Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 Pn-30/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić Peroš, u pravnoj stvari tužitelja: 1. EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Gregov, odvjetnici iz Zadra, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici EB na ime naknade neimovinske štete isplati sveukupni iznos od 278.715,84 EUR-a i to s osnova pretrpljenih duševnih bolova iznos od 79.633,00 EUR, s osnova pretrpljenog straha iznos od 39.816,84 EUR, s osnova povrede časti i dostojanstva iznos od 79.633,00 EUR te s osnova neimovinske štete iz čl.1104. ZOO-a iznos od 79.633,00 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. ZOO počev od 11. ožujka 2013. kao dana podnošenja tužbe do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena prema sukladnoj odredbi čl. 29. st 2. ZOO u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da ĆB na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede časti i dostojanstva isplati iznos od 19.908,42 EUR, a tuženiku KB na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede časti i dostojanstva iznos od 13.272,28 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. ZOO počev od 11. ožujka 2013. kao dana podnošenja tužbe do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena prema sukladnoj odredbi čl. 29. st. 2.

ZOO u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 42.542,50 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom štete odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od dana 11. ožujka 2013. navode kako je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru pod brojem K-37/09 osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa iz čl. 188 st. 4. i čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona. Tužiteljica EB je u navedenom postupku bila oštećena te je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnični postupak. Tužiteljica pod 1. je s obzirom na intenzitet zlostavljanja kao i duljinu vremenskog perioda u kojem je trpjela zlostavljanja (7 godina) pretrpjela tešku štetu kako na fizičkom tako i na psihičkom planu koja je bila toliko jaka da je tužiteljicu dovela do suicida. U rečenom kaznenom postupku provedena su vještačenja po psihijatru i psihologu koji su utvrdili da je kod tužiteljice kao posljedica zlostavljanja došlo do stanja srednje teške depresije te joj je dijagnosticiran PTSP. Utvrđeno je da psihičko stanje tužiteljice zahtijeva intenzivan medikamentozni i psihoterapijski rad kroz duži period u kojem je potrebno da ista izgradi stavove, razriješi osjećaj krivnje i potrebu za kaznom te da jača samopouzdanje. lz vještačenja slijedi, a posebno iz vještačenja dr. ŽB da se liječenje tužiteljice ne može sa sigurnošću odrediti ali je sigurno da će psihoterapijski proces kod tužiteljice duže trajati. Kod tužiteljice posljedice postoje posebno na planu emocionalnog odnosa sa bliskim muškim osobama budući je kroz psihologijsko testiranje utvrđeno da je nepovjerljiva prema Ijudima, niskog samopouzdanja i samopoštovanja, a njeno funkcioniranje neće biti onakvo kakvo bi bilo da traumu nije doživjela. Tužiteljica je nakon postavljanja dijagnoze liječena značajnom i većom dozom antidepresiva, a nakon pokušaja suicida u srpnju 2009. čak u kombinaciji dva antidepresiva i anksiolitika, koja kombinacija i kod odraslih je izuzetna što upućuje na ozbiljnu i tešku traumu, odnosno govori o težini stanja tužiteljice jer je za većinu Ijudi dovoljan jedan depresiv u terapiji. Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom sukladno čl. 19. ZOO-a. Pod pravima osobnosti u smislu zakona podrazumijeva pravo na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Sukladno 1102. ZOO-a tužiteljicu pripada pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete budući se radi o kaznenom djelu protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Seksualno zlostavljanje tužiteljice trajalo je sedam godina, ostavilo je teške posljedice na njeno mentalno zdravlje, a posljedica kojih je i pokušaj suicida te je neizvjesno da posljedice traju i danas i trajat će i ubuduće. Tužiteljicom dominira depresivnost, gubitak motiva i interesa za svakodnevno funkcioniranje, sniženo je osnovno raspoloženje i voljno nagonski dinamizam, a kod tužiteljice je i dalje u znatnoj mjeri prisutna autodestruktivnost. Šteta koju je tužiteljica pretrpjela i koju trpi odnosno koju će trpjeti je nemjerljive i nenadoknadiva, a nažalost i neotklonjiva. Tužiteljica EB s osnova povrede prava osobnosti za duševno zdravlje zbog pretrpljenih duševnih bolova prilikom podnošenja tužbe potražuje iznos od 400.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 200.000,00 kuna, povredu časti i dostojanstva iznos od 400.000,00 kuna. Navodi i da je izvjesno da će budućnosti trpjeti neimovinsku štetu kroz za sada neutvrđeni vremenski period, ali zasigurno više godina pa tužiteljica potražuje novčanu naknadu buduće neimovinske štete u iznosu od 400.000,00 kuna, sve sukladno čl. 1104. ZOO. Tužitelji ĆB i OB su roditelji EB, a tuženik je svojim djelom povrijedio njihovu čast i dostojanstvo, stoga svaki od njih potražuje iznos od 100.000,00 kuna.

1.1.Tužitelji su podneskom od dana 28. ožujka 2024. uredili tužbeni zahtjev zbog promjene valute i kriterija Vrhovnog suda na način da potražuju: EB OB ime naknade neimovinske štete sveukupni iznos od 278.715,84 EUR i to s osnova pretrpljenih duševnih bolova iznos od 79.633,00 EUR, s osnova pretrpljenog straha iznos od 39.816,84 EUR, s osnova povrede časti i dostojanstva iznos od 79.633,00 EUR te s osnova neimovinske štete iz čl.1104. ZOO-a iznos od 79.633,00 EUR; ĆB na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede časti i dostojanstva iznos od 19.908,42 EUR i OB na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede časti i dostojanstva iznos od 13.272,28 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Tuženik se protivio preinaci tužbe pod 1.1. ovog obrazloženja i istaknuo prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su istaknuti u podnesku od 28. ožujka 2024., a pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 988/2022 i Rev x-985/2017.

2. U svom odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2013. tuženik je naveo kako se protivi tužbu i tužbenom zahtjevu navodeći kako je osuđen na temelju lažnog iskaza tužiteljice pod 1. Ističe kako njoj niti njezinoj obitelji nije nanio nikakvu štetu. Također u dopuni odgovora na tužbu podnijetom putem svoje punomoćnice tuženik je naveo kako je istina da je tuženik pravomoćno osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, a na štetu tužiteljice pod 1. Međutim, tuženik i dalje tvrdi da uopće nije seksualno zlostavljao tužiteljicu pod 1. Kazneno djelo, kako će se moći vidjeti uvidom u spis kaznenog postupka utvrđeno je isključivo na temelju iskaza tužiteljice pod 1. te na temelju iskaza osoba kojima je tužiteljica pod 1. povjerila kako ju je tuženik navodno zlostavljao. Uz to, ni jednom od ključnih ispitivanja svjedoka tuženik kao okrivljenik u postupku uopće nije nazočio, nije mu je omogućeno da ispituje svjedoke, pa čak niti svjedokinju koja je svjedočila o tome što joj je pričala tužiteljica pod 1., niti mu je realno bila dana mogućnost neposrednog izjašnjavanja u postupku. Zbog navedenih razloga, te izostanka određenog tipa vještačenja, tuženik je podnio zahtjev Europskom sudu za Ijudska prava u Strasbourgu, tražeći da se utvrdi da je u postupku došlo do povrede čl. 6. Europske konvencije za zaštitu Ijudskih prava, na štetu njega kao okrivljenika. Ukoliko Europski sud za ljudska prava zahtjev uzme u razmatranje i utvrdi povredu, steći će se mogućnost za podnošenje zahtjeva za ponavljanje kaznenog postupka, odnosno ukidanje već donesene pravomoćne presude. Time bi ujedno otpao osnov i za predmetnu naknadu štete. Bez obzira na tuženikovo poricanje osnova, ovdje se ističe i protivljenje visini tužbenog zahtjeva. Visina tužbenog zahtjeva nije oslonjena na kriterije VSRH, a niti odgovara stvarnoj životnoj situaciji kako tužitelja tako i tuženika. Težinu posljedica, radi eventualne odmjere visine naknade, sud treba utvrditi dokazima koji će se provesti u ovom postupku, jer se u protivnom narušava načelo neposrednosti dokaza. Posebno treba imati na umu da sud u ovom parničenom postupku ne raspravlja o još jednoj kazni za tuženika, već o naknadi štete.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zahtjev za obnovu kaznenog postupka od 16. ožujka 2015. podnesen od strane GB pod brojem K-37/09 (l.s. 16-17), odluku od dana 4. prosinca 2014. u predmetu GB protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava (l.s. 18-41, 43-62), rješenje Kv-77/15-10 Županijskog suda u Zadru kojim se dopušta obnova kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru broj K-37/09 preinačenom u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-368/10 od 12. svibnja 2011.(l.s. 71-73), žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od dana 22. svibnja 2022. broj Kv-77/15 (l.s. 74-75), rješenje Kž-396/15 Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je odbijena kao neosnovana žalba državnog odvjetnika kao neosnovana (l.s. 76), nalog K-31/15 (l.s. 77), Presudu Županijskog suda u Zadru broj K-31/15 od 7. kolovoza 2017. (l.s. 83), Presudu broj Kž-513/2017 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 21. prosinca 2017. kojom je odbijena žalba opt. GB u predmetu broj K-31/15 kao neosnovana (l.s. 84), liječnički nalaz na ime GB (l.s. 103), saslušane su stranke postupka (l.s. 107-110), medicinski dokumentaciju tužiteljice pod 1. (l.s. 119, 120, 130, 140-143), zdravstveni karton tužiteljice pod 1. (l.s. 144-170), preslik dijela spisa Ustavnog suda broj U-III-543/2018 (l.s. 186-296), psihologijsko vještačenje mr.spec. AB, prof. psiholog sa dopunom EB u predmetu Kio-51/09 (l.s. 191-212), psihijatrijsko vještačenje EB u spisu broj K-37/09 stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke dr.sc. Elizabete Dadić Hero (l.s.213-230), presudu i nalog IV K-37/09 Županijskog suda u Zadru (l.s. 300-326), rješenje IV K-37/09 (l.s. 327-328), presudu I Kž-638/10 (l.s. 329-334 ), presudu K-31/15 (l.s. 335-363), presudu I Kž-513/2017 (l.s. 364-368), nalaz i mišljenje vještaka (kombinirano medicinsko vještačenje tužiteljice pod 1.) dr. Vlatka Novak – psihijatra i mr.sc. Gine Lugović, spec. Kliničke psihologije od dana 18. travnja 2023.(l.s. 387-432) te je pročitan spis Županijskog suda u Zadru broj K-31/15 (stari broj K-37/09).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traže da im tuženik naknadi neimovinsku štetu nastalu zbog počinjenja produljenog kaznenog djela spolnog odnošaja sa djetetom (ovdje tužiteljicom pod 1.) iz članka 192. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 61. Kaznenog zakona, za koje djelo je tuženik pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina.

5. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pozivajući se na kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te navodeći da zatraženi iznos ne odgovara stvarnoj životnoj situaciji kako tužitelja tako i tuženika. Protivi se preinaci tužbe kako je navedeno pod 1.1. ovog obrazloženja te ističe prigovor zastare.

6. U odnosu na prigovor tuženika da su tužitelji preinačili tužbeni zahtjev ovaj sud isti nije našao osnovanim kao što nije osnovan prigovor zastare. Naime, tužitelji su uredili, a ne preinačili tužbeni zahtjev obzirom da su ranije zatražene iznose u kunama (prilikom podnošenja tužbe) pretvorili u eure te u odnosu na sva potraživanja (osim za KB) sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda iz 2020. povećali prvobitno zatraženi iznos za 50%.

7. Iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru broj K-31/15 (novi broj spisa, ranije K-37/09) od 7. kolovoza 2017. (l.s. 335), proizlazi da je ovdje tuženik proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela spolnog odnošaja sa djetetom (ovdje tužiteljicom pod 1.) iz članka 192. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 61. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora od 12 godina. Presuda je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. prosinca 2017.

7.1. U presudi je u bitnome navedeno da je okrivljenik GB kriv što je neutvrđenog dana u mjesecu svibnju 2003. u [adresa], u vrijeme kada je njegova malodobna nećakinja EB, rođ. **.**.1992. pohađala 4. razred osnovne škole, u poslijepodnevnim satima, dok su njezini roditelji bili u kući od njene bake, nakon što je odvukao u podrum svoje kuće, a potom zaključao vrata, te sebi i njoj skinuo odjeću, dok je malodobna oštećenica bila sva uplašena ne shvaćajući što se događa, te pokušavala pobjeći, u cilju da se spolno zadovolji, ovu snažno zagrlio, te je naslonio na zid od podruma, a zatim, makar se ona kao dijete pokušavala opirati, koristeći svoju fizičku snagu, svoj spolni organ djelomično ugurao u njezin, da bi je nakon kraćeg vremena okrenuo leđima prema sebi, te svoj spolni organ dijelom ugurao u analni otvor njene stražnjice, nakon čega se malodobna oštećenica EB ubrzo obukla i pobjegla. Nadalje, krajem srpnja 2006. godine u [adresa], u vrijeme kada je malodobna oštećena EB pohađala 7. razred osnovne škole, također u popodnevnim satima, u istom cilju kao prednje navedeno, nakon što je malodobnu oštećenicu sa ulaza podrum njegove kuće povukao niz stepenice i zaključao vrata, a potom joj pokazivao slike golih žena i tražio od nje da skine svoju odjeću, kako bi sličila tim osobama iz porno časopisa, a zatim, kada je ona odbila skinuti se, u cilju da se spolno zadovolji, nasilno je skinuo, kao i donji dio svoje odjeće poslije čega je istu golu slikao svojim mobitelom i od nje tražio da mu liže spolni organ, pa kad je ona to odbila, jezikom lizao njezino spolovilo, te ju odveo u mračni kut podruma, gdje je istu zagrlio i nešto joj govorio, a potom, makar se ona otimala i govorila mu da je pusti, leđima je naslonio na zid, gdje ju je mazio rukama po grudima i vanjskom dijelu spolnog organa, stavljajući joj prst u njeno spolovilo, a zatim, makar se ona „pokušala spasiti“ skupljajući noge, svoj spolni organ djelomično ugurao u njezin, kada je ona zbog svog spolnog neiskustva osjetila jaku bol, te počela plakati, da bi ju zatim nakon 10 ak minuta takvog odnosa, nakon što je ejakulirao po bedrima njenih nogu, pustio. Nadalje, što je točno neutvrđenog dana u svibnju 2009. u [adresa], također u popodnevnim satima, u vrijeme kada je malodobna oštećena pohađala 2. razred srednje medicinske škole, u istom cilju kao prethodno navedeno, nakon što je malodobnu oštećenicu nasilno povukao niz stepenice svog podruma, te isti zaključao, tražeći od nje da mu rukom dira spolni organ, pa kada je ona to odbila, uhvatio je rukama za ramena, te je odgurnuo prema zidu, pri čemu je ova pružala otpor gurajući ga rukama i udarajući u prsa, na što se on nije obazirao, već joj je, u cilju da zadovolji svoj spolni nagon, najprije stavljao prst u vaginu, a zatim rukama razmaknuo njezine noge, koje je ona pokušala skupljati, te svoj spolni organ djelomično ugurao u njezin, kada je ona ponovno osjetila laganu bol, da bi je zatim nakon kraćeg vremena pustio. Nadalje, što je u vremenskom razdoblju od 2003. do 2008. godine u više navrata u [adresa], na mjesnoj plaži u vrijeme ljetnih mjeseci malodobnu EB odvlačio u more gdje bi u njenoj blizini ronio, te joj u tim prilikama, u cilju da se spolno zadovolji, skidao kupaće gačice, dirao je rukama po spolnom organu i grudima, stavljajući joj prst u spolni organ, te analni otvor njene stražnjice. Nadalje i što je u vremenskom razdoblju od 2003. do 2008. godine u više navrata u svojoj obiteljskoj kući u [adresa], koristeći odsutnost odraslih osoba, podizao malodobnu EB u naručje, pri čemu je svojim rukama dirao po intimnim dijelovima njezinog tijela.

8. Iz kombiniranog medicinskog vještačenja odnosno nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Vlatka Novak – psihijatra i mr.sc. Gine Lugović, spec. kliničke psihologije od dana 18. travnja 2023. proizlaze zaključci da tužiteljica EB pokazuje simptome tjeskobno depresivnog sindroma i posttraumatskog stresnog poremećaja direktno uzročno posljedično vezanog uz seksualnu traumu kojoj je bila višekratno izložena u razdoblju od 2003. do 2009. Prije inkriminiranih događaja nema podataka o bilo kakvoj psihopatologiji kod ispitanice. Zbog proživljenog traumatskog iskustva je došlo do promjena u životu i ponašanju ispitanice u smislu socijalnog povlačenja i prenaglašene religioznosti. Ove promjene su se postupno događale tijekom višegodišnjeg trpljenja duševnih boli zbog seksualnog zlostavljanja, a nastavile su se i nakon toga i traju do danas u rezidualnoj formi. Stres, strah i duševne boli je tužiteljica proživljavala u kontinuitetu kroz cijelo vrijeme otkad je počelo seksualno zlostavljanje i traje do danas. Stres i duševne boli jakog intenziteta su bili prisutni u situacijama aktualnih stresnih događaja svaki put kad je morala ići kod bake ili kad bi se događalo seksualno zlostavljanje i trajali su onoliko dugo koliko je trajao sam događaj i boravak kod bake. U tim je periodima bila ustrašena, uznemirena, jako potištena, plakala je, osjećala se nemoćno, osramoćeno prljavo i krivo. Duševne boli jakog intenziteta je proživljavala i nakon što je prijavila štetni događaj, u periodu kad je došlo do narušavanja obiteljskih odnosa, njenog izlaganja javnosti, kad je morala davati izjave na policiji i sudu, opisivati događaje. Duševne boli jakog intenziteta je trpjela u dva navrata kad je pokušala suicid u srpnju 2009. i veljači 2016. Nakon takvih jakih emocionalnih doživljaja su se javljale duševne boli srednjeg intenziteta, koje su bile različite duljine trajanja i ne može se matematički to točno precizirati s obzirom da je tijekom godina bilo više takvih ponavljajućih istih ili sličnih traumatskih događaja. U sklopu toga je bila povučena, plačljiva preosjetljiva, depresivna, a 2009. godine je imala i nesvjestice kao posljedicu psihičke traume. Sve ostalo vrijeme je u kontinuitetu proživljavala duševne boli blažeg intenziteta, te se kao posljedica štetnih događaja razvio depresivni sindrom i posttraumatski stresni poremećaj koji su i danas kod tužiteljice prisutni u rezidualnoj formi. Ove smetnje imaju trajni karakter i očituju se u tužiteljičinoj socijalnoj izoliranosti, kompenzatornoj posvećenosti vjeri, emocionalnoj inhibiranosti, otporu prema emocionalnim vezama, otporu prema planiranju obitelji, braka i svemu što je seksualno. Dakle te su se smetnje nakon inkriminiranih događaja reflektirale na opće psihofizičko stanje (uz postojanje smetnji) EB jer su značajno utjecali na njen život bez obzira što tvrdi da je „sada dobro”. Utjecaj se odnosi na nju osobno, na njenu ličnost, na njene odnose sa roditeljima i obitelji (sestrama, bratom), na odnose sa porodicom (ostalim članovima obitelji), kao i na socijalnu mrežu (prijateljstva). Ona je na svjesnom planu donekle kompenzirala proživljeni stres služeći se obrambenim mehanizmima potiskivanja koristeći zdrave dijelove svojeg psihičkog aparata i svoju inteligenciju kako bi funkcionirala u radnoj sredini i na taj način umanjila svoje duševne boli, ali mora ulagati dodatne napore kako bi funkcionirala. U tom segmentu je narušena kvaliteta njenog života i povrijeđeni su čast i dostojanstvo.

8.1. S psihijatrijske strane povreda njezinog duševnog integriteta i povreda prava na osobnost je na razini lake do srednje teške povrede (20%-40% prema VB: «Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete«), što se kod tužiteljice preciznije u postocima ocjenjuju sa 35%.

8.2. U odnosu na tužiteljicu ĆB navode da je nakon saznanja o inkriminiranom događaju razvila akutnu stresnu reakciju koja je bila posljedica spoznaje da je njezina kći EB bila žrtva višekratnog dugogodišnjeg seksualnog zlostavljanja ali i osjećaja krivice što osobno kao majka nije primijetila da se nešto s kćeri događalo i što nije uspjela poduzeti mjere da to spriječi, kao i osjećaja srama i stida zbog skandala i stigme kojem je cijela obitelj bila izložena. U sklopu toga su bili povrijeđeni njezina čast i dostojanstvo. Zbog toga se osjećala uznemireno, tjeskobno, nije mogla spavati, te je od liječnice obiteljske medicine dobila sredstvo za smirenje Xanax koje je kratko uzimala. Tužitelj OB nije pristupio vještačenju, telefonskim putem je obavijestio vještake da je od toga odustao.

8.3. U odnosu na podnesak tuženika od 6. veljače 2024. u kojem navodi da je tužiteljica pod 1. saslušavana više puta bez nazočnosti stručne osobe te postavlja vještaku Novak pitanje u kojoj mjeri je način vođenja kaznenog postupka i curenje informacija iz istrage u javnost proizvelo traumatizaciju tužiteljice pod 1., dr. Vlatka Novak je u bitnome navela da je to sigurno utjecalo na nju, potenciralo njezine psihičke smetnje, osjećaj stida, bezvrijednosti, depresije, stigmatizacije i da izloženost komentarima javnosti osobe koja ima samo 16 godina dovodi neizostavno do dodatnih psihičkih posljedica ali da se to ne može aritmetički podijeliti u dvije posebne traume. Traume da su direktno uzročno posljedično povezane međusobno se preklapaju sa svojim simptomima i temeljno predstavljaju jednu zbirnu traumu, ne mogu se gledati i procjenjivati odvojeno jer da nije bilo prve traume, ne bi bilo ni druge, odnosno da se nije dogodilo djelo zbog kojeg je tuženik pravomoćno osuđen i koje je dovelo do psihičke traumatizacije tužiteljice ne bi se dogodila ni ova dodatna traumatizacija u smislu izloženosti komentarima javnosti. Vještakinja mr.sc. Gina Lugović, spec. kliničke psihologije su usuglasila sa prednjim utvrđenjima vještakinje Novak.

8.4. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka sudskih vještaka dr. Vlatka Novak – psihijatra i mr.sc. Gine Lugović, spec. kliničke psihologije od dana 18. travnja 2023. sa dopunom ocjenjujući ih stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenim nalazima i mišljenjima vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njihovu pravilnost. Niti tužitelji niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka (osim tuženik u vidu prednje pod 8.3. postavljenog pitanja) te je punomoćnica tuženika predložila da se vještaci usmeno ne saslušavaju dok na poziv suda da uplati predujam radi izvođenja dokaza saslušanjem vještaka, predujam nije uplatio navodeći da nije u financijskoj mogućnosti snositi taj trošak. Stranke su na glavnoj raspravi od 6. lipnja 2025. predložile zaključenje glavne rasprave.

9. Tužiteljica pod 1. EB je u svome iskazu navela da je sve što se dogodilo dovelo do toga da je imala određenih problema u školi, u društvu, cjelokupno to stanje uključujući i stanje u obitelji da je bilo loše, nekoliko puta je pokušala samoubojstvo, imala je zdravstvenih problema radi kojih se liječila, a i dan danas kada je potrebno ponekad ode na razgovor sa psihijatrom. Ovo što se njoj dogodilo trajalo je dosta dugo, od njezinog djetinjstva pa do srednje škole. Kroz taj period koristila je medicinsku terapiju jedno kratko vrijeme. Njezina rodbina šira i uža je u to vrijeme bila raspadnuta, njezini brat i sestra su također teško funkcionirali u obitelji. U to vrijeme je njezino samopouzdanje bilo jako loše, uključujući i u školi, to se vidjelo i to su svi primijetili. U odnosu na svoj emocionalni odnos prema muškarcima nakon što je postala punoljetna, uključujući i dan danas navodi da trenutno nema dečka, po tom pitanju polako da normalno funkcionira. Ne može reći kada je točno pokušala samoubojstvo, bila je u bolnici i tada je razgovarala sa psihijatricom Belindom Vuksan, nakon toga je išla na terapije kod nje, ona joj je i propisala terapiju, tri lijeka koja je pila neko vrijeme. Nakon toga se liječila kod nove psihijatrice Snježane Maksan, koja joj je rekla da joj lijekovi ne trebaju, već da je za nju najbolja terapija razgovor, s time da ona i dan danas ponekad ode kod te psihijatrice na terapiju. Vezano za prvi pokušaj samoubojstva navodi da je tada tuženik već bio u pritvoru, a što se tiče same vrste tableta kojima sam se pokušala ubiti prvi put navodi da je bila velika količina, neke su tablete bile za tlak, neke su bile protiv bolova, bilo je više onih tzv. tabli u kojima se nalaze te tablete, ukupno je bilo nekih desetak tableta. Prije ovog prvog pokušaja samoubojstva nikada ranije se nije pokušala samoozljediti uzimanjem veće količine tableta. U odnosu na okolnosti koje su dovele do prvog pokušaja samoubojstva navodi da je u to vrijeme stažirala u bolnici i srela je svoju rodicu, kćer od GB, pokušala joj se javiti, no ona je samo okrenula glavu od nje pa je to jako pogodilo i tada je shvatila da je cijela obitelj u raspadu. Kada se to dogodilo, kada su svi već pričali o tome unutar njezine obitelji, a kada je GB završio u zatvoru tada se njegova obitelj okrenula protiv njezine obitelji i više nisu htjeli pričati sa njima, a tako da je i dan danas i ona se osjećala krivom radi toga, to da su bili njezini osjećaji kada je rekla da je sve bilo raspadnuto. Iza nje da su stali svi ostali članovi obitelji, a koja obitelj da je dosta velika, imam dosta teta i baku. Kada se prvi puta pokušala ubiti tablete je uzela popodne, misli da su to bile babine tablete. Nikome izvan uže obitelji nije o tome govorila. Nakon što je počela terapija kod psihijatrice Belinde Vuksan je uzimala lijekove dva puta na dan kroz nekih tri godine. Kroz te tri godine se osim uzimanja tableta još liječila na način da je išla na razgovore kod Belinde Vuksan. Zadnji pokušaj samoubojstva je bio u vrijeme kada se ponavljao kazneni postupak, tada je tuženik bio na slobodi, ona ga je negdje vidjela i tada joj se sve nakupilo, bilo joj je teško i tada je ponovno pokušala samoubojstvo. Tuženika je vidjela na gradskom predjelu Relja kod City Galerije negdje oko 11,00 sati, a tuženik je tada bio sam. Što se tiče prvog pokušaja samoubojstva navodi da se toga dana vraćala s posla kući, stažirala je u bolnici i bilo joj je dosta loše pa je kada je došla kući u [adresa] u njezinu kuću došla hitna, odveli su je u Zadar i na hitnoj u Zadru je rekla da je pokušala samoubojstvo, a nakon toga su je sa hitne odvezli u bolnicu na intenzivnu njegu. Osim navedena dva pokušaja samoubojstva bio je još jedan pokušaj, tada nije završila na hitnoj, tada je bila kući i popila je jednu manju dozu tableta, misli za spavanje, normabel ili helex, nakon čega joj se dosta spavalo, ali za ovo da nitko nije znao. Nakon završetka srednje medicinske škole je bila mjesec dana na stažu u bolnici, nakon toga je upisala fakultet za predškolski odgoj kojeg je završila, a sada trenutno radi kao njegovateljica jednog bolesnika. Prije toga je radila u staračkom domu u Zadru oko četiri mjeseca, to je bilo nedavno. U odnosu na zadnji pokušaj samoubojstva navodi da joj je teško palo što se ponavlja kazneni postupak, a kada je vidjela tuženika tada na slobodi se osjećala kao budala. Prije nego je sve izašlo u javnost je bila puno sramežljiva s jako malo pouzdanja, a nakon što je sve to izašlo u javnost to je sve bio veliki pritisak na nju, od medija, [adresa] da su malo mjesto, no usprkos svemu je to uspjela izdržati. Jako joj je pomogla vjera u boga, uspjela je završiti školu, a danas se u odnosu na to što se sve tada događalo osjeća puno bolje. Sve što se događalo je izašlo na internetu, svatko je to čitao, u njezinoj školi su to svi znali, mada to možda nisu pokazivali, no neki su je ipak izravno pitali, znali su joj prići i stariji ljudi i pitati je za sve to. O pokušajima samoubojstva da je vjerojatno pričala sa časnom sestrom ĐB, koja je bila njezina vjeroučiteljica u srednjoj školi. Zadnji pokušaj samoubojstva da je bio tabletama za bolove. Psihijatrica Snježana Maksan joj je pomogla da podigne samopouzdanje, a zadnji puta da je kod nje bila na razgovoru prije tjedan dana te da u zadnje vrijeme kada ide na razgovore kod psihijatra uvijek ide kod Snježana Maksan. Da joj je samopouzdanje bilo jako loše od kada je sve ovo počelo i bilo joj je loše do trenutka kad je tuženik završio u zatvoru, a zadnjih nekoliko godina da je njezino samopouzdanje bolje. Pritisak društva koji je spomenula je utjecao na njezino samopouzdanje, iskreno ne zna kada joj je bilo najteže. Fakultet da je završila u roku.

9.1. Tužiteljica pod 2. ĆB, majka tužiteljice pod 1. je u svome iskazu navela da je svojoj kćeri EB uvijek vjerovala, da joj nikada nije lagala i uvijek je bila iskrena. Nakon što je saznala za sve ovo na prvom joj mjestu bila kćer EB, gledala je samo kako da njoj pomogne i nije tada mislila na sebe. Radi EB joj je bilo jako teško, ona joj je najstarije dijete, a osim nje ima još troje mlađe djece. Ona osobno da je bila psihički slomljena, povučena, teško joj je bilo funkcionirati u obitelji kao i izvan obitelji nije uopće htjela da joj se itko obraća, a to da je počelo nakon što se otkrilo sa EB, s tim da u njoj to još uvijek tako stoji, no radi EB htjela je da se o tome što manje priča, da se ne vraćaju na to. Zbog svega toga nije mogla spavati noćima pa joj je doktorica opće prakse preporučila tablete Helex, jako malo ih je koristila jer ih nije htjela koristi, nije se htjela navući na tablete. E je u vrijeme kad je sve ovo počelo bila lošeg samopouzdanja, bila je potpuno povučena, sve je manje bila sa ostalim članovima obitelji, sve je više boravila u sobi. Kroz sve ove godine od kad je ovo počelo EB do dana današnjeg nije otišla na plažu kupati se, ne može to objasniti, možda je to nekakvo sjećanje na te događaje. EB da je i spominjala da želi ići u časne sestre, negdje u vrijeme prije nego što se sve otkrilo. Ona je sve doznala onoga dana kada se privelo GB, a i prije nego što se privelo GB E je izbjegavala ići na plažu, da su tada na plažu odlazili obiteljski, a nekih dana bi bio i GB. Naknadno je po svome sjećanju zaključila da je E izbjegavala GB još prije nego što je on priveden. EB se počela povlačiti u sebe i izbjegavati članove obitelji negdje u vrijeme kada je krenula u osmi razred osnovne škole. Nakon iznesene primjedbe od strane punomoćnice tuženika je navela da je za sve ovo saznala onoga dana kada je EB napisala pismo, sve prije toga nije mogla vjerovati u svojoj glavi da je to istina, sve prije toga su bile nekakve sumnje. Prije toga pisma od EB njezin muž je razgovarao sa tuženikom i tada je njemu tuženik kazao da to ništa nije istina, do tada su dobivali poruke preko mobitela, no nisu znali od koga dolaze te poruke. Potvrđuje da su je zvali iz škole, razgovarala je sa ravnateljem i dan ili dva nakon toga je EB ostavila ono pismo. Ne sjeća se da li je prije proslave Luciine krizme nju pitala da li ona želi da na proslavu krizme dođe GB.

9.2. Tužitelj pod 3. OB, otac tužiteljice je naveo da potvrđuje da se u biti sve događalo kako su iskazivale njegova kćer i supruga. On se vezano za ovaj događaj osjećao katastrofalno, njegov život je radi toga uništen, niti dan danas ne živi normalno, ako se život može računati po nekome postotku, njemu je život uništen sedamdeset posto. Radi toga je imao dosta terapija, navodno radi vojske PTSP, no kako nije pobornik lijekova, rijetko ih je koristio, s time da je njemu te lijekove preporučila psihijatrijska dr. Ć iz Zadarske bolnice. Ni dan danas ne može normalno spavati, ima noći kada spava samo sat vremena, a i kada spava onda svašta sanja. EB je u to vrijeme bila dosta povučena u sobi, on se pitao zašto se ne druži. Vidjeli su da nešto nije kako treba, nisu mogli znati točno što jer EB zna nekad neke stvari zadržati za sebe. Ne pamti točno koje godine je počelo povlačenje EB, je li to bilo u osmom razredu ili u prvom srednje, no EB je kao dijete bila zdrava, vesela, uživala je pjevati, no u nekom periodu to je stalo, ona se povukla. U kasnijem periodu je počela padati u nesvjestice, dolazila joj je slabina, oni su to protumačili kao pubertet, nije tada slutio da bi to moglo biti nešto strašno. On je EB povjerovao kada je vidio i pročitao pismo koje je ona napisala s tim da se sada ne može osvrnuti na detalje što je bilo u tom pismu, misli da je u tome pismu pisalo da on nju zlostavlja, sve se u tom pismu svodilo na silovanje. Točno je da je nakon toga pisma EB išla na ginekološki pregled, no ne može sada potvrditi što je ginekolog rekao u svome nalazu. Vjeruje da su od strane tuženika prema njoj bili nasrtaji bilo kakvog vida spolnih radnji od njene desete godine. Da je sa GB razgovarao u lokalu, povod tome razgovoru bile su SMS poruke u kojima je sadržaj bio nešto u smislu da li ti znaš da ti GB manipulira s malom i nešto u kontekstu da li zna da je GB pedofil i da mu je zlostavljao malu. On ni tada, a niti danas ne zna čije su to bile SMS poruke. U tome razgovoru je GB tvrdio da to nije istina, sjeća se da je GB tada tražio da on priča s EB, no on to nije dozvolio. Prije nego je EB napisala pismo da su ih zvali iz srednje škole, bili su i u Centru za socijalnu skrb u Zadru gdje su i pitali da li znaju da GB zlostavlja njihovu kćer, no u tome trenutku to još nisu vjerovali. Sjeća se da je u vremenu prije proslavljanja Lucijine krizme bilo govora o ovim događanjima, ali to su tada sve još bile špekulacije. Da je on sa suprugom bio u tuženikovoj kući na dan kada je tuženik priveden, tada su u tuženikovoj kući bili još njegova supruga, kćer i zet te sin. Nakon što je tuženik pritvoren on je sa Luciinim pismom došao u njegovu kuću i to pismo je pokazao svima njima prije navedenima, a nakon što su pročitali pismo oni su svi bili skamenjeni, njegova je kćer je rekla da će ga se prva odreći, no nakon što je prošlo par dana su se ponašali kao da su oni razbojnici.

9.3. Tuženik je u svome iskazu naveo da je trenutno na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici u Glini, tvrdi da tužitelji ne govore istinu, da se nije sve tako dogodilo kao što oni govore. Njemu je neshvatljivo da EB i njeni roditelji prihvate ono što su im drugi nametnuli, a radilo se o tri silovanja, analno, oralni seks i drugo gdje se spominje da je bacio u zid i stavio spolni organ. Što se tiče onog pisma kojeg su tužitelji spominjali, njemu ga je policajka pokazala u noći sa 3. na 4. lipnja 2009., bilo je to nakon što je napravljen ginekološki pregled i tada mu je policajka rekla, vjerojatno se uvjerivši da EB ne govori istinu, da je to sve bez veze i da ide ujutro kući da ne bi došlo do obračuna. Što se tiče onog događaja kada su OB i ĆB došli kod njega u kuću gdje su još bili prisutni njegova supruga, sin te kćer i zet, OB i ĆB su tada pitali što se to dogodilo, da ne znaju za ništa, da EB samo plače u kući i da govori da ona ne zna za ništa i da ga ona nije prijavila. Da nije točno ono što je EB iskazala da ga je srela na gradskom predjelu Relja, nema šanse da je kroz period dok je bio na slobodi između suđenja htio prići E i nešto joj govoriti, kroz taj period su s njim uvijek išli brat ili supruga. Smatra da je pokušaj samoubojstva tužiteljice pod 1. bio zbog velikog pritiska na nju da ona piše i da njega lažno optužuje. U prvoj izjavi da je EB izjavila da je uvijek bio dobar prema njoj i da nije bio grub dok su kasnije optužbe konstantno narastale.

10. Odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/200 8, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/ 2023, dalje ZPP) je propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

10.1. Obzirom da je okrivljenik GB pravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela spolnog odnošaja sa djetetom (ovdje tužiteljicom pod 1.) iz članka 192. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 61. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora od 12 godina obrazloženja, to je ovaj sud vezan donesenom kaznenom presudom u pogledu odgovornosti tuženika HB.

11. Odredbom čl. 19. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i društveno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

11.1. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.2. Odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, iz st. 2. proizlazi da će sud, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.3. Posljedica povrede nekog ili nekih prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a je neimovinska šteta. Ta šteta objektivno uvijek nastaje kad dođe do povrede prava osobnosti.

11.4. Kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sud se vodio i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (dalje: Orijentacijski kriteriji) koji su doneseni od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske te pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda pod brojem Su-IV- 47/2020-5 od 15. lipnja 2020. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a prema pravnom shvaćanju navedeni kriteriji kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. Stoga je ovaj sud našao neosnovanim prigovor tuženika kada navodi da se na konkretan predmet ne može primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. jer se isto primjenjuje na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., kao što je konkretan slučaj koji je nastao nakon navedenog datuma.

12. Prema ocjeni ovog suda, obzirom na okolnosti samoga slučaja, a nakon provođenja svih predloženih dokaza, posebno saslušanja tužitelja i posebno nakon što je ovaj sud pročitao pravomoćnu kaznenu presudu kojom je ovdje tuženik, tamo okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prema ovdje tužiteljici pod 1., a za počinjenje kojeg kaznenog djela mu je izrečena kazna zatvora od 12 godina, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

12.1. Ovaj sud je iskaz tužiteljice pod 1. cijenio kao iskren, uvjerljiv, detaljan, bolan, kada je ista iskazivala da je zbog navedenog događaja, seksualnog zlostavljanja od strane njezinom tetka, koje je trajalo od njezinog djetinjstva do srednje škole imala problema u školi, u društvu, da je nekoliko puta pokušala samoubojstvo, imala je zdravstvenih problema radi kojih se liječila, a i dan danas da ode na razgovor sa psihijatrom. Kroz taj period koristila je medicinsku terapiju, njezina rodbina šira i uža je u to vrijeme bila raspadnuta, njezino samopouzdanje bilo jako loše, uključujući i u školi, to se vidjelo i to su svi primijetili. Prvi put je pokušala samoubojstvo velikom količinom tableta kada je srela kćer tuženika koja joj se nije htjela javiti, kada se njegova obitelj okrenula protiv njezine obitelji i više nisu htjeli pričati sa njima. Tada je odvezla hitna pomoć u bolnicu. Dva puta dnevno uzimala je lijekove nekih tri godine. Zadnji pokušaj samoubojstva je bio u vrijeme kada se ponavljao kazneni postupak, tada je tuženik bio na slobodi i srela ga je u gradu. Ovaj sud vjeruje tužiteljici da ga je vidjela iako tuženik tvrdi da nije bio sam u gradu jer je njezina reakcija bila pokušaj oduzimanja vlastitog života, a koju reakciju je izazvala činjenica da je, unatoč svemu što joj je učinio, bio na slobodi. Osim navedena dva pokušaja samoubojstva bio je još jedan pokušaj, tada nije završila na hitnoj, tada je bila kući i popila je jednu manju dozu tableta, ali za ovo da nitko nije znao.

12. 2. Prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka iz ovoga postupka EB pokazuje simptome tjeskobno depresivnog sindroma i posttraumatskog stresnog poremećaja direktno uzročno posljedično vezanog uz seksualnu traumu kojoj je bila višekratno izložena u razdoblju od 2003. do 2009., a zbog čega je došlo do promjena u njezinom životu i ponašanju u smislu socijalnog povlačenja i prenaglašene religioznosti, sve zbog višegodišnjeg trpljenja duševnih boli zbog seksualnog zlostavljanja, a koje boli su se nastavile i nakon toga i traju do danas u rezidualnoj formi.

13. Stoga, u odnosu na duševne boli tužiteljice pod 1. EB, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskih vještaka, a naročito intenzitet bolova, uzimajući u obzir njihovu dužinu, te sve okolnosti slučaja (tužiteljica pod 1. je u vrijeme kada je ovdje tuženik prvi puta počinio kazneno djelo bila dijete od 10 godina te je tijekom godina tri puta pokušala samoubojstvo, a koji podatak nedvojbeno govori o njezinom izuzetno teškom duševnom stanju uzrokovanom postupcima tuženika), ovaj sud nalazi da bi primjenom čl. 1100. ZOO-a, tužiteljici pod 1. na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti zbog duševnih bolova, trebalo priznati iznos od 79.663,00 EUR. Naime, kako proizlazi iz nalaza vještaka duševne boli je tužiteljica proživljavala u kontinuitetu kroz cijelo vrijeme otkad je počelo seksualno zlostavljanje – 2003. i traje do danas, dok su duševne boli jakog intenziteta bile prisutne u situacijama aktualnih stresnih događaja svaki put kad je morala ići kod bake ili kad bi se događalo seksualno zlostavljanje i trajali su onoliko dugo koliko je trajao sam događaj i boravak kod bake. U tim je periodima bila ustrašena, uznemirena, jako potištena, plakala je, osjećala se nemoćno, osramoćeno prljavo i krivo. Duševne boli jakog intenziteta je proživljavala i nakon što je prijavila štetni događaj, u periodu kad je došlo do narušavanja obiteljskih odnosa, njenog izlaganja javnosti, kad je morala davati izjave na policiji i sudu, opisivati događaje. Duševne boli jakog intenziteta je trpjela u dva navrata kad je pokušala suicid u srpnju 2009. i veljači 2016., dok, kako je tužiteljica pod 1. navela u svome iskazu, za treći pokušaj suicida nije nikome rekla kada ga je pokušala počiniti, a u kojem dijelu joj ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru da ga je i pokušala počiniti, a obzirom na sve okolnosti slučaja i težinu situacije koju je tužiteljica pod 1. proživljavala. Nakon takvih jakih emocionalnih doživljaja su se javljale duševne boli srednjeg intenziteta, koje su bile različite duljine trajanja i ne može se matematički to točno precizirati s obzirom da je tijekom godina bilo više takvih ponavljajućih istih ili sličnih traumatskih događaja. U sklopu toga je bila povučena, plačljiva preosjetljiva, depresivna, a 2009. godine je imala i nesvjestice kao posljedicu psihičke traume. Sve ostalo vrijeme je u kontinuitetu proživljavala duševne boli blažeg intenziteta, te se kao posljedica štetnih događaja razvio depresivni sindrom i posttraumatski stresni poremećaj koji su i danas kod tužiteljice prisutni u rezidualnoj formi. S psihijatrijske strane povreda njezinog duševnog integriteta i povreda prava na osobnost je na razini lake do srednje teške povrede što se kod tužiteljice u postocima ocjenjuju sa 35%. Obzirom na prednje navedeno ovaj sud je našao osnovanim da tužiteljici pod 1. dosudi zatraženi iznos.

13.1. U odnosu na strah tužiteljice pod 1. EB, a uzimajući u obzir jačinu straha, te sve okolnosti slučaja, ovaj sud nalazi da bi primjenom čl. 1100. ZOO-a, tužiteljici pod 1. na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, trebalo priznati 39.816,84 EUR. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka strah je tužiteljica proživljavala u kontinuitetu kroz cijelo vrijeme otkad je počelo seksualno zlostavljanje i traje do danas, a kako je to prethodno opisano pod 13. ovog obrazloženja. Obzirom da je tužiteljica pod 1. u vrijeme kada je tuženik započeo sa počinjenjem kaznenog djela protiv spolne slobode i čudoređa bila dijete u 4. razredu osnovne škole, obzirom da je napade od strane tuženika, svoga tetka proživljavala gotovo 7 godina bez da se ikome povjerila, obzirom na teret i strah koji je jedno dijete, djevojčica proživljavala svaki puta kada bi na obiteljskim druženjima vidjela tetka, a o čemu je u kaznenom postupku detaljno iskazivala i njezina baka, a koji strah traje i danas, to je zahtjevu tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog straha ovaj sud u cijelosti udovoljio.

13.2. Odredbom čl. 1104. ZOO propisano je da će sud na zahtjev oštećenika dosuditi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti. U odnosu na zahtjev tužiteljice pod 1. EB za naknadom buduće neimovinske štete vještaci su naveli da ranije opisane smetnje kod tužiteljice imaju trajni karakter i da se očituju u tužiteljičinoj socijalnoj izoliranosti, kompenzatornoj posvećenosti vjeri, emocionalnoj inhibiranosti, otporu prema emocionalnim vezama, otporu prema planiranju obitelji, braka i svemu što je seksualno, da su se nakon inkriminiranih događaja reflektirale na opće psihofizičko stanje te da je na svjesnom planu donekle kompenzirala proživljeni stres služeći se obrambenim mehanizmima potiskivanja koristeći zdrave dijelove svojeg psihičkog aparata i svoju inteligenciju kako bi funkcionirala u radnoj sredini i na taj način umanjila svoje duševne boli, ali da mora ulagati dodatne napore kako bi funkcionirala. Utvrđenja vještaka su argumentirana i valjano obrazložena te ih je ovaj sud i prihvatio. Imajući u vidu prije navedeno te sve to povezujući sa Orijentacijskim kriterijima, a obzirom je u istim tim kriterijima navedeno da kao dodatne kriterije valja imati na umu životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika i slično, ovaj sud je smatrao da obzirom na te okolnosti tužiteljici pod 1., mladoj djevojci koja je od ranog djetinjstva proživjela izuzetno teške traume koje će se zasigurno reflektirati u određenoj mjeri u budućnosti u zasnivanju emocionalnih odnosa, po ovoj stavci treba priznati ukupan iznos od 79.663,00 EUR, posebno uzimajući u obzir i dob tužiteljice i zaostale posljedice.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja od 1. do 3. za naknadom neimovinske štete s osnova povrede časti i dostojanstva za navesti je da se naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povrede dostojanstva ugleda i časti samo izravno priznaje i to onda kada je takva povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano moglo izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti povredom časti, ugleda i dostojanstva potrebno je ograničiti samo na takve „izuzetno jake napade“ koji prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasnu manifestiranu povredu časti, ugleda i dostojanstva čovjekove ličnosti

14.1. U odnosu na povredu časti i ugleda tužiteljice pod 1., ovaj sud obzirom na sve prednje navedeno, kako obzirom na nalaz i mišljenje vještaka, tako i iskaz tužiteljice pod 1., nalazi utvrđenim da joj je seksualnim zlostavljanjem od djetinjstva do srednje škole (od 2003. do 2009.) povrijeđena čast i ugled, pa je obzirom na sve okolnosti, posebno činjenicu da je u školi kao maloljetna učenica bila izložena pitanjima i pogledima kako vršnjaka tako i starijih osoba, o čemu je i sama iskazivala, a posebno i negiranju od strane tuženika i tuženikove obitelji, čime su isti dovodili dodatno u pitanje njezinu čast i dostojanstvo ostavljajući i dojam da tužiteljica pod 1. sve izmišlja, pa je tužiteljici pod 1. po ovoj stavci treba priznati ukupan iznos od 79.663,00 EUR.

14.2. U odnosu na povredu časti i dostojanstva tužiteljice pod 2. ĆB, majke tužiteljice pod 1. vještaci su naveli da je nakon saznanja o inkriminiranom događaju razvila akutnu stresnu reakciju koja je bila posljedica spoznaje da je njezina kći EB bila žrtva višekratnog dugogodišnjeg seksualnog zlostavljanja ali i osjećaja krivice što osobno kao majka nije primijetila da se nešto s kćeri događalo i što nije uspjela poduzeti mjere da to spriječi, kao i osjećaja srama i stida zbog skandala i stigme kojem je cijela obitelj bila izložena, zbog čega su bili povrijeđeni njezina čast i dostojanstvo te se osjećala uznemireno, tjeskobno, nije mogla spavati, te je od liječnice obiteljske medicine dobila sredstvo za smirenje Xanax, a koje utvrđenje je kao argumentirano i valjano obrazloženo, ovaj sud i prihvatio te obzirom na sve okolnosti tužiteljici pod 2. po ovoj stavci treba priznati ukupan iznos od 19.908,42 EUR. Također, tužiteljica pod 2. je i sama navela da joj je bilo jako teško, bila je psihički slomljena, povučena, teško joj je bilo funkcionirati u obitelji kao i izvan obitelji, nije uopće htjela da joj se itko obraća. Nije mogla spavati noćima, koristila je jedno vrijeme tablete Helex, što je i potpuno normalna reakcija nakon saznanja da je njezinu kćer 7 godina seksualno zlostavljao sestrin joj brat.

14.3. U odnosu na povredu časti i dostojanstva tužitelja pod 3. KB, oca tužiteljice pod 1., ovaj je sud obzirom na sve okolnosti tužitelju pod 3. po ovoj stavci priznao ukupan iznos od 13.272,28 EUR. Naime, iskaz tužitelja pod 3. ovom sudu je detaljan, životan, iskren i uvjerljiv kada je isti naveo da se vezano za ovaj događaj osjećao katastrofalno, njegov život je radi toga uništen, niti dan danas da ne živi normalno, ako se život može računati po nekome postotku, njemu je život uništen sedamdeset posto. Nakon što je tuženik pritvoren, njegova obitelj da se prema njemu i njegovoj obitelji ponašala kao da su razbojnici.

14.4. U odnosu na zahtjev tužitelja pod 1. do 3. za naknadom štete zbog povrede časti i ugleda, u odnosu na sve tužitelje za navesti je da se radi o kaznenom djelu počinjenje kojeg je bilo objavljeno u svim medijima, što je općepoznato, radi se o produljenom kaznenom djelu učinjenom na štetu djeteta o kojem su mediji pisali u kontinuitetu, o kojem je pričao cijeli grad Zadar i cijelo selo [adresa], a kako proizlazi i iz iskaza stranaka i svjedoka saslušanih u kaznenom postupku, o kojem je znala cijela škola u koju je išla tužiteljica pod 1., a što je sigurno izazvalo kod tužitelja dugotrajnu intenzivnu bol, kako kod tužiteljice pod 1. koju je seksualno zlostavljao tetak dugih 7 godina, tako i njezinih roditelja samom spoznajom da je član njihove obitelji seksualno zlostavljao njihovu kćer od 4. razreda osnovne škole. Upravo način na koji je počinjeno kazneno djelo, način na koji tužiteljici pod 1. nisu vjerovali članovi obitelji njezinog tetka, njezina teta, majčina sestra i rođaci, a što je istu i kako je sama navela navelo na pokušaj suicida jer joj se tuženikova kćer nije htjela javiti, govori u prilog tome da je njihova čast i dostojanstvo povrijeđeno. Posebno obzirom na činjenicu da su u tako malome mjestu svi pričali o tome, dok su tuženikova sestra i djeca, očekivano u Bibinjama, kao i prilikom davanja iskaza u kaznenom postupku pred sudom to poricali. Samim time, iako je tuženik osuđen na 12 godina zatvora, svi tužitelji su od počinjenja djela odnosno od otkrivanja djela proživljavali intenzivnu bol, povredu časti i dostojanstva, nastalu zbog seksualnog zlostavljanja djeteta. Stoga je svima valjalo dosuditi zatražene iznose upravo zbog intenziteta i trajanja povrede časti i dostojanstva.

15. Kako proizlazi iz prethodno navedenog ovaj sud je u cijelosti udovoljio svim zahtjevima tužitelja i dosudio im zatražene iznose. Ovaj sud nije našao osnovanim da bi iznose za koje je tuženik naveo da su preveliko postavljeni umanjio u bilo kojem dijelu. Naime, u ovome predmetu je predmet spora naknada neimovinske štete zbog počinjenja kaznenog djela učinjenog prema djetetu, tužiteljici pod 1., kada je od strane tuženika tijekom 7 godina, počevši od njezine desete godine seksualno zlostavljanja, a nakon što je seksualno zlostavljanje otkriveno, do pravomoćnosti kaznene presude je proteklo oko 8 godina, uslijed čega je tužiteljica pod 1. više puta saslušavana. Kako su vještaci naveli u svome nalazu i mišljenju, posljedice koje tužiteljica osjeća su trajne, a kada se uzme u obzir da se traume zbog počinjenja kaznenog djela i traume zbog vođenja postupaka nakon počinjenja kaznenog djela ne mogu e gledati i procjenjivati odvojeno jer da nije bilo prve traume, ne bi bilo ni druge, odnosno da se nije dogodilo djelo zbog kojeg je tuženik pravomoćno osuđen i koje je dovelo do psihičke traumatizacije tužiteljice ne bi se dogodila ni ova dodatna traumatizacija u smislu izloženosti komentarima javnosti, to je jasno da tužiteljica pod 1. a isto tako i njezini roditelji, tužitelji pod 1. i 2. traume proživljavaju i danas pri svakom podsjećanju na sam događaj i sve što se tijekom dugog niza godina događalo kao posljedica ponašanja tuženika.

15.1. Dakle, iz svega prije navedenog od strane ovoga suda proizlazi da je tužiteljima trebalo dosuditi iznose navedene u izreci ove presude koji su odmjereni u višem iznosu nego li je navedeno u Orijentacijskim kriterijima jer je ovaj sud posebno cijenio težinu počinjenog djela, intenzitet i dugotrajnost duševnih bolova, straha, povrede časti i ugleda, činjenicu da se radi o trajnim posljedicama, da se radi o tužiteljici pod 1., koja je kao dijete od 10 godina godinama proživljavala i skrivala seksualno zlostavljanje i sve traume koje iz toga proizlaze, da je tužiteljica pod 1. kao djevojka u pubertetu u drugom razredu srednje škole bila javno izložena svemu što se dogodilo, pogledima, pitanjima i osudama obitelji tuženika, dok su njezini roditelji od trenutka saznanja za zlostavljanje svoja djeteta proživljavali povredu časti i dostojanstva, a što je sve prednje navedeno prema mišljenju ovoga suda, obzirom na težinu počinjenja djela tuženika (o čemu dovoljno govori činjenica da tuženik osuđen na 12 godina zatvora) teško i mjerljivo u novcu.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 155. st. 1. ZPP- a, te sukladno kriterijima utvrđenim Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, nadalje Tarifa. Stoga je tužiteljima valjalo priznati nastali trošak sastava tužbe u iznosu od 1.600 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), trošak sastava podneska od 8. lipnja 2015. u iznosu od 1.600 bodova i od 28. ožujka 2024. u iznosu od 2.340 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), trošak sastava podneska od 11. lipnja 2019., 16. prosinca 2019., 6. ožujka 2024. i 24. veljače 2025. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 8.3. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 8. svibnja 2019., 10. srpnja 2019., 17. listopada 2019. u iznosu od po 1.600 bodova, od 28. ožujka 2024. i 2. rujna 2025. u iznosu od po 2.340 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 6. lipnja 2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.5. Tarife), sve uvećeno za 10% za zastupanje više osoba i PDV od 25% ukupno iznosi 42.542,50 EUR.

16.1.Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište od dana 6. ožujka 2024. i 25. veljače 2025. obzirom da na isto nije pristupila punomoćnica tužitelja i ročišta su odgođena kao što je odbijen i zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 24. veljače 2025. kojim se samo opravdava nedolazak na ročište od 25. veljače 2025. zbog bolesti. Obzirom da tužitelji nisu predujmili trošak za izradu nalaza i mišljenja vještaka, njihov zahtjev za naknadom toga troška je neosnovan kao i troška sudske pristojbe, u odnosu na koje plaćanje su tužitelji oslobođeni temeljem Rješenja o odobravanju pravne pomoći.

U Zadru, 29. rujna 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

Pravna pouka:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljima, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.