REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-658/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3337/2024-10 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja i žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3337/2024-10 od 10. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 045-50-4050251 od 20. travnja 2007. zaključenog između tužitelja FĐ kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora, koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.

II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9./deveto/ OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj 045-50-4050251 od 20. travnja 2007. zaključenog između tužitelja FĐ kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora, koja glasi „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju FĐ iznos od 1.098,35 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče: na iznos od 930,20 EUR od 27.4.2007. do isplate, na iznos od 168,15 EUR od 17.7.2013. do isplate, sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. obračunava prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju FĐ troškove postupka u iznosu od 923,37 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i trošak žalbe, podredno da se pobijana presuda ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u dijelu u kojem je sud odlučio o troškovima postupka, a radi pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 353. ZPP. Predlaže da se žalba usvoji i preinači pobijana presuda na način da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u ukupnom iznosu od 281,25 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Suprotno navodima žalbe tuženika nije učinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud dao iscrpne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. U predmetnoj stvari nije sporno, da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 045-50-4050251 od 20. travnja 2007. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 47.165,07 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, za kupnju automobila, da je u članku 3. Ugovora ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 3,30%, te u članku 9. Ugovora o kreditu da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u iznosu od 930,20 eura, da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 13. srpnja 2013. te mu je naplaćena i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 168.15 eura. Sporno je da li se radi o ništetnim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu i da li je osnovan restitucijski zahtjev tužitelja, sporan je tijek zatezne kamate, prigovor zastare istaknut po tuženiku, primjena Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5 travnja 1993, te pravilna primjena materijalnog prava odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, sporna i odluka suda o parničnom trošku.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio iz razloga što su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila za osobne potrebe, koje je u tu svrhu isključivo koristio, da su mu u auto kući dali ugovor na unaprijed sastavljenom obrascu, te da nije imao nikakav utjecaj na njegov sadržaj, da je nakon toga bio kod javnog bilježnika i u banci, no da mu nitko nije objasnio ništa vezano uz naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da mu nije bilo jasno na što se odnosi naknada za obradu kredita, a nije mu bilo jasno niti u kojem iznosu će trebati platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da je kredit prijevremeno potplatio.

9. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, jer je isti zaključen 20. travnja 2007.

9.1. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

10. Prvostupanjski sud je uvidom u Ugovor o kreditu utvrdio da su sporne odredbe dio standardiziranog (tipskog) ugovora.

10.1. Odredbom članka 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru.

10.2. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Što se tiče navoda žalbe tuženika glede primjene primjena Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5 travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te primjene testa transparentnosti i poštenosti, prvostupanjski sud je dao iscrpno obrazloženje zašto smatra da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile nepoštene, a koji obrazloženje je podudarno stavu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 673/2023 od 13. veljače 2024. iz kojeg proizlazi da ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora o naknadi za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i da li potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze kao i odnos između naknade i za to pružene usluge, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP.

12. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu iz članka 3. i 9. gdje je ugovorena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, te obvezao tuženika da tužitelju vrati iznose koje je primio temeljem navedenih ništetnih odredbi sa zateznim kamatama koje u smislu članka 1115. ZOO-a, u odnosu na tuženika kao nepoštenog stjecatelja teku od dana stjecanja .

13. O parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilno odlučio temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a , te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23 ) pravilno uzevši kako je vrijednost predmeta spora visina kondemnatornog zahtjeva, a ne kako to smatra tužitelj ukupnost vrijednosti spora za deklaratori zahtjev i vrijednosti spora kondemnatornog zahtjeva.

14. Radi iznesenog je žalbe kao neosnovane valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Požegi, 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević