REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1475/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Tanja Skandel Monas, odvjetnici u Puli, Kranjčevićeva 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula-Pola, Tršćanska ulica 36, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz EGP-a, 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/2357, URBROJ: 511-08-30-25-2 od 4. srpnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku, je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula - Pola, KLASA: UP/I- 216-04/25-01/2357, URBROJ: 511-08-30-25-2 od 4. srpnja 2025., u točki 1. izreke utvrđeno je, da je tužitelj sin G i B, rođene V, rođen **.**.1965. u mjestu [adresa], u Bosni i Hercegovini, s prebivalištem u mjestu [adresa], Bosna i Hercegovina, da je nositelj osobne iskaznice Bosne i Hercegovine serijskog broja: 101409E76, izdane 20. kolovoza 2020. s rokom važenja do 20. kolovoza 2030. U točki 2. izreke tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 4 (četiri) godine koja počinje teći od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, u roku koji je određen, u točki 3. izreke rješenja tužitelj je dužan u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja napustiti EGP ili će protekom tog roka o svom trošku prisilno udaljen, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da prilikom napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, tužitelj se mora prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. U točki 5 izreke rješenja određeno je, da protiv rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula - Pola, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2357, URBROJ: 511-08-30-25-2 od 4. srpnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome sudu, kod kojeg je zaprimljena 4. kolovoza 2025., a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je rješenje tuženika nezakonito, jer je u izreci rješenja propušteno utvrditi da stranac iz nekog razloga nezakonito boravi u [adresa], odnosno da ga se protjeruje. Također, da nije jasno koju je odredbu primijenio tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja, izreka kojeg bi trebala biti izvršna, a također je propustio navesti razloge zbog kojih se tužitelj nezakonito nalazi na području Republike Hrvatske. Istaknuo je, da je direktno iz zatvora, službenim policijskim vozilom, nakon izdržane kazne odvezen u prostorije policije, gdje mu je uručeno ovdje osporavano rješenje.

3. Tvrdi da je zakonito izvršavao sudsku odluku i zakonito boravio na području Republike Hrvatske, zbog čega da nema mjesta primjeni odredbe članka 184. stavak 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta: ZS) pa smatra da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na takvo činjenično stanje, da je i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je tužitelju zabranio ulazak i boravak u EGP. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 4. srpnja 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška upravnoga spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 8. rujna 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, kojim je tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske, odnosno EGP- a zbog toga što je počinio kazneno djelo spolne slobode-silovanje iz članka 153. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona u Republici Hrvatskoj te osuđen temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, broj K-194/2022-260 od 8. svibnja 2024. na kaznu zatvora u trajanju 2 godine, a u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od trenutka njegova uhićenja od 16. lipnja 2020. pa do puštanja na slobodu 17. lipnja 2020. i potom od 5. srpnja 2023. kada je izručen iz Bosne i Hercegovine.

5. Istaknuo je, da je gore navedeno rješenje tuženika o protjerivanju tužitelja doneseno nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, gdje je utvrđeno postojanje uvjeta za donošenjem rješenja sukladno članku 193. st. 1. ZS-a, koji propisuje da rješenje o protjerivanju donosi Ministarstvo u sjedištu ili Ministarstvo putem policijske uprave, odnosno policijske postaje protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor te pozivom na odredbu članka 189. stavak 2. tč. 1. ZS-a koji propisuje da će se državljana treće zemlje protjerati ako je pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine.

6. Imajući u vidu da je tužitelj temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj K-194/2022-260 od 8. svibnja 2024. osuđen zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, u koju kaznu je tužitelju uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, to da se dispozitiv 1 osporavanog rješenja temelji na navedenim činjenicama, zbog čega se tužitelja protjeruje iz RH. Napomenuo je, da tužitelj nije protjeran iz EGP-a zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, već zbog opasnosti za javni poredak ili javno zdravstvo (članka 182. stavak 2. ZS-a, uz primjenu članka 24. stavak 1. tč. 3. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ( u nastavku teksta: PPDTZ, „Narodne novine“ broj 68/18, 110/21 i 10/25), a temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Puli - Pola broj K-194/2022-260 od 8. svibnja 2024, dok da je u preambuli rješenja navedeno da se tužitelja protjeruje zbog opasnosti za javni poredak ili javno zdravstvo. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave niti predložio izvođenje dokaza, a ovaj sud je nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio, da je osporavana odluka tuženika nezakonita, to je pozivom na odredbu članka 98. st. 1. tč. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) donesena predmetna presuda.

8. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka koju je tuženik dostavio ovome sudu uz odgovor na tužbu, utvrđeno je, da je tužitelj presudom Županijskog suda u Puli, broj K-194/2022-260 od 8. svibnja 2024. osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode-silovanjem iz članka 153. stavak 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od trenutka njegova uhićenja od 16. lipnja 2020. pa do puštanja na slobodu 17. lipnja 2020., a potom od 5. srpnja 2023. kada je izručen iz Bosne i Hercegovine, slijedom čega je pozivom na odredbe članka 189. stavak 2. tč.1., članak 192. stavak 5. i 7. tč. 1., članak 193. stavak 1., članka 184. stavak 1., 2. i 3. ZS-a te članka čl. 183. stavak 3. ZS-a, kao i činjenicu da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravstvo, tuženik donio ovdje osporavano rješenje, koje je predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

9. Naime odredbom članka 189. stavak 2. točke 1. ZS-a propisano je, da će se državljanina treće zemlje protjerati ako je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom, pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine.

10. Imajuću u vidu da je u točki 1. izreke osporavanog rješenja tuženik propustio navesti da se tužitelja protjeruje, već je u točki 2. izreke rješenja naveo da mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 2.,3.,4. i 5. izreke osporavanog rješenja, to je obrazloženje osporavanog rješenja tuženika kontradiktorno samoj izreci, a kako je to i tužitelj isticao u tužbi, jer izreka obvezuje, a ne preambula, odnosno uvod rješenja i u točki 1. izreke osporavanog rješenja trebalo je navesti nakon navođenja osobnih podataka tužitelja, (koji su i navedeni u točki 1. izreke rješenja), sukladno članku 189. stavak 2. tč. 1. ZS- a da se tužitelja protjeruje iz EGP-a.

11. Iz ostalih točaka izreke osporavanog rješenja ( točke 2., 3., i 4.) razvidno je, da se iste temelje na važećim odredbama ZS-a koje su pobliže citirane u obrazloženju osporavanog rješenja te su strankama poznate, zbog čega ih sud neće citirati ponovno u ovoj presudi.

12. Iz tog razloga valjalo je poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovan postupak, kako bi tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, ispravio gore navedeni propust u izreci rješenja te u roku od 30 dana od dana primitka presude donio novo rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narode novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. stavak 5. ZUP-a.

13. Stoga, kako je počinjena povreda odredbe iz čl. 98. ZUP-a. u svezi s čl. 189. ZS-a, to je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao izreci ove presude.

14. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa je tužitelju priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura (koji je uvećan za trošak PDV-a) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 29. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja, Tanji Skandel Monas, odvjetnici u Puli,

Kranjčevićeva 16

- tuženom, Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji pomorske i aerodromske policije, Pula, Tršćanska ulica 36