Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-171/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Miljenki Klasić, odvjetnici u Krapini, protiv ovršenika Općina Radoboj, Radoboj, Radoboj 8, OIB: 25976958441, koju zastupa zakonski zastupnik načelnik TI, a ovaj po punomoćnici Nedi Narančić Krznar, odvjetnica u Krapini, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-417/2025-11 od 11. srpnja 2025., 29. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I Ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-417/2025-11 od 11. srpnja 2025. (bez vraćanja na ponovno suđenje).
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ovr-417/2025-11 od 11. srpnja 2025. odlučeno je:
" I Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima s računa ovršenika Općine Radoboj, Radoboj, Radoboj 8, OIB 25976958441, u iznosu od 4.770,44 € sukladno zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja SI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 19. veljače 2025., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn-268/15-5 od 24. kolovoza 2015. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-2015/2015-3 od 1. lipnja 2017.
II Nalaže se ovrhovoditelju SI OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi ovršeniku Općini Radoboj, Radoboj, Radoboj 8, OIB 25976958441, troškove postupka u iznosu od 400,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana. Ujedno je zaključkom od istog nadnevka ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija ovrhovoditelj. U žalbi navodi kako točke I i II izreke pobijanog rješenja nisu na zakonu osnovani. Ističe da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem utvrdio pljenidbu i prijenos nedopuštenim, a istodobno zaključkom uputio ovršenika na parnicu pozivom na odredbu članka 210. te članka 50. i 53. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ)
3. Navodi da je ovršenik nasljednik ošasne imovine, ističe da je na ovršenika, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju kao ošasna imovina prešla novčana sredstva na računima i ulozima kod Zagrebačke banke u točno neutvrđenom iznosu te pojedinačno navedene nekretnine, te da su sva sredstva sa svih računa koja je u trenutku smrti imao prednik ovršenika prešla na račun Općine Radoboj. Upućuje da je upravo po ovršeniku upućen pokrenuti ovrhu putem FINA-e jer je ovršenik naslijeđene pokretnine i nekretnine prodao, pa se novac ostvaren prodajom nalazi na računu Općine Radoboj. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, te odbiti prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbom i prijenosa.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prije svega valja navesti da proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim predstavlja pravno sredstvo ovršenika normirano odredbom iz članka 210. OZ-a. Prema odredbi iz članka 210. stavak 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavak 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. U smislu stavka 2. istoga članka na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i članak 53.).
6. Članak 210. OZ-a izričito ne propisuje kakvu će odluku sud prvog stupnja donijeti u slučaju ako je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 1. do 6. i točkom 8. OZ-a. Međutim, logičkim tumačenjem odredbe iz članka 210. kao i članka 50. i 53., te dovodeći te odredbe u vezu sa odredbama Zakona o sudovima (Narodne Novine 28/13, 33/15 i dr. – dalje ZS) može se zaključiti da je u tim razlozima u prvome stupnja odluku donosi prvostupanjski sud.
7. Drugim riječima prvostupanjski sud bi mogao i morao odlučiti o nedopuštenosti pljenidba i prijenosa samo iz žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 50. stavak 1. točka 1. do 6. te točka 8. OZ-a, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
8. Dalje valja naglasiti da se ovrha protiv ošasne imovine odnosno protiv jedinica lokalne samouprave može provesti na naslijeđenim stvarima i pravima. Jedinice lokalne samouprave odnosno gradovi i općine odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti stečene ošasne imovine, te odgovaraju ostavitelju upravo tom ošasnom imovinom, a u slučaju spora su dužni dokazati kako nisu raspolagali sa ošasnom imovinom jer će u protivnom odgovarati cjelokupnom svojom imovinom. Što znači da će vjerovnici ostavitelja svoje tražbine moći naplatiti iz računa lokalne samouprave. U ovom predmetu radi se o stjecanju ošasne imovine, odgovornosti jedinice lokalne samouprave za dugove ostavitelja sukladno odredbi iz članka 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne Novine 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 – dalje ZN) ograničena je ne samo visinom (članak 139. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju, već imovinom kojom jedinica lokalne samouprave odgovara (članak 139. stavak 6. Zakona o nasljeđivanju). Navedeno znači, ponovno se ističe, da se prisilna naplata tražbine koju je vjerovnik imao prema ostavitelju može provesti samo na stvarima i pravima koju jedinica lokalne samouprave naslijedila odnosno stekla kao ošasnu imovinu. Ovo se spominje samo nuzgred, obzirom protiv zaključka nije dopuštena žalba.
9. Prema tome, prvostupanjski sud je kako to pravilno navodi ovršenik u žalbi, obzirom nije odlučivao o žalbenim razlozima iz članka 50. stavak 1. točka 1. do 6. te točka 8. OZ-a donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenio odredbe iz članka 210., 50. i 53. OZ-a slijedom čega je pobijano rješenje valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovno suđenje. Ovo na temelju odredbe iz članka 380. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 125/23) u vezi sa odredbom iz članka 21. stavak OZ-a.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
11. Iako je ovršenik uspio sa žalbom troškovi žalbenog postupka mu nisu dosuđeni ovo iz razloga što je ovrhovoditelj zaključkom upućen na pokretanje parnice što znači da je svaka od stranaka uspjela sa jednakim dijelom svog zahtjeva.
U Karlovcu 29. rujna 2025.
Sudac
Vesna Stokrp
