Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj K-230/2022-77
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaula kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene GI i 2. okrivljenog JI, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-586/2021 od 25. studenog 2021. nakon provedene javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku CI, 1. okrivljene GI, 2. okrivljenog JI i branitelja 1. okrivljenice EI, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. 1. okrivljena GI, kći ĆI i ŠI, djevojački G, rođena **.**.1972. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] i boravišta u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], kemijski tehničar i njegovateljica, SSS, vlasnica tvrtke "Sandy- Diana" j.d.o.o. koja je u stečaju, bez primanja, bez nekretnina i pokretnina, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, neosuđivana
2. okrivljeni JI, sin UI i UI, djevojački J, rođen **.**.1957. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] i boravišta u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, sa završenom osnovnom školom, sa mjesečnom mirovinom oko 1.000,00 eura, bez nekretnina i pokretnina, oženjen, otac četvero punoljetne djece, neosuđivan
k r i v i s u
što su
u vremenu od 27. srpnja 2020. do 2. prosinca 2020., u [adresa]., 1. okrivljena GI, kao vlasnica obiteljskog doma za starije "Exclusive", zajedno sa suprugom 2. okrivljenim JI koji joj je pomagao u obavljanju poslova u domu, protivno odredbama članka 61., 62., i 64. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14.), te odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 16/15.), u prostorijama doma, u cilju da korisnici doma RI, osobi s dijagnozom demencije, onemoguće kretanje tijekom noći, samoinicijativno, bez obavještavanja i bez dobivenog odobrenja ovlaštenog liječnika te bez obavještavanja zakonskog zastupnika korisnice, imenovanu prilikom odlaska na spavanje vezali konopom za krevet te joj tako tijekom noći onemogućili kretanje i držali zavezanu za krevet sve do jutarnjih sati,
dakle, drugome na opisani način oduzeli slobodu kretanja,
čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – opisano i kažnjivo po članku 136. stavku 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 136. stavka 1. KZ/11 1. okrivljena GI se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.
III. Na temelju članka 56. KZ/11 1. okrivljenoj GI se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 136. stavka 1. KZ/11 2. okrivljeni JI se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.
V. Na temelju članka 56. KZ/11 2. okrivljenom JI se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP), 1. okrivljena GI i 2. okrivljeni JI su dužni u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 eura (dvjesto eura) svaki te putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 127,56 eura (sto dvadeset i sedam eura i pedeset i šest centi).
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 29. studenog 2021. optužnicu broj KO-DO-586/2021 od 25. studenog 2021. protiv 1. okrivljene GI i 2. okrivljenog JI, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode
– protupravnim oduzimanjem slobode, opisanog i kažnjivog po članku 136. stavku 1. KZ/11.
2. Očitujući se o optužnici okrivljenici su izjavili da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koja im se optužnicom stavlja na teret te su stoga ispitani na kraju dokaznog postupka.
3. U dokaznom postupku ispitani su okrivljenici, reproducirane su snimke ispitivanja okrivljenika u Policijskoj postaji Petrinja od 30. lipnja 2021., saslušani su svjedoci OI, II, LI, DI, KI, TI, ŽI, ĐI, ĆI, AI, ČI, NI i GIB, pročitan je iskaz svjedoka UI od 29. listopada 2021. te su pročitani zapisnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 26. studenog 2020., 6. travnja 2021. i 3. prosinca 2020., pročitan je zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko moslavačke, Policijske postaje Petrinja, broj: 511-10-12-03-27-45/20, zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko moslavačke, Policijske postaje Sisak broj K- 249/2021 od 4. kolovoza 2021. s fotografijama očevida, pregledana je bilježnica A4 formata naziva "Popis korisnika" i karton pacijenta na ime RI te fotografije koje se nalaze na CD-u-u koji je sastavni dio zapisnika o očevidu. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene evidencije za okrivljenike.
4. Sukladno članku 421. stavku 1. točki 2. ZKP odbijen je dokazni prijedlog branitelja 1. okrivljenice da se pročitaju poruke koje se nalaze na stranici 319 i 320 spisa kao nevažni prijedlog s obzirom da taj dokazni prijedlog nije u vezi s kaznenim djelom koje se stavlja na teret okrivljenicima u ovom. Odbijen je i dokazni prijedlog za čitanjem e mail poruke HI od 14. studenog 2024. s obzirom da se iz sadržaja maila ne može utvrditi je li dosita ta osoba i sačinila navedeni mail, a navodi iz navedenog maile se ne mogu uzeti u obzir jer osoba koja je sačinila taj mail prethodno nije propisno upozorena.
5. Tijekom iznošenja obrane 1. okrivljena GI je iskazala da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznijela u Policijskoj postaji Petrinja, te da nema više ništa za iskazati. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da ni ona ni njen suprug, ovdje 2. okrivljenik, nisu vezali korisnicu RI te nisu bili prisutni kada je korisnica bila vezana, a fotografije je vidjela na društvenim mrežama.
6. Tijekom ispitivanja u Policijskoj postaji Petrinja 1. okrivljena GI je iskazala da je vlasnica obiteljskog doma za starije "Exclusive", ali porekla je da bi postupila na način kako joj se stavlja na teret. Nikada oštećenu nije vezala niti ju je na drugi način lišavala slobode kretanja, osim kada je ona bila u invalidskim kolicima, a sve kako ne bi pala. Kada se oštećenoj pogoršalo stanje u dogovoru s njenom kćeri i doktoricom TI dogovorena je bila hospitalizaciju u bolnici u Popovači. Nadalje je navela da je sve ovo rezultat ponašanja bivših djelatnica ĐI i BI s ciljem da joj se osvete i da se dom zatvori. Oštećenu su vezale druge osobe dok je ona bila u samoizolaciji. 2. okrivljeni JI je njen suprug i on nije zaposlen u domu, ali joj pomaže u radu.
7. Tijekom iznošenja obrane 2. okrivljeni JI je iskazao da je u staračkom domu obavljao poslove čišćenja, organizacije grijanja i obavljao je eventualne popravke ukoliko je bilo potrebe za time. Osim toga išao je i po hranu i preuzimao lijekove ukoliko bi to trebalo, ali s korisnicima ili zaposlenicima doma nije imao nikakve veze niti kontakte. Koliko je vidio kada je bio u domu korisnica VI se ponašala normalno, odnosno pojasnio je da se normalno kretala te da je izlazila na terasu gdje je pušila. Ne zna zašto se navodi da je ona bila u lošem zdravstvenom stanju. To je uostalom utvrđeno tijekom inspekcijskog nadzora koji je obavljen u prosincu, a prilikom kojeg je utvrđeno da je oštećena prisebna i da zna gdje se nalazi. Koliko zna nikada ni oštećena, niti bilo koji drugi korisnik nisu bili vezani. Vezano za fotografije naveo je da zna tko je sačinio te fotografije i objavio ih, kao i tko je vezao oštećene, a riječ je o ĐI koja je tu noć radila noćnu smjenu. Na poseban upit je naveo da nikada ni na koji način nije vezao oštećenu niti je to činila njegova supruga, ovdje 1. okrivljena GI. ĐI je bila zaposlenica doma kratko, možda sedam, osam dana, a prije zaposlenja u domu nije ju poznavao. ČI se dogovorila s ĐI da će njih dvije zajedno zatvoriti njihov dom jer su bile ljubomorne, a ČI je čak zvala djecu korisnika te im je govorila da odvedu svoje roditelje iz doma. 2. okrivljenik nije želio odgovarati na pitanja zastupnika optužbe te je zastupnik optužbe predlaže da se reproducira snimka ispitivanja 2. okrivljenika u Policijskoj postaji Petrinja od 30. lipnja 2021., s obzirom da se sadržaji obrana razlikuje.
8. 2. okrivljeni JI je tijekom ispitivanja u Policijskoj postaji Petrinja iskazao da pomaže supruzi 1. okrivljenoj GI u radu doma, ali porekao je da bi oštećenu vezali za krevet. Jedino kad je bila vezana je kada je bila u kolicima i to su mogli vidjeti svi u domu. Ni on ni supruga nikada nisu vezali oštećenicu i to su mogli učiniti samo djelatnici koji su radili u noćnoj smjeni.
9. Pozvan da se očituje o različitostima u iskazivanju s obzirom da je tijekom iznošenja obrane pred sudom naveo da nije bilo nikakvog vezivanja oštećenice, dok je prilikom prvog ispitivanja iskazao da je oštećenica bila vezivana maramom dok je bila u kolicima, 2. okrivljenik je iskazao da nije pred sudom iskazivao o vezivanju oštećene u vidu vezivanja marame dok je u kolicima, navedeno je doista točno, ali istaknuo je da je do toga dolazilo samo kada je oštećenica bila nemirna kako ne bi pala i ozlijedila nos s obzirom da je već imala određenu ozljedu nosa. Pri tome su joj ruke i noge bile slobodne tako da on ovo vezivanje maramom u kolicima ne smatra vezivanjem pa zbog toga nije o njemu iskazivao dok je iznosio obranu pred sudom. Misli da to nije bilo bitno spominjati.
10. Saslušana kao svjedok OI je iskazala da je bila zaposlena prvenstveno kao medicinska sestra u obiteljskom domu za starije i radila je od početka 2020. do listopada te iste godine. Osim poslova medicinske sestre obavljala je i sve druge potrebne poslove, a sve prema nalogu poslodavca. Poslodavac joj je bila 1. okrivljenica, a tu je bio prisutan i 2. okrivljenik koji je više obavljao nadzor kako nad zaposlenicima, tako i nad štićenicima. U vrijeme dok je bila zaposlena u tom domu tu je bila smještena i RI koja je bila osoba visoke životne dobi i teško pokretna, ali osnovni problem kod nje je bila demencija. Naime, uslijed oboljenja od demencije osoba živi u nekom drugom vremenu i zbog toga je jako teško skrbiti o takvoj osobi jer ona ne može pratiti niti najosnovnije upute, često te osobe odlaze i napuštaju mjesto gdje im je rečeno da budu. Nema osobnih saznanja o vezanju bilo kojeg korisnika, pa ni RI i tek kasnije kada više nije bila zaposlena u tom obiteljskom domu čula je o navodno nekakvom vezivanju te korisnice i to pogovorom po mjestu. Nakon što je svjedokinji pročitan dio njenog iskaza od 13. kolovoza 2021. koji je dala u Policijskoj postaji Petrinja, a koji započinje riječima "dok sam bila zaposlena prilikom obavljanja navedenih poslova", i završava riječima "ovisno da li se nalazila u krevetu ili kolicima" odgovorila je da se ne sjeća da bi dala takvu izjavu u policijskoj postaji, a nakon što joj je predočen potpis na zapisniku potvrdila je da je riječ o njenom potpisu. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je kod nje prvo bio policijski istražitelj, a potom je i ona išla u policijsku postaju gdje je davala iskaz. Ne sjeća se je li joj iskaz bio pročitan, ali sjeća se da ga je potpisala. Na daljnji upit zastupnice optužbe sjeća li se događaja dok je bila zaposlena kod 1. okrivljenice da bi korisnica RI bila vezana na bilo koji način dok se nalazila u kolicima odgovorila je da se ne sjeća. Ne sjeća se ni konopca, ali od drugih tada zaposlenih djelatnika je čula da je navodno netko od šefova, a na poseban upit je navela da su to bili okrivljenici, znao vezati RI. To je čula od BI. Okrivljenici ju ni nisu kontaktirali vezano za njeno svjedočenje. Prestala je biti zaposlenica kod 1. okrivljenice iz privatnih razloga. Kada je kod nje kući došao policijski službenik uzimao je izjavu od nje, a potom joj je rekao da će biti pozvana i u policijsku postaju. Korisnica RI je u vrijeme dok je radila kod 1. okrivljenice bila teže pokretna, ali bila je pokretna. Na posebno pitanje branitelja 1. okrivljenice odgovorila je da joj je sve to bilo puno svježije kada je davala izjavu u policiji i policijskim službenicima i bolje se svega sjećala nego sada, a s obzirom na protek vremena. Zadnju smjenu kod 1. okrivljenice odradila je 5. listopada 2020. 2. okrivljenik je prigovarao iskazu svjedokinje navodeći da nije točno ono što je ona navela u policijskoj postaji, dok je branitelj 1. okrivljenice prigovarao iskazu svjedokinje u cijelosti.
11. Tijekom iskazivanja u Policijskoj postaji u Petrinji svjedokinja OI je iskazala da je bila zaposlena u obiteljskom domu za starije "Exclusive" koji posluje u sklopu trgovačkog društva Sandy-Diana j.d.o.o. u kojem je 1. okrivljenica GI odgovorna osoba od 1. veljače 2020. do 27. listopada 2020. i to na poslovima medicinske sestre, ali osim tog posla obavljala je i ostale poslove u domu. Dok je tu bila zaposlena radile su osim nje uz vlasnicu još dvije zaposlenice i to LI i BI. Ona ni na koji način nije vezala korisnike za vrijeme svog rada u tom domu niti im je na bilo koji drugi način uskratila njihova prava, a nema saznanja da bi to činio i bilo koji od zaposlenika osim vlasnice GI koje je tijekom svojih smjena za krevet vezala korisnicu RI koje je bila dementna i slabije se orijentirala u prostoru pa nije mogla ostajati sama. To se događalo kada bi vlasnica zbog manjka radne snage morala raditi, a tu korisnicu je vezala nekim konopcem koji je u prostorije doma donio njen suprug JI koji je također navedenoj korisnici vezao ruke ili ju je vezao oko pojasa ovisno o tome da li se nalazila u krevetu ili kolicima. Nadalje je iskazala da su nju okrivljenici često bezrazložno vrijeđali i stavljali su nepostojeće primjedbe na njen rad i čistoću u domu kao i zbog toga jer nije postupala po zahtjevu vlasnice u odnosu na vezanje navedene korisnice.
12. Svjedokinja II je iskazala da je bila zaposlena svega nekoliko dana kao njegovateljica u obiteljskom domu koji je vlasništvo 1. okrivljenice, a za to vrijeme tu je bila i korisnica RI koja je bila teško pokretna te bi često kada bi ustala, padala. Osim toga, nije baš bila ni prisebna. Za vrijeme njenog kratkog zaposlenja kod 1. okrivljenice, svjedočila je kad je 2. okrivljenik korisnicu VI nekakvom špagom vezao oko struka za kolica za vrijeme ručka jer se ona neprestano spuštala iz invalidskih kolica i zbog toga bi padala. Tako je vidjela da postupa samo 2. okrivljenik, ali ne i 1. okrivljenica. Nije vidjela da bi ta korisnica bila vezana rukama za krevet, već samo za invalidska kolica, a i to je bilo samo jednom tijekom ručka i to je bio jedini događaj kada je 2. okrivljenik došao u dom. Nadalje je iskazala da se ne sjeća da je u policijskoj postaji davala iskaz, ali nakon što joj je predočen potpis na zapisniku od 26. kolovoza 2021. potvrdila je da je riječ o njenom potpisu. Nakon što je svjedokinji pročitan dio njenog iskaza od 26. kolovoza 2021. dan u Policijskoj postaji Petrinja, a koji započinje riječima "tijekom mog kratkog rada" i završava riječima "ovisno gdje bi se nalazila" odgovorila je da se ne sjeća da bi doista tako postupao 2. okrivljenik, odnosno ne sjeća se da bi korisnicu doma RI vezao rukama za krevet. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je bilo riječ o špagi, tj. štriku, te da nije bilo riječ o rastezljivoj špagi te je pokazala da je riječ o špagi debljine oko 2 cm. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se korisnica RI protivila takvom sputavanju, tj. vezanju, i tražila je da ju da se odveže jer je stalno htjela nekuda ići i ustajala bi se i padala. Kolegica BI čijeg prezimena se ne sjeća joj je rekla da tu korisnicu po noći vežu za krevet kako se ne bi ustajala i tada je komentirala da je kod njenog bivšeg poslodavca postojala mogućnost korištenja magneta kao vida humanog vezanja pa je rekla da bi to i u ovom slučaju možda bilo prikladno rješenje. BI joj je to ispričala dok su sjedile na terasi doma, a nije joj rekla čime bi bilo obavljeno to vezanje, ali rekla joj je da su na taj način vezali RI. 1. okrivljenica je prigovarala iskazu svjedokinje navodeći da se nije mogla sjetiti određenih stvari, a sada se prisjeća debljine konopca. 2. okrivljenik je prigovarao iskazu svjedokinje navodeći da kada god je bila prisutna neka od djelatnica, on nije bio u domu, tako da ga zasigurno neki od djelatnika nije mogao vidjeti kako eventualno veže nekog korisnika. Branitelj 1. okrivljenice je prigovarao iskazu svjedoka navodeći da je u vrijeme kada je svjedokinja bila zaposlena kod 1. okrivljenica ona bila u izolaciji zbog korone te u tom periodu uopće nije dolazila u dom.
13. Tijekom ispitivanja u Policijskoj postaji Petrinja svjedokinja II je iskazala da je kod 1. okrivljenice radila kao njegovateljica tjedan dana, a potom je dala otkaz. Osim nje tu su još tada bile zaposlene LI i BI i poslove su obavljale u skladu s propisima, ali 1. okrivljenica je uvijek nešto prigovarala. Tijekom svog rada kod 1. okrivljenice vidjela je kako 2. okrivljenik korisnicu RI veže rukama za kolica ili krevet ovisno o tome gdje se nalazila. Naime, ta korisnica je bila dementna te se nije mogla orijentirati u prostoru pa nije mogla ostajati sama i stoga ju je 2. okrivljenik vezao jer je bio nedostatak zaposlenika.
14. Saslušana kao svjedoka LI je iskazala da je bila zaposlena kao njegovateljica kod 1. okrivljenice u periodu od 20. kolovoza 2020. do 4. studenog 2020. kada je dala otkaz. Sjeća se u vremenu kada je radila štićenice VI, zvane C, koja je svima bila draga, a bilo je riječ o dementnoj i slabije pokretnoj osobi. Nije vidjela da bi ona bila na bilo koji način vezana, ali vidjela je na njenom krevetu razne vrste konopca i drugih pomagala za sputavanje. Okrivljenici su joj znali reći ukoliko bude nemirna da ju veže, ali ponovila je da osobno nije vidjela da bi VI bila vezana jer je rekla okrivljenicima da će ih prijaviti ukoliko to bude vidjela. Nakon što joj je pročitan njenog iskaz od 27. kolovoza 2021. dan u Policijskoj postaji Petrinja iskazala je da je doista i na kolicima kojima se koristila C bilo špaga. Iako osobno nije nazočila njenom vezanju, ali C joj je, kada je bila u stanju lucidnosti i svjesnosti, govorila da neće nju nitko vezati. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je dok je bila zaposlena kod 1. okrivljenice nije vidjela da bi C bila vezana bilo za krevet bilo za kolica već je samo vidjela pomagala za vezanje na krevetu i kolicima kojima se ona koristila. Za vrijeme dok je bila zaposlena kod 1. okrivljenice VI je samostalno jela i nije joj bila potrebna bilo kakva vrsta pomoći pri tome, ali potom je njeno stanje postajalo sve lošije. Na daljnji upit odgovorila su se na krevetu kojim se koristila VI na bočnim stranicama nalazila pomagala za vezanje. Bilo je riječ o klasičnom normalnom krevetu na kojem su rađene određene preinake kako bi se mogla staviti ta pomagala za vezanje, a sve kako bi ju se spriječilo u odvezivanju. U početku je bilo riječ o elastičnom vezanju, a potom je bilo riječ i o čvršćem vezivanju. Pomagala za vezanje su se nalazila sa strane na krevetu u predjelu ruku. Ne zna tko ju je sve vezao, ali pretpostavlja da su ju vezali oni koji su i njoj govorili da ju veže, a njoj su okrivljenici govorili da veže VI. 1. okrivljenica je radila kao njegovatelj, ali se predstavljala i kao medicinska sestra. Rijetko je radila u smjeni s okrivljenicima, a 1. okrivljenica je radila noćne smjene. 2. okrivljenik je bio pomoć u vidu dostave, nabave i sl., ali nije obavljao nikakve konkretne poslove vezano za korisnike. Okrivljenicima je rekla da će ih prijaviti ukoliko budu vezali VI jer im je to i ona sama govorila, a to je govorila s ciljem da ih uplaši kako ju više ne bi vezali. Nije ih prijavila jer ih nije vidjela da bi oni vezali korisnicu VI pa nije imala dokaze za prijavu, ali vidjela je omče na krevetu, a i okrivljenici su joj govorili da ju veže. Nije vidjela tko je postavljao špage na krevet VI već je po dolasku u smjenu vidjela te špage na njenom krevetu i u čuđenju je gledala što je to. U konačnici to je bila užad za vezanje brodova, odnosno bilo je riječ o zaista jakom i čvrstom sredstvu vezivanja, sjeća se i boje (bijelo s plavim i crvenim nitima). Nadalje je iskazala da je sve to bilo smišljeno postavljeno. 2. okrivljenik je cijeli dan radio nešto oko kreveta VI, a i govorio je da će tako nešto postaviti na njen krevet pa pretpostavlja da je upravo on to i postavio. Na posebno pitanje branitelja 1. okrivljenice odgovorila je da nije vidjela da se VI odvezivala već je to zaključila jer su okrivljenici stalno tražili neka sredstva kojima bi se moglo osobu čvršće vezati. Sve ovo je bilo nekoliko dana prije nego što je prestala biti zaposlena kod 1. okrivljenice. Otišla bi i ranije uzimajući u obzir ponašanje okrivljenika, kako prema zaposlenicima, tako i prema korisnicima, ali ostala je sve do 4. studenog 2020. jer je 1. okrivljenica imala koronu i nije imao tko raditi, a u to vrijeme zaposlila se i II koju je trebalo obučiti za rad. Istaknula je i da je po nekoliko puta dnevno dolazila iz Topuskog i to nakon što bi odradila svoju smjenu, jer nije imao tko raditi. Branitelj 1. okrivljenice je prigovarao iskazu svjedokinje navodeći da je svjedokinja navela da pretpostavlja da bi se VI odvezivala, a na zapisniku je konstatirano da je ona to zaključila. 1. okrivljenica je prigovara iskazu svjedokinje navodeći da ona nije morala nikoga obučavati pa tako ni II jer je bilo riječ o njegovateljici koja je došla iz drugog doma i nije bilo potrebe da ju se obučava.
15. Tijekom ispitivanja u Policijskoj postaji Petrinja svjedokinja LI je iskazala da je u obiteljskom domu za starije Exclusive radila u periodu od 20. kolovoza 2020. do 4. studenog 2020. na poslovima njegovateljice. Problemi su nastali kada je jedna o zaposlenica otišla pa je zbog toga morala raditi 1. okrivljenica koja je bila vlasnica i koja je bila zbog toga revoltirana i počela se prema korisnicima doma ponašati nehumano, neprimjereno i ponižavajuće, ali 1. okrivljenica i njen suprug 2. okrivljenik su se najlošije ponašali prema korisnici C koja je bila psihički bolesnik i bolovala je od Alzheimerove bolesti te je bila teško pokretna. Nisu joj pružali potrebnu pomoć i govorili su joj da im dosađuje te su ju po noći vezali za krevet, a danju za stolicu elastičnim zavojem i konopcem na kojoj je bila napravljena omča za ruke s obje strane konopca kako se ne bi mogla kretati i tražiti pomoć. Vlasnica doma je davala korisnicima lijekove koje nisu imali u terapiji kako bi mirno spavali i bili mirni ili bi im pojačavala doze. Nadalje je iskazala da je 2. okrivljenik jednom prilikom rekao da se C tijekom noći vraćala i WC-a i pala i da nije mogla hodati pa je sama puzala do kreveta te da ju nisu htjeli podići već su ju ismijavali.
16. Saslušan kao svjedok DI je iskazao da je predstavnik ustanove koja obavlja medicinske usluge smještaja i skrbi pacijenata te zdravstvenu njegu u kući. NI i KI su bili zaposlenici u toj ustanovi, a u sklopu obavljanja tih poslova obavljana je skrb i u obiteljskom domu u vlasništvu okrivljenika. Nikada nije bio u obiteljskom domu okrivljenika tako da nema neposrednih saznanja o kritičnom događaju, a korisnicu VI poznaje samo kroz papire i osobno ju nikada nije upoznao. Koliko se sjeća zaposlenici njegove ustanove su skrbili o rani nosa te pacijentice. Nema nikakvih neposrednih saznanja o vezivanju te pacijentice. Nadalje je iskazao da je moguće vezivati štićenike, ali za to trebaju biti ispunjeni određeni uvjeti, a s obzirom da nikada nije bio u domu okrivljenika niti je upoznao korisnicu VI nije se mogao očitovati je su li bili ispunjeni uvjeti za njezino eventualno vezivanje. Pogovorom je čuo da je navodno ta korisnica bila vezana, navodno zavojem, ali ništa mu drugo o tome nije poznato niti zna tko ju je vezao. Na poseban upit zastupnice odgovorio je da mu o kritičnom događaju zna iz objava na društvenoj mreži Facebook i fotografija koje su tamo bile objavljene, a ne sjeća se jesu li mu NI i KI govorili nešto o cijelom tom događaju nakon što su bili u obiteljskom domu okrivljenika. Na poseban upit branitelja svjedok je odgovorio da ne zna tko je napravio objave na Facebooku koje je vidio, a koje su vezane uz sporni događaj.
17. Svjedok KI je iskazao da je tijekom 2020. bio zaposlen u ustanovi "Snježana" koja je pružala njegu u kući i sklopu svog radnog mjesta odlazio je i u obiteljski dom koji je u vlasništvu okrivljenika. S njim je radila MI, sada NI, a ne sjeća se korisnice imena RI. Niti jednom po dolasku u obiteljski dom okrivljenika nije zatekao nekog od korisnika vezanim, niti mu je poznato nešto o tomu da bi neki od korisnika bio vezan. Nakon što mu je pročitan dio iskaza koji je dao u Policijskoj postaji Petrinja 24. kolovoza 2021. koji započinje s riječima: "Vezano za medijske natpise", a završava riječima: "Iako to do tada dolaskom u dom nisam zamijetio" odgovorio je da se ne može sjetiti tog događaja, odnosno da bi zatekao korisnicu vezanom, a ne sjeća se ni da bi dao takav iskaz u policijskoj postaji, a nakon što mu je predočen zapisnik i potpisi na zapisniku od 24. kolovoza 2021. svjedok je potvrdio da je riječ o njegovom potpisu. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da ne može procijeniti koliko je često odlazio u obiteljski dom okrivljenika jer je ovisilo o nalogu liječnika, a u domu se zadržavao koliko bi trebalo dok se ne obavi posao, možda oko pola sata, a možda i kraće. Sjeća se osobe imena VI, ali ne i njenog prezimena, a nakon što mu je pročitan dio njegovog iskaza prisjetio se da je osobi tog imena previjao ranu na nosu, međutim ne sjeća se je li tu korisnicu zatekao vezanom. Kreveti koji su bili u domu po njegovom mišljenju nisu bili onakvi kakvi bi trebali biti jer nije bilo riječ o bolesničkim krevetima. Prilikom dolazaka u dom nije uočio bilo kakve špage ili užad, ali nije posebice na to ni obraćao pažnju. Nadalje je iskazao da se ne sjeća je li mu MI u bilo kom trenutku govorila da je vidjela nešto neobično u domu okrivljenika.
18. Tijekom iskazivanja u Policijskoj postaji Petrinja svjedok KI je iskazao da je kao zaposlenik ustanove E po nalogu liječnika opće prakse obavljao poslove kućne njege pacijenata te je u sklopu svog radnog mjesta s kolegicom MI obilazio i pacijente u obiteljskom domu koji je u vlasništvu 1. okrivljenice. U odnosu na sporni događaj naveo je da je po dolsku u dom s kolegicom MI zatekao korisnicu RI u krevetu te je uočio da su joj noge vezane jadna za drugu, a ruke joj nije vidio jer je bila pokrivena dekom. Dok je toj korisnici previjao ranu saznao je od 1. okrivljenice da je VI vezala jer je bila nemirna iako on to dolaskom u dom nije primijetio. Osim toga, i korisnici imena ZI su bile vezane ruke i noge iako je bila nepokretna. Nadalje je naveo da su korisnice bile vezane debljom plosnatom špagom koja nije bila elastična.
19. Svjedokinja TI je iskazala da je liječnica i da obavlja praksu kao doktorica obiteljske medicine te je u jednom periodu RI bila njena pacijentica u vrijeme kada je bila smještena u obiteljski dom koji je vlasništvo 1. okrivljenice. Njena ordinacija se nalazi u neposrednoj blizini tog doma i po odlasku na posao mora proći pokraj njega, tako da je često nenajavljeno znala obići svoje pacijente koji su tu bili smješteni, pa tako i VI. Osim toga, dolazila je i na poziv 1. okrivljenice ukoliko je za to bilo potrebe. Nikada prilikom njenih posjeta, kako dogovoreno, tako i ne najavljenih, nije uočila da bi prema bilo kojem korisniku, pa tako i prema RI, bila primijenjena sredstva vezivanja. Inače, humana fiksacija je moguća i dozvoljena, ali za to moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, a ona nikada nije naredila da se ono provede nad RI. U pravilu je prilikom njenih dolazaka VI bila u krevetu na kojem ona nije vidjela nikakva sredstva koja bi bila pogodna za vezivanje. Vezano za zdravstveno stanje RI navela je da je bilo riječ o starijoj i teže pokretnoj osobi, a ona joj nikada prilikom posjeta nije govorila o bilo kakvim problemima. Ipak, istaknule je da je u kritičnom razdoblju vlada pandemija korona virusom pa su uslijed toga uslijedile određene mjere ograničenja, a posljedično su se prorijedili i njeni dolasci u obiteljski dom. Na poseban upit navela je da joj prilikom posjeta nitko od korisnika niti zaposlenika nije govorio niti spominjao da bi bilo bilo kakvog vezanja određenih korisnika. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se humana fiksacija provodi upotrebom posebnih vezica ili pojaseva, a s ciljem sprječavanja da osoba sama sebi na određeni način nanosi štetu. Sama duljina trajanja humane fiksacije nije propisana već to ovisi od slučaja do slučaja, a odluku o primjeni humane fiksacije u pravilu donosi liječnički tim. Sastav tima ovisi od slučaja do slučaja, ali u pravilu se sastoji od neurologa, psihijatra, i doktora obiteljske medicine. Kao liječnica imala je ovlast i mogla je odrediti humanu fiksaciju ukoliko je smatrala da za tim ima potrebe, ali ponovila je da ona to nije učinila. Ona je ta koja propisuje i određuje humanu fiksaciju te pokazuje na koji način se ona obavlja, a potom ju provode zaposlenici obiteljskog doma. Humanu fiksaciju može provoditi njegovatelj i medicinska sestra, ali ne može ju provoditi osoba koja nije te struke. Ni jedan od okrivljenika od nje nikada nije tražio da odredi humanu fiksaciju vezano za bilo kojeg njenog pacijenta, pa tako ni za RI. Putem medija je vidjela fotografiju RI koja ju je zaista šokirala jer se vidi da ona leži na podu, raširene pelene i da je vezana za krevet, a to nije način kako se provodi humana fiksacija. Pojasnila je da se humana fiksacija provodi na način da se lijeva ruka fiksira na lijevu stranu kreveta, a desna ruka na desnu stranu kreveta u poziciji kada osoba leži, a na fotografiji koju je vidjela u medijima vidjela je da je fiksiranje obavljeno na način da su osobi obje ruke bile vezane za jednu stranu kreveta. Na fotografiji je prepoznala da je ona sačinjena u sobi u obiteljskom domu Exclusive.
20. Saslušana kao svjedok ŽI je iskazala da je kći RI i uslijed njenog oboljenja obitelj je donijela odluku da se smjesti u dom te je odabran obiteljski dom Exclusive, jer je to bio tada najbolji dom u županiji. Tada je i upoznala okrivljenike. Prije korone redovito je dolazila u posjete svojoj majci i u to vrijeme ona je bila pokretna, odnosno nije se nalazila u invalidskim kolicima. Nikada prilikom posjeta nije uočila da bi njena majka bila na bilo koji način vezana. Nastupanjem pandemije korona virusa došlo je do zabrane ulaska u obiteljski dom te je tada bila ograničena u saznanjima o stanju moje majke jer se ona nije mogla koristiti telefonom, a kada bi kontaktirala dom dobivala je samo osnovne informacije o njezinom zdravstvenom stanju. Prilikom telefonskih razgovora znali su joj reći da je majka u određene dane bila nemirnija i da je uslijed toga dosta teško s njom, ali s obzirom na njene dijagnoze to je bilo očekivano. Nije imala informacija o bilo kakvim problemima sve do objave fotografije na Facebook, te potom i u drugim medijima, a koja objava je njenoj i cijeloj obitelji nanijela znatnu štetu kako materijalnu, tako i nematerijalnu. Naime, uslijed te objave njeno psihičko stanje je bilo iznimno loše, sin joj je imao određenih zdravstvenih problema, a i ostala djeca su također sve to jako teško proživljavala. Osim toga, proživljavali medijski teror jer su novinari pokušavali stupiti u kontakt s njima pri čemu su bili dosta agresivni, ali ne s ciljem pomoći već s ciljem postizanja što veće gledanosti. U svemu ovome vidi cijeli niz propusta države i misli da bi država trebala namiriti svu štetu koju je pretrpjela uslijed ovog događaja. Ne može nikoga okriviti za ono što je vidjela na fotografiji koja je objavljena jer ne zna tko je to učinio. Nikada s majkom nije pričala o svemu što se događalo u obiteljskom domu Exclusive, a sve iz razloga jer majka, ukoliko se započne priča o nekim događajima kojih se ne može sjetiti, postaje frustrirana, što je također jedna od karakteristika bolesti. Majka joj nikada nije samoinicijativno pričala o događanjima u obiteljskom domu Exclusive. Svjedokinji je pročitan dio iskaza dan u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku 22. listopada 2021., koji počinje s riječima "ja sam primijetila da je moja majka tijekom boravka u domu smršavila", a završava riječima "ruke su joj bile slobodne" nakon čega je svjedokinja iskazala da je doista bilo tako kako je tada iskazala, odnosno uslijed gubitka na težini majke nije mogla samostalno sjediti, te je zbog toga bila vezana tkaninom za naslon oko tijela, ali nije se mogla sjetiti o kakvoj vrsti tkanine je bila riječ, a sve zbog toga da zbog nemoći ne bi klonula i pala iz kolica. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je prepoznala prostor gdje je sačinjena objavljena fotografija, a riječ je o sobi koju je koristila njena majka. Bilo je riječ o nezaštićenoj fotografiji vidjelo se da je ona gola, amputiranog nosa i da je vezana nekakvim kožnim remenima, i da se, iako je bila nemoćna, pokušavala izvući iz te situacije. Nakon objave sporne fotografije kontaktirala je 1. okrivljenicu koja joj je govorila nešto o tome da osoba koja je tada bila zaposlena u domu to radila i napravila namjerno i tendenciozno. Nisu posebice pričale o tome tko je obavio to vezivanje, a ne može se sjetiti imena djelatnice za koju je 1. okrivljenica navela da je sve to učinila. Na posebno pitanje branitelja 1. okrivljenice odgovorila je da ju nikada objaviteljica sporne objave nije kontaktirala već je njoj prijateljica poslala tu objavu. Po njenom mišljenju fotografija je sačinjena u večernjim satima, a to zaključuje na temelju činjenice da je na fotografiji njena majka u pidžama, odnosno gola je, ali nešto bijelo je oko nje.
21. Saslušana kao svjedok ĐI je iskazala da se 27. studenog 2020. kao njegovateljica zaposlila u obiteljskom domu Exclusive koji je bio u vlasništvu 1. okrivljenice i tu je radila šest dana. Sjeća se korisnice imena VI koja je bila u dosta lošem stanju, odnosno većim dijelom nije bila pri svijesti i bila je nepokretna, a samo je na momente svjesno komunicirala. Općenito misli da je postupanje prema toj korisnici bilo loše. Radila je u smjeni s još jednom njegovateljicom, a ponekad i s 1. okrivljenicom, a sjeća se imena drugih zaposlenika jer su oni jako brzo izmjenjivali, a i ona je tu kratko radila. Nadalje je iskazala da korisnica VI nije imala uvjete koje je trebala imati s obzirom na njeno stanje, ponekad je bila nemirna i s obzirom na svoja oboljenja zahtijevala je specifičnu njegu koja joj nije bila pružena u domu. Osobno je svjedočila tomu da bi 2. okrivljenik vezivao VI za krevet, te joj je pri tome i govorio na koji način ju treba vezati ukoliko je nemirna, a osim toga, svjedočila je i tomu da ju vezuje vlasnica doma, odnosno 1. okrivljenica. Rekli su joj, zapravo naredili su joj da ju veže uvijek kada je nemirna. Vezivali su joj ruke ili noge, a koliko se sjeća, misli da je jednom svjedočila i događaju kada su joj bile vezane i ruke i noge i misli da je to učinio 2. okrivljenik, jer je 1. okrivljenica njega uvijek zvala u pomoć. Ukoliko bi VI bila nemirna, a ona je bila u smjeni, zvala bi 1. okrivljenicu jer nije znala kako treba postupati tada jer joj nitko nije rekao koja su njena oboljenja, i tada bi 1. okrivljenica došla i tražila od nje da napusti sobu, a jednom ili dva puta je i pomogla prilikom vezivanja na način da je držala VI ruke ili noge. Upoznata je s terminom humana fiksacija, ali ne zna koji su uvjeti za primjenu humane fiksacije u Republici Hrvatskoj, ali po njenom iskustvu ovo vezivanje nije bilo u skladu s humanom fiksacijom. Vezivanje je bilo užetom koje je bilo vezano za krevet. Ona je sačinila fotografiju VI i potom ju je i objavila na društvenoj mreži Facebook na vlastitom profilu jer je htjela da netko to vidi i spriječi daljnje takvo postupanje. U to vrijeme dom je bio zatvoren za posjete, odnosno posjete su bile moguće samo jednom tjedno, iako misli da nije bilo objektivnih razloga za to, a dan prije posjeta dom se posebice uređivao kako bi u slučaju posjeta sve izgledalo uredno. Više puta je pokušavala kontaktirati policiju i hitnu vezano upravo za vezivanje korisnice VI, ali na njene pozive nitko nije došao. Ne sjeća se je li netko od drugih zaposlenika vezao VI. I sama je znala početi s vezivanjem VI kada je ona bila zaista jako nemirna, ali prethodno je zvala 1. okrivljenicu i tražila je od nje da dođe, a ona bi joj tada rekla da započne s postupkom vezivanja. Međutim, nikada samoinicijativno nije vezala VI već bi samo započinjala s postupkom vezivanja, a prethodno je kontaktirala 1. okrivljenicu i to je bilo po njenom naputku. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se ne može sjetiti koliko je puta u šest dana dok je radila u domu 1. okrivljenice, VI vezao 2. okrivljenik, ali u tih šest dana ona je bila vezana barem četiri ili pet puta. U pravilu, 1. okrivljenica nije mogla sama svezati VI, pa je zvala u pomoć 2. okrivljenika koji je radio u blizini i on je brzo dolazio. Vidjela je i 1. okrivljenicu i 2. okrivljenika kako vežu RI. Ne zna koje je bilo doba dana kad je sačinila fotografiju koju je objavila, to je učinila u smjeni dok je radila. Tog dana ona je bila jako nemirna, te je bila sva u izmetu i potrgane pelene te je ona to dojavila 1. okrivljenici i 2. okrivljenom i koliko se sjeća prvi je došao 2. okrivljenik, te je upravo i on vezao VI, a nakon što je bila vezana, a prethodno nije bila oprana, VI je uspjela nekako osloboditi jednu ruku bacila se s kreveta, te je visjela tako jer joj je jedna ruka i dalje bila vezana. Ne sjeća se tko je bio pokraj VI i tko ju je vezao taj dan, ali zasigurno je bio jedan od okrivljenika, jer se ona nije mogla sama vezati. Kad je zatekla VI na podu, ponovno je pozvala 1. okrivljenicu i ona je po dolasku zahtijevala od nje da napusti prostoriju. Po njenom iskustvu nije bilo razloga da se ona vezuje i govorila je okrivljenicima da se ne bi trebalo na taj način vezati korisnike. Nije svjedočila situacijama kada bi se vezali drugi korisnici jer nitko od njih nije bio u takvom stanju u kakvom je bila VI, a ona bi se vezala kad god je to bilo potrebno neovisno o kojem doba dana je bilo riječ. Zbog ove objave imala je problema s okrivljenicima jer su joj prijetili što je i prijavila. Na posebno pitanje zamjenice branitelja 1. okrivljenice odgovorila je da kada je navodila da je VI bila nemirna to je značilo da se nesvjesno znala bacati po krevetu i u tim trenutcima ona je bila opasna za sebe, odnosno mogla si je nanijeti određene ozljede. Kao njegovatelj takve situacije bi riješila na način da bi kontaktirala doktora te osobe i tražila bi adekvatnu terapiju tabletama kako do toga ne bi dolazilo. U takvim situacijama postupa se na način da jedna osoba smiruje osobu koja je u tom stanju, a druga kontaktira hitnu. Ona je kontaktirala okrivljenike jer joj je bilo naloženo da tako postupa u tim situacijama i da ništa samoinicijativno ne poduzima. Nije kontaktirala obitelj štićenice jer nije imala pristup njihovim podacima. Osobno je bila zadužena za skrb o RI kada je bila u smjeni, a ne sjeća se je li bila u smjeni kad je zatekla VI pokrivenu izmetom. U domu je bila 24 sata na dan te je uskakala i mimo svojih smjena u posao. Nakon što je fotografirala VI nije joj pružila pomoć, jer joj je 1. okrivljenica rekla da ju ostavi u stanju u kojem ju je i zatekla. Zamjenica branitelja 1. okrivljenice je prigovarala iskazu svjedokinje u cijelosti, a posebice u dijelu u kojem je svjedokinja navela da je 1. okrivljenica bila prisutna u šest dana dok je ona radila u domu, s obzirom da je 1. okrivljenica bila tada u izolaciji. Na posebno pitanje 1. okrivljenice odgovorila je da nije fotografirala okrivljenike dok su vezali VI jer joj je bilo rečeno da napusti prostoriju pa je sa strane i skrivajući je gledala što se dalje dešava u prostoriji. Prva dva dana gledala je iz hodnika, a potom je na neki način bila i uključena u cijeli proces jer joj je 1. okrivljenica govorila što da donese i dohvati, a postojala je i posebna prostorija u kojoj su se nalazile zavoji i sl., osim užeta koje je već bilo na krevetu što je 2. okrivljenik već pripremio. Užad je bila privezana na krevet i to četiri strane kreveta i cijelo vrijeme je tu bilo privezano.
22. Svjedok ĆI je iskazao da je otac 1. okrivljenice te je njoj i njenom suprugu, 2. okrivljeniku, pomagao kako u izgradi obiteljskog doma, tako i u radu kada je počeo funkcionirati. Donosio bi im namirnice, a obavljao i druge poslove po potrebi i u dom je dolazio nekad svaki dan, nekad svaka dva, tri ili četiri dana, sve ovisno o tome kakve su bile potrebe. Poznavao je korisnicu imena RI i nekada je s njom znao popričati, ali ona mu nikada nije spominjala niti je on vidio da bi ona na bilo koji način bila vezana. U dom je dolazio samo po danu. Vidio je krevet kojim se koristila VI, ali na njemu, kao ni na bilo kojem drugom krevetu u domu, nije bilo nikakvih sredstava za vezivanje. VI je bila osoba koja se ponekad gubila, te se nekad s njom moglo normalno pričati, a nekada ne. Družio se s korisnicima imena Ć i Š i znao sam odlaziti kod njih u sobe, ali ni jedan od njih mu nikada nije rekao da bi bilo nekoga od njih ili nekog drugog korisnika vezali u domu. Jedne zgode nazvao ga je Ć, a ne sjeća se njegova prezimena i tražio ga je da dođe jer mu nešto treba ispričati te mu je ispričao da je čuo da su dvije zaposlenice prezimena BI i LI govorile da će zatvoriti dom i uništiti ga. Iste večeri to je i ispričao 1. okrivljenici, a ubrzo nakon toga uslijedila je objava na Facebook. Ne zna tko je napravio spornu objavu na Facebooku.
23. Saslušan kao svjedok AI je iskazao da poznaje okrivljenike i zna da su imali obiteljski dom. Osobu imena RI ne poznaje i ništa mu o njoj nije poznato. Vidio je objavu na društvenim mrežama vezano za obiteljski dom okrivljenika, ali s njima o tomu nikada nije pričao jer za to nije imao priliku niti potrebu. Korisnik njegovog doma je bio SI koji je sada pokojni, a prije nego što je došao na smještaj kod njega bio je smješten u domu okrivljenika. Kada je došao kod njega više puta mu je pričao da su okrivljenici dobri ljudi i da su se prema njemu dobro ponašali i ophodili, ali da im se rade loše stvari te mu je govorio da su njegovateljice imena LI i BI govorile da rade na tome da zatvore njihov dom, a što po njemu nije bilo u redu, jer su oni dobri ljudi. Govorio mu je i o uvjetima koji su bili u domu okrivljenika te je navodio da su uvjeti bili odlični i da su se prema njemu korektno ophodili. Nikada mu nije govorio da bi bilo vezanja korisnika u domu.
24. Svjedokinja ČI je iskazala da je bila zaposlena kao njegovatelj u staračkom domu, a ne zna je li vlasnik doma bila 1. okrivljenica ili 2. okrivljenik. Sjeća se korisnice doma RI i bilo je riječ o osobi koja je bila teško bolesna zbog čega nije bila svjesna događanja oko sebe i ono što mogu iskazati je da se okrivljenici nisu lijepo ponašali prema njoj jer je svjedočila jednom događaju kada je ona bila vezana špagom za krevet kako se ne bi ustajala. To su učinili upravo 1. i 2. okrivljenici jer su oni jedini te večeri radili noćnu smjenu. Jedna druga zaposlenica je to fotografirala i poslala je fotografije u grupu koju su imali svi zaposlenici. Nadalje je iskazala da je od svega ovoga prošlo gotovo pet godina i da ne želi iskazati nešto što nije istinito, a kada je upitana je li osobno vidjela korisnicu VI kako je vezana ili je vidjela samo fotografije koje su dostavljene u tu grupu koju je navodila, iskazala je da koliko se sjeća vidjela je samo te fotografije. Ipak naglasila je da ovo nije bio jedini korisnik koji je bio vezan te da je bilo i drugih korisnika doma koje su okrivljenici vezali. Po zanimanju je frizerka i nema završen niti tečaj niti školu za njegovatelja tako da nema nikakvih znanja niti joj je bilo što poznato o tzv. humanom vezivanju. Na poseban upit zastupnika optužbe odgovorila je da je 2. okrivljenik bio prisutan u domu, te je nabavljao hranu i obavljao druge potrebne poslove. Korisnicu doma RI nije vidjela da bi bila vezana tijekom dana niti je na njenom krevetu vidjela konopce niti druga sredstva za vezivanje. Znala je raditi noćnu smjenu, a s VI u vrijeme njenih noćnih smjena nije bilo nekih posebnih problema. Okrivljenici su vezali VI jer su oni radili taj dan noćnu smjenu. Branitelj 1. okrivljenice je prigovarao iskazu svjedoka kao neistinitom i neuvjerljivom jer svjedokinja navodi da su u noći kada je navodno oštećena bila vezana radili okrivljenici, a nastavno navodi da je u Viber grupu koju su imali svi zaposlenici fotografiju vezane oštećena dostavila neka treća osoba, za koju ne zna tko je, ali se može zaključiti da to nije 1. okrivljena.
25. Saslušana kao svjedok NI je iskazala da je bila zaposlena u ustanovi za pružanje zdravstvene njege u kući, a radila je s kolegom KI od rujna 2020. do srpnja 2023. U sklopu tog posla pružali su usluge i korisnicima doma u Mošćenici, a koliki joj je poznato okrivljenici su bili vlasnici tog doma. Usluge su se sastojale od previjanja, davanja infuzije i vađenja krvi, ovisno o tome kakve su bile potrebe kojeg korisnika. Sjeća se oštećene koja je bila korisnica tog doma jer su joj pružali uslugu previjanja rane na boku i previjanja rane koju je imala na nosu, a na obavljanje tih poslova bili su upućeni od strane njene liječnice doktorice TI. Oštećenu su previjali u sobi, a na krevetu jednom prilikom po njenom dolasku zatekli su oštećenu vezanu, na način da je imala vezane noge nekakvim tankim užetom, ne sjeća se o kakvoj vrsti užeta je točno bilo riječ, ali zasigurno nije bilo riječ o propisanim stezuljama koje se koriste prilikom humanog vezivanja. Koliko se sjeća to je bio jedini slučaj kada su tu korisnicu zatekli vezanu. Ne sjeća se jesu li oštećenoj bile vezane i ruke. Kad je vidjela da je oštećena vezana pozvala je 1. okrivljenicu i pitala ju je zašto je to tako, a ona joj je govorila da su morali tako postupiti jer oštećena ustaje iz kreveta.
1. okrivljenica joj je tada rekla da je vezanje oštećene obavio 2. okrivljeni JI koji je njen suprug. Kolega i ona su sve to usmeno prijavili doktorici TI, a osim toga obavješteni su bili i njeni tadašnji poslodavci. Po zanimanju je medicinski djelatnik i upoznata je s procedurom humanog vezivanja te je iskazala da je ono moguće u slučaju opasnosti od pada određene osobe ili agresije bilo prema drugim osobama ili samima sebi, ali takvo vezivanje mora biti propisano od strane psihijatra ili liječnika obiteljske medicine, te obitelj mora dati suglasnost za humano vezivanje. Pitala je 1. okrivljenicu tko je odobrio ovakvo vezivanje oštećene, a ona joj je odgovorila da su oni tako morali postupiti iz kojeg odgovora je proizlazilo da nisu za to imali bilo kakvo odobrenje. Nadalje je iskazala da vezivanje oštećene koje je vidjela nije bilo u skladu s propisanim humanim vezivanjem, kako u odnosu na korišteno sredstvo, jer se nisu koristile stezulje, već uže, tako i po načinu na koje je ono bilo obavljeno. Naime, prilikom korištenja stezulja mora se ostaviti određeni prostor, tj. one ne smiju biti jako stegnute, a kod ovog vezivanja oštećene kojem je svjedočila uže koji su joj bile vezne noge je bilo jako stegnuto, te je vidjela da se pojavilo crvenilo ispod tog užeta upravo zbog načina kako je ono bilo vezano. Ubrzo nakon ovog događaja kojeg je opisala došlo je do objave fotografije u medijima i njen tadašnji poslodavac je prestao pružati usluge korisnicima tog doma. Na poseban upit zastupnika optužbe odgovorila je da kad joj je 1. okrivljenica rekla da su oni tako morali tako postupiti prema oštećenoj vezano za vezivanje, iz te njene rečenice shvatila da ona pri tome misli na sebe i svog supruga 2. okrivljenika. Na daljnji upit je navela da prilikom njenih dolazaka kod oštećene ona nikada nije pokazivala nikakve znakove agresije, ni prema njoj ni prema kolegi. Na poseban upit 1. okrivljenice odgovorila je da je njenog radno vrijeme bilo od 7.00 do 15.00 sati, a koliko se sjeća u pravilu su u dom dolazili između 10.00 i 13.00 sati. Branitelj 1. okrivljenice je prigovarao iskazu svjedokinje u cijelosti kao netočnom i suprotnom iskazu svjedokinja TI i ŽI. Također naveo je da nije točno da su okrivljenici vlasnici doma, već je to trgovačko društvo Sandy-Diana j.d.o.o. te da bi svjedok trebao iskazivati samo o onome što je osobno vidio, a ovdje svjedok svoj iskaz daje o onome što je zaključio.
26. Svjedokinja GIB je iskazala da je bila zaposlena kao njegovateljica u domu u Mošćenici, a poslodavci su joj bili okrivljenici. Bila je zaposlena u tom domu kratko, oko tri mjeseca i to je bilo u ljeto 2020. Oštećena je bila smještena u tom dom, možda tjedan dana, prije nego što je otišla raditi kod drugog poslodavca, a bolovala je od demencije i ponašala se u skladu sa svojom dijagnozom. Bila je pokretna, te je primjerice kao bivša primalja, kada bi se presvlačio neki drugi korisnik htjela u tome učestvovati, ali pri tome nikada nije bila agresivna. Ništa joj nije bilo poznato o njenom eventualnom vezivanju i sve što zna o tomu je ono što je bilo u medijima. Na poseban upit branitelja 1. okrivljenice odgovorila je da u vrijeme kad je bila zaposlena u tom domu tu nije radila ĐI.
27. Svjedokinja UI je iskazala da je u inkriminiranom razdoblju kuhala obroke za korisnike doma koje je vlasništvo njene snahe 1. okrivljene GI te oštećenu VI poznaje kao štićenicu rog dama i koliko se sjeća s njom nije bilo problema jer je bila samostalna. Sjeća se da je došla raditi jedna žena iz Varaždina i zna da se ona dogovorila s njegovateljicom ČI da će one zatvoriti dom jer je jednom prilikom bila u kuhinji i čula da one o tome pričaju. Zna i da su njegovateljice radile za druge domove i da su sudjelovale u preseljenju nekih korisnika, a jednom prilikom joj je korisnik SI rekao da je slušao razgovor između djelatnica doma ČI i U koje su se dogovarale da će zatvoriti dom. Vidjela je i da je žena iz Varaždina koja je kod njih radila oko dva mjeseca jednom dok je 1. okrivljenica bila u izolaciji vezala jednu osobu čijeg imena se ne sjeća i onda ju fotografirala, a na upit zašto to radi odgovorila joj je da što ju briga.
28. Čitanjem zapisnika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 26. studenog 2020., 6. travnja 2021. i 3. prosinca 2020., utvrđeno je da je proveden inspekciji nadzor nad pružanjem socijalnih usluga smještaja u objektu na adresi [adresa] koji posluje u sklopu pravne osobe Sandy-Diana j.d.o.o.
29. Uvidom u zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko moslavačke, Policijske postaje Petrinja, broj: 511-10-12-03-27-45/20 utvrđeno je na mobitelu 1. okrivljenice obavljen očevid te je utvrđeno da se u mobitelu nalazi fotografirana profil stranica na aplikaciji Facebook ĐI, a u aplikaciji objava nalazi se album u kojem se nalaze tri fotografije nage osobe s tekstom podataka osobe ĐI.
30. Pregledom fotografija utvrđeno je da ja na njima vidljiva osoba starije životne dobi s vidljivom ozljedom nosa koja se nalazi na podu pokraj kreveta i naga je u donjem dijelu tijela te koja je vezana na način da se sredstvo za vezanje nalazi oko tijela osobe te se proteže do kreveta te je uslijed toga osobi s fotografije onemogućeno kretanje.
31. Prilikom pregleda bilježnice A4 formata naziva "Popis korisnika" utvrđeno je da su u njoj navedeni korisnici doma te je navedena i RI uz navođenja podatka o kćeri ŽI.
32. Uvidom u izvatke iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenici nisu kazneno osuđivani.
33. Nakon tako provedenog postupka, analizom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, neprijeporno je utvrđeno da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret, odnosno da su 1. okrivljena GI, kao vlasnica obiteljskog doma za starije "Exclusive", zajedno sa suprugom 2. okrivljenim JI koji joj je pomagao u obavljanju poslova u domu, protivno odredbama članka 61., 62., i 64. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama te odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama u prostorijama doma, u cilju da korisnici doma RI, osobi s dijagnozom demencije, onemoguće kretanje tijekom noći, samoinicijativno, bez obavještavanja i bez dobivenog odobrenja ovlaštenog liječnika te bez obavještavanja zakonskog zastupnika korisnice, imenovanu prilikom odlaska na spavanje vezali konopom za krevet te joj tako tijekom noći onemogućili kretanje i držali zavezanu za krevet sve do jutarnjih sati, dakle, drugome na opisani način oduzeli slobodu kretanja, čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – opisano i kažnjivo po članku 136. stavku 1. KZ/11.
34. Nije sporno da je da je 1. okrivljena GI u kritične vrijeme bila vlasnika obiteljskog doma za starije "Exclusive", a nije sporno i da je 2. okrivljeni JI pomagao u obavljanju poslova u domu, a također nije sporno ni da je korsinica RI najmanje jednom prilikom bila vezana protivno odredbama članka Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama te odredbama Pravilnika o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama u prostorijama doma te da joj je na taj način bilo onemogućeno kretanje, a time i oduzeta sloboda kretanja. Ove nesporne činjenice proizlaze iz obrana okrivljenika koji su o tome suglasno iskazivali te iz dokumentacije koja prileži spisu i iskaza saslušanih svjedoka te fotografija u koje je sud izvršio uvid.
35. Sporno je jesu li upravo okrivljenici izvršili vezanje oštećene RI.
36. Spornu činjenicu da su upravo okrivljenici izvršili vezivnje oštećenice proizlazi iz iskaza svjedoka PI, II, LI, KI, FI, BI i NI. Naime, svi ovi svjedoci su iskazivali o tome da je oštećenica za vrijeme dok je bila u domu bila vezana te su navodili da njeno vezivanje nije bila u skladu s pravilima o humanoj fiksaciji. Tako je svjedokinja OI tijekom iskazivanja u policijskoj postaji navela da je 1. okrivljenica tijekom svojih smjena za krevet vezala korisnicu RI koje je bila dementna i slabije se orijentirala u prostoru pa nije mogla ostajati sama te je navela da se to događalo kada bi vlasnica zbog manjka radne snage morala raditi, a tu korisnicu je vezala nekim konopcem koji je u prostorije doma donio njen suprug 2. okrivljeni JI koji je također navedenoj korisnici vezao ruke ili ju je vezao oko pojasa ovisno o tome da li se nalazila u krevetu ili kolicima. I svjedokinja II je također tijekom iskazivanja u Policijskoj postaji iskazala da joj je jedna kolegica rekla da oštećenicu po noći vežu za krevet kako se ne bi ustajala. Svjedokinja LI je navela da je na krevetu kojima se koristila oštećenica vidjela sredstava za vezanje, a i sama oštećenica joj je u vrijeme lucidnosti navodila da nju nitko neće vezati te je iskazala da su okrivljenici bili ti koji su njoj govorili da oštećenicu veže ukoliko bude nemirna. Svjedok KI je u svom iskazu danom u policijskoj postaji također naveo da je jedne zgode po dolasku u dom zatekao oštećenicu vezanih noga, a to je potvrdila i svjedokinja NI. Svjedokinja ĐI je detaljno opisivala događaje u kojima su okrivljenici vezivali oštećenicu kada bi ona uslijed svog oboljenja postajala nemirna te je opisivala na koji način je provođeno takvo vezivanje i navela je da ono nije bilo u skladu s humanim vezivanjem, što je potvrdila i svjedokinja TI koje je iskazala da ona kao liječnica nikada nije odobrila humano vezivanje oštećenice, a istaknula je i da je iz fotografija koje su objavljene u medijima vidljivo da način kako je oštećena bila vezana nije u skladu s pravilima o humanom vezivanju. Svjedokinja ŽI, kći oštećenice, navodi da je o vezivanju svoje majke saznala iz medija i da do tada nije znala ništa o njenom eventualnom vezanju. Određeni svjedoci su doista tijekom iskazivanja pred sudom odstupali od svojih iskaza koji su dali u policijskoj postaji, ali uzimajući u obzir protek vremena između davanja iskaza sud nalazi da je to i očekivano, ali svi svjedoci su potvrdili da su doista i davali iskaze u policijskoj postaji te su potvrdili da je potpis na zapisnicima njihov pa je stoga sud prihvatio takve iskaze svjedoka kao istinite, uvjerljive i vjerodostojne, dok iz istih razloga nije prihvatio obrane okrivljenika već ih nalazi usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Zaključak suda o vjerodostojnosti i istinitosti ranije navedenih svjedoka u dijelu kojem su oni navodili da su upravo okrivljenici vezivali oštećenicu nije doveden u sumnju navodima okrivljenika i svjedoka ĆI i UI o navodnom postojanju dogovora između određenih djelatnika da rade na tome da zatvore dom jer takvi navodi nisu ničime dodatno potvrđeni, a za istaknuti je i da su svjedoci koji su govorili o znanju o takvom dogovoru u bliskom srodstvu s okrivljenicima.
37. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da su okrivljenici u vrijeme počinjenja inkriminiranog djela bili ubrojivi jer njihova ubrojivost nije osporavana tijekom postupka. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenici su djelo počinili s izravnom namjerom jer su provodili vezivanje oštećenice za koje su znali da nije u skladu s pravilima o humanom vezivanju i bez potrebnih suglasnosti i odobrenja te su znali da ju na taj način onemogućuju u kretanju iz čega proizlazi da su htjeli ostvarenje upravo tog kaznenog djela. Okrivljenici su morali biti svjesni protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njihovo postupanje i upućivala na zaključak da nisu znali da je to postupanje protupravno. S obzirom na navedeno, okrivljenici su krivi za počinjenje djela koje im se stavlja na teret optužnicom jer su bili ubrojivi, postupali su s namjerom i bili su svjesni protupravnosti svog ponašanja zbog čega su proglašeni krivima za inkriminirano kazneno djelo.
38. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je uvažio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenike. Tako je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da okrivljenici nisu kazneno osuđivani, dok posebno otežavajućih okolnosti nije bilo. Imajući to u vidu te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, okrivljenici su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci. Međutim, uvažavajući činjenicu da okrivljenici nisu kazneno osuđivani, zaključak je suda da okrivljenici i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, pa je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je stajališta da će se upravo takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela.
39. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točki 1. i 6. ZKP okrivljenici su dužni u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalni trošak suda u iznosu od po 200,00 eura svaki, a koji iznos je odmjeren imajući u vidu složenost i trajanje kaznenog postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika te putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 127,56 eura.
U Sisku 29. rujna 2025.
Sutkinja
Iva Štefan Kuzmić
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. ODO Sisak na broj: KO-DO-586/2021
2. 1. okrivljena GI
3. Branitelj 1. okrivljenice EI, odvjetnik iz [adresa]
4. 2. okrivljeni JI
