Poslovni broj: Us I-1403/25-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/1, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Mlinar d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228C, OIB: 62296711978, radi poništavanja rješenja, 29. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/25-01/63, URBROJ: 338- 01-06-05-25-06 od 19. ožujka 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24- 03/5046, URBROJ: 338-21-02-02-24-10 od 20. prosinca 2024. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 19. ožujka 2025. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 20. prosinca 2024. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim joj je odbijeno priznavanje bolesti pod šiframa dijagnoza I73, G56.9, M15 i M53.1 kao profesionalnih bolesti.
Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem neosnovano prisiljava na podnošenje novog zahtjeva u vezi dodatnih dijagnoza M77.1 i M77.0, na koje je ukazala tek u žalbenoj fazi upravnog postupka. Ističe da je njezino zdravstveno stanje bilo potrebno sagledati u cjelini pa stoga prvenstveno predlaže predmet vratiti upravnim tijelima na ponovni postupak. Tužiteljica posebno napominje da je od 2021. godine na radu bila izložena izrazito niskim temperaturama.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljičin poslodavac je kao zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu također u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvali uredno pozvan tuženik i zainteresirana osoba.
U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavana rješenja su poništena.
Tužiteljica je na temelju dostupne materijalne dokumentacije bila zaposlena kod zainteresirane osobe od 20. srpnja 2007. godine do 25. lipnja 2024. godine, a od 2021. godine je tamo radila na liniji pakiranja zamrznutih proizvoda. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu navela da rad na liniji pakiranja zamrznutih proizvoda nije na izrazito niskim temperaturama te je posebno ukazala na to da je tužiteljica ionako bila kontinuirano privremeno nesposobna za rad od 01. travnja 2021. godine do 10. travnja 2024. godine, osim nekoliko dana u rujnu 2021. godine. Zahtjev za priznavanje profesionalnih bolesti je podnesen 01. srpnja 2024. godine, i to u odnosu na šifre dijagnoza I73, G56.9, M15 i M53.1.
Uz zahtjev je bilo priloženo mišljenje specijaliste medicine rada od 17. lipnja 2024. godine, u kojem je navedeno da se samo bolest pod šifrom dijagnoze I73 (Raynaudov sindrom) može priznati kao profesionalna bolest.
U pokrenutom upravnom postupku je potom pribavljeno i mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) od 04. prosinca 2024. godine, u kojem je navedeno da se tužiteljičine uputne dijagnoze ne osporavaju, ali da se eventualno može raditi samo o bolestima vezanim uz rad ili o bolestima pogoršanim radom, a ne o profesionalnim bolestima, jer je utvrđen sinergijski multifaktorijalan učinak više uzročnika bolesti pa se nikako ne radi o isključivo profesionalnoj etiologiji. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 20. prosinca 2024. godine tužiteljičin zahtjev za priznavanje profesionalnih bolesti odbijen, u odnosu na sve četiri uputne dijagnoze.
Tužiteljica je tek u žalbi ukazala na nove uputne dijagnoze M77.1 i M77.0, što je inače u suprotnosti s čl. 45. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), u kojem je propisano da stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi do donošenja prvostupanjske odluke u upravnoj stvari.
Tuženik je drugostupanjskim rješenjem od 19. ožujka 2025. godine odbio tužiteljičinu žalbu, nakon što je drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 17. veljače 2025. godine također osporilo mogućnost priznavanja profesionalne bolesti u odnosu na prvotne četiri uputne dijagnoze.
Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica u suprotnosti s odredbom čl. 45. st. 1. ZOUP-a tek u žalbenoj fazi upravnog postupka dodala dvije nove uputne dijagnoze u vezi kojih je tražila priznavanje profesionalnih bolesti.
S druge strane, tužiteljica ima pravo da joj se njezino zdravstveno stanje ispita u cjelini, ali je pritom potrebno poštovati (a ne preskakati) redovnu propisanu proceduru, koja predviđa da se u postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja profesionalne bolesti obvezno pribavlja mišljenje specijaliste medicine rada i HZJZ-a (čl. 49. st. 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti; NN 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 33/23).
Međutim, navedena procedura uopće nije bila provedena u odnosu na uputne dijagnoze M77.1 i M77.0 (naknadno navedene tek u žalbenoj fazi upravnog postupka) pa sud smatra da je radi sagledavanja cjelovitosti tužiteljičinog zdravstvenog stanja, ali i radi poštivanja propisane procedure, potrebno cjelokupan predmet vratiti na ponovni postupak, kako bi se sada u odnosu na svih šest uputnih dijagnoza ponovno pribavilo mišljenje specijaliste medicine rada i mišljenje HZJZ-a, prije donošenja novog prvostupanjskog rješenja.
Stoga je sud na raspravnom ročištu odbio dokazni prijedlog za provedbu vještačenja u upravnom sporu, jer smatra da tužiteljica ostvarujući svoja prava ne može istovremeno zloupotrebljavati propisane procedure i preskakati redovne faze upravnog postupka, odnosno zahtijevati da se o njezinim pravima zapravo po prvi put odlučuje tek pred sudom u upravnom sporu.
Zbog svega navedenog je (u skladu s tužiteljičinim postavljenim tužbenim zahtjevom) donesena odluka o poništavanju osporavanih rješenja i o vraćanju predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Međutim, takva odluka je donesena samo zbog omogućavanja tužiteljici da se integralno u jednoj proceduri ispita njezino zdravstveno stanje u cjelini, pri čemu sud ponavlja da je tužiteljica mimo odredbe čl. 45. st. 1. ZOUP-a potrebu sagledavanja cjeline njezinog zdravstvenog stanja istaknula uvođenjem novih uputnih dijagnoza tek u žalbenoj fazi upravnog postupka.
Zbog navedenog sud zaključuje da je isti učinak tužiteljica mogla postići i podnošenjem novog, cjelovitog zahtjeva u upravnom postupku pa je u tom smislu pokretanje i vođenje ovog upravnog spora bilo potpuno nepotrebno.
Stoga i bez obzira na poništavanje osporavanih rješenja sud u smislu čl. 147. st. 8. ZUS-a ocjenjuje da tužiteljičini troškovi ovog upravnog spora zbog zloupotrebe prava uopće nisu bili opravdani, pa je njezin zahtjev za naknadu troška odbijen.
U Zagrebu, 29. rujna 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv t. II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Blaženka Musulin
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3 - uz povrat spisa upravnog tijela
3. Mlinar d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 228C
