REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2726/2021-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. ĆR, Oib: [osobni identifikacijski broj], 2. VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. Dental Centar Marušić d.o.o. Split, OIB:76965993953, 14. NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 16. Swing Software d.o.o., OIB:56388273610, 17. HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 18. JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 19. ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], 20. ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 21. GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 22. CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 23. LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 24. ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 25. AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 26. RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 27. KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 28. ĆRR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 29. MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 30. ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 31. VRR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 32. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 33. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 34. SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 35. SRR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 36. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 37. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 38. UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi tužitelji kao suvlasnici garaža položenih u Splitu, u zgradi anagrafskih oznaka [adresa] i [adresa], zastupanih po upravitelju Jamb- Tukić d.o.o., Getaldićeva 24, Split, a on po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6B, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3.rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Valentina Vragovića, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženika Pere Tolića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 29.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava glede zajedničke garaže označene kao čest. zem. [katastarska čestica], položene u K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i [adresa], na način da mu se ubuduće zabranjuje parkiranje vozila na zajedničkim dijelovima garaže i to upravo onim zajedničkim dijelovima koji ne predstavljaju ucrtana i obilježena parkirna mjesta sukladno Privitku 1 – M.U. garaža – [adresa], 110 i [adresa] (č.z. 404/24 K. O. [katastarska općina], z.k.u. 16005), te mu se zabranjuje na bilo koji drugi sličan način uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima da u roku 15 dana naknade tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.625,00 EUR (slovima: dvije tisuće šest stotina dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 9.srpnja 2021. tužba u pravnoj stvari tužitelja pod 1. - 38., protiv tuženika pod 1. OV, pod 2. BV i pod 3.Kriste auto d.o.o., radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva. U tužbi se navodi da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stambene zgrade [adresa], garaže položene ispod navedenih zgrada, te dvorišta koje okružuje navedene zgrade. Podzemne garaže se sastoje od etažiranih i obilježenih parkirnih mjesta, te od zajedničkih dijelova koji predstavljaju prolaze, hodnike, otočiće i služe za pješačku komunikaciju kroz garažu, te komunikaciju gore navedenih zgrada sa garažnim prostorom. Društvo Jamb Tukić d.o.o. upravitelj je predmetnih garaža, te sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl.9. Ugovora o upravljanju ima ovlasti da zastupa suvlasnike pred sudovima i drugim državnim tijelima vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, što uključuje i ovlast da upravitelj opunomoći zastupnike glede postupaka. Posljednjih nekoliko mjeseci, dolazilo je do učestalog parkiranja motorkotača na zajedničkim dijelovima garaža, te su suvlasnici sazvali sastanak na kojem su donijeli zajedničku odluku da se zabrani daljnje parkiranje motorkotača, ali i bilo kakvih drugih sličnih prometala, u garaži izvan obilježenih parkirnih mjesta. U tu svrhu vlasnicima, odnosno korisnicima motorkotača, upućene su opomene i pozivi da se suzdrže od takvog svog ponašanja, s obzirom da parkiranjem izvan obilježenih parkirnih mjesta otežavaju, a dijelom i onemogućavaju normalnu pješačku komunikaciju (a također i komunikaciju vozilima), te ugrožavaju i sigurnost suvlasnika garaže. Parkiranje pojedinaca na hodnicima garaže, prouzročilo je i oštećenja betonske podloge, te je suvlasnicima garaža nastala i šteta koja je prouzročena upravo takvim ponašanjem tuženika, a koje ponašanje predstavlja kršenje vlasničkih prava tužitelja. Velika većina (gotovo svi) vlasnika motorkotača je prihvatila zahtjeve suvlasnika, te su pronašli alternativna rješenja parkiranja svojih motorkotača kojima ne krše vlasnička prava tužitelja. Međutim, tuženici su se oglušili na pozive tužitelja, te i dandanas parkiraju svoje motorkotače na zajedničkim dijelovima garaže. Prvotužena je vlasnica motorkotača marke „Piaggio X10“, reg. oznake [registarska oznaka], koji je uglavnom parkiran na betoniranom hodniku koji spaja ulaze zgrada [adresa] i [adresa] sa garažom. Više puta je zbog neprimjerenog korištenja tog dijela garaže (koji nije namijenjen parkiranju) došlo do oštećenja betonske podloge, te je ista zahtijevala sanaciju. Ne mora se ni spominjati da je ovakvim parkiranjem motorkotača onemogućen normalan ulazak u zgradu roditeljima koji voze malu djecu u kolicima ili osobama s invaliditetom koji za kretanje koriste invalidska kolica. Trećetuženik je vlasnik motorkotača marke „Suzuki Burgman“, reg. oznake [registarska oznaka], kojeg koristi drugotuženik i koji ga obično parkira na pješačkom otočiću, otežavajući komunikaciju pješacima u garaži i ugrožavajući njihovu sigurnost, s obzirom da su se zbog takvog ponašanja ovih tuženika, pješaci prisiljeni kretati kolnikom, pa postoji opasnost od nalijetanja vozila na pješake, a isto tako zbog smanjenog manevarskog prostora, otežano je kretanje i vozačima vozila kroz garažu i redovita uporaba garaže. Ovim tuženicima su upućene opomene da se suzdrže od ovakvog ponašanja, ali u isti zanemarili opomene i pozive tužitelja. Također, na lice mjesta izašli su i policijski službenici, koji su utvrdili da su upravo motorkotači označenih tuženika parkirani na zajedničkim dijelovima garaže, dok je uredovanje policije i gradskog komunalnog redarstva izostalo budući da se ne radi o javnoj površini, već o garažama koje su u privatnom (su)vlasništvu ovdje tužitelja. Iz priloženih uvjerenja CVH razvidno je da su prvotužena i trećetuženik vlasnici motocikala koji se parkiraju na zajedničkim dijelovima garaže. Tužitelji pridržavaju pravo, nakon eventualnog očevida i vještačenje po vještaku geodetu, precizirati tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

1.1 Budući da tuženici svojim ponašanjem vrijeđaju vlasnička prava tužitelja na naprijed opisani način, tužitelji predlažu da sud pozivom na odredbu čl.167.ZV-a donese presudu kojom će naložiti tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava glede zajedničke garaže označene kao čest. zem. [katastarska čestica] položene u K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i [adresa], na način da im se ubuduće zabranjuje parkiranje vozila na zajedničkim dijelovima garaže, te da im se zabranjuje na bilo koji drugi način uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i naložiti tuženicima da naknade tužiteljima parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena pod 1. OV priznala je tužbu i tužbeni zahtjev, uz napomenu da je svoj motocikl pomaknula odmah nakon što je zaprimila obavijest suvlasnika garaže da isti ne parkira na zajedničkom dijelu garaže.

3. U odgovoru na tužbu tuženici pod 2. DV i pod 3. Kriste auto d.o.o. usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da ne uznemiravaju tužitelje u izvršavanju njihovih suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini. Naime, predmet spora nalazi se odmah uz parkirno mjesto vlasništva tužitelja, nije predviđen za pješački prolaz, tuda nitko ne prolazi, a pored njega ima 5 m širine kolničkog puta za vozila u garaži, te ne vidi nikakav smisao ove tužbe. Tuženici osporavaju da bi parkiranjem na spornom otoku bio onemogućen pristup pješacima.

4. Rješenjem od 9. ožujka 2023. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužiteljicu pod 38. FV, iz razloga što je ista preminula za vrijeme trajanja ovog postupka, dok je rješenjem od 6. lipnja 2023. na prijedlog tužitelja postupak nastavljen na način da su pozvani njeni nasljednici i to tužitelji pod 38. ZV i pod 39. UV da preuzmu ovaj parnični postupak kao njeni pravni slijednici.

5. Djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj P-2726/2021-48 od 11. srpnja 2024. sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1. OV koja je u odgovoru na tužbu priznala tužbu u cijelosti, i koja odluka je postala pravomoćna.

6. Rješenjem od 11. srpnja 2024. odbačena je tužba u odnosu na tužitelja pod 20. Poliklinika Tranfić kao nedopuštena, a iz razloga što je navedena poliklinika brisana iz Sudskog registra prije pokretanja ovog parničnog postupka.

7. Rješenjem i dopunskim rješenjem poslovni broj P-2726/2021-56 od 3. rujna 2024. pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tužena pod 1. OV naknadi parnični trošak, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženoj pod 1. OV parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR, protiv koje odluke su žalbu izjavili tužitelji i o kojoj još uvijek nije odlučeno.

8. Rješenjem od 27. studenog 2024. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika pod 3. ĐV, budući da je isti brisan iz Sudskog registra i prestao postojati kao pravna osoba.

9. Rješenjem od 26. ožujka 2025. obustavljen je ovaj parnični postupak u odnosu na tuženika pod 3. Kriste auto d.o.o., a sve iz razloga što tužitelji nisu udovoljili nalogu suda i dostavili podatke o pravnom slijedniku navedenog tuženika, koja odluka je postala pravomoćna.

10. Rješenjem od 7. svibnja 2025. preotvorena je glavna rasprava, te je naloženo tužiteljima da u roku od 8 dana isprave i dopune tužbu i tužbeni zahtjev na način da pobliže označe predmet vlasništva čiju zaštitu traže u ovom postupku.

11. Podneskom od 27. svibnja 2025. tužitelji su dostavili uređen tužbeni zahtjev kako je navedeno u izreci ove presude.

12. Nakon što su djelomična presuda na temelju priznanja za tuženu pod 1. OV i rješenje o obustavi za tuženika Kriste Auto d.o.o. postali pravomoćni, parnični postupak se nastavio u odnosu na preostalog tuženika TV.

13. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za zgradu, kuću, garažu i dvor, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 9. lipnja 2021., Međuvlasničkog ugovora od 1. travnja 2019. uz privitak s potpisima suvlasnika, Ugovora o upravljanju zajedničkom garažom u Splitu od 1. travnja 2019. uz privitak s potpisima suvlasnika, Opomene od 27. travnja 2021., fotografija priloženih uz tužbu o parkiranim motociklima, Uvjerenja stanice za tehnički pregled vozila od 20.travnja 2021., očevidom na licu mjesta, saslušanjem tužitelja pod 7. BR i tuženika BV, pregledom fotografija spornog otoka u zajedničkoj garaži (list 128-134 spisa), i izvatka iz zemljišne knjige od 20. svibnja 2024. (list 180).

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

15. Predmet spora je zahtjev radi zabrane uznemiravanja tužitelja od strane tuženika u izvršavanju njihovih vlasničkih ovlaštenja glede zajedničke garaže označene kao čest. zem. [katastarska čestica] položene u K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i [adresa], na način da se tuženiku zabranjuje ubuduće parkiranje vozila na zajedničkim dijelovima garaže i to upravo onim zajedničkim dijelovima koji ne predstavljaju ucrtana i obilježena parkirna mjesta.

16. Među parničnim strankama sporno je da li je tuženik, i ako jest, na koji način uznemirio tužitelje u izvršavanju njihovih vlasničkih prava u pogledu predmetne nekretnine.

17. U konkretnom slučaju, tužitelji su istaknuli zahtjev za prestankom uznemiravanja ili actio negatoriu, kojom vlasnik štiti svoje pravo vlasništva od radnji uznemiravanja koje, bez oduzimanja posjeda, ograničavaju ili ometaju vlasništvo, s tim da uznemiravanje mora imati trajni karakter.

18. Odredba čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st.1.); da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovoga čl., vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st.2.), da kad je uznemiravanjem iz st. 1. ovoga čl. prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete (st.3.).

19. Odredbom čl. 46. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

20. Odredbom čl. 85. st. 1. ZV-a propisano je da cijelu nekretninu na kojoj je jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenog posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako zakonom nije nešto drugo određeno.

21. Zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva može tražiti vlasnik od svake treće osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja na bilo koji način, osim oduzimanjem stvari. Pritom treća osoba može biti osoba koja je poduzela radnju koja predstavlja čin uznemiravanja, ona po čijem nalogu je uznemiravanje izvršeno, kao i ona u čiju je korist određena radnja obavljena, a on je kasnije odobri.

22. Bespravno uznemiravanje predstavlja svaku radnju, čin ili propuštanje koje zadire u nečije pravo vlasništva, osim oduzimanja stvari, a pri tome uznemiravanje mora imati trajni karakter jer ako se radi o jednokratnom činu ometanja vlasništva, ne bi se radilo o negatoriji, osim ako se isto može ponoviti u budućnosti.

23. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između parničnih stranaka, nedvojbeno je utvrđeno:

- da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća, garaža, zgrada, dvor, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čiji su suvlasnički dijelovi povezani sa posebnim cjelinama (etažno vlasništvo),

- da su suvlasnici zajedničke garaže u [adresa], te [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sklopili 1. travnja 2019. međuvlasnički ugovor,

- da se prema Međuvlasničkom ugovoru zajednička garaža sastoji od 43 garažna mjesta i 20 garažnih bokseva, upravljanje kojima će se povjeriti na temelju posebnog ugovora upravitelju Jamb-Tukić d.o.o., te suvlasnici ovlašćuju kao predstavnika stanara BR, te kao njegove zamjenike PV i NV, uz obvezu da će suvlasnici plaćati zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja zajedničke garaže,

- da su suvlasnici zajedničke garaže u [adresa], te [adresa], zastupani po ovlaštenom predstavniku IV sklopili 1. travnja 2019. Ugovor o upravljanju s upraviteljem Jamb-Tukić d.o.o., kojim su upravitelju povjerili upravljanje zajedničkom garažom, te su uredili iznos mjesečne naknade, i način na koji će se raspolagati sredstvima zajedničke pričuve,

- da su dopisima od 27. travnja 2021. tužitelji putem Odvjetničkog društva Monterisi & partneri d.o.o. uputili Opomenu i poziv na prestanak kršenja prava suvlasnika zajedničke garaže tuženicima Anđeli Mešin i Kriste Auto d.o.o., s tim da spisu nije priložen dokaz da su imenovani tuženici navedeni dopis i zaprimili,

- da u spisu ne postoji dokaz da je citirani dopis/Opomena bio naslovljen i upućen tuženiku BV,

- da je vlasnik vozila-motocikla reg. oznake [registarska oznaka], marke 1.3. Suzuki Burgman 400, proizveden 2012. tvrtka Kriste Auto d.o.o. (prethodno označeni tuženik pod 3.),

- da je supruga tuženika HV u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica za cijelo stana u zgradi [adresa], koji se nalazi na trećem katu, kao i parkirališnog mjesta oznake PM-40, koji se nalazi u podrumu 1,

- da prema izjavi tuženika BV, kojoj izjavi tužitelji nisu prigovarali, naprijed citirani stan i parkirališno mjesto predstavlja bračnu stečevinu tuženika i njegove supruge HV, odnosno da bi isti bili suvlasnici svaki za polovicu,

- da su tužitelji kao mjesto gdje je tuženik DV učestalo parkirao motocikl označili točno određeni povišeni "otok", koji se nalazi neposredno uz parkirno mjesto koje je upisano kao vlasništvo tuženikove supruge,

-da su tužitelji na očevidu održanom na licu mjesta pokazali sudu mjesto na kojem je tuženik prije parkirao motocikl, kojom prilikom je utvrđeno da je taj otok sada prazan, i da se nalazi na povišenju od kolnika nekih desetak centimetara, a do navedenog otoka nalazi se parkirno mjesto koje pripada supruzi tuženika.

24. Tužitelj pod 7. IV u svom iskazu navodi da tužitelji u ovom postupku traže da tuženik prestane koristiti kao parking suvlasničke dijelove koji nisu predviđeni za parkiranje, već su zajednički, a radi se o prostoru na etaži br. 1, dakle garaži zatvorenog tipa koja se sastoji od dvije etaže. Tuženik parkira svoj motocikl na tom zajedničkom dijelu, dok se automobil ne može na tom mjestu niti parkirati, a odmah do nalazi se parkirno mjesto koje pripada supruzi. Zna da je motocikl koristio, ali ne zna da li je isti u vlasništvu tvrtke Kriste auto d.o.o. Ne može se sjetiti koliko prije tužbe je tuženik na takav način parkirao motocikl, ali zna da se nakon podnošenja tužbe to i dalje događa. Jedno vrijeme bilo je od strane suvlasnika u zgradi dosta nereda po pitanju parkiranja u garaži, te je odlučeno da se uvede neki red i pozvani su suvlasnici da uklone sva prometala koje se ne nalaze isključivo na mjestu namijenjenom za parkiranje. Svi su po tome postupili, osim tuženika. Tuženik je motocikl parkirao na mjestu navedenom u tužbi, ali mu nije poznato da li je to nastavio nakon tog razdoblja iz tužbe. Tuženik pod 7. ne parkira na toj etaži, niti ima saznanja od drugih da li tuženik na način opisan u tužbi i dalje parkira motocikl. Naime, on ili drugi suvlasnici ne mogu dežurati i pratiti ponašanje tuženika jer to i nije njihov posao, već ako se nešto zatražilo od suvlasnika isti je po tome trebao i postupiti. Može jedino reći da je negdje ove godine, prije ljeta, vidio na istom mjestu, gdje je inače prije tuženik parkirao, parkiran motocikl druge registracije, za koji ne zna kome pripada.

25. Tuženik DV u svom iskazu navodi da je vlasnik tvrtke Kriste auto d.o.o., koja se kroz svoju djelatnost bavi prodajom vozila, a osnovana je prije 4 i pol- 5 godina. Što se tiče mjesta na kojem je povremeno parkirao svoj motocikl, navodi da se radi o podestu izdignutom od oko nekih 10 cm od betonske podloge parkinga, u obliku polumjeseca, koji se nalazi u zavoju kojim se ide s gornje u donju etažu garaže, te tuda nitko ne prolazi niti je njegov motocikl ikome smetao. Odmah do podesta se nalazi parking mjesto njegove supruge, u njenom je vlasništvu, a oboje stanuju u predmetnoj zgradi. Predmetni motocikl je prodao prije 2 i pol godine, a glasio je na ime tvrtke Kriste auto d.o.o., o čemu ima dokaz, pa mu nije jasno kako to prisutnom tužitelju nije poznato. Istina je da je tuženik na tom podestu povremeno parkirao taj motocikl dok ga je koristio, pa i jedan manji period nakon podnošenja ove tužbe. Međutim, nije istinit iskaz tužitelja pod 7. da bi i nakon toga nastavio motor parkirati na naprijed spornom mjestu, budući je istog prodao. Smatra da se ovdje radi o tužbi na osobnoj razini, vezano za danas prisutnog tužitelja i ĆR, a sve iz razloga što jedan pomorac koji je suvlasnik stana u zgradi do parkira svoje motore u istoj garaži, i po tuženikovim saznanjima protiv istog nisu poduzimali nekakve radnje ili mjere. Jednom prilikom tužitelj pod 7. IV rekao je tuženiku da se na tom mjestu ne može parkirati, a prigovor mu je iznio još i tužitelj ĆR, s tim da je jedan put čak na to mjesto stavio crveno bijeli stupić. Govorio je da se njegova supruga koja parkira u blizini, ne može tu okrenuti zbog motocikla, što nije odgovaralo istini. Osim njih dvoje, tuženiku nitko od ostalih suvlasnika nikada nije prigovorio radi držanja motocikla na navedenom mjestu za vrijeme dok je bio u njegovom vlasništvu. Nakon što je prodao motor, na navedenom spornom podestu se ne nalazi ništa. Tuženik navodi da mu nije poznato tko su predstavnici stanara u predmetnoj zgradi, da nije primio nikakvu pisanu obavijest od odvjetnice Monterisi, da tvrtka Kriste auto d.o.o. nije trgovala motociklima, već je motor služio isključivo za tuženikove osobne potrebe. Upitan da li je imao odobrenje supruge da može parkirati na spornom mjestu, tuženik ističe da joj nikada nije smetalo to parkiranje, te da stan i parking mjesto predstavljaju bračnu stečevinu.

26. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici zajedničke garaže u Splitu anagrafske oznake [adresa] te [adresa], upravljanje kojom garažom su povjerili upravitelju Jamb-Tukić d.o.o. na temelju Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zajedničkom garažom, što između stranaka nije niti sporno. Tužitelji kao suvlasnici predmetne nekretnine aktivno su legitimirani na podnošenje zahtjeva protiv bilo koje treće osobe koja ih uznemirava u izvršavanju njihovih vlasničkih prava u pogledu zajedničkih suvlasničkih dijelova nekretnine, različitih od posebnih dijelova nekretnine.

27. Nadalje, tuženik je priznao da je jedno vrijeme parkirao motocikl u vlasništvu tvrtke Kriste Auto d.o.o. u zajedničkoj garaži na točno određenom "otoku", povišenom 10-ak cm od razine kolnika, neposredno uz parkirališno mjesto u vlasništvu njegove supruge HV, što između stranaka ne bi bilo sporno. Tuženik, neovisno da li je suvlasnik zajedničke garaže po osnovi bračne stečevine ili ga se ima smatrati trećom osobom, pasivno je legitiman u ovom postupku koji su protiv njega pokrenuli ostali suvlasnici, radi prestanaka uznemiravanja njihovog prava suvlasništva.

28. Međutim, tijekom cijelog postupka tužitelji su isticali da je tuženik motocikl parkirao upravo na točno određenom "otoku", dakle ne proizlazi da bi tuženik motocikl parkirao na nekim drugim zajedničkim dijelovima predmetne garaže. Tužitelji odnosno njihov predstavnik pod 7. IV u svom iskazu navodi da ne zna da li tuženik nakon podnošenja ove tužbe parkira svoj motocikl na zajedničkom dijelu garaže, dok s druge strane tuženik tvrdi da nikakvu opomenu ostalih suvlasnika nije dobio, da je na spornom otoku parkirao motocikl u vlasništvu tvrtke Kriste Auto d.o.o., kojeg je u međuvremenu prodao. Navodi tuženika u skladu su s provedenim dokazima, jer iz spisa nije vidljivo da bi istom bila upućena Opomena, za razliku od tuženika OV i Kriste Auto d.o.o., kao i da je jedno vrijeme motocikl parkirao na "otoku" koji su na očevidu pokazali tužitelji.

29. Unatoč tome što je tuženik motocikl jedno vrijeme parkirao na točno određenom "otoku" povišenom 10 cm u odnosu na razinu kolnika, uz parkirno mjesto u vlasništvu svoje supruge, tužitelji tužbenim zahtjevom predlažu da se tuženiku zabrani parkiranje vozila na svim zajedničkim dijelovima garaža na adresi [adresa], te [adresa] u [adresa], na kojima ne postoje ucrtana i obilježena parkirna mjesta, te da mu se zabrani da na sličan način uznemirava tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava. Time tužitelji traže od tuženika zabranu uznemiravanja na svim zajedničkim dijelovima naprijed navedenih garaža, iako iz dokaznog postupka proizlazi da je tuženik jedno vrijeme motocikl parkirao na "otoku" neposredno uz parking mjesto svoje supruge, ali ne i na drugim dijelovima zajedničke garaže. Prema tome tuženik nije tužitelje niti mogao uznemiriti u njihovim vlasničkim pravima na svim suvlasničkim dijelovima cijele zajedničke garaže, kada iz rezultata dokaznog postupka, te tvrdnji samih tužitelja proizlazi da je tuženik motocikl parkirao na točno određenom zajedničkom dijelu garaže.

30. Tužitelji nisu precizirali i detaljnije opisali taj dio garaže na način da su naveli na kojoj se etaži nalazi, uz blizini kojeg parking mjesta, i slično, kako je sud istima naložio, već su ustrajali u uopćenom tužbenom zahtjevu iz kojeg proizlazi da je tuženik motocikl parkirao na različitim mjestima u suvlasništvu tužitelja i na prostoru cijele zajedničke garaže koja nosi više anagrafskih oznaka, što je protivno tvrdnjama samih tužitelja i provedenom dokaznom postupku. Nije sporno da bi tuženikovo parkiranje motocikla na "otoku" koji je u suvlasništvu svih tužitelja i nije predviđen za parkiranje, predstavljalo čin uznemiravanja koje je bilo trajnijeg karaktera. Međutim, ovako postavljen zahtjev je neodređen budući da nije točno određen predmet prava vlasništva u odnosu na koji tužitelji traže zaštitu od uznemiravanja, kako je naprijed obrazloženo.

31. Tužbenim zahtjevom tužitelji traže zabranu "budućeg" uznemiravanja prava vlasništva, bez da su pri tome naveli u čemu bi se sastojalo dotadašnje uznemiravanje od strane tuženika, pa je postavljeni zahtjev neodređen i u tom dijelu, sve unatoč pozivu suda da urede tužbeni zahtjev uz uputu na koji način da isti urede.

32. Slijedom svega navedenoga, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR (naznačenoj u tužbi, a kojoj tuženik nije prigovarao kao previše ili prenisko određenoj) za sljedeće radnje: za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 16.studenoga 2022., 13.ožujka 2024., 20.svibnja 2024., 11.srpnja 2024., 26.rujna 2024., 27.studenoga 2024., 31.siječnja 2025., 26.ožujka 2025. i 3.rujna 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x9), za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 21.rujna 2022.-50 bodova, i za sastav obrazloženog podneska od 4.lipnja 2025. -100 bodova, odnosno ukupno 1 050 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.100,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 2.625,00 EUR.

33.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 15.ožujka 2022., 27.travnja 2022. i 20.lipnja 2022. budući da tuženik odnosno njegov punomoćnik nije pristupio na navedena ročišta. Slijedom navedenoga, tuženiku je priznat trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 2.625,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 29.rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljima putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.