Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-682/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika ĆA, vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva "SUMIĆ ŽELJKO", OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Palače, Braće Krunić 11, zastupanog po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. rujna 2025. godine u prisutnosti stranaka i punomoćnika, dana 29. rujna 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se TA, vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva „SUMIĆ ŽELJKO“, Palača, Braće Krunića 11, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznose kako slijede:

- iznos od 58.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.01.2018.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 31.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.01.2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 31.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.01.2020.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknade parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a koje teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. srpnja 2021. podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv tuženika, radi isplate 121.800,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kako je to sve navedeno u izreci ove presude pod točkom I., na ime stjecanja bez osnove. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je njegova majka, FA, s tuženikom, a po prethodnom odobrenju tužitelja, zaključila usmeni ugovor kojim je određeno da tuženik na ime svog potraživanja prema majci tužitelja u iznosu od 88.055,92 kn, na temelju računa od 20. studenoga 2017. broj 476/1/1, ima pravo 2017. godine skinuti sav kukuruz koji je tužitelj zasijao na svojih 28 katastarskih jutara u k. o. [katastarska općina], za svoj račun, te je postignut dogovor da će tuženik i iduće dvije godine, tj. 2018. i 2019. godine, bez plaćanja naknade (arende) obrađivati tih 28 kj za svoju korist, a u cilju namirenja potraživanja po spomenutom računu. Navodi, zatim, kako je tuženik po ovom dogovoru skinuo kompletan kukuruz sa 28 kj 2017. godine te ga zadržao za sebe, a zatim nastavio obrađivati iste oranice 2018. i 2019. godine bez ikakve naknade. Međutim, tuženik ovakav ugovor ne priznaje i negira njegovo postojanje, negira da je zadržao urod kukuruza i obrađivao zemljište u vlasništvu tužitelja, pa posljedično tome negira da je podmireno na taj način njegovo potraživanje temeljem spomenutog računa, mada tužitelj drži da je njegovo potraživanje i preplaćeno na prethodno opisani način. Budući da tuženik ne priznaje postojanje ugovora, odnosno dogovora o podmirenju duga, to tužitelj drži da je tuženik korištenjem njegovih nekretnina, sebi priskrbio bez osnove 58.800,00 kn ubranog kukuruza za 2017. godine, zatim iznos od 31.500,00 kn na ime neplaćenog zakupa za 2018. godinu, kao i 31.500,00 kn na ime neplaćenog zakupa za 2019. godinu, a sve to uzimajući u obzir da je imao zaradu najmanje 2.100,00 kn po kj od ubranog kukuruza te uzimajući u obzir uobičajenu cijenu zakupa poljoprivrednog zemljišta u k. o. [katastarska općina] u visini od 150,00 eura po kj. Slijedom navedenog, tužitelj drži da si je tuženik obrađujući nekretnine u vlasništvu tužitelja sveukupno priskrbio bez osnove iznos od 121.800,00 kn, pa pozivajući se na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima postavlja tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude pod točkom I.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći kako su netočni i neistiniti navodi tužitelja da bi tuženik s majkom tužitelja, a po prethodnom odobrenju tužitelja, zaključio usmeni ugovor na način i pod uvjetima kako to tužitelj navodi, te da bi temeljem ugovora skinuo bez naknade urod na navedenom zemljištu. Navodi kako se tužitelj u tužbi pogrešno poziva na odredbu čl. 1111. ZOO-a i stjecanje bez osnove, jer se isto ne može primijeniti u predmetnoj stvari, obzirom se kod stjecanja bez osnove podrazumijeva izvanugovorni, a ne ugovorni odnos. Dalje, tuženik navodi da ako tužitelj tvrdi da je sklopljen usmeni ugovor između njegove majke i tuženika, na strani tužitelja nema aktivne legitimacije za vođenje ovog postupka protiv tuženika. Također, ističe kako dostavljenim dokazima uz tužbu tužitelj ne dokazuje ni da bi bio vlasnik nekretnina u utuženom razdoblju, jer iz zemljišnih knjiga proizlazi kako je vlasnikom istih postao tek u rujnu 2019. godine temeljem ugovora o darovanju, pa i radi toga da na strani tužitelja nema aktivne legitimacije. Tuženik navodi i kako je u svojstvu prokurista u ime trgovačkog društva Sumić d.o.o. kao tužitelja, protiv FA, majke tužitelja, kao tužene, pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Vukovaru, radi naplate tražbine u iznosu od 90.180,92 kn, koji postupak se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-172/2019, te u kojemu je donesena nepravomoćna presuda 8. ožujka 2021. kojom se nalaže FA isplata ovog iznosa, a u tom postupku je majka tužitelja također identično tvrdila kao i ovdje tužitelj, da je između nje i ĆA postojao usmeni ugovor, no FA svoje tvrdnje u postupku nije dokazala, što je rezultiralo usvajanjem tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj 31-Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. godine, ovaj sud je određen kao stvarno nadležan sud te je spis predmeta dostavljen ovome sudu na daljnje postupanje.

4. Podneskom od 7. prosinca 2021. godine, punomoćnik tužitelja, ujedno kao punomoćnik treće osobe FA, predložio je da FA pristupi u ovoj pravnoj stvari kao nova tužiteljica uz tužitelja VA, te shodno tome postavlja tužbeni zahtjev na način da se za tužitelja VA potražuje iznos od 42.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2018. godine, zatim iznos od 22.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2019. te iznos od 31.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2020. , dok se u odnosu na novu tužiteljicu FA potražuje iznos od 16.800,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. godine te iznos od 9.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2019. godine. Naime, tužitelj je naveo da je on vlasnik 20 katastarskih jutara (kč. br. [katastarska čestica]) koje je tuženik obrađivao i time povećavao svoju imovinu, dok je preostalih 8 katastarskih jutara (kč. br. [katastarska čestica]) dobio od svoje majke tijekom 2019. godine, a slijedom toga da je aktivno legitimiran za pokretanje ove parnice.

5. Tuženik se protivio stupanju u parnicu nove tužiteljice, nakon čega je sud rješenjem broj P-682/2023-11 od 9. siječnja 2025. godine pravomoćno odbio prijedlog treće osobe FA za pristupanje u ovoj pravnoj stvari kao nove tužiteljice uz tužitelja VA.

6. Podneskom od 21. svibnja 2025. godine tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u eurima, a kojeg je (u odnosu na sebe) prethodno postavio podneskom od 7. prosinca 2021. godine. Kako je tužitelj istim smanjio tužbeni zahtjev jer je umjesto prvotno utuženih 58.800,00 kn, 31.500,00 kn i 31.500,00 kn, odnosno ukupno 121.800,00 kn, tražio 42.000,00 kn/5.574,36 eura, 22.500,00 kn/2.986,26 eura i 31.500,00 kn/4.180,77 eura, odnosno ukupno 96.000,00 kn/12.741,39 eura, isto se ima cijeniti kao djelomično povlačenje tužbe, no, budući se tuženik izrijekom protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to sud nije imao uvjeta sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) utvrditi djelomično povlačenje tužbe, pa je za meritorno odlučivanje ostao cijeli (prvotno) utuženi iznos.

7. Osim što se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, sporeći postojanje usmenog ugovora i opisano korištenje nekretnina te iznoseći prigovor promašene aktivne legitimacije, tuženik je do zaključenja prethodnog postupka istaknuo i prigovor zastare potraživanja, navodeći da je tužba podnesena nakon proteka tri godine, kao i to da bez obzira što u konkretnom predmetu nema identiteta stranaka, da se radi o identičnom tužbenom zahtjevu utemeljenom na istim činjeničnim i pravnim osnovama istaknutim u sporu pred Općinskim sudom u Vukovaru, pa tuženik smatra da se ovdje mogu primijeniti pravila dvostruke litispendencije, odnosno, presuđene stvari jer je u međuvremenu donesena presuda postala pravomoćna. Također, tuženik je naveo da za predmetne nekretnine nije ostvarivao poljoprivredne poticaje, već tužitelj, što nikako nije mogao da iste nije obrađivao upravo tužitelj, s time da je isticao i kako nisu točni navodi tužitelja da bi on bio vlasnik 20 kj zemlje u spornom periodu, jer se zbrajanjem površina za nekretnine koje je tužitelj naknadno stekao krajem 2019. i 2020. godine, dobije površina od 61.182 m2, odnosno 10,63 jutra, za koju površinu tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zakupninu.

8. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to: zemljišnoknjižne izvatke od 4. srpnja 2021. (str. 5 do 23 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 25. srpnja 2021. godine s povijesnim prikazom (str. 31 i 32 spisa), zemljišnoknjižne izvatke s povijesnim prikazom od 6. prosinca 2021. (str. 39 do 69 spisa), zatim, pribavio i pročitao spis Općinskog suda u Vukovaru broj Povrv-19/2022, saslušao svjedoke NA, ŽA, LA, EA, PA, FA i BA, te stranke. Sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredno-gospodarske struke, a na okolnost visine zakupa poljoprivrednog zemljišta te cijene kukuruza 2017. godine, smatrajući isto, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nepotrebnim.

9. Temeljem ovih izvedenih dokaza, cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. ZPP-a, kao i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Naime, predmet raspravljanja je zahtjev tužitelja za isplatu 58.800,00 kn na ime zarade od ubranog kukuruza za 2017. godinu na površini od 28 katastarskih jutara zemljišta, te isplatu iznosa od 63.000,00 kn na ime neplaćenog zakupa za 2018. i 2019. godinu za 28 katastarskih jutara zemljišta, koje isplate tužitelj potražuje od tuženika uz tvrdnju da je tuženik koristio navedene površine nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja te si time bez osnove, tj. osnove koja je otpala, priskrbio ukupno 121.800,00 kn. Tužitelj, naime, tvrdi da je osnova, usmeni ugovor njegove majke s tuženikom, a po prethodnom tužiteljevu odobrenju, otpala u trenutku kada je tuženik pokrenuo parnicu koja se vodila pred Općinskim sudom u Vukovaru i u njoj osporio postojanje tog ugovora.

11. Sporno je među strankama je li tuženik skinuo tužiteljev kukuruz 2017. godine i slijedeće dvije godine koristio 28 katastarskih jutara nekretnina, jesu li te nekretnine bile vlasništvo tužitelja, je li postojao usmeni ugovor, odnosno dogovor o korištenju nekretnina i otplati duga, je li nastupila zastara potraživanja, te radi li se o već pravomoćno presuđenoj stvari.

12. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Vukovaru broj Povrv-19/2022, utvrđeno je da se u istom vodio postupak između tužitelja Sumić d.o.o. i FA kao tužene, radi isplate iznosa od 90.180,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na preostalo neplaćeno dugovanje po računu za kupnju repromaterijala od tužitelja broj 476/17 od 20. studenoga 2017. i računu za uslugu kombajniranja broj 9/1/2 od 28. studenoga 2017. godine. U istome je donesena presuda Povrv-19/2022-15 od 20. siječnja 2023. godine, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-406/2023-2 od 28. rujna 2023. godine, kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, odnosno u cijelosti je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, a kojim je tuženoj FA naloženo isplatiti tužitelju Sumić d.o.o. iznos od 90.180,92 kn, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

13. Iz prvostupanjske i drugostupanjske presude spisa predmeta Općinskog suda u Vukovaru broj Povrv-19/2022, proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen, budući da tuženica tijekom postupka nije uspjela osporiti vjerodostojne isprave, odnosno račune, te nije dokazala da je utuženu tražbinu namirila na način da je tužitelju prepustila urod kukuruza za 2017. godinu te obradu zemlje u 2018. i 2019. godini bez naknade.

14. Kako iz navedenog proizlazi da je predmetni postupak vođen između drugih stranaka nego što su to u ovom predmetu, a isto tako ne postoji ni identičan tužbeni zahtjev, to nije osnovan prigovor tuženika o presuđenoj stvari. Unatoč tome što su pred Općinskim sudom u Vukovaru u spisu broj Povrv-19/2022 predmet raspravljanja bile istovrsne činjenice tj. je li između ĆA i FA postojao dogovor o otplati duga te je li ĆA ovršio usjeve 2017. godine i obrađivao 28 jutara tijekom 2018. i 2019. godine, isto nije prepreka da se o tim činjenicama raspravlja i u ovoj parnici, jer o istima sud u Vukovaru izrekom nije ni donosio odluku u presudi, niti je u vezi njih bio postavljen zahtjev u vidu protutužbe ili prigovora radi prebijanja.

15. Slijedom navedenog, kako nema identiteta spora, nema uvjeta za odbacivanje predmetne tužbe.

16. Međutim, u pravu je tuženik da tužitelj predmetnu tužbu pogrešno temelji pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, no, sud nije vezan navedenom pravnom osnovom. Naime, u predmetnoj stvari nema mjesta za primjenu odredaba o stjecanju bez osnove, pa ni odredbe čl. 1120. ZOO-a o uporabi tuđe stvari u svoju korist, jer se ove odredbe primjenjuju u slučaju ako je stvar koja je korištena bez osnove, odnosno osnove koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala, korištenjem izgubila svoju namjenu, a ako je u pitanju korištenje tuđih stvari koje se mogu vratiti i koje nisu izgubile namjenu, kao primjerice nekretnine, tada se imaju primijeniti odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV), a pri čemu vlasnikovo traženje naknade, odnosno štete i koristi koje je posjednik imao za vrijeme posjedovanja njegove stvari, ovisi o tome radi li se o poštenom ili nepoštenom posjedniku te se, također, za traženje takve naknade propisuje zastarni rok od tri godine, za razliku od stjecanja bez osnove gdje se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je njegova majka imala s tuženikom usmeni dogovor oko otplate duga za repromaterijal kojeg su uzimali od tuženika, na način da sav urod koji su imali na svojoj zemlji 2017. godine uzme tuženik. Te godine je bio posijan kukuruz, te je tuženik isti sa svojom mehanizacijom u cijelosti ubrao. Naveo je kako se radilo o 28 katastarskih jutara, od čega je većina bila u njegovu vlasništvu, a manji dio u vlasništvu njegovih roditelja, no nije se znao konkretno izjasniti o kojim nekretninama, tj. površinama je riječ. Naveo je kako ih tuženik nije obavijestio o skidanju kukuruza, tako da ne zna koliko je točno ubrao kukuruza. Njegova majka je vjerovala tuženiku te je sve išlo usmenim dogovorom, pa je tako s tuženikom dogovorila da nastavi i sljedeće dvije godine obrađivati njihovu zemlju, sve do otplate duga. Iako je bio dogovor da će skidanje kukuruza tuženik obaviti o svom trošku, nakon dvije godine je poslao račun za korištenje kombajna, a koji je poslije platila njegova majka. Nije znao što je tuženik sljedeće dvije godine uzgajao na njihovih zemlji. Nakon isteka te dvije godine u kojima je tuženik koristio njihovu zemlju, majka je otišla do njega i rekla mu kako smatra da je dugovanje izmireno, nakon čega su oni preuzeli posjed. Nije bio prisutan dogovoru majke i tuženika, ali je naveo da je s istim bio upoznat preko majke i s njim suglasan. Zemlju su radili tuženikovi radnici i njegova mehanizacija, ali nije znao jesu li to bili radnici tuženikova OPG-a ili trgovačkog društva. Potvrdio je da je u predmetnom razdoblju njegova obitelj imala otvoren OPG koji je glasio na njega i da je za predmetnu zemlju ostvarivao poticaje tijekom predmetnih godina, no prijavu za poticaje je radila majka, pa mu nije bilo poznato što je sve upisivala u potrebnu dokumentaciju za poticaje.

18. Tuženik je svojim iskazom u cijelosti sporio postizanje opisanog dogovora s majkom tužitelja i korištenje zemlje tijekom 2018. i 2019. godine. Naime, tuženik je navodio kako je FA, majka tužitelja, 2017. godine došla u njegovu firmu Sumić d.o.o. i predložila da se kod njih zaduži, radi čega su sklopili ugovor u suradnji, a kojim su dogovorili da će se FA financirati te godine u cijelosti za potrebe proizvodnje na njenoj zemlji, a koliko mu je tada bilo znano, zemlja je te 2017. godine bila u njenom vlasništvu. Potkraj iste godine, u dogovoru s FA, firma je odradila uslugu kombajniranja te je skinut sav usjev kukuruza, te je u njenoj prisutnosti rađeno vaganje kukuruza te napravljen obračun na način da se za vrijednost kukuruza umanjio iznos troška kombajniranja, no ostao je dug za preuzeti repromaterijal. Sjećao se kako se radilo o jako lošem prinosu kukuruza, oko tonu po jutru, a inače je uobičajen prinos od šest do sedam tona po jutru. Naveo je kako se to dogodilo zbog nebrige i greške pri tretiranju. Kako je ostalo još duga, FA je došla do njega te su se dogovorili da će dug otplatiti kroz sljedeće dvije godine kroz poticaje, tj. da će ona po dobivanju poticaja dolaziti i otplaćivati dug, no izvršila je tek jednu uplatu 2018. godine u iznosu od 7.500,00 kn. Naveo je kako dakle nije točno da je radio njenu zemlju 2018. i 2019. godine, jer za to nije imao interesa, a da je ona zemlju davala drugima u selu da ju rade, a kako bi ostvarila poticaje. Poslije 2017. godine nije imao više nikakvu poslovnu suradnju s njom. Pojasnio je da je usluga kombajniranja 2017. godine gospođi FA obavljena s kombajnom njegova OPG-a, dok su svi računi i uplatnice glasile na firmu Sumić d.o.o. Kako FA nije izmirila dug, bio je primoran pokrenuti postupak pred Općinskim sudom u Vukovaru, a tada je FA svu svoju imovinu, pa tako i predmetnu zemlju, prepisala na sina, ovdje tužitelja. Na upit je potvrdio da je točno da mu je FA nudila predmetnu zemlju u zakup na razdoblje od dvije godine kako bi izmirila dug, ali kako nije htjela pisani ugovor, na to nije pristao. FA nije željela sklopiti pisani ugovor jer je htjela da ona dobiva poticaje, a iz poticaja da ga onda otplaćuje. Ugovor o zakupu se trebao sklopiti s njegovim trgovačkim društvom, stoga nije pristao na Mirjanin prijedlog, jer mu nije bilo isplativo obrađivati zemlju bez ugovora i poticaja. FA je na njegove pozive obećavala da će podmiriti dugovanje, ali to pune dvije godine nije činila. Konačno, tuženik je ustvrdio da ni njegova firma, ni njegov OPG, niti on osobno kao fizička osoba, nije nikada tijekom 2018. i 2019. godine koristio i obrađivao predmetnu zemlju FA, odnosno sada njenog sina (tužitelja).

19. Svjedokinja FA, majka tužitelja, je navodila kako je u proljeće 2017. godine u firmi tuženika podigla repromaterijal potreban za zemlju koju su radili ona, njen suprug i sin, u svom OPG-u čiji nositelj je bio njezin sin, ovdje tužitelj. Navela je kako je ta zemlja bila u vlasništvu svih troje, ali se nije mogla izjasniti u kojim točno površinama u odnosu na svakoga. Kako krajem 2017. godine nije imala dovoljno novca da tuženiku plati repromaterijal, ponudila mu je da radi svu njihovu zemlju, negdje oko 28 katastarskih jutara, sve dok ne otplati dug. Isto tako, dogovorili su se da tuženik skine i sav usjev kojeg su posadili 2017. godine, te je tuženik po dogovoru skinuo usjev, ali ne zna koliko je tuženik ubrao kukuruza, jer ju o tome nije obavijestio, a niti ga je ona to pitala. Nije znala reći ni koliki je bio prinos kukuruza. Zatim je navela kako 2018. i 2019. tuženik zapravo nije radio svih 28 katastarskih jutara, odnosno nije radio četiri manje parcele, koje je dao raditi drugim ljudima. Tijekom 2018. ili 2019. godine stigla joj je opomena od tuženikove odvjetnice, radi čega ga je zvala, na što joj je on rekao da tu opomenu zanemari. Kada mu je protekom 2019. priopćila kako smatra da su dug prema njemu izmirili, tuženik je to prihvatio i nije se ničim usprotivio, da bi zatim pokrenuo postupak radi naplate cjelokupnog dugovanja kod Općinskog suda u Vukovaru. Navodila je kako je tuženik na njihovoj zemlji prve godine sijao suncokret, a druge godine žito, dok nije znala što su točno NA i BA radili na preostale četiri parcele koje tuženik nije radio. Navela je da je opisani dogovor oko otplate duga imala osobno s tuženikom ĆA krajem 2017. godine, a dogovor su postigli nakon što je prije toga platila 7.500,00 kn. Potvrdila je kako je za vrijeme predmetnog razdoblja poticaj ostvarivao njihov OPG, a jer se tako dogovorila s tuženikom. Konačno, potvrdila je da se na pokazanim računima broj 9/1/2 od 28. studenoga 2017. i izdatnice broj 399 od 20. studenoga 2017. nalazi njezin potpis, ali je navela da su isti očito naknadno izrađeni jer je sjetva bila u proljeće 2017., a prije čega je uziman repromaterijal.

20. Svjedok PA poznaje V jer su iz istog sela, naveo je kako ima njivu nasuprot jedne njive FA, koja je površine oko pet jutara, a koja je sada od njenog sina. Sjećao se da je upravo na toj njivi u jednom navratu vidio kombajn od ĆA, a vršio je kukuruz, ali nije znao čiji je to bio kukuruz, odnosno tko ga je zasijao. Iako ne poznaje tuženika ĆA, tvrdio je kako je znao da je to bio njegov kombajn.

21. Svjedok EA je navodio kako zna gdje se nalazi Miljkovićeva zemlja, te da je na toj zemlji dvije godine uzastopno, ali nije mogao potvrditi koje su to točno godine bile, viđao Sumićev zeleni kombajn, koji je prve godine vršio kukuruz, a sljedeće godine suncokret. Rekao je da se po njegovu mišljenju radi o nekih 20 do 25 jutara. Nije znao tko je taj kukuruz i suncokret sijao, no naveo je kako je uočio da kukuruz nije bio vrhunskog uroda te je bio nižeg osrednjeg rasta, dok je suncokret bio dobrog uroda. To je sve uočio jer je kao lovac tuda često prolazio. Nije imao saznanja o tome jesu li i kakve dogovore imali FA i ĆA.

22. Svjedok LA je navodio kako je ĆA tri godine zaredom radio zemlju od FA, prve godine je vršio kukuruz kojeg je zasijao Mirjanin suprug, sljedeće godine je vidio Sumićeve radnike i kombajn koji su sijali, a potom i vršili suncokret, a treće godine su sijali i vršili žito. Naveo je da zna gdje se nalazi Miljkovićeva zemlja a koja je bliže selu, da se radi o dvije veće parcele i jednoj bašči, sveukupne površine negdje do 10 jutara, dok nije znao gdje se nalazi ostala Miljkovićeva zemlja. Bio je uvjerenja da je ta zemlja u vlasništvu FA, jer ju je ona godinama radila i njezin suprug Ć. Tvrdio je da je to bilo tijekom 2017., 2018. i 2019. godine, no nije znao zašto je ĆA radio Miljkovićevu zemlju. Na upit se nije sjećao tko je prije 2017. godine T radio usluge kombajniranja, a znao je da oni nisu imali svoju mehanizaciju za kombajniranje. Kako je njegova kuća nekih sto metara zračne linije od Miljkovićeve zemlje, vidio je da kukuruz te 2017. godine nije bio baš dobar, tj. čist, bio je zarastao travom, što upućuje da nije uspjelo špricanje. Tijekom vršidbe kukuruza u blizini je čuvao ovce, te je vidio da je ovršeno neke tri prikolice u koje stane po vagon, odnosno sto metara kukuruza. Nije znao zašto je ĆA radio Miljkovićevu zemlju i nije imao saznanja o tome je li među njima postojao kakav dogovor. Radnike koje je viđao na Miljkovićevoj zemlji nije ispitivao za koga rade, niti je na traktorima i kombajnu vidio oznaku da su od ĆA, odnosno njegove firme, ali je naveo kako je to znao jer je to bilo znano cijelom selu.

23. Svjedok ĐA je navodio kako je svojedobno radio kod tuženika u njegovoj firmi, te je 2017. i 2018. godine radio na Miljkovićevoj zemlji, da je prve godine skidan kukuruz, a sljedeće se sijao i vršio suncokret. 2019. godine više nije radio za tuženika, ali je naveo da mu je poznato da je te godine tuženik na Miljkovićevoj zemlji sijao pšenicu. Radilo se o zemlji koja je u više parcela na više lokacija, a ukupne površine od 27 do 30 jutara. Naveo je kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti koliko je točno kukuruza ovršeno, ali da je kukuruz bio osrednje kvalitete i uroda, te je po vršidbi odvezen u firmu tuženika koji ga je preuzeo. Naveo je kako je čuo da ĆA radi Miljkovićevu zemlju radi nekakvog duga i to je sve što je o tome znao, a nije vidio niti čuo konkretno za ugovor između njih. Na upit je odgovorio da je točno da je kod ĆA dobio otkaz i da je bio optužen da je pokrao usjeve, radi čega su bili i na sudu. Nije se mogao sjetiti kako se zvala Sumićeva firma i je li bio i koliko dugo prijavljen kod njega u firmi ili u njegovu OPG-u.

24. Svjedok NA je naveo kako poznaje stranke jer su iz istog kraja, te da je bio načuo priču da zemlju od FA treba raditi ĆA, stoga se obratio ĆA bi li on (svjedok) mogao raditi dvije bašče i jednu manju parcelu koju nitko nije obrađivao, a on ga je, pak, uputio da ode kod FA, jer da je to njena zemlja. Otišao je stoga do FA, koja mu je dozvolila da tu zemlju radi. Radilo se o jednom jutru zemlje, a koju je on dakle radio tijekom 2018. godine. Poslije ju više nije radio. Naveo je i kako ta zemlja nije bila prethodno obrađivana, odnosno bila je zarasla i morao ju je prije sjetve pripremiti. Kada se obratio FA da plati zakupninu, ona ga je uputila kod ĆA, a kada se njemu obratio, on ga je ponovno uputio FA, tako da na kraju nikome nije ništa plaćao. U vezi te zemlje ni s kim nije pravio ugovor, niti je ostvarivao poticaj. Nije imao saznanja o tome je li FA ostvarivala poticaje za tu zemlju, niti su mu bili poznati međusobni odnosi između stranka i o čemu se konkretno radi u ovom predmetu. Naveo je da je ovome iskazivao i pred Općinskim sudom u Vukovaru, nakon čega je imao problema s FA, koja mu je pravila probleme i na poslu. Nije mu bilo poznato tko je radio preostalu zemlju od FA te 2018. godine, jedino što je znao je da je BA radio također jednu manju bašču, a koja je bila pored njegove. Odgovorio je da se danas pozdravlja s FA, te da nisu u zavadi.

25. Svjedok BA je rekao da dugi niz godina poznaje tuženika ĆA, kao i majku tužitelja FA s kojom je išao u školu. Nije znao navesti koju sve zemlju imaju K, ali zna za jedan manji komad zemlje od ¾ jutra, koji se nalazi odmah do njegove, a kako mu je taj komad zemlje trebao za prijevoz i odlaganje tekućeg gnojiva, a u selu je čuo priču da će Miljkovićevu zemlju raditi ĆA, otišao je do ĆA pitati ga da radi tu zemlju, a koja je tada bila neobrađena. ĆA mu je, pak, rekao da što se njega tiče, da može, ali je svejedno otišao i do FA, a koja mu je također rekla da može raditi tu zemlju. Nije znao u čijem je točno vlasništvu ta zemlja bila, ali je bio uvjerenja da je to Mirjanina zemlja. Naveo je kako je tu zemlju koristio samo tijekom 2017. godine, a za dalje nije znao tko ju je koristio i obrađivao. Nakon par godina na toj zemlji je viđao PA koji inače radi usluge kombajniranja i obrade zemlje, kao i njegovog šofera, a viđa ih i dandanas. Nije znao da je ovu zemlju radio ĆA, niti je li ĆA radio ostalu Miljkovićevu zemlju.

26. Iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka s povijesnim stanjem proizlazi da je tužitelj nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 3990 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 5179 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 1973 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 4421 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 23450 m2, sve k. o. [katastarska općina], stekao 2019. godine ugovorom o darovanju od 16. rujna 2019., zatim, nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 28933 m2, je stekao 2020. godine temeljem ugovora o darovanju od 22. travnja 2020., a nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 3478 m2, k. o. [katastarska općina], je stekao kupoprodajnim ugovorom od 30. prosinca 2019. godine. Također, uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da tužitelj nije samovlasnik ovih nekretnina, već suvlasnik u ½ dijela.

27. Temeljem ovih dokaza, sud prije svega ocjenjuje kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik koristio njegove nekretnine, kao i da je bio vlasnik 28 katastarskih jutara zemlje u predmetnom razdoblju, a u svezi čega je postavljen tužbeni zahtjev.

28. Naime, tužitelj svojim iskazom nije uopće konkretizirao koju to točno zemlju, a u njegovu vlasništvu je koristio tuženik, niti je jasno ustvrdio da se radilo o kukuruzu koji je on zasijao, dok je račun za repromaterijal koji je korišten za uzgoj istog tog kukuruza, izdan na ime FA, a koja je izrijekom pred sudom potvrdila da je taj račun potpisala, kao i pred sudom u [adresa] tvrdila da je to bio njen kukuruz. Uostalom, tuženik je u svom iskazu potvrdio da je ovršio 2017. godine kukuruz i zadržao ga, a da je za njegovu vrijednost umanjio dugovanje FA, na čije ime su bili računi, pa se glede "kukuruza" ocjenjuje opravdanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije, bez obzira na vlasništvo nekretnina. Tužitelj nije bio prisutan dogovoru svoje majke i tuženika, već sva saznanja oko navodnog dogovora crpi isključivo od majke, dok su iskazi svjedoka išli svi u smjeru da se radilo o Mirjaninom kukuruzu i njenoj zemlji. Ali isto tako, iskazi svjedoka su o bitnim činjenicama nekonkretni i manjkavi, svode na ono što su čuli ili parcijalno uočili, dok niti jedan nije imao saznanja da je tuženik 2018. i 2019. godine radio tužiteljevu zemlju, o koliko se konkretno zemlje radilo, niti su imali kakva saznanja o usmenom ugovoru između FA i tuženika.

29. Svjedok PA je primjerice vidio tuženikov kombajn tek na jednoj parceli koja je nasuprot njegove i to samo u jednom navratu 2017. godine kada se vršio kukuruz, što je uostalom nesporno u ovom predmetu, ali kako ga ovaj svjedok sljedeće dvije godine nije vidio na toj istoj zemlji, proizlazi da tuženik tu parcelu nije obrađivao 2018. i 2019. godine. Svjedok LA je govorio pak o zemlji u površini od 10 jutara i da su je tri godine radili tuženikovi radnici, ali nije vidio na traktoru i kombajnu oznake da su tuženikovi niti je pitao radnike čiji su, odnosno za koga rade, već da je to "bilo znano u selu". Svjedok EA govorio je o Miljkovićevoj zemlji za koju je naveo da je vidio da dvije godine radi tuženikov zeleni kombajn, i to da je prve godine vršio kukuruz, a druge suncokret, ali nije vidio da je radio i sljedeće, odnosno 2019. godine, kao što nije znao ni za kakve dogovore između FA i ĆA, već je načuo tek priče. Iz iskaza NA i BA proizlazi pak da su oni radili komad Miljkovićeve zemlje, i to NA jedno jutro tijekom 2018. godine, a koje je prethodno bilo obraslo, dakle, neobrađeno, a BA ¾ jutra 2017. godine, koja je zemlja također bila prethodno neobrađena. Iz toga bi onda proizlazilo kako ta zemlja nije ni bila zasijana kukuruzom, kao niti da je jutro zemlje koje je radio NA 2018. godine, obrađivao tuženik te godine. Isto tako, ovi svjedoci nisu znali, dakle nisu mogli potvrditi, da je preostalu zemlju, a koja bi trebala biti vlasništvo tužitelja, radio upravo tuženik. Svjedok ĐA je pak jedini iskazivao da bi tuženik radio u cijelosti Miljkovićevu zemlju, navodeći da se radi o površini negdje od 27 do 30 jutara, ali što je opet u suprotnosti s prethodnim iskazima jer proizlazi da je dio zemlje bio neobrađen ili su je radili drugi (saslušani svjedoci), a kako je uz to izašlo na vidjelo da je ovaj svjedok bio u zavadi s tuženikom kod kojega je prestao raditi 2018. godine jer je dobio otkaz zbog optužbi da je pokrao usjeve, radi čega su bili i na sudu, sud nije mogao uzeti njegov iskaz kao vjerodostojan i nije mu poklonio vjeru, jer očito nije nepristran.

30. Sud na temelju ovakvih iskaza svjedoka, pa i samih stranaka, a koji su dakle u bitnom nekonkretni i međusobno proturječni, a u nedostatku drugih dokaza, nije utvrdio je li i koju to točno zemlju tužitelja i kada koristio tuženik, te ako je i koristio, je li bio nepošten, odnosno od kada bi se radilo o nepoštenom posjedu, a koji teret dokaza o ovim odlučnim činjenicama je isključivo na tužitelju.

31. Također, iz spisa predmeta Općinskog suda u Vukovaru Povrv-19/2022 proizlazi kako ni tijekom tog postupka nije utvrđeno da bi tuženik odnosno njegovo trgovačko društvo radilo tužiteljevu zemlju, odnosno da je utuženu tražbinu tužitelju Sumić d.o.o. tužena FA namirila na način da mu je prepustila obradu zemlje bez naknade, na temelju usmenog dogovora sa ĆA, a tim više jer je u tome predmetu pribavljen podatak Agencije za plaćanja u poljoprivredi kako je njezin sin VA bio korisnik izravne potpore tijekom 2017., 2018. i 2019., na temelju podataka o obrađivanju zemlje koji su dostavljeni Agenciji od strane OPG Mladen Miljković, te su istome poticaji i isplaćeni, a što nije mogao ostvariti bez da nadležnoj Agenciji nije dostavljao povratne informacije o iskorištenom poticaju.

32. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, kada je, dakle, utvrđeno da sva zemlja nije bila u vlasništvu tužitelja, kada su dio zemlje u utuženom razdoblju radili saslušani svjedoci za sebe, kada je ovršeni kukuruz sijala majka tužitelja koja je na svoje ime, a ne na ime tužitelja koji je bio vlasnik OPG-a, kupovala repromaterijal i preuzela račune od Sumić d.o.o. koji glase na njeno ime, koja je ujedno bila vlasnica pojedinih nekretnina koje je tužitelju darovala tek u rujnu 2019. godine, te kada je dio nekretnina tužitelj stekao kupoprodajom tek u prosincu 2019. i darovanjem u travnju 2020. godine, i kada tuženik ne spori da je 2017. godine po Mirjaninom pozivu ovršio i preuzeo kukuruz a da je time FA zatvorio dio dugovanja prema Sumić d.o.o. po prethodno spomenutim računima, to nije bilo opravdano provoditi predloženo poljoprivredno gospodarsko vještačenje, koje je predloženo isključivo na okolnost cijene kukuruza 2017. godine i visine zakupa poljoprivrednog zemljišta, i to u smislu uobičajenih cijena i prinosa po jutru, jer bi isto bilo opravdano provoditi jedino u slučaju da je tužitelj dokazao da je tuženik konkretno obrađivao zemlju koja je bila u njegovu vlasništvu i da je pri tome bio u nepoštenom posjedu, a te činjenice se predloženim vještačenjem ne bi utvrdile.

33. Naime, kada se neko potraživanje temelji na vlasništvu, kao što tužitelj svoje potraživanje temelji isključivo na vlasništvu nekretnina, tada je prije svega potrebno dokazati to vlasništvo, te da se ono nalazilo u nepoštenom posjedu tuženika, a što tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan pod točkom I. izreke presude.

34. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), zastupanja na dva ročišta (20. svibnja 2025. i 4. rujna 2025.) u visini od 250 bodova svako (Tbr. 9.1. Tarife) te sastava dva obrazložena podneska (od 28. siječnja 2022. i 4. lipnja 2025.) u visini od 250 bodova za svaki (Tbr. 8.1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (2,00 eura), iznosi ukupno 2.500,00 eura. Sud nije priznao tuženiku trošak zahtijevan za zastupanje na ročištu 13. veljače 2024. u visini 250 bodova jer na tom ročištu tuženik odnosno njegov punomoćnik nije bio prisutan, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer ovu pristojbu tuženik nije plaćao, niti je ta pristojbena obveza do sada nastala, već će ista nastati u trenutku pravomoćnosti presude i to za onu stranku koja je izgubila parnicu. Slijedom toga, odlučeno je kao u izreci pod točkom II. i III.

U Đakovu 29. rujna 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku