Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-183/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužiteljice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćniku PE, dipl.iur., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2007/2023-14 od 26. svibnja 2025., 29. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2007/2023-14 od 26. svibnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.080,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom(toč. I izreke) te mu je naloženo isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura na račun punomoćnice tužiteljice, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate(toč. II izreke).

2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u toč. II izreke narečene presude žalbu je podnio tuženik, pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi ukazuje da u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu čl. 186. b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) pa da posljedično tome tužiteljici ne pripada pravo na trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav podneska od 1. listopada 2024., jer da je do potrebe dostave tog podneska došlo zbog propusta tužiteljice da podnese urednu tužbu. Navodi da je tužiteljica mogla iznijeti i ranije sve navode koje je iznijela u narečenom podnesku pa da je priznavanje tog troška neosnovano. Smatra nezakonitom i odluku o isplati parničnih troškova na račun punomoćnice tužiteljice, jer da se na takav način otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika, da tužiteljica postavljanjem takvog zahtjeva u osnovi želi provesti ustup tražbine(cesiju), što da se ne može izvršiti kroz parnični postupak.

4. Predlaže rješenje o parničnom trošku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode ukazujući da se sudska praksa Suda Europske unije izjasnila o tome da u radnom sporu radnika treba smatrati slabijom stranom radnog odnosa te da je potrebno poslodavcu onemogućiti da ograničava radnikova prava, što se odnosi i na dostavu isprava koje je poslodavac obvezan voditi. Navodi da narečenim podneskom nije samo uredila tužbeni zahtjev, već je predložila izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a osporava i osnovanost tvrdnje o nezakonitosti priznanja isplate parničnog troška u korist punomoćnice tužiteljice, pozivajući se pritom na više odluka domaćih sudova.

6. Predlaže žalbu tuženika odbiti i obvezati tuženika na isplatu troška sastava tog podneska.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Prije svega treba istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP- a pa se rješenje može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, odluka se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlog tuženik ističe u žalbi. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Tuženik kroz osporavanje odluke o parničnom trošku u odnosu na priznavanje nagrade odvjetnika za sastav podneska od 1. listopada 2024., ustraje na prigovoru da u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186. b ZPP-a. Takva tvrdnja tuženika nije osnovana, budući da je tužiteljica u tužbi zahtijevala naknadu za prijevoz za razdoblje od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2024., uz obrazloženje da ne raspolaže potrebnim ispravama da bi bila u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev te je kao dokaz, između ostalog, predložila i provođenje vještačenja po vještaku financijske struke.

10. Tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tužiteljice, inzistirajući prije svega na prigovoru neurednosti punomoći kojom je tužiteljica ovlastila za zastupanje odvjetnicu, a da bi, nakon što je tužiteljica postavila određeni zahtjev, u podnesku od 7. studenog 2024. izjavio da više ne osporava tužbeni zahtjev ni glede osnove niti glede visine pa u konačnici dokazni postupak nakon toga nije niti proveden.

11. I prema stajalištu ovog suda, podnesak od 1. listopada 2024. je bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, budući da je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev po pozivu suda, u skladu s čl. 186. st. 4. ZPP-a, nakon što je tuženik dostavio u spis isprave koje su bile potrebne za provođenje dokaza financijskim vještačenjem, pa je sud prvog stupnja osnovano obvezao tuženika na nadoknadu tog dijela parničnog troška tužiteljici. Glede odluke o isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice, sud prvog stupnja je takav zahtjev s osnovom prihvatio, pravilno se pozivajući na primjenu čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a pa tuženik bez osnove osporava rješenje suda prvog stupnja i u tom dijelu.

12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II izreke prvostupanjske presude potvrditi primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a, dok je presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu kao nepobijana ostala neizmijenjena.

13. Tužiteljici nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, budući da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 26. rujna 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan