Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-213/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anice Filipović kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika NF, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - nadalje KZ/11) i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika OF podnesene putem branitelja odvjetnika Mirka Stojić, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-432/2025-8. od 29. travnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2025. u odsutnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru, optuženika DF i branitelja odvjetnika Mirka Stojić,

p r e s u d i o  j e

II. Djelomično se prihvaća žalba optuženika OF, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki VII izreke u pogledu trajanja sigurnosne mjere na način da se sigurnosna mjera iz članka 73. KZ/11 zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene EF izriče u trajanju koje je za 1 (jednu) godinu dulje od neuvjetovanog dijela kazne.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba optuženika OF kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-432/2025-8. od 29. travnja 2025., optuženi OF proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona KZ/11 i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11, te mu je na temelju odredbe članka 51. stavak 1. KZ/11, za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – djelo opisano po članku 139. stavak 2. i 3. i kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, nakon čega je optuženiku na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne ne koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1 Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženom OF će se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunati vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 15. ožujka 2025. do 29. travnja 2025.

1.2 Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom OF se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati 2 (dvije) godine, za vrijeme trajanja kazne zatvora izvršavat će se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a nakon toga u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja.

1.3 Na temelju odredbe članka 73. KZ/11 optuženom OF se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u trajanju od 2 (dvije) godine, a po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršavanje sukladno članku 73. stavak 3. KZ/11. Optuženi OF se ne smije približiti oštećenoj EF na udaljenost manju od 100 metara.

1.4 Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženi OF se upozorava da mu se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci iz djelomične uvjetne osude može opozvati, ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom iz čl. 70. i 73. KZ/11.

1.5 Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 dužan je optuženi OF, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 644,40 eura, (šestočetrdesetčetiri eura i četrdeset centi) od čega iznos od 344,40 eura (tristočetrdesetčetiri eura i četrdeset centi) predstavlja troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 300,00 (tristo) eura predstavlja paušalni trošak.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženik OF po branitelju zbog odluke o kaznenoj sankciji, sigurnosnoj mjeri i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o kazni tako do optuženiku OF primjenom propisa o ublažavanju kazne izrekne ublaženu kaznu, podredno da istu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Temeljem članka 475. stavak 3. ZKP/08 o sjednici vijeća uredno su obaviješteni Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, optuženi i branitelj koji na sjednicu nisu pristupili te je javna sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika OF je djelomično osnovana.

7. Tako optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio na potpun i cjelovit način utvrditi sve olakotne okolnosti i zbog istih mu izreći bitno blažu kaznu. Ponajprije smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti priznanja počinjenja kaznenog djela, raniju neosuđivanost, mlađu životnu dob, iskazano kajanje i žaljenje, dano obećanje da više neće činiti kaznena djela, da je pronašao posao, da se ispričao oštećenoj i da je oštećena prilikom davanja iskaza navela kako nije zainteresirana za kazneni progon optuženika. Slijedom navedenog smatra da se uvjetnom kaznom ili radom za opće dobro može ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije. U žalbi se također navodi da optuženik prigovara izricanju sigurnosnih mjera i da se žali zbog troškova postupka, međutim navedeno posebno ne obrazlaže.

8. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazneno pravne sankcije prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio iskreno priznanje djela i samim tim njegov doprinos ekonomičnom vođenju kaznenog postupka , iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, mlađu životnu dob, raniju kaznenu neosuđivanost i činjenicu da se ispričao oštećenoj koju ispriku je ona prihvatila, dok mu je kao otegotno cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost i upornost u činjenu kaznenog djela.

9. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilo utvrdio kako olakotne tako i otegotne okolnosti na strani optuženika i iste pravilno cijenio i temeljem tako utvrđenih okolnosti, donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kojom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11.

10. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog izricanja sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11 jer je prvostupanjski sud za izricanje ove mjere dao valjane i dostatne razloge, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Ključevića koji je preporučio izricanje navedene sigurnosne mjere radi otklanjanja opasnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje ovakvih kaznenih djela.

11. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene EF ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08. određujući trajanja sigurnosne mjere iz članka 73. KZ/11 u trajanju od 2 (dvije) godine, iako je člankom 73. stavak 2. KZ/11. propisano da se navedena mjera izriče u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Slijedom navedenog vijeće je preinačilo prvostupanjsku presudu na način da je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru u trajanju koje je za 1 (jednu) godinu dulje od neuvjetovanog dijela kazne cijeneći da će se sigurnosnom mjerom u navedenom trajanju ostvariti svrha zbog koje je izrečena.

12. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim ovu zakonsku osnovu ne obrazlaže. Ispitujući presudu u navedenom dijelu ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove kaznenog postupka cijeneći trajanje i složenost postupka kao i imovinske prilike optuženika, jer naime optuženik je kako je to branitelj i isticao u žalbi mlađa osoba i zaposlio se je u ugostiteljskom obrtu svojih roditelja, tako da plaćanje troškova kaznenog postupka po mišljenju i ovoga suda neće dovesti u pitanje njegovo uzdržavanje.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud osim prethodno navedene povrede iz članka 469. točka 5. KZ/11. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda drugih odredaba kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti

14. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Anica Filipović