečenu zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine od dana prisilnog udaljenja. Budući da prisilno udaljenje nije bilo moguće odmah provesti, rješenjem iste policijske
postaje (KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/546, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025. godine) određen mu je smještaj u Prihvatni centar za strance na razdoblje nužno za pripremu prisilnog udaljenja, a najdulje do tri mjeseca.
7. Sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ograničenje slobode kretanja primjenjuje se kada se, temeljem svih okolnosti, procijeni da je to potrebno radi provedbe postupka prisilnog udaljenja, a postoji osnovana sumnja da traženjem međunarodne zaštite stranac nastoji odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju.
Člankom 54. stavkom 6. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
8. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, tuženik je pravilno individualnom procjenom utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja tužitelja.
9. U odnosu na navode tužitelja o povredi načela razmjernosti i supsidijarnosti, tuženik pravilno ističe da se ograničenje slobode kretanja određuje do tri (3) mjeseca, sukladno čl. 54. st. 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, temeljem čl. 54. st. 2. t. 7., ograničenje je dopušteno kada se, na temelju činjenica konkretnog slučaja i objektivnih okolnosti, a uzimajući u obzir raniju mogućnost traženja zaštite, opravdano pretpostavi da tražitelj zaštitom želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju. Naime, tužitelj je u RH nezakonito boravio ukupno 287 dana te tijekom cijelog tog razdoblja, kao ni tijekom pripreme za provedbu protjerivanja, nije izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, već tek naknadno. Stoga je pravilno zaključeno da zaštitu traži radi odgode ili otežavanja izvršenja odluke o protjerivanju, donesene sukladno Zakonu o strancima.
10. Prilikom odabira mjere i njezina trajanja uzete su u obzir i izjave tužitelja tijekom obavijesnog razgovora u VIII. policijskoj postaji Zagreb, u kojima navodi da je Arapsku Republiku Egipat napustio iz egzistencijalnih razloga te da mu je namjera bila raditi u RH temeljem dozvole koja je ukinuta 12. srpnja 2024. Namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio je tek 14. kolovoza 2025., što potvrđuje sumnju da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja, odnosno da se radi o zlouporabi instituta međunarodne zaštite. Stoga je mjera ograničenja slobode kretanja izrečena do tri (3) mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite, zaprimanja zahtjeva te provođenja saslušanja, kojem je dužan osobno prisustvovati te je rok u konkretnom je slučaju opravdan i prikladan.
11. U odnosu na navode opunomoćenika tužitelja o nepostojanju osnove za sumnju, tužitelj ističe da je tužitelj Arapsku Republiku Egipat po izjavi napustio legalno te je u Republiku Hrvatsku ušao temeljem izdane dozvole za boravak i rad što dokazuje da je tužitelj napustio Arapsku Republiku Egipat radi rješavanja egzistencijalnih problema kao što je i sam izjavio. Slijedom svega navedenog sud smatra da je tuženik pravilno zaključio da se radi o zlouporabi postupka. U ovom slučaju tužitelju ne prijeti proganjanje u zemlji podrijetla, budući daje nije napustio zbog proganjanja, nego isključivo iz ekonomskih razloga. Stoga je tvrdnja da tuženik zanemaruje nove okolnosti koje su dovele do podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u cijelosti irelevantna.
12. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
Zagreb, 29. rujna 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
