Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1372/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno Hvar d.o.o., Hvar, Vlade Stošića br. 7., OIB: 85724396887, zastupanog po punomoćniku Mirku Butorović odvjetniku iz Hvara, protiv tuženice SZĐ, [adresa], [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Pl 579/2024 od 1. srpnja 2024., 29. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I.Uvažava se žalba tužitelja Komunalno Hvar d.o.o., ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Pl 579/2024 od 1. srpnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II.O troškovima žalbenog postupka tužitelja odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbačena je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

2.Prvostupanjsko rješenje, pobija tužitelj iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tužitelja ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Osnovani su navodi tužitelja kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime, iz stanja u spisu za sada je razvidno:

-da je tužitelj podnio sudu tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, radi naplate svoje tražbine u utuženom iznosu, temeljem vjerodostojne isprave-Izvatka iz poslovnih knjiga, po osnovi pruženih komunalnih usluga,

-da tuženica nema ni prebivalište ni boravište na području [adresa], već u inozemstvu.

8.Polazeći od takvih utvrđenja, prvostupanjski sud uvažava sadržaj čl. 16. st.1 ZPP-a, čl. 46. st.1. i 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/2017, dalje: ZMPP-a), te shodno tome zaključuje da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda RH određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis., da ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira primjene Uredbe Bruxelles I bis već da se Hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom uredbom zbog toga što tuženik ima domicil izvan EU-a. Osim toga, uvažava čl.1. st. 1., čl. 6. st.1. spomenute Uredbe, čl. 27., 47. ZPP-a, čl. 8. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/2022), kojom je brisan čl. 58. ZPP-a.

Nastavno tome, stav je suda da iz čl.46. 1. ZMPP-a, čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe, kao i čl.27. i 47. ZPP-a proizlazi da za predmetni spor radi isplate iznosa nije nadležan sud RH. Kako Stoga dakle, kako u konkretnom slučaju tuženica nema domicil u RH, da tužitelj radi naplate svoje tražbine nije mogao prekinuti postupak pred sudom RH, već u onoj državi u kojoj tuženi ima domicil, pa odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

9.Obzirom na prednje izloženo, ne mogu se prihvatiti kao valjani argumenti suda prvog stupnja kojima se isti rukovodio pri donošenju osporene odluke.

10.1.Naime, ponajprije valja ukazati na Odjeljak 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, koji glasi "Nadležnost za potrošačke ugovore", a koji započinje čl. 17., a iz čijeg sadržaja proizlazi da se nadležnost utvrđuje tim Odjeljkom, samo ako je riječ o čl. 17. st.1. Uredbe, odnosno taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a o kakvim se konkretno ugovorima prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju ne radi.

Osim toga, u ovoj situaciji ne dolaze u primjenu ni čl. 6. Uredbe na koju se poziva prvostupanjski sud, a ni ostale ranije spomenute odredbe ZPP-a, ni ZMPP-a.

10.2.Protivno tome, ovaj sud drži da u konkretnim okolnostima dolazi u primjenu čl. 7. 7. st.1. Uredbe, koji glasi:

"Osoba s domicilom u drugoj državi članici može bit tužena u drugoj državi članici:

a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze,

b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili bi trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru,

c) ako se ne primjenjuje t.b), primjenjuje se t.a)."

10.3.Obzirom na prethodno izneseno, suprotno tumačenju suda prvog stupnja, stajalište je ovog suda da je u konkretnim okolnostima, sud Republike Hrvatske nadležan za odlučivanje po tužbi za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave, koju je podnio tužitelj protiv tuženice kao domaća pravna osoba i pružatelj javne usluge za nekretninu na području RH, a koja ima prebivalište izvan [adresa], točnije na području Europske unije.

11.Kako je dakle iz do sada rečenog, razvidno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio ranije navedene odredbe, to je valjalo uvažiti žalbu tužitelja, te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 29. rujna 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić