Poslovni broj: Us I-647/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Vučićeviću, odvjetniku u Puli, Mletačka 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Dubrovačko-neretvanske, postaje granične policije Gruda, Gruda 48, Gruda, nakon održane rasprave zaključene dana 23. rujna 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko- neretvanska, Postaja granične policije Gruda Klasa: UP/I-216-04/25- 01/803 urbroj: 511-03-09-25-1 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/803 urbroj: 511-03-09-25-1 od 13. ožujka 2025. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, utvrđuje se kako mu prestaje zakoniti boravak u EPG-u i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

2.Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika, navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno da je iz utvrđenih činjenica je izveden pogrešan zaključak, da su povrijeđena pravila postupka koja su bila od utjecaja za rješavanje stvari i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U tužbi tužitelj problematizira pitanje ovlaštenog donositelja spornog rješenja. Nadalje, ističe kako je rješenje tuženika doneseno suprotno odredbi članka 30. st.2. Zakona o općem upravnom postupku jer tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim pitanjima bitnim za predmetnu upravnu stvar. Navodi kako u samom rješenju nije navedeno, odnosno obrazloženo zašto se tužitelju u slučaju u kojem nije obvezatno izreći mjeru protjerivanja upravo ova mjera izriče. Tuženik se, ističe tužitelj u osporenom rješenju kao razloge za donošenje tog rješenja poziva na to da je u konkretnom slučaju riječ o nezakonitom radu stranca, te da se radi o vrsti prekršaja koji je posljednjih godina u sve većem porastu, a što prekršajnom djelu tužitelja daje teži značaj. Međutim iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da navedene okolnosti utječu na predmetni slučaj jer nije sporno da je za tužitelja bio podnesen zahtjev za izdavanje radne dozvole, da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu, da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao pozitivno mišljenje za izdavanje radne dozvole za tužitelja. Nadalje, u tužbi se ističe kako je tužitelj kao mlađa osoba svojim radnjama nakon počinjenog prekršaja, kada je uredno napustio RH poštujući pravni poredak dokazao da ne predstavlja opasnost za Republiku Hrvatsku, pogotovo kada se uzme u obzir da prethodno nikada nije bio prekršajno ili kazneno osuđivan, a iz svog njegovog prethodnog ponašanja jasno proizlazi da je želio imati reguliran status u RH. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje te da tuženiku naloži snašanje troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Mišljenja je kako je postupak koji je prethodio predmetnom rješenju pravilno proveden i da je odluka o protjerivanju donesena u granicama zakonskih ovlasti i sukladno svrsi koju treba postići. Prethodno činjenično stanje da je utvrđeno u inspekcijskom nadzoru i u prekršajnom postupku od strane Državnog inspektorata unutar kojeg postupka je utvrđeno da je tužitelj odmah po ulasku u RH započeo obavljati pomoćne građevinske radove za tvrtku Pegma d.o.o. iz Dubrovnika, pa je tužitelju zbog počinjenog prekršaja iz čl. 88. st.1. Zakona o strancima izdan prekršajni nalog na iznos od 920 eura koju kaznu je tužitelj odmah i platio i odrekao se prava na žalbu pa je navedena odluka Državnog inspektorata postala pravomoćna i izvršna te su se sukladno tome ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, budući je tužitelj prekršio propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Prilikom donošenja osporenog rješenja, pored okolnosti iz članka 182. zakona o strancima, uzete su u obzir i okolnosti iz članka 191. zakona te nije nađeno da bi u konkretnom slučaju postojale zapreke za protjerivanje jer se ne radi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštite od protjerivanja. Naprotiv, tuženik drži da postoje ozbiljni razlozi zaštite javnog poretka te da postoje značajne okolnosti koje opravdavaju predmetnu odluku a koje se tiču okolnosti da je tužitelj pokazao značajan stupanj nepoštivanja pravnog poretka Republike Hrvatske.

4. U sporu je održavanjem rasprave 23. rujna 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao, pa je rasprava održana u odsutnosti istog.

6.Tužitelj je po opunomoćeniku ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, te je popisao trošak spora.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, dok stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

8.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika o protjerivanju tužitelja, državljanina Bosne i Hercegovine, iz Republike Hrvatske.

10.Člankom 5. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 – dalje ZOS) propisano je da je državljanin treće zemlje dužan pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj.

11.Odredbom članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

12.Člankom 10. stavak 1. točka 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23) propisano je da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

13.Polazeći od navoda tužbe, odgovora na tužbu, obrazloženja osporavanog rješenja te podataka spisa proizlazi nespornim da je tužitelj odlukom Državnog inspektorata, Područni ured u Splitu, Ispostava u Dubrovniku Klasa: 116-02/25- 01/1451 urbroj: 443-02-03-14-25-3 od 13. ožujka 2025. proglašen krivim za prekršaj iz čl. 88. st. 1 Zakona o strancima jer je zatečen u obavljanju poslova za poslodavca Pegma d.o.o., bez valjane dozvole za rad, temeljem čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura. Nije sporno da je tužitelj odmah platio navedenu novčanu kaznu i troškove prekršajnog. Stoga je navedeni prekršajni nalog postao izvršan sukladno članku 235. stavak 5. Prekršajnog zakona. Naime, člankom 235. stavak 5. Prekršajnog zakona propisano da se plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, smatra odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.

14.Kako je predmetni prekršajni nalog postao izvršan ispunili su se uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima za donošenje osporavanog rješenja tuženika od 12. kolovoza 2024. kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske, budući da je tužitelj prekršio propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Navedenim je, suprotno navodima tužitelja postojala pravna osnova za donošenje odluke o protjerivanju, a sama duljina trajanja zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj izrečena je sukladno odredbi čl. 24. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja.

15. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da u konkretnoj situaciji nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, odnosno da je upravni postupak u kojem je donijeto osporeno rješenje od 13. ožujka 2025. godine zakonito proveden, pa je osporeno rješenje zakonito.

16. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troška spora valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. Izreke ove presude.

U Splitu, 29. rujna 2025.

S U T K I N J A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja,

- tuženiku,

- u spis.