Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-331/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gjurašić, Fak & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv protustranke TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 29. rujna 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je izvanbračna zajednica između predlagateljice VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trajala 36 godina i to od 1988. godine sve do njegove smrti, tj. do dana 2. kolovoza 2024. godine te je u svemu izjednačena s bračnom zajednicom.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica VJ podnijela je prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u kojem navodi da su ona i IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bili su izvanbračni drugovi. Izvanbračna zajednica između predlagateljice i IJ trajala je od 1988. godine pa sve do njegove smrti. IJ preminuo je dana 02. kolovoza 2024. godine. Izvanbračna zajednica predlagateljice i pok. IJ ogledala se u neprekidnom zajedničkom životu, privređivanju, ljubavi, stvaranju imovinskih vrijednosti i svemu ostalom kao u svakoj zdravoj i harmoničnoj bračnoj zajednici, odnosno predlagateljica i pok. IJ živjeli su u zajedničkoj ekonomskoj i emocionalnoj zajednici. Rješenjem o nasljeđivanju, donesenom po Ivanu Jakiću, vršitelj dužnosti javnog bilježnika u Zagrebu, Zelinska 3, posl. br.: O-6055/2024, UPP/OS-44/24, od 31. listopada 2024. koje Rješenje je postalo pravomoćno dana 25. studenog 2024. godine predlagateljica je proglašena zakonskom nasljednicom I. nasljednog reda. Činjenica da su pok. IJ i predlagateljica bili preko 30 godina u izvanbračnoj zajednici potvrđuje i VJĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u Izjavi ovjerenoj po Seniji Škrinjar Kos, javnoj bilježnici u Zagrebu, Vlaška 103, broj ovjere: OV-2481/2024 od 16. prosinca 2024. godine. Čl. 22. st. 1. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje u tekstu: ZOMO) propisuje da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to udovica, odnosno udovac. Čl. 22. st. 3. ZOMO-a propisuje da se pod članom obitelji smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku. Budući da su predlagateljica i pok. IJ proveli 36 godina u izvanbračnoj zajednici, sve do njegove smrti, predlagateljica ispunjava sve uvjete za stjecanje starosne mirovine iza svog izvanbračnog supruga – pok. IJ

2. Podneskom od 12. lipnja 2025. godine predlagatelj je dostavio izjavu protustranke ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj protustranka navodi da je predlagateljica bila u izvanbračnoj zajednici s njenim pokojnim ocem NJ. Izvanbračna zajednica između VJ i njenog pokojnog oca IJ trajala je neprekidno 36 godina, tijekom koji su zajedno živjeli na istoj adresi u [adresa].

3. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedokinje VJĆ.

4. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 2/07, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a).

5. Po ocjeni ovoga Suda, prijedlog je osnovan i to iz razloga kako slijedi.

6. Naime, uvidom u Rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Ivanu Jakiću posl. broj: O-6055/2024, UPP/OS-44/24 doneseno iza pokojnog IJ iz [adresa], utvrđeno je da je njegovim zakonskim nasljednikom proglašeni TJ, kćerka pok. ostavitelja, a ovdje protustranka i VJ, kao izvanbračna supruga pok. ostavitelja.

7. Nadalje, uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske, utvrđeno je da su predlagateljica i pok. IJ u vremenskom periodu od 29. svibnja 1991. godine pa do 2. kolovoza 2024. godine oboje imali prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa].

8. Iz iskaza saslušane svjedokinje, a što je potvrdila i predlagateljica, proizlazi da predlagateljica i sada pok. IJ u trenutku početka zajedničkog življenja više nisu bili u ranijim brakovima, a naknadno nisu ulazili u nove brakove.

9. Iz iskaza svjedokinje VJĆ proizlazi da joj je poznato da su predlagateljica i sada pok. IJ negdje od 80. -ih godina prošlog stoljeća živjeli zajedno i to u predlagateljičinoj kući u [adresa]. Toga se sjeća iz razloga što joj je pok. IJ bio kum, a ona je tada išla u 2. ili 3. razred i iz tog vremena sežu prve zajedničke fotografije. Navodi da je u braku i zna kako izgleda život partnera u bračnoj zajednici pa može reći da je zajednica između VJ i NJ posve nalikovala zajednici partnera koji žive u braku i to u emotivnom i intimnom smislu, financijskom, materijalnom i socijalnom smislu. Pod tim misli da su oni znali povremeno iskazivati nježnosti ili privrženosti i pred ostalima, imali su zajedničku blagajnu i zajednički podmirivali troškove života, a isto tako su vršili zajednička ulaganja i imali svoje životne planove. Oboje su radili i ostvarivali plaće do odlaska u mirovinu. Održavali su obiteljske odnose sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane i međusobno se posjećivali. Isto tako imali su zajedničke prijatelje te odlazili zajedno na različita događanja kao što su proslave vjerskih blagdana, rođendana, kao što su znali i otići zajedno na more. NJ je bolovao prije smrti i za to vrijeme oko njega se brinula predlagateljica na način da mu je davala njegu i lijekove te ga vodila kod liječnika. Kada je NJ umro predlagateljica i njezina kćerka su organizirale njegov posljednji ispraćaj i sahranu zajedno sa Josipovim bratom. NJ nije bio u dobrim odnosima sa svojom kćerkom TJ, no na predlagateljičin nagovor oni su zajedno održavali kontakte sa TJ i njezinom djecom. Kada je NJ umro proveden je ostavinski postupak u kojem je VJ bila proglašena za nasljednicu i to koliko joj je poznato na ½ kuće u [adresa] te na ušteđevini. Koliko joj je poznato predlagateljica i pok. NJ u trenutku početka zajedničkog življenja više nisu bili u ranijim brakovima, a naknadno nisu ulazili u nove brakove. Čitavo vrijeme su živjeli na adresi u [adresa].

10. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

11. Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

12. Nastanak i prestanak izvanbračne zajednice kao životne zajednice potpuno je neformalan, znači nije precizno zakonski opisan i ta neformalnost čini bitnu razliku u odnosu na nastanak i prestanak braka koji je formalan i gdje je volja (lat. animus) partnera za nastanak i prestanak zajednice jasno očitovana kroz propisani postupak i pripadajuće isprave. Nadalje, zakonodavac nije uredio koji bi to točno elementi upućivali na postojanje izvanbračne zajednice ( npr. emotivni, imovinski, socijalni i dr.) i što se podrazumijeva pod terminom životne zajednice.

13. S obzirom na to, po ocjeni ovoga Suda, da li je postojala životna zajednica utvrđuje se, među inim, kroz to da li su izvanbračni partneri živjeli na istoj adresi tj. da li je postojala zajednica stanovanja u zajedničkom kućanstvu, postojanje njihove imovinske povezanosti u vidu zajedničke blagajne, zajedničko snošenje troškova života ili ulaganja, emocionalna, seksualna i općenito partnerska povezanost, kao i socijalni kontakti u vidu održavanja odnosa sa rodbinom (sa strane svakog od partnera) i zajedničkim prijateljima kao i zajedničko provođenje slobodnog vremena u vidu putovanja, izlazaka (priredbe, proslave predstave i sl.), rekreacije i sl. Isto tako, kao bitan segment navedenoga je i međusobna skrb partnera u slučaju bolesti i nemoći da to čine samostalno, kao što je to i izražavanje pijeteta, poštovanja i bliskosti u vidu organiziranja sahrane i odabira zajedničkog mjesta počinka (grobnica, grobno mjesto, spomenik i sl.).

14. Definirajući izvanbračnu zajednicu kao zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa, odnosno da niti jedan od partnera u vrijeme izvanbračne zajednice nije u već postojećem (pa makar i samo formalnom) braku. S tim u svezi za napomenuti je da su prema važećoj sudskoj praksi sudovi dosljedni u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama čiji partneri žive istodobno i u braku tj. osobama koje su u braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica.

15. Nadalje, pretpostavkom vremenskog trajanja zajednice tj. da zajednica traje najmanje tri godine, a kraće samo ako je rođeno zajedničko dijete, po ocjeni ovoga Suda, zakonodavac je odlučio pravno zaštiti samo one zajednice koje su stabilnije i trajnije. Vremenski uvjet od tri godine trajanja odnosi se na zajednice u kojima nije rođeno zajedničko dijete, a ako se rodi zajedničko dijete izvanbračnih drugova neovisno o uvjetu od tri godine. Isto tako, pretpostavlja se da je riječ o trajnijoj i stabilnijoj obiteljskoj zajednici kada je ona nastavljena sklapanjem braka pa i u slučaju iako je trajala kraće od tri godine.

16. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

17. Nadalje, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona).

18. Sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, bitno je jer na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu može se zaključiti da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog IJ.

19. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

20. Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

21. Imajući u vidu naprijed navedeno za napomenuti je da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i IJ, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti jedna od isprava kojom će se ispunjenje pretpostavki dokazivati kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima.

22. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nije precizno propisano odredbe kojega materijalnog zakona primijeniti (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primijenjuju se odredbe Obiteljskog zakona.

23. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagatelja utvrđeno je da je predlagateljica sa NJ Nađom tijekom predmetnog perioda živijela u zajedničkom kućanstvu da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili i raspolagali sa imovinom koju su imali na raspolaganju, brinuli se međusobno jedan o drugome te o njihovoj djeci koja nisu bila zajednička, a isto tako, predlagateljica je sudjelovala u organizaciji posljednjeg ispraćaja i sahrane IJ nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Bjelovaru, 29. rujna 2025. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.

Dostaviti:

- Pun. predlagatelja, odvjetnicima iz OD Gjurašić, Fak & Partneri

- Protustranci TJ