REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-691/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69., Zagreb (OIB 53056966535) kojeg zastupa punomoćnik OD Mađarić & Lui, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P-612/2024-8 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj P-612/2024-8 od 17. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da je ništetan članak 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-3059030 koji su 22. rujna 2005. sklopili tužitelj ŽD i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb u dijelu kojim se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb da tužitelju ŽD isplati iznos od 435,50 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. rujna 2005. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb da tužitelju ŽD isplati na ime naknade troškova postupka iznos od 849,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 17. lipnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da naknadi trošak parničnog postupka tuženiku uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno predlaže da se pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ne može ispitati, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima.

2.2. Vezano za žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u sadržaju žalbe tuženik navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Nadalje smatra da se presuda temelji na pogrešnoj primjeni članka 118. ZZP-a jer se pogrešno smatra da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a sud je pri tome zanemario okolnosti konkretnog slučaja, čime se postavlja pitanje uloge suda u tzv. individualnim parnicama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud je dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da suprotno navodima žalbe nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i među strankama nije sporno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 718-50-30599030 od 22. rujna 2005. te da člankom 3. (Naknada) određeno se naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

- da isplaćena jednokratna naknada od 3,30 % od iznosa kredita je 435,50 eura.

7. U žalbenom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Tužitelj je u svojem iskazu u bitnome naveo da je 2005. sklopio ugovor o kreditu s tuženikom radi kupovine automobila, da je kredit bio na iznos od oko 20.000,00 CHF, da ga je otplatio u cijelosti, da mu je ugovor uručen u auto kući gdje je kupovao automobil, da je na ugovoru ovjerio potpis kod javnog bilježnika i da ga je vratio u auto kuću te da u banci nikada nije niti bio niti mu je bilo što usmeno rečeno vezano za obvezu plaćanja naknade za obradu kredita.

9. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 22. rujna 2005.

9.1. Odredbom članka 81. stavak 1. i stavak 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga sa posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima sa trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već da je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

11. Stoga je suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj, pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade, i tuženika koji nje uspio u sporu, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, obvezao da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

U Požegi, 29. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević