Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-536/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-274/2020-56 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-274/2020-56 od 12. lipnja 2025..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tužiteljica, KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica određenog realno izdvojenog posebnog dijela čk.br. 124/5 trstik Prudnica sa 1226 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio se nalazi na južnom dijelu navedene katastarske čestice između točaka A-B-C-D-E-F-G- A površine 274 m2 sa skice mjerničkog vještaka Bojana Škvorca od 15. prosinca 2020. iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu posl.br. 20 P-274/2020, priložene uz očitovanje vještaka od dana 27. prosinca 2024., što je tuženik, OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati, te trpjeti da tužiteljica u zemljišnoj knjizi i katastru nekretnina ishodi parcelaciju navedene katastarske čestice na način da se od izdvojenog posebnog dijela izvrši formiranje zasebne katastarske čestice, te upis prava vlasništva novoformirane zasebne čestice na ime i za korist tužiteljice.

II/ Nalaže se tuženiku da na ime troškova ovog postupka isplati tužiteljici iznos od 3.264,63 eur (tri tisuće i dvjesto šezdeset četiri eura i šezdeset tri centa), u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na česticu koja je u nekom vremenu bila ucrtana u katastarski operat Područnog ureda za katastar Varaždin za k. o. [katastarska općina] pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica], odnosno da je ista vlasnica realno određenog dijela sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine od 274 m2 u k. o. [katastarska općina].

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina broj O- 1486/12 UPP-OS-90/12 od 5. rujna 2012. kako je tužiteljica nasljednica ZŽ, te da se u navedenom rješenju o nasljeđivanju ne spominje čestica 123/4;

- da je tuženik upisan vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] trstik Prudnica od 1226 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju nekretninu je stekao darovanjem od oca RŽ na temelju ugovora o darovanju od 16. ožujka 2017., a koji je k. č. br. [katastarska čestica] sa 357 čhv na temelju Kupoprodajnog ugovora od 30. prosinca 1975. stekao od prodavatelja MŽ, DŽ UŽ, DŽ, HŽ, JŽ i EŽ;

- iz očitovanja Područnog ureda za katastar Varaždin od 2. kolovoza 2019. da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema popisu čestica u katastru do 1989. nije postojala, te da je pretpostavka kako je čestica formirana tijekom reambulacije 1994.; da je bila u nekom trenutku ucrtana u kartični dio katastarskog operata; da je utvrđeno kako postoji dupla čestica, te je po službenoj dužnosti Ureda izvršena ispravka i navedena čestica je spojena sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se smatralo da bi po zadanoj površini tako trebalo biti i to bez provedenog terenskog uviđaja (navod vještaka), s time da i ostale čestice u susjedstvu ne odgovaraju površinama prema obliku na planu i da u istoj katastarskoj općini postoji još duplih čestica;

- da na kopiji plana izdanih od strane Područnog ureda za katastar Varaždin od 18. srpnja 2016., skici premjeravanja od 25. ožujka 2019., kopiji plana sa neutvrđenim datumom, preslici katastarskog plana iz 2015. postoji ucrtana i označena k. č. br. [katastarska čestica];

- da je na preslici zemljišnoknjižnog plana od nepoznatog datuma sporna površina izdvojena kao zasebna cjelina bez oznake čestice;

- iz potpisa stvarnih korisnika na katastarskim česticama koje graniče s predmetnim česticama vidljivo je da je tužiteljica potpisala navedeni dokument kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da je isti dokument potpisao i tuženik kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica];

- saslušanjem svjedoka i to: ĐŽ, TŽ, LŽ, FŽ, SŽ, ŠŽ, ĆŽ, VŽ, ČŽ i UŽ da je sporna površina bila izdvojena u odnosu na susjedne nekretnine i činila je posebnu cjelinu; kao i da ju je tužiteljica, prije nje njen otac i djed koristili i posjedovali nesmetano kroz dugi niz godina; te da je svjedok IŽ, otac tužitelja, izjavio kako od kada je on zemljište kupio 1975. nitko od obitelji EŽ nije koristio sporni dio zemljišta već ga je on do darovanja sinu uživao i održavao; dok je svjedok BŽ, šogor tuženika, izjavio kako tužiteljicu i njenog oca nikada nije vidio na spornoj nekretnini, ali i da je unatrag 20-ak godina zapuštena i na njoj je bila manja šuma, na dijelu je ostavio i svoja drva, ali mu je došao dopis od nekoga da drva makne što je i učinio;

- iz iskaza svjedoka ŽŽ, koji je komunalni redar, da je upravo tužiteljicu pozivao na čišćenje predmetne nekretnine, dok je prednika tuženika pozvao na čišćenje nekretnine koja se proteže do te nekretnine;

- iz iskaza svjedoka GŽ, geodeta kojeg je angažirao radi izmjere prednik tuženika, kako je izmjeru 8. lipnja 2019. gdje je sačinjen prikaz izmjerenog stanja u kojem čestica tuženika i sporna čestica 123/4 čine jednu cjelinu, sačinio prema pokazivanju i kazivanju te osobe, a ne prema stanju u katastru;

- iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka iz prosinca 2020. utvrđeno je kako je sporna površina do 2018. bila ucrtana na katastarskom planu i u istom je bila obilježena kao k. č. br. [katastarska čestica], nije se vodila u pisanom dijelu katastarskog operata, te je katastarski ured prije provedbe elaborata za evidentiranje vodnog dobra po službenoj dužnosti ispravio stanje i izbrisao predmetnu parcelu i pripojio je parceli broj 124/5 s time da je u očitovanju od 27. prosinca 2024. dostavio izmjeru površine koju je tužiteljica uživala, označio je u dostavljenoj skici, te utvrdio da u površini iznosi 274 m2.

8. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, a primjenjujući Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. – dalje u tekstu: ZV) pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Naime, neosnovano žalitelj ističe kako sud zanemaruje zemljišnoknjižno stanje koje je usklađeno s katastarskim stanjem kada već iz samog očitovanja Područnog ureda za katastar Varaždin od 2. kolovoza 2019. proizlazi da sve čestice u susjedstvu tuženika ne odgovaraju površinama prema obliku na planu.

9.1. Činjenica da je katastarski ured nakon što je uočeno da postoje dvije čestice iste katastarske oznake izvršio ispravak, odnosno spajanje duple čestice 123/4 sa česticom tuženika 124/5 jer se smatralo da tako treba biti i to bez provođenja uviđaja na terenu i u izostanku bilo kakve pisane dokumentacije o navedenim česticama, ne daje tuženiku za pravo kada izvodi zaključak o usklađenosti zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja. Time više što zaključno u očitovanju Područni ured za katastar Varaždin navodi kako bi jedino izmjera na terenu dala pravo stanje stvari kako bi se utvrdilo koje stanje je ispravno.

.

10. Nadalje, neosnovano u žalbi tuženik navodi kako su svjedoci koje je tužiteljica predložila i sud saslušao svi instruirani svjedočiti na način da potvrde interese tužiteljice jer za to ne pruža nikakav dokaz i isto ostaje na pukim tvrdnjama tuženika. Svjedoci su, prema ocjeni prvostupanjskog suda, iskazivali logično i uvjerljivo i njihove iskaze tuženik nije uspio dovesti u sumnju iskazima svojih predloženih svjedoka, ali ni ostalim provedenim dokazima, koji zaključak prvostupanjskog suda prihvaća kao osnovan i ovaj sud.

10.1. Prvostupanjski sud iscrpno analizira iskaze svjedoka, dovodi iskaze u vezu jedan s drugim, kao i sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, te tako iz iskaza svjedoka ĐŽ, TŽ, LŽ, FŽ, SŽ, ŠŽ, ĆŽ, VŽ, ČŽ i UŽ kao i same tužiteljice sud pravilno utvrđuje da je doista predmetna sporna površina bila izdvojena u odnosu na susjedne nekretnine i to prvenstveno u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], kao i 123/1 i činila je posebnu cjelinu, što povezuje sa skicama i kopijama planova gdje je posebno označena k. č. br. [katastarska čestica], ali i iz skice gdje je ucrtana kao zasebna cjelina, s time da je bez odgovarajuće brojčane oznake. Zbog navedenog te iskaze je cijenio kao istinite i uvjerljive, kao i u dijelu kada su iskazali kroz koje vremensko razdoblje tužiteljica zajedno sa svojim precima nesmetano u kontinuitetu koristi sporni dio nekretnine dovodeći iskaze u vezu sa činjenicom da je tužiteljičin otac kupio suvlasnički dio svoga brata Josipa Medveda 1963. kada je u cijelosti stekao samostalan posjed nekretnina koje su ranije bile u vlasništvu njegova oca, djeda tužiteljice NŽ.

11. Potpuno pogrešno i proizvoljno tuženik interpretira potpis tužiteljice na dokumentu potpisa stvarnih korisnika na katastarskim česticama koje graniče s predmetnim česticama, a koji je i sam potpisao i dostavio u sudski spis.

11.1. Iz navedenog također jasno proizlazi, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud, da je tužiteljica nesporno koristila spornu česticu i da je tuženik s istim bio upoznat, dok službene evidencije nisu pratile promjene stvarnog stanja na terenu.

11.2. Iz navedenog je vidljivo i kako sud ne zanemaruje niti materijalne dokaze, već ih dapače cijeni i za to daje obrazložene razloge potkrepljujući ih pojedinim izjavama svjedoka. Tako primjerice iz iskaza svjedoka CŽ, komunalnog redara Općine Vidovec, zaključuje kako je tužiteljica spornu površinu držala u posjedu jer je isti upravo nju pozvao na čišćenje sporne nekretnine.

12. Dakle, iz svih provedenih dokaza, kao i obzirom na sadržaj iskaza saslušanih svjedoka pravilno prvostupanjski sud iste analizira i zaključuje da je tužiteljica vlasnica sporne nekretnine koja je trenutno dio sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da je tužiteljica navedenu nekretninu stekla od svoga oca, koji ju stekao djelom od svoga oca, djeda tužiteljice i kupnjom od brata, kao i da ista zajedno sa svojim precima u kontinuitetu nesmetano posjeduje predmetnu nekretninu najmanje od 1963. pa do 2016. kada obitelj tuženika prvi puta ostavlja drva na predmetnoj nekretnini, koje nakon opomene odvjetnika tužiteljice uklanjaju. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka, te njegovog očitovanja od 16. listopada 2022. utvrdio da je parcelacija spornih nekretnina moguća pravilno prvostupanjski sud prihvaća tuženi zahtjev.

13. Određenim troškovima postupka tuženik u žalbi nije posebno ni prigovarao, a visina istih je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP- a i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Slijedom iznijetog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

U Vukovaru, 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin