REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
Povrv – 518/2023.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja METUS d.o.o., Položnica 5, Sv. Nedjelja, OIB: 24690129373, zastupan po punomoćnici Martini Tončić-Bota, odvjetnici u Zagrebu, protiv DM-drogerie markt d.o.o., Kovinska 5a, Zagreb, OIB: 94124811986, zastupan po punomoćniku Darko Marjanović, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. rujna 2025., na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, dana 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Franje Petračića 3, poslovni broj Ovrv-28/2021 od 14. lipnja 2021. kojim se nalaže ovršeniku DM-drogerie markt d.o.o., Kovinska 5a, Zagreb, OIB: 94124811986 da ovrhovoditelju METUS d.o.o. Položnica 5, 10431 Sv. Nedjelja, OIB:24690129373, namiri tražbinu u iznosu od 14.526,51 EUR uvećanu za zakonsku zateznu kamatu tekuću: na iznos od 14.526,51 EUR počam od 28.01.2021.g. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%- tna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 554,86 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. lipnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%- tna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju P o v
r v - 5 1 8 / 2 0 2 3 .
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana, te se tužbeni zahtjev odbija.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.066,72 eur u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pokrenuo predmetni pravnozaštitni protiv tuženika radi neizmirenih duga s osnova nenaplaćenog računa za izvršenu uslugu ugradnje dizala u utuženom iznosu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća utuženog računa pa do isplate.
2. U potonjem postupku javni bilježnik Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Franje Petračića 3, je donijela Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-28/2021 od 14. lipnja 2021. Po prigovoru tuženika sud je postupak nastavio u parnici.
3. U provedenom parničnom postupku tužitelj ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom.
4. Za izložene činjenične tvrdnje tužitelj je kao dokaze ponudio isprave- dokumentaciju povezani s ugovorenim poslom što je tužitelj prema svojim tvrdnjama, kao izvođač izvršio za tuženika kao naručitelja, saslušanje predloženih svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka te vještačenje.
5. Svaka stranka u ovom sporu i parničnom postupku treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22 i 114/22., dalje ZPP), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).
6. Ako na temelj izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja ( arg. iz čl. 221 a. ZPP-a).
7. Tužitelj dakle u bitnome iznosi tužbenu tvrdnju da je prema sklopljenom usmenom ugovoru o djelu i narudžbi tuženika izvršio potrebne predradnje, mjerenja i dobavu materijala radi isporuke i ugradnje platforme za prijevoz osoba na lokaciji [adresa] u [adresa]. Navodi da je uredno izvršio ugradnju voznog okna, te je u cijelosti snosio troškove voznog okna, materijala i ugrađene opreme koju je tužitelj ugradio prema izvršenim mjerenjima po nalogu tuženika i izrađenim projektima i skicama od strane djelatnika tužitelja. Za izvedeno je tuženiku ispostavio sporni račun 11-01-360 koji tuženik nije izmirio te je stoga i pokrenuo predmetni postupak.
P o v
r v - 5 1 8 / 2 0 2 3 .
8. Tuženik kako u prigovoru tako i nastavno u postupku utuženje pobija u cijelosti, kako u osnovu tako u i visini, te posebice ističe i ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije. Iznoseći pobijajuće tvrdnje navodi da tuženik nema poslovni prostor, niti je vlasnik odnosno zakupnik poslovnog prostora na lokaciji [adresa] u [adresa], da ustvrđene radove nije naručio od tužitelja, niti je sklopio s tužiteljem ugovor koji se navodi u računu, slijedom čega da ne postoji obvezno-pravni odnos i vjerovničko-dužnički odnos između stranaka a time niti pravni osnov za izdavanje predmetnog računa tuženiku. Da tužitelj sasvim neosnovano ističe da je tuženik primio radove, ali da iste nije reklamirao odnosno da „tuženik njegovim radovima po obujmu i kvaliteti nije prigovorio , već ih je kao naručitelj preuzeo u cijelosti“. Da je to u cijelosti netočno jer tužitelj nije predočio niti jedan dokaz da je tuženika pozvao na primopredaju, da je tuženik sudjelovao na primopredaji odnosno neopravdano odbio sudjelovati na primopredaji. Upire da spisu ne prileži nikakav zapisnik o primopredaji radova, poziva na istu, pogotovo ne onaj koji uključuje tuženika. Tako, da tuženik niti nije mogao pregledati radove, odobriti ih odnosno reklamirati. Kako Tužitelj nije dostavio niti jedan jedini dokaz da je tuženik naručio predmetni proizvod odnosno uslugu, da bi za isti predoči troškovnik radova (specifikaciju) kao i da je izvršena primopredaja radova odnosno da je tužitelj tuženiku predao naručeno. Tužitelj da nije predočio niti eventualnu narudžbenicu tuženika, niti ponudu tužitelja upućena tuženiku, niti sklopljeni ugovor vezano za izradu i isporuku (izvršenje) predmetnih usluga i proizvoda koji su navedeni u računu čiji se platež traži u ovom postupku, kao niti troškovnik, a naposljetku niti zapisnik o primopredaji radova/lifta.
9. Činjenična i pravna osnova tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem ugovora o djelu (čl. 600. i dalje) Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,145/2023 i 155/2023 , dalje ZOO).
10. Navedene odredbe se ukazuju mjerodavnim materijalnim pravom za ocjenu osnovanosti istaknutih činjeničnih navoda i prigovora te one upućuju na činjenice odlučne za njihovu primjenu.
11. Između stranaka nije sporno da su odvojeno od ovog događaja poslovno surađivale te da je tužitelj za tuženika izvodio i postavljao liftove u njegovim poslovnim prostorima. Međutim u ovoj pravnoj stvari je između stranaka sporno da li je po tužitelju ustvrđeni ugovor koji se odnosi na navodnu ugradnju lifta na adresi [adresa] u [adresa] između stranaka uopće bio sklopljen. Sporne su i sve povezane činjenice pa tako da li tuženik uopće obavlja djelatnost i ima poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa].
12. U dokaznom postupku sud je razgledao ispostavljeni račun br. 11 –01 – 360 od 27.01.2021. sa naznačenom specifikacijom izvršene usluge kao i sve ostale isprave koje se prema tvrdnji tužitelja odnose na sporni posao.
13. U postupku je sud izveo i dokaz saslušanjem svjedoka IF, VF i OF.
14. Iz iskaza svjedoka IF, bivšeg zaposlenika tužitelja, sa ročišta glavne rasprave održane dana 07. svibnja 2025. (list 181) u bitnome proizlazi da je u prethodnim poslovima između ovdje stranaka uvijek bila sačinjavanja sva potrebna
P o v
r v - 5 1 8 / 2 0 2 3 .
tehnička i pravna dokumentacija te da je tuženik – DM, no da na adresi [adresa] nema dućana tuženika te da tuženik nije naručio izvedbu i ugradnju lifta na toj adresi.
15. Sadržajno isto u pogledu odlučnih pravnorelevantnih činjenica proizlazi i iz iskaza VF i OF saslušanih ispred društva tuženika na raspravi 10. rujna 2025. (list 185), odnosno da društvo tuženika na adresi [adresa] nema poslovni prostor kao i da za tu adresu nije bila naručena izvedba lifta a da kad tuženik i je surađivao s tužiteljem to je uvijek pratila odgovarajuća dokumentacija.
16. Iz razgledanih isprava koje kao dokaze tužitelj nudi u potkrijepu svojih tvrdnji ne proizlazi da je tuženik prihvatio ponudu za specificiranim poslom – ugradnju dizala na adresi [adresa] u [adresa] kao niti da je izvedbu i ugradnju dizala uopće naručio.
17. U provedenom postupku te temeljem izvedenih dokaza sud nije mogao doći do uvjerenja da su tužbene tvrdnje tužitelja vjerodostojne cijeneći da iste nisu dokazane. Nije životno uvjerljivim da bi se tuženik (kao jedan od najvećih maloprodajnih trgovačkih lanaca na tržištu) upustio u ustvrđeni posao sa tužiteljem bez odgovarajuće prateće obostrano ovjerene dokumentacije (pisanog ugovora, narudžbenice, eventualne građevinske dokumentacije itd) tim više što je to bila nesporna praksa između stranaka u prethodnim poslovima. Sud se nije bavio navodima koje se odnose na treću osobu – PF cijeneći da isti nisu pravnorelevantni u sporu između ovdje naznačenih stranaka.
18. Tužitelj u provedenom postupku nije uvjerljivo otklonio pobijajuće tvrdnje tuženika te je stoga očitovano osporavanje tuženika istaknuto u prigovoru na rješenje o ovrsi i nastavno u postupku kao razložno prihvaćeno dočim su navodi tužitelja kao nedokazani ostali na razini paušalnih tužbenih navoda.
19. Dakle, budući je tuženik osnovano prigovorio izdanom računu, a tužitelj u provedenom postupku osim pukih tvrdnji nije ponudio dokaz da je između stranaka doista i bio sklopljen ustvrđeni ugovor o djelu, odnosno da je upravo tuženik naručio i ugovorio s tužiteljem izvedbu i ugradnju lifta, za uzeti je stoga da usluga kako je ona u prijepornom računu specificirana i naznačena, nije doista i izvršena u korist i za račun tuženika ( arg. a contrario iz čl. 590. ZOO-a).
20. Razmatrajući tako stanje spisa i rezultate provedenog postupka uz primjenu pravila o teretu dokazivanja u ovom sporu sud nalazi da tužitelj nije dokazao svoje tužbene tvrdnje, dočim je tuženik iste uspješno doveo u uvjerljivu i razumnu sumnju.
21. Slijedom navedenog u kontekstu mjerodavnog materijalnog prava stranaka primjenom pravila o teretu dokazivanja sud nalazi utvrđenim da tužitelj nije za tuženika izvršio ustvrđeno djelo, štoviše ugovor o izvedbi i ugradnji lifta nije bio niti sklopljen te stoga nema osnova izdavanju predmetnog računa tuženika kao poziva na plaćanje za (navodno) ugovoreno.
22. Temeljem rezultata cjelokupnog postupka očitovanih dispozicija stranaka u parnici te izloženih pravnih shvaćanja sudu je stoga u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a te tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
P o v
r v - 5 1 8 / 2 0 2 3 .
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. u svezi čl.155. ZPP- a te je stoga tuženiku obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati naknadu troška kojeg čine troškovi odvjetničkog zastupanja potrebnih za vođenje parnice ( ne i medijacije) u skladu sa Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022., dalje Tarifa) sukladno zahtjevu za naknadu troška specificiranom na ročištu za glavnu raspravu 10. rujna 2025. te je tako istom priznat trošak za sastav prigovora i četiri podneska u iznosu od po 500,00 eur temeljem Tbr 8/1 OT, trošak za pristup na šest ročišta u iznosu od po 500,00 eur temeljem Tbr 9/1 OT, sve uvećano za 25% pdv u iznosu od 1.375,00 eur, što ukupno iznosi 6.875,00 eur, čemu se pridaje i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 191,72 eur, sveukupno 7.066,72 eur.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 29. rujna 2025.
SUDAC:
Vjekoslav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana, a ista se podnosi e komunikacijom putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH.
DNA:
1. Tužitelj po pun
2. Tuženik po pun
3. Kal
