Poslovni broj P Ob-300/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, Novi Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji tog suda Mariji Karadžole u pravnoj stvari tužiteljice ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ĐSM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje obje zastupa Jovana Puhalo Pezer, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi uzdržavanja, nakon održane usmene, glavne i tajne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, dana 29. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku MS da II. tužiteljici MSM po osnovi uzdržavanja plati:
- iznos od 199,08 EUR (1.500,00 kn) za kolovoz 2021. godine,
- iznos od 199,08 EUR (1.500,00 kn) za rujan 2021. godine i
- iznos od 199,08 EUR (1.500,00 kn) za listopad 2021. godine, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa (15.-ti dan tog mjeseca) do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi II. tužiteljici trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pred ovim sudom u tijeku je postupak po tužbi I. tužiteljice radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi za djecu ĐSM (II. tužiteljica i kćer I. tužiteljice i tuženika) i ŽSM, sina I. tužiteljice i tuženika. Presudom ovog suda poslovni broj P Ob-309/19-29 od 24. rujna 2021. odlučeno je o razvodu braka te pitanjima roditeljske skrbi u odnosu na mlt. ŽSM. Rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-309/19-29 od 24. rujna 2021. utvrđeno je da se tužba smatra povučenom u odnosu na drugo dijete ĐSM. Navedena presuda postala je pravomoćna 24. listopada 2023. godine, dok je navedeno rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-379/2023-2 od 24. listopada 2023. te je predmet u navedenom dijelu vraćen na ponovni postupak.
2. Naime, u ovoj konkretnoj situacija dijete ĐSM je tijekom prvostupanjskog postupka postala punoljetna i poslovno sposobna te više nije bila zastupana po majci i zakonskoj zastupnici I. tužiteljici u pogledu uzdržavanja, nego se mogla samostalno zastupati. Kako je majka u smislu navedenog neovlašteno povukla tužbu radi uzdržavanja ĐSM za razdoblje od kolovoza do listopada 2021. godine, a ĐSM se kao sada II. tužiteljica izjasnila da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u tom dijelu uzdržavanja, to je u ponovljenom postupku valjalo odlučiti o tužbenom zahtjevu II. tužiteljice radi uzdržavanja od strane tuženika za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2021. godine.
3. U odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka tuženik osporava sve navode tužbe, navodi da nije zlostavljao niti tužiteljicu niti djecu te da ne želi pristati ni na kakav razvod braka dok mu se ne omogući bilo kakva komunikacija s tužiteljicom.
4. U tijeku postupka pročitan je vjenčani list, rodni listovi, izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka koje je sastavio Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb, rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog ŽS, optužnica, presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, mišljenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb, rješenje ovog suda poslovni broj R1 Ob- 629/19-4 od 23. rujna 2019. i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-564/19-2 od 27. studenog 2019., nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima, obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljici, potvrda XI. gimnazije te je saslušana I. tužiteljica.
5. Nije saslušan tuženik koji se, iako uredno pozvan, bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odnosno nije pristupio niti na ročište u ponovljenom postupku zakazano za 10. rujna 2025. (potvrda o urednoj dostavi uz list 193 spisa).
6. Na temelju tako provedenih dokaza i ocjenom istih sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te ga je stoga prihvatio, pri čemu se neće ponavljati utvrđenja iz obrazloženja pravomoćne i ovršne presude od 24. rujna 2021. koja se odnose na stanovanje djece s majkom, održavanje osobnih odnosa s ocem i izvršavanje roditeljske skrbi.
7. Navedenom prvostupanjskom presudom odlučeno je da će ĐSM nakon razvoda braka stanovati s majkom na adresi [adresa]. Nadalje, iz izvješća Centra za socijalnu skrb Zagreb od 25. siječnja 2021. proizlazi da se ĐSM redovno školuje kao učenica XI. gimnazije u Zagrebu. U siječnju 2021. godine bila je učenica 3. razreda srednje škole. Iz iskaza I. tužiteljice na ročištu održanom 7. rujna 2021. proizlazi da se oboje djece i dalje redovno školuju. Iz potvrde XI. gimnazije od 27. listopada 2021. godine (str. 146) proizlazi da je ĐSM u školskoj godini 2021./2022. upisana u školu kao učenica 4. razreda gimnazije.
8. Temeljem odredbe čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Pri tome valja reći da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ).
9. Iz iskaza I. tužiteljice proizlazi da ona stanuje s djecom odvojeno od tuženika od lipnja 2019. godine kada je tuženiku izrečena mjera zabrane približavanja I. tužiteljici i II. tužiteljici kćeri JS te mjera udaljenja tuženika iz obiteljske kuće na adresi [adresa], a to je bilo 17. lipnja 2019., da je zaposlena kao učiteljica u školi, plaća joj iznosi oko 8.500,00 - 9.000,00 kn, ovisno o odrađenim satima. Prima i naknadu za prijevoz ovisno o radnim danima, a to iznosi oko 280,00 kn, jer od kuće do škole ima 7-8 km, putuje automobilom, taj iznos, a i više potroši za gorivo. Osim plaće I. tužiteljica nema drugi prihod, kuća u kojoj živi je u njezinom vlasništvu, naslijeđena od majke. Osim kuće u vlasništvu ima nekretnine u Kaštel Sućurcu, koje je naslijedila od oca, a radi se uglavnom o poljoprivrednom zemljištu, no imovina nije sređena, u suvlasništvu je više osoba. Od tih nekretnina ne ostvaruje nikakav prihod. Za stanovanje u kući plaća režije u iznosu od oko 1.500,00 kn i još tome treba dodati ogrjev za zimu, odnosno troškove nabavke 15 m3 drva, što iznosi oko 6.000,00 kn. Od pokretnina tužiteljica ima u vlasništvu automobil star 15 godina, koji nema neku veću vrijednost, a koristi ga za odlazak na posao, svakodnevne potrebe, posebno prijevoz djece. Ima kreditnu obvezu, jer je morala platiti razne dugove i troškove, npr. popravak auta koji je tuženik razbio, plaćanje krizme djeteta i druge obveze, još ima 15.000,00 kn za otplatu, time da plaća mjesečnu ratu od 750,00 kn. I. tužiteljica je iskazala da će morati platiti 20.000,00 kn prešutnog minusa, koji je na računu nastao radi podmirenja osnovnih životnih potreba, kao i da ne zna je li tuženik zaposlen, da on živi kod majke u Njemačkoj koja mu vjerojatno pomaže. I. tužiteljica je iskazala da tuženik u vlasništvu ima nekretnine u Vela Luci, nasljedstvo iza oca, a to proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ŽS. Iskazala je i da je tuženik nekad imao problema s jetrom i psihičkih problema, a to sve zbog konzumiranja alkohola, dok drugih zdravstvenih poteškoća tuženik nema. Prema saznanju I. tužiteljice, tuženik nema druge obveze uzdržavanja.
10. Temeljem odredbe čl. 307. st. 1. i čl. 311. st. 1. ObZ-a, a imajući u vidu dob djeteta - II. tužiteljice (tada navršenih 18 godina), njene svakodnevne potrebe u pogledu prehrane, higijene i odijevanja, posebno izdatke vezane uz školovanje i izvanškolsku aktivnost - folklor, sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlljt. djeteta u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno. Pri tome je uzeo u obzir da se radi o djetetu za koje majka ne navodi značajnije izvanredne potrebe.
11. Iz odredbe čl. 314. st. 2. ObZ koja regulira određivanje minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta (s obzirom na dob djeteta), koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom te podataka koje je sukladno navedenoj odredbi Zakona objavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine broj 30/21 od 26. ožujka 2021.), proizlazi da je roditelj koji ne živi s djetetom dužan platiti za uzdržavanje jednog djeteta u dobi od 13 do 18 godina kao što je OS iznos od minimalno 1.420,00 kn.
12. Osim potreba djeteta sud je sukladno čl. 313. st. 1. ObZ uzeo u obzir i mogućnosti oca obveznika uzdržavanja, po zanimanju strojobravara, a koji je radio i na zaštitarskim poslovnima (podatak iz presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici i iz prijedloga i mišljenja), starog 51 godinu te je cijenio raspoložive podatke dobivene od tužiteljice i prikupljene u postupku pred Centrom za socijalnu skrb, obzirom da tuženik nije saslušan u ovom predmetu, a to su da živi u [adresa] gdje moguće radi, da mu pomaže majka, da nema zdravstvenih poteškoća osim s alkoholom do kojih se sam doveo konzumacijom alkohola, da nema drugih obveza uzdržavanja osim uzdržavanja svoje djece te da u vlasništvu ima naslijeđene nekretnine. S obzirom na navedeno sud ocjenjuje da se radi o radno sposobnoj osobi, osposobljenoj za lako zapošljiva zanimanja (strojobravar i iskustvo na zaštitarskim poslovnima), koji je kao takav dužan osigurati sredstva potrebna za uzdržavanje djeteta, čije potrebe imaju prednost čak i pred osobnim potrebama samog tuženika. Sud je također cijenio i okolnost da ĐSM uopće nije, niti sada boravi kod oca te on nema za nju nikakvih posebnih troškova.
13. Stoga sud smatra da je tuženik u mogućnosti za uzdržavanje RS platiti iznos od 1.500,00 kn (199,97 EUR) mjesečno, koliko je zatraženo tužbenim zahtjevom, za 3 mjeseca obuhvaćena tužbenim zahtjevom II. tužiteljice. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u t. I. izreke ove odluke.
14. II. tužiteljici je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa) priznat trošak ovog postupka u visini od 500,00 EUR, sve sukladno Tbr. 7. t. 3., Tbr. 40. t. 1. i Tbr. 46. Tarife (200 bodova x 2,00 EUR/bod + 25% PDV). Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke presude.
U Zagrebu, 29. rujna 2025.
Sutkinja:
Marija Karadžole
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave ovog otpravka, koja se podnosi pismeno ovom sudu, a o kojoj će odlučiti nadležni županijski sud.
DNA:
1. II. tužiteljici po punomoćnici
2. Tuženiku
