REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-270/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Đurđica Kos, odvjetnica u Sv. Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 1, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9659/2023-11 od 8. siječnja 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9659/2023-11 od 8. siječnja 2025. u točkama I i II.

II Žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb djelomično se prihvaća, a djelomice odbija, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9659/2023-11 od 8. siječnja 2025. u točki III i sudi:

" II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 nadoknaditi tužiteljici RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 866,36 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 9659/2023-11 od 8. siječnja 2025. suđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl.3. Ugovora o kreditu broj 041-50-4258045 zaključenog između tužiteljice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, potvrđen 17. srpnja 2007. pod posl. br. OV-16854/2007 kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, koja glasi: "3. /treće/ NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,…".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 574,48 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 nadoknaditi tužiteljici RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 916,36 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka jer je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 326.a ZPP u vezi s čl. 186.c ZPP. Sud smatra da tužiteljeva tražbina dospijeva pravomoćnim okončanjem ovog postupka. Prihvaćanjem takvog stajališta Naslovni je sud tužbeni zahtjev za isplatu trebao odbaciti jer tužiteljeva tražbina nije dospjela do zaključenja glavne rasprave, što Naslovni sud nije učinio, niti obrazlaže zašto nije učinio. Apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka – čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP su počinjene jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama. Tuženik smatra da tužitelj iz ugovorne odredbe razumije ekonomske posljedice koje za njega proizlaze. Stav suda o nepoštenosti odredbe o ulaznoj naknadi je neobrazložen i ne može se ispitati.

2.1. Nadalje, tuženica navodi da sud tužitelju dosuđuje zateznu kamatu koja teče od 18.7.2007. a istu ne obrazlaže. Naslovni sud uopće nije ispitao savjesnost postupanja tuženika u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a. Sud se poziva na odredbu čl. 96. ZZP-a, a da uopće ne provodi test poštenosti jer ne navodi u čemu bi se sastojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom. Ako zastara tužiteljeve tražbine počinje teći pravomoćnim utvrđenjem ništetnosti, odnosno pravomoćnim okončanjem ovog postupka, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO/05 isto bi značilo da tužiteljeva tražbina još nije dospjela, odnosno da nije dospjela do zaključenja glavne rasprave. U tom je slučaju predmetna tužba preuranjena i nedopuštena u smislu čl. 186.c. st. 2. ZPP.

2.2. Tužena pobija odluku o troškovima, smatra da tužitelj ne može imati pravo na trošak dva podneska kojima se očituje na tuženikov odgovor na tužbu od 27.1.2024. i 3.1.2024. jer svi navodi mogu biti sadržani samo u jednom od njih. Predlaže se da sud preinači presudu, odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno uglavka glede naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te posljedično zahtjev za isplatu, kao povrat stečenog bez osnove.

5.1. U postupku je utvrđeno:

-da je u promotivnim uvjetima tuženika u razdoblju sklapanja spornog ugovora u ponudi bila valuta CHF / EUR / KN te je naznačeno da se naplaćuje, ovisno o modelu osiguranja kredita, jednokratna naknada prilikom korištenja kredita kao "trošak obrade i osiguranja kredita", i to u rasponu 1,30 do 1,50% na ime "troška obrade kredita";

-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 13. srpnja 2007. ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 29.810,47 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita (čl.1.), s namjenom kupnje vozila (čl.6.), uz rok otplate 84 mjeseca (čl.4.) i promjenjivu kamatnu stopu prema Odluci kreditora (čl.2.), time da se jednokratno naplaćuje naknada 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa – prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela (čl.3.) i tužiteljica se obvezuje, između ostalog, podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima (čl.9.);

-da je javni bilježnik 17. srpnja 2007. potvrdio da je tužiteljici gore navedeni ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da je tužiteljici 17. srpnja 2007. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu 4.328,45 kn (3,30% iznosa kredita) na način da je ustegnuta od iznosa odobrenog kredita;

- da je tužiteljica otplatila kredit prijevremeno 27. veljače 2013.;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom sklapanja ugovora nije obrazloženo na što se točno odnosi jednokratna naknada, za što je potrebna niti o čemu ovisi visina iste, ugovor je bio već pripremljen u auto kući, nije mogla pregovarati o visini naknade te je rečeno da se to mora platiti kako bi mogla sklopiti ugovor, a kod tuženika je išla samo radi predaje tzv. bona 2 i tom je prilikom rečeno da je za nju najpovoljniji CHF, da nije znala niti je dan izračun koliko točno iznosi sporna naknada niti gdje je propisana visina iste, te da je auto kuća u kojoj je kupovala auto poslovala samo s tuženikom, te su joj rekli da će oni sve pripremiti.

6. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje imajući u vidu prirodu predmetnog ugovora odnosno činjenicu da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika, koji se otplaćuje 84 mjeseca, kao i činjenicu da sporna odredba nameće obvezu plaćanja izvjesne naknade u trenutku isplate kredita, bez naznake o čemu se konkretno radi, to sud nalazi da se ne radi o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

6.1. S obzirom da sporna odredba ne sadrži, u skladu s čl. 59. toč.3. ZZP-a, konkretan opis troškova ili usluga koji se naplaćuju kroz naknadu za obradu kredita, sud nalazi da ti troškovi ili usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu sami po sebi razumljivi, a isto tako nalazi da nema mjesta zaključku da bi ti troškovi, koji su na ovaj način u cijelosti prebačeni na tužiteljicu, bili razmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali, posebno kad se uzme u obzir preostala obveza tužiteljice da, osim sporne naknade, plati sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima (čl.9.), kao i okolnost da tuženik ničim nije dokazao visinu i opravdanost svojih troškova poslovanja. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa kako iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornoj odredbi čl.3. ugovora nije pregovaralo, a posebice se nije pregovaralo niti je bilo moguće pregovarati o sadržaju općih akata tuženika s tim u svezi i plaćanju naknade istom za obradu kredita, to je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužiteljice, što upućuje na daljnji zaključak da je sporna odredba ugovora nepoštena u smislu čl.81. te ništetna u smislu čl.87. ZZP-a u vezi s čl. 3-4., čl.269., čl.270., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) i stoga je pravilno odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

7. Prvostupanjski sud je, također, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a zastara restitucijskog zahtjeva može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu, kojom se prethodno utvrđuje nepoštenom i ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora, s obzirom na pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

8. Pogrešno je tumačenje tuženika u dijelu u kojem ističe da tužiteljeva tražbina nije niti dospjela s obzirom da je ništetnost ugovorne odredbe utvrđena u ovom postupku, jer predmet spora jest utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe te posljedično isplata s osnova takove ništetne odredbe.

9. Mjerodavnom odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., dalje: ZZP/03.), koja je istovjetna kasnijoj odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom. Spornom ugovornom odredbom, unatoč tome što je određena u postotku, u biti je tuženik sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dakle ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru, u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., te 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., te 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP). Zaključno, kako se o spornoj odredbi nije pregovaralo, to je time ugovorna odredba po kojoj je predviđena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nepoštena, jer korisnik kredita o njoj nije pojedinačno pregovarao, a prouzročila je značajnu ravnotežu u pravima i obvezama na strani tužitelja, kao potrošača kredita, pa je posljedično i ništetna u smislu odrede čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

9.1. S obzirom na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora, sud je pravilno odlučio kao pod toč. I. izreke presude, dok je kao posljedicu iste, u smislu čl. 323. ZOO-a, pravilno prihvatio i zahtjev za vraćanje primljenog iznosa 574,48 EUR (s obzirom na fiksni tečaj konverzije) za trošak obrade kredita, to tim više što ista visina nije sporna (list 10), kao stečenog bez osnove, temeljem čl. 1111. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18.7.2007., kao dana nakon dana isplate kredita i ujedno naplate iste naknade (list 10), s obzirom da je za utuženi iznos troškova obrade kredita (tzv. ulazna naknada) umanjen iznos kredita prilikom isplate, pa do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO-a, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a.

10. Kako svojim žalbenim navodima tuženica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude u točkama I i II sud je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučio kao u točki I izreke presude.

11. U pogledu troškova postupka sud je pravilno odlučio sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, osim u pogledu dosude troška za sastav podneska 3.1.2024. Navedeni trošak sastava podneska nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka (čl. 155. ZPP-a) iz razloga što se u istom podnesku tužiteljica očituje na odgovor na tužbu, a detaljno očitovanje je izneseno u podnesku od 27.1.2024. za koji podnesak je sud pravilno dosudio tužiteljici trošak. Zbog navedenog, ovaj sud je umanjio dosuđene troškove za trošak sastava podneska od 3.1.2024.

11.1. Zbog navedenog, presuda je u dijelu odluke o troškovima preinačena u skladu sa odredbom čl. 380.st.3. ZPP-a, te je odlučeno kao u točki II izreke.

12. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom uspio samo u neznatnom dijelu, temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

U Požegi, 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević