Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-114/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split, OIB: 52966791065, zastupan po ravnateljici ŠC, dipl. socijalnoj radnici, a ona po KC, diplomiranom pravniku protiv predloženika pod 1. HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pod 2. MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupani po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, 3. malodobni ŠCI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], u postupku zastupan po posebnom skrbniku ZC, dipl. iur. s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo – Podružnice u Splitu, Trg dr. Franje Tuđmana 3, i 4. udomiteljica FC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi lišenja prava na roditeljsku skrb, rješavajući žalbu 1. i 2. predloženika PC i MC izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem R1 Ob-483/2024-14 od 26. kolovoza 2025., 29. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. predloženika PC i MC te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem R1 Ob-483/2024-14 od 26. kolovoza 2025. točkama I,II i III izreke.

Obrazloženje

1. U točki I izreke odlučeno je da roditelji 1. i 2. predloženici se lišavaju prava na roditeljsku skrb u odnosu na malodobnog 3. predloženika ŠCI.

2. U točki II izreke odlučeno je da osobni odnosi u vidu susreta i druženja između roditelja 1. i 2. predloženika sa 3. predloženikom će se ostvarivati jednom tjedno u trajanju od 1(jednog) sata na način da jedan roditelj ostvaruje osobne odnose s malodobnim djetetom prvih 30(trideset) minuta, a zatim drugi roditelj drugih 30(trideset) minuta pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split, koja će između roditelja i udomitelja koordinirati dan, vrijeme i mjesto održavanja susreta, sve sukladno ritmu malodobnog djeteta te da se navedena mjera određuje u trajanju od šest mjeseci od dana kada nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa roditelja s malodobnim djetetom.

3. U točki III izreke odlučeno je da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

4. Protiv citiranog rješenja žalbu podnose 1. i 2. predloženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da se preinači na način da se roditeljima tj. 1. i 2. predloženiku omogući ostvarivanje roditeljske skrbi i osobnih odnosa u širem opsegu u vremenskom trajanju i na način koji će zaista osigurati dobrobit maloljetnog djeteta.

5. Odgovor na žalbu nije ponesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad da se 1. i 2. protustranka liši pravo na roditeljsku skrb u odnosu na malodobnog 3. predloženika rođenog **.**.2022. i da se radi o postupku u okviru odredbe čl. 170. i 171. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ) .

8. Tijekom postupka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1 Ob-513/2022 od 20. lipnja 2022. određena privremena mjera kojom je 1. i 2. predloženiku izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje sa malodobnim djetetom te da se lišavaju prava na svakodnevnu skrb i da se zajedničko dijete povjerava na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji te su određeni osobni odnosi u vidu druženja između roditelja i malodobnog djeteta svaki četvrtak u vremenskom trajanju od 30(trideset) minuta pod nadzorom stručne osobe te da je odlučeno da će ta privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja postupka ili do drugačije odluke suda a najdulje do godine dana.

9. Isto tako nadalje nesporno da je rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1 Ob-513/2022 od 9. lipnja 2023. 1. i 2. predloženiku izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje sa zajedničkim djetetom i da je povjereno na skrb udomiteljskoj obitelji te su određeni posebni odnosi svaki četvrtak u vremenskom trajanju od 30(trideset) minuta pod nadzorom stručne osobe.

10. Sporno je tijekom postupka da li je u skladu s najboljim interesom i dobrobiti zajedničkog djeteta da se 1. i 2. predloženici liše prava na roditeljsku skrb. Iz provedenog dokaznog postupka a posebno cijeneći nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja 1. i 2. predloženika od 9. rujna 2022. sud prvog stupnja je utvrdio da su se ispunile zakonske pretpostavke da se 1. i 2. predložene liši roditeljske skrbi te temeljom odredbe čl. 170. i čl. 171., st. 1. toč. 4. ObZ-a jer da je utvrđeno loše roditeljsko funkcioniranje 1. i 2. predloženika koje nije tek situacijski uvjetovano uslijed prolazne krize, nego rezultat roditeljske nezrelosti, nekritičnosti prema roditeljskoj ulozi i roditeljskim odgovornostima, da postoje niži intelektualni kapaciteti i jednostavna struktura ličnosti roditelja.

11. Zatim je utvrđeno iz istog nalaza da funkcioniranje 1. i 2. predoženika kao roditelja, njihova emocionalna i intelektualna subnormalnost, odnosno način života onemogućava preuzimanje trajne adekvatne roditeljske skrbi, da je vođeno računa o interesu djeteta koji je važniji od prava roditelja te da su sudski vještaci predložili da bi povjera djeteta roditeljima predstavljala visoko rizičnu odluku za daljnji razvoj i odrastanje zajedničkog djeteta, tj. 3. predloženika.

12. Nadalje sud prvog stupnja je utvrdio da kod 1. i 2. predloženika nisu stvoreni uvjeti za preuzimanje odgovorne skrbi o djetetu, da su utvrđene značajno kompromitirane kognitivne sposobnosti kod roditelja za koje ne postoji prostor za unaprjeđenje, da stambenim izvidima je utvrđeno da ne postoji ni okolnosti koje bi bili podobne za razvoj djeteta kad bi se dijete povjerilo na svakodnevnu skrb roditeljima, da je roditeljima već dva puta oduzeto pravo na stanovanje s mlt. djetetom i da nije došlo do stvaranja uvjeta za preuzimanje skrbi o djetetu pa da je stoga bilo nužno izreći mjeru lišenja prava na roditeljsku skrb i mlt. djetetu osigurati uredno djetinjstvo, tj. stabilnost i sigurnost u udomiteljskoj obitelji jer je to jako važno radi pravilnog psiho- fizičkog razvoja mlt. djeteta.

13. Nadalje sud prvog stupnja navodi da je vodio računa o načelu razmjernosti iz čl. 128. ObZ-a prilikom određivanje ove mjere s obzirom da kod roditelja nije došlo do nikakvih ozbiljnih promjena u njihovom psiho-fizičkom funkcioniranju i stilu života te u odnosu na interese prema mlt. djetetu.

14. Stoga je sukladno čl. 174. st. 1. ObZ-a odlučio o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s djetetom pri čemu je sud prvog stupnja imao u vidu prijedlog predlagatelja te nakon što su saslušani 1. i 2. predloženici odlučio da se osobni odnosi ostvaruju jednom tjedno u trajanju od jednog sata na način da jedan roditelj ostvaruje osobne odnose s mlt. djetetom prvih 30 minuta, a zatim drugi roditelj daljnjih 30 minuta, sve pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split, koji će između roditelja i udomitelja koordinirati dan, vrijeme i mjesto održavanja susreta, sve sukladno ritmu mlt. djeteta.

15. Sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog 1. i 2. predloženika kao roditelja da se prošire susreti jer da je utvrđeno i da manji opseg susreta s djetetom roditelji nisu iskoristili u potpunosti, da ne provode sadržajno i kvalitetno susrete s djetetom te da se i otac žalio da ponekad teško izdržava te susrete.

16. Uvažavajući činjenicu da je došlo do prekida bračne zajednice između 1. i 2. predloženika, sud prvog stupnja smatra da je opravdano da roditelji ostvaruju osobne odnose s djetetom na način da prvih 30 minuta se ostvari osobni odnos s majkom, a zatim sljedećih 30 minuta s ocem.

17. Navedena mjera je određena u trajanju od šest mjeseci od dana kada nadležni Centar imenuje osobu koja će obavljati nadzor radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s mlt. djetetom sve sukladno čl. 124. st. 3. ObZ-a.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. predloženika da je sud prvog stupnja počinio tešku povredu odredaba parničnog postupka jer da je strankama ostavio rok od tri dana za podnošenje žalbe iako da je čl. 445. ObZ-a propisan rok od 15 dana.

19. Ovo iz razloga što je čl. 489. st. 1. ObZ-a propisano da protiv odluke o zaštiti prava i dobrobiti djeteta stranke imaju pravo žalbe u roku od tri dana od dana dostave odluke.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. predloženika da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke da se 1. i 2. predloženiku oduzme roditeljsko pravo u odnosu na zajedničko dijete, kada iz provedenih izvješća proizlazi da susreti prolaze uredno i da se roditelji ponašaju primjereno, da s voditeljicom nadzora imaju uredne odnose i da nije zabilježeno nikakvih problema, kada zaposlenost roditelja prikazuje sud u lošem smislu kada se navodi da roditelji nisu pristupili na termine koje je odredila stručna osoba.

21. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 170. i 171. st. 1. toč. 4. ObZ-a kada je utvrdio da sve relevantne činjenice iz iskaza 1. i 2. predloženika i posebno iz mišljenja kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja roditelja, da rukovodeći se načelom najboljeg interesa djeteta koji je važniji od prava roditelja i da bi povjera zajedničkog djeteta 1. i 2. predloženiku predstavljao visoko rizičnu odluku za daljnji razvoj i odrastanje djeteta, jer da se roditeljski kapaciteti 1. i 2. predloženika ne mogu promijeniti jer da loše roditeljsko funkcioniranje nije situacijski uvjetovano zbog prolazne krize nego rezultat roditeljske nezrelosti, nekritičnosti prema roditeljskoj ulozi i roditeljskim odgovornostima, da su roditelji nižih intelektualnih kapaciteta i jednostavnije strukture ličnosti te da njihovo funkcioniranje, emocionalna i intelektualna subnormalnost, odnosno stil i način života onemogućava preuzimanje trajne adekvatne roditeljske skrbi.

22. Prvo i drugo predloženici u žalbi se pozivaju na čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih kojim se štiti pravo na obiteljski život i pravo na uživanje roditelja i djece u međusobnom društvu što predstavlja osnovu obiteljskog života što je izričito i naglašeno u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zorica Jovanović protiv Srbije pod poslovnim brojem 21794/08.

23. Međutim, prema praksi Europskog suda za ljudska prava nadležna tijela moraju intervenirati u odnose između roditelja i djece posebno kada postoji rizik od ugrožavanja dobrobiti, zdravlja ili razvoja djeteta.

24. Stoga iako svako miješanje kojim država zadire u odnose između roditelja i djece predstavlja miješanje u njihov obiteljski život, to miješanje je dozvoljeno kada je u interesu mlt. djeteta.

25. Naime, svaka mjera u skladu je s čl. 8. Konvencije onda kada je utemeljena na zakonu, kada ima legitimni cilj i u skladu je s čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kada je nužna u demokratskom društvu.

26. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo koje je u okviru navedene prakse Europskog suda za ljudska prava jer određena mjera lišenja roditeljske skrbi je u interesu zajedničkog djeteta jer bi povjera djeteta roditeljima predstavljala visoko rizičnu odluku za njegov daljnji razvoj i odrastanje kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja.

27. Stoga je sud prvog stupnja, a protivno žalbenim navodima 1. i 2. predloženika, uzeo u obzir načelo razmjernosti iz čl. 128. ObZ-a a što je predviđeno i u čl. 16. Ustava Republike Hrvatske te je uzeo u obzir test nužnosti, a sve radi najboljeg interesa djeteta koji se ispituje sukladno Konvenciji o zaštiti prava djece. Sud prvog stupnja je pravilno odredio način održavanja osobnih odnosa roditelja sa zajedničkim djetetom pod nadzorom stručne osobe sukladno čl. 174. st. 1. i čl. 124. st. 1. i 3. ObZ- a uzimajući u obzir dob djeteta, zaposlenost roditelja te način i kvalitetu održavanja dosadašnjih osobnih odnosa 1. i 2. predloženika sa zajedničkim djetetom.

28. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. predloženika da je sud prvog stupnja presudnim smatrao utvrđenje iz navedenog nalaza u pogledu kognitivnih ograničenja ili manje intelektualne sposobnosti jer je sud prvog stupnja cijenio sve okolnosti koje su bitne za donošenje predložene privremene mjere, a to su stambene prilike roditelja, dosadašnja kvaliteta i način održavanja osobnih odnosa te činjenicu da 1. i 2. predloženici nisu u mogućnosti preuzeti trajnu adekvatnu roditeljsku skrb i da bi povratak djeteta u obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

29. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena ni jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

30. Slijedom obrazloženog žalbu 1. i 2. predloženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi pa je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 29. rujna 2025.

Sutkinja

Filka Pejković