Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Zagrebu

Avenija Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika RM i II. okrivljenika LM, zbog djela prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94, 114/22 i 47/23), povodom optužnog prijedloga RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, KLASA: 211-07/25-5/9840, URBROJ: 511-19-29-25-1 od 24. travnja 2025., nakon glavne i javne rasprave održane 24. rujna 2025. u nazočnosti I. i II. okrivljenika te odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 29. rujna 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

I. okrivljenik: RM, sin R i L, rođen **.**.1974. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, u invalidskoj mirovini, s mjesečnom mirovinom od 400,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan iz područja prometa, sa stanom u [adresa]

i

II. okrivljenik: LM, sin B i P, rođen **.**.1974. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa završenom osnovnom školom, zaposlen, automehaničar, živi u vanbračnoj zajednici, otac troje djece, prekršajno kažnjavan iz područja prometa, sa stanom u [adresa]

krivi su

što su:

dana 12. travnja 2025. oko 22:30 sati u stanu u [adresa], na naročito drzak način remetili javni red i mir, tako što je između istih za vrijeme druženja više osoba došlo do verbalnog i fizičkog sukoba, a što se čulo i kroz prozor na ulicu, na način da je I. okrivljenik RM upitao II. okrivljenika LM za koji nogometni klub navija, a kako mu se nije svidio odgovor počeo je vrijeđati LM vičući na sav glas: "Govno jedno, najedi se govana, kako možeš navijati za Hajduk a rođen si u Zagrebu!", te je došao do njega mahajući rukama na što se II. okrivljenik LM digao sa stolice te je počeo fizički sukob udarajući se međusobno zatvorenim šakama po tijelu i glavi, uslijed čega su pali na pod nastavljajući se udarati, a I. okrivljenik RM je zadobio vidljive povrede te je na mjesto događaja pozvana ekipa hitne medicinske pomoći, koja je istog odvezla na pregled u KB "Dubrava", gdje su mu ozljede okvalificirane kao lake,

čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa im se temeljem citiranog propisa

izriče

I. okrivljeniku RM NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 700,00 eura (sedamsto eura)

II. okrivljeniku LM NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 700,00 eura (sedamsto eura).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenici u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, I. okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), dok je II. okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u korist Državnog proračuna na broj odobrenja naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, III. policijska postaja Zagreb, KLASA: 211-07/25-5/9840, URBROJ: 511-19-29-25-1 podnijela je 24. travnja 2025. optužni prijedlog protiv I. okrivljenika RM i II. okrivljenika LM, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. I. okrivljenik RM se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. I. okrivljenik RM je u svojoj obrani izjavio da je točno da se dana 12. travnja 2025. oko 22,30 sati nalazio u [adresa], u svom stanu gdje je njegov brat organizirao jedno druženje te su imali roštilj i pozvao je svoje prijatelje. Tijekom dana priznaje da je konzumirao alkohol i u jednom trenutku, navečer oko 22,30 je došlo do rasprave na temu nogometnih klubova Dinamo i Hajduk. Uglavnom, II. okrivljenik i jedna ženska osoba po imenu BM, su u jednom trenutku "planuli" tj. II. okrivljenik mu je rekao da kakav je on to branitelj, na što se nije uvrijedio, jer je na to naviko, a onda mu je i BM rekla da kakav je on to BBB a nije bio ni na jednoj utakmici. Nakon toga su još raspravljali, i dotaknuli se teme vojske, kao što je rekao, na što mu on odgovorio "Kakav si ti seronja, živiš u [adresa], a navijaš za Hajduk". Isto nije izgovorio vičući, već normalnim glasom, doduše bila je glasna muzika ali su mogli razgovarati. Nakon toga LM mu je rekao "Nemoj mi se obraćati" a njegov brat mu je rekao da ide spavati, na što se digao i krenuo prema sredini sobe, međutim LM je pogrešno to shvatio i valjda je mislio da ću ga napasti, na što ga je samo u jednom trenutku počeo tuči na način da ga je šakama udarao po tijelu i glavi, te ga je netko primio iza leđa od čega je dobio masnice, te ga netko odostraga udario u glavu, te je izgubio svijest. Nakon toga kada je došao sebi pozvao je policiju, a nakon dolaska djelatnika policije rekao je policajcu da se loše osjeća pa su oni pozvali hitnu pomoć. Inače cijeli ovaj događaj se dešavao u stanu, no međutim s obzirom na raspravu i cjelokupno događanje moglo se čuti na ulicu jer su vanjska vrata od kuće i predsoblja bila otvorena. Dakle, tom prilikom nije rekao LM "govno jedno, najedi se govana, kako može navijati za Hajduk a rođen si u Zagrebu", već mu je rekao kako je gore naveo "kakav si ti seronja živiš u [adresa] a navijaš za Hajduk“. Poriče navode optužnog prijedloga da mu se unosio u lice i provocirao jer to ne odgovara istini i tom prilikom nije LM udarao šakama po tijelu i glavi, već je LM nasrnuo na njega kako je naveo. Ovim putem se izvinjava II-okrivljeniku, ukoliko je nešto pogriješio, smatra da ga nisu dobro čuli tj. razumjeli, te je došlo do nesporazuma.

4. II. okrivljenik LM upitan ima li što primijetiti na obranu I. okrivljenika izjavio je da nema ništa posebno za dodati.

5. II. okrivljenik LM se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

6. II. okrivljenik LM je u svojoj obrani izjavio da je točno da se 12. travnja 2025. oko 22,30 sati nalazio u stanu u [adresa], gdje je sa svojom vanbračnom suprugom bio pozvan na druženje kod Željkovog brata. U jednom trenutku došlo je do rasprave oko navijanja za nogometni klub Dinamo i Hajduk, pri čemu mora naglasiti da I-okr. zna da on cijeli život navija za Hajduk i tu nije ništa sporno. U jednom trenutku rekao je I-okrivljeniku u smislu da on kao branitelj mora to razumjeti jer su u Dinamo i Hajduk pod istom zastavom misleći na Republiku Hrvatsku i rekao mu da su tu završili s pričom, on je tu nešto počeo mahati s rukama i rekao mu je točno kako je navedeno u optužnom prijedlogu "govno jedno, najedi se govana, kako možeš navijati za Hajduk a rođen si u Zagrebu", što je njega uvrijedilo i nakon toga je I-okrivljenik došao do njega i gestikulirao mu rukama, ne bi to nazvao unošenjem u lice provokacijom, već je imao potrebu još dodatno mu nešto reći, međutim, u tom trenutku on (II. okr.) se digao sa stolca i nažalost došlo je do međusobnog naguravanja njega i I-okrivljenika nekako u isto vrijeme, ne može reći da je prvi započeo niti da je I-okrivljenik prvi započeo, uslijed tog naguravanja zaista je I-okrivljenika sa šakom udario po glavi i tijelu i on je njega sa šakom udario u glavu. Tu je bio nazočan i prijatelj PM koji ih je razdvojio, a nakon toga I-okrivljenik je otišao u drugu sobu, nije pao u nesvijest kako je rekao, nego je nakon kraćeg vremena došao iz druge sobe te tražio mobitel i pozvao policiju. Nakon dolaska djelatnika policije rekao je sve što i sada ovdje i nakon toga je došla hitna pomoć koja ga je pregledala, a kako nije imao ozljedu odnosno nije bilo nikakvog krvarenja rekao je da mu ne treba liječnička pomoć. Dakle, ovaj događaj se desio u stanu, ne može sada reći jesu li prozori bili otvoreni ili zatvoreni, zna da vanjska vrata jesu bila otvorena, i ne može sa sigurnošću reći da li se ovo moglo čuti na ulicu ili ne. U istoj sobi je spavao njegov četverogodišnji sin M i koji se nije probudio tako da misli da i nije bilo ako bučno. Cijeli ovaj sporni događaj je trajao 2 do 3 minute.

7. I. okrivljenik upitan ima li što primijetiti na obranu II. okrivljenika izjavio je kako nema ništa posebno za primijetiti.

8. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između I. okrivljenika RM i II. okrivljenika LM, ispitani su svjedoci MM, PM, VM te je pročitana dokumentacija u spisu: obavijest iz čl.109.a Prekršajnog zakona (str. 5 i 6 spisa), službenu zabilješku o dojavi (str. 7 spisa), izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju (str. 8 i 9 spisa), bolničku prijavu za RM (str. 16 spisa), naredbu o određivanju mjere opreza serijskog broja [serijski broj] (str. 17 spisa) i naredbu o određivanju mjere opreza serijskog broja [serijski broj] (str. 18 spisa).

9. Završno, sud je čitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za okrivljenicu od 24. travnja 2025. za okrivljenike iz koje je utvrđeno da okrivljenici nisu prekršajno osuđivani za prekršaje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira ali su obojica osuđivani za prekršaj iz područja prometa.

10. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između I. okrivljenika RM i II. okrivljenika LM. Sudac je pozvao I. okrivljenika i II. okrivljenika da se ustanu, okrenu jedno prema drugome, te da iznesu svoje tvrdnje gledajući jedno drugo u oči. I. okrivljenik okrenut u smjeru II. okrivljenika te gledajući II. okrivljenika u oči je govorio: „ Ja sam si bio popio i nisam jeo cijeli dan, nisam te tom prilikom provocirao“. II-okrivljenik u smjeru I-okrivljenika i gledajući ga u oči je govorio: "Čemu si sve to govorio, nisi imao nikakvu reakciju kad sam ti rekao da živimo pod istom zastavom, rekao sam da smo završili priču, a ti si uporno nešto govorio, došao si do mene i mahao sa rukama, kada sam te je udario po prstima da se makneš, i da smo završili, a ti si i dalje bio uporan". I-okrivljenik govori: "Vrata kuće su bila otvorena jer moj brat ima mačku. Ja se ne sjećam da sam udario II-okrivljenika, ja imam malu kilažu i ne tučem se".

10.1. Sud je konstatirao da su I-okrivljenik i II-okrivljenik tijekom postupka suočenja gledali jedan u drugoga, da su razgovarali mirnim tonom i uglavnom ponavljali što su rekli u svojoj obrani te nisu iznosili neke nove činjenice.

11. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao MM koji je iskazao da se sjeća de se dana 12. travnja 2025. oko 22,30 sati nalazio u obiteljskoj kući na adresi [adresa] u sobi gdje je bilo više prijatelja, kao i njegov brat RM. U jednom trenutku došlo je do prepirke između RM i LM na temu Dinamo – Hajduk i u jednom trenutku RM je rekao LM da je govno i provocirao ga je drugim riječima, ne može sad točno reći što još, na što mu je LM uzvratio na način da mu je rekao da se makne od njega. Međutim, RM je krenuo prema LM i udario ga šakom po sljepoočnici, na što mu je LM uzvratio te je također udario RM šakom po glavi. U tom trenutku prijatelj NM ih je razdvojio i nakon toga RM je otišao u svoju sobu te je pozvao policiju. Tom prilikom RM nije izgubio svijest, ali mu je malo išla krv iz nosa. Koliko se sjeća, vrata i prozori sobe su bili otvoreni, s obzirom na to da je bilo zagušljivo i bilo ih je više osoba. Međutim, po njegovom mišljenju misli da se to nije moglo čuti na ulicu s obzirom na to da nitko nije se derao ili razbijao, već je to bilo više prepiranje, ali nije bilo tako glasno.

12. I. okrivljenik RM je stavio primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu da nije prvi udario II. okrivljenika, već je II. okrivljenik prvo udario njega, dok u preostalom dijelu nema primjedbi i nema pitanja za svjedoka.

13. II. okrivljenik LM nije imao primjedbi na iskaz svjedoka niti pitanja za istoga.

14. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao NM koji je iskazao da se sjeća da se dana 12. travnja 2025. oko 22,30 sati nalazio u obiteljskoj kući svog prijatelja MM u [adresa], a tu su bili nazočni još i RM, LM te ŽM i DM. Bili su u jednoj sobi i imali su ugodno druženje, slušali su muziku, malo su pili i u jednom trenutku došlo je do okršaja između RM i LM zbog Hajduka i Dinama. RM je rekao LM u smislu kako može navijati za Hajduk i zna da je došlo do neke prepirke, ali sada ne može reći što su si međusobno izgovarali i je li RM vrijeđao LM, ali zna da je RM prvi udario LM šakom u sljepoočnicu, na što se LM digao i počeli su se međusobno naguravati i krenulo je prema tučnjavi. Ne može sa sigurnošću reći je li LM udario RM. Nakon toga se digao i počeo ih razdvajati. Sjeća se da je dobio od jednog od njih udarac u desnu ruku i nakon toga su se smirili. RM je otišao u drugu sobu, odvojio se od njih i nakon toga je došla policija. Tom prilikom na RM nije vidio neke posebne ozljede i nije tom prilikom izgubio svijest. Nakon toga je došla hitna pomoć i zna da je RM rekao da su ga svi tukli, što nikako ne odgovara istini.

15. I. okrivljenik i II okrivljenik nisu imalo primjedbi na iskaz svjedoka niti pitanja.

16. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao ŽM koja je iskazala da se sjeća da se dana 12. travnja 2025. oko 22,30 sati nalazila u obiteljskoj kući na adresi [adresa], te je sa svojim vanbračnim suprugom odnosno ovdje II. okrivljenikom bila na druženju kod MM, koji je inače njihov prijatelj i kum. Tu su još bili i NM, DM i I. okrivljenik RM. Nalazili su se u jednoj sobi i RM i LM su se u jednom trenutku počeli prepirati na temu Dinamo i Hajduk, s obzirom na to da LM navija za Hajduk a RM za Dinamo. Zna da je RM počeo sa svađom i provokacijom LM, da mu je govorio da je smrad, govno i još neke riječi kojih se sada ne može sjetiti, na što mu je LM nekoliko puta rekao da prestane i da neće tolerirati takvo njegovo ponašanje. Međutim, RM se u jednom trenutku digao i unio u lice LM te se počeo derati i provocirati, da bi ga šakom udario u lice. Na to se LM digao i vratio mu na način da ga je glavom udario u njegovu glavu. Počeli su se međusobno naguravati i u tom trenutku se digao NM te ih je počeo razdvajati, a od svega toga RM je pao na pod. Tu je onda sve prestalo i RM se digao i otišao u drugu sobu. RM je pozvao policiju koja je došla nakon nekih pola sata, a nakon toga je došla hitna pomoć. Zna da je LM imao crvenilo na licu, a RM je bio razbijen nos, a tom prilikom nije izgubio svijest. Mislim da vrata i prozori nisu bili otvoreni, ali se o tome ne može točno izjasniti. Cjelokupni događaj nije se mogao čuti na ulicu jer nisu bili toliko glasni. Njih dvojica su prvo normalno razgovarali, ali kad je RM počeo s provokacijom onda je to bilo malo glasnije, ali ne toliko da bi se čulo na ulicu, a nakon toga više su se naguravali.

17. I. okrivljenik i II. okrivljenik nisu imali pitanja niti primjedbi na iskaz svjedokinje.

18. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je liječnička dokumentacija KB Dubrava od 13. travnja 2025. na ime I. okrivljenika RM iz kojeg proizlazi da je ozlijeđen u tučnjavi na svojoj kućnoj adresi. Dijagnosticirana mu je ozljeda VLC dorsi nasi. Lacerokontuzna rana dorzuma nosa, a što je kvalificirano kao laka tjelesna ozljeda.

19. Sud je liječničku dokumentaciju u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o zdravstvenom stanju I. okrivljenika, ovo stoga što je liječnička dokumentacija izdana po ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi te ovjerena pečatom i potpisom ovlaštenog liječnika.

20. Iz Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju koje je sastavljeno po policijskim službenicima III policijske postaje opisano je činjenično stanje i što su doznali tijekom obavljanja razgovora sa okrivljenicima i svjedocima, koje su mjere poduzete i da je I. okrivljenik odvezen kolima hitne pomoći dok je II. okrivljenik odbio liječnički pregled navodeći kao nepotrebnim.

21. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju obrane I. okrivljenika i II. okrivljenika te svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud smatra utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršajno djelo koje im se stavlja na teret, a kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude. Naime, okrivljenici su kritične zgode u stanu u [adresa], na naročito drzak način remetili javni red i mir, tako što je između istih za vrijeme druženja više osoba došlo do verbalnog i fizičkog sukoba, a što se čulo i kroz prozor na ulicu, na način da je I. okrivljenik RM upitao II. okrivljenika LM za koji nogometni klub navija, a kako mu se nije svidio odgovor počeo je vrijeđati LM vičući na sav glas: "Govno jedno, najedi se govana, kako možeš navijati za Hajduk a rođen si u Zagrebu!", te je došao do njega i mahao rukama, na što se II. okrivljenik LM digao sa stolice te je počeo fizički sukob udarajući se međusobno zatvorenim šakama po tijelu i glavi, uslijed čega su pali na pod nastavljajući se udarati, a I. okrivljenik RM je zadobio vidljive povrede te je na mjesto događaja pozvana ekipa hitne medicinske pomoći, koja je istog odvezla na pregled u KB "Dubrava", gdje su mu ozljede okvalificirane kao lake.

22. Naime nesporno je da su se okrivljenici predmetne prigode nalazili u stanu na adresi [adresa] i da je tom prilikom došlo do verbalnog i fizičkog sukoba u kojem je I. okrivljenik zadobio lakšu tjelesnu ozljedu, a sporno je bilo kako se odvijao cijeli događaj, koje je riječi I. okrivljenik izgovorio II. okrivljeniku, tko je započeo fizički obračun te da li se sve skupa moglo čuti na ulicu.

23. Člankom 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano:

„Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.“

23. Dakle, za postojanje bića djela ovog prekršaja dovoljno je da je ponašanje okrivljenika bilo dostupno javnosti. Nesporno je da je mjesto počinjenja prekršaja stan u [adresa] i bilo je potrebno utvrditi da li se verbalni i fizički sukob okrivljenika čuo na ulicu. Dakle, iako je stan nesporno privatno mjesto, u konkretnom slučaju isto predstavlja u činjeničnom opisu fiktivno javno mjesto koje u prekršajnopravnom aspektu ima karakter javnog mjesta jer su se posljedice radnje okrivljenika iz stana kao privatnog mjesta reflektirale na ulicu. Iz cjelokupno provedenog postupka uzimajući u obzir da je I. okrivljenik RM potvrdio da su vanjska vrata od kuće i predsoblja bila otvorena i da se s obzirom na raspravu i cjelokupno događanje moglo čuti na ulicu, II. okrivljenik je također potvrdio da su vanjska vrata bila otvorena, dok je svjedok MM potvrdio da su vrata i prozori od sobe bili otvoreni jer je bilo zagušljivo, pa je sud uzimajući u obzir vrijeme izvršenja prekršaja - u kasnim noćnim satima 22:30 sati mjeseca travnja, da je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba jačeg intenziteta, stekao uvjerenje da se sukob okrivljenika čuo na ulicu odnosno da su se posljedice radnje okrivljenika iz stana kao privatnog mjesta reflektirale na javno mjesto. Naime, neživotno je i nelogično da bi okrivljenici u takvom međusobnom sukobu razgovarali normalnim tonom da se ne bi čulo na ulicu kraj otvorenog prozora i vrata, a kako su tvrdili svjedoci MM i HM pa im sud u tom dijelu nije poklonio vjeru. Stoga, sud je utvrdio element javnosti, kao zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

25. I. okrivljenik RM je u svojoj obrani porekao izvršenje djela prekršaja navodeći da je zaista došlo do rasprave na temu nogometnih klubova Dinamo i Hajduk i da je II. okrivljeniku normalnim glasom rekao "Kakav si ti seronja, živiš u [adresa], a navijaš za Hajduk", nakon čega se digao i krenuo prema sredini sobe, međutim II. okrivljenik je to pogrešno shvatio i u jednom trenutku ga počeo tuči na način da ga je šakama udarao po tijelu i glavi, te ga je netko primio iza leđa od čega je dobio masnice, netko ga je odostraga udario u glavu, te je izgubio svijest. S obzirom na raspravu i cjelokupno događanje naveo je da se moglo čuti na ulicu jer su vanjska vrata od kuće i predsoblja bila otvorena. Porekao je navode optužnog prijedloga da se II. okrivljeniku unosio u lice i provocirao.

26. II. okrivljenik LM je u svojoj obrani priznao izvršenje djela prekršaja navodeći da mu je I. okrivljenik rekao riječi „govno jedno, najedi se govana, kako možeš navijati za Hajduk a rođen si u Zagrebu", i nakon toga je I-okrivljenik došao do njega i gestikulirao mu rukama, nije to nazvao unošenjem u lice provokacijom, već da je I. okrivljenik imao potrebu još dodatno mu nešto reći, međutim u tom se trenutku digao sa stolca i došlo je do međusobnog naguravanja njega i I-okrivljenika nekako u isto vrijeme, ne može reći da je prvi započeo niti da je I-okrivljenik prvi započeo, uslijed tog naguravanja zaista je I-okrivljenika sa šakom udario po glavi i tijelu i on je njega sa šakom udario u glavu.

27. Dakle, obrana I. i II. okrivljenika su u suprotnosti, a u provedenom dokazu suočenja okrivljenici, iako su se gledali u oči, pokazujući na taj način postojanost u svojim tvrdnjama, u ovom postupku svaki je ostao kod svoje obrane, a pritom su obojica iznosili u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.

28. Ispitani svjedoci MM, PM i ŽM su u svojim iskazima potvrdili da je došlo do verbalne prepirke između I. i II. okrivljenika, nisu mogli posvjedočiti koje točno riječi je I. okrivljenik izgovorio II. okrivljeniku ali su svi suglasno potvrdili da je I. okrivljenik prvi udario II. okrivljenika šakom u predjelu lica na što mu je II. okrivljenik uzvratio te je došlo do međusobnog naguravanja nakon čega ih je razdvojio NM.

29. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je djelomično povjerovao ispitanim svjedocima koji su ovom sudu o okolnostima koje su im poznate, prema svom sjećanju, dali detaljan i okolnostan iskaz, međutim sud ih nije mogao prihvatiti kao potpuno vjerodostojan jer je stekao dojam da su pristrani u odnosu na II. okrivljenika pa je sud iskaz navedenih svjedoka prihvatio samo u konturama osnovnog zbivanja događaja. Naime, sam II. okrivljenik je u svojoj obrani priznao da u trenutku kada je I-okrivljenik došao do njega i gestikulirao mu rukama, da se digao sa stolca i da je došlo do međusobnog naguravanja te je zaista I-okrivljenika sa šakom udario po glavi i tijelu i on je njega sa šakom udario u glavu, pa je životno nelogično da bi II. okrivljenik sam sebe teretio suprotno iskazima saslušanih svjedoka.

30. Iako se okrivljenici nisu branili da bi kritične zgode postupali u nužnoj obrani sud je razmotrio i takvu mogućnost po službenoj dužnosti te je analizom obrane I. i II. okrivljenika i provedenih dokaza utvrdio kako kritične zgode niti jedan od okrivljenih nije postupao u nužnoj obrani. Premda je temeljem provedenog postupka nesporno utvrđeno da je I. okrivljenik prvi krenuo prema II. okrivljeniku koji je u svojoj obrani potvrdio da ponašanje I. okrivljenika nije shvatio kao unošenje u lice provokacijom, već da mu je imao potrebu još dodatno nešto reći, međutim digao se sa stolca i došlo je do međusobnog naguravanja nekako u isto vrijeme i uslijed tog naguravanja zaista je I-okrivljenika sa šakom udario po glavi i tijelu i on je njega sa šakom udario u glavu. Dakle, obadvojica su prihvatila sukob i upustili se u njega i u konkretnoj situaciji radilo o obostranom verbalnom sukobu nakon čega je uslijedilo međusobno naguravanje i tučnjava suokrivljenika. II. okrivljenik je svojim ponašanjem pridonio da se fizički sukob dogodi, u kojem je I. okrivljenik zadobio lakšu tjelesnu ozljedu kao posljedicu protupravnog djelovanja oba okrivljenika.

31. I. okrivljenik je tvrdio da je normalnim tonom glasa rekao II. okrivljeniku "Kakav si ti seronja, živiš u [adresa], a navijaš za Hajduk", dok je II. okrivljenik u svojoj obrani potvrdio da mu je I. okrivljenik tom prilikom rekao terećene riječi: "Govno jedno, najedi se govana, kako možeš navijati za Hajduk a rođen si u Zagrebu", sud je u odnosu na izgovorene riječi poklonio vjeru obrani II. okrivljenika jer je dana precizno i uvjerljivo, za razliku od obrane I. okrivljenika koja je dana neuvjerljivo, a i tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da nije u cijelosti opisao događaj kako se stvarno dogodio. Osim toga, sam I. okrivljenik je priznao da je predmetnog dana konzumirao alkohol i od događaja je proteklo više od 5 mjeseci pa je životno moguće i razumljivo da nije točno zapamtio što je točno rekao II. okrivljeniku.

32. Stoga, okrivljenici su predmetne prigode na navedenom mjestu koje u konkretnom slučaju predstavlja javno mjesto iz već obrazloženih razloga, na naročito drzak i nepristojan način narušavali javni red i mir jer su verbalnim i fizičkim sukobom u kojem je I. okrivljenik zadobio laku tjelesnu ozljedu, iskazujući pri tome naročitu upornost, a sve u prisutnosti više osoba pa je nedvojbeno utvrđeno da su opisanim ponašanjem ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te ih je trebalo proglasiti krivima i izreći mu odgovarajuću kaznu.

33. Zbog navedenog, sud nije prihvatio obranu I. okrivljenika u kojoj je porekao krivnju i odgovornost za terećeni prekršaj držeći da je ista dana u namjeri izbjegavanja prekršajne odgovornosti i suprotna je dokazima koje je sud izveo tijekom postupka.

34. Sud je u cijelosti prihvatio obranu II. okrivljenika kojom je priznao počinjenje djela prekršaja, suštinski je priznao sve činjenice relevantne za počinjenje ovog djela prekršaja.

35. U postupku sud nije kao dokaz koristio iskaz LM i RM koji su dali u policiji, iz razloga što su isti u toj fazi postupka ispitani u svojstvu svjedoka, dok su u postupku pred sudom imali svojstvo okrivljenika, a što onemogućuje uporabu predmetnih iskaza danih u policiji, jer bi time došlo do miješanja njihovih procesnih uloga. Procesna uloga i pozicija svjedoka i okrivljenika su drugačije zbog različitih prava koja uživaju pa ti dokazi ne mogu ni na koji način biti uneseni u dokazni materijal i na njemu se temeljiti presuda.

36. Sud smatra na temelju provedenog postupka činjenično stanje u predmetu je u potpunosti utvrđeno pa nije bilo potrebe provoditi druge dokaze te je odustao od daljnjeg saslušanja svjedokinje DM.

37. Kod sastavljanja izreke presude sud je, imajući u vidu rezultate postupka, u manje važnim detaljima, korigirao činjenični opis zadan optužnim prijedlogom, na što je bio ovlašten, budući je u bitnom ostao u okviru optuženja.

38. Stoga je sud okrivljenike proglasio krivima i izrekao im novčane kazne, za koje smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne. Kao olakotne okolnosti kod I. okrivljenika RM sud je cijenio da se ispričao II. okrivljeniku zbog svog ponašanja, dok je kao otegotno uzeto dosadašnja prekršajna osuđivanost. Kao olakotne okolnosti kod II. okrivljenika LM sud je cijenio priznanje prekršaja, dok je kao otegotno cijenjena činjenica da je I. okrivljeniku kritične zgode nanio tjelesne ozljede, koje su potvrđene liječničkom dokumentacijom I. okrivljenika, kao i dosadašnja prekršajna kažnjavanost.

39. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su I. i II. okrivljenici proglašeni krivima, to su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinske prilike oba okrivljenika. Budući je I. okrivljenik poricao počinjenje prekršaja proveden je obiman i detaljan dokazni postupak, kojim je nesporno utvrđeno da je i I. okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa je stoga dužan snositi naprijed navedene troškove postupka, sve u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj: 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (prema ranijoj službenoj valuti Republike Hrvatske), što je primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna iznos od 13,27 eura do 663,61 eura.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Zapisničarka

Sudac

Gordana Nikšić

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I. okrivljeniku: RM, [adresa]

2. II. okrivljeniku: LM, [adresa]

3. tužitelju: MUP, PUZ, III. policijska postaja Zagreb

4. spis.