Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-410/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Mandić Jurić, odvjetnici u Kutini, Vatroslava Lisinskog 4, protiv ovršenika ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici u Kutini, Hrvatskih branitelja 7, radi ovrhe, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Ovr-385/2025 od 8. rujna 2025., dana 29. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Ovr-385/2025 od 8. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu (radi iseljenja, ispražnjenja i predaje kuće u posjed) te je ovrhovoditeljici odmjeren trošak u iznosu od 226,55 EUR.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovršenik pobija rješenje o ovrsi i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje o ovrsi i odbije ovršni prijedlog ovrhovoditelja ili ukine rješenje o ovrsi i odbaci ovršni prijedlog.

2.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16- odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24-odluka US RH; dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica se protivi navodima žalbe i posebno ističe da se ovršenik u žalbi poziva na pravo na dom, ali da je o tom prigovoru već pravomoćno odlučeno u predmetu prvostupanjskog suda, poslovni broj: P-462/2024. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdi rješenje o ovrsi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a u povodu žalbe iz st. 1. tog članka (riječ je o žalbi koju može izjaviti ovršenik protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave; opaska ovog suda), sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. tog članka te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. toč. 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. tog Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

6. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, žalba ovršenika iscrpljuje se u (ponovnom) isticanju i obrazlaganju prigovora prava na dom.

7. Stoga je pobijano rješenje o ovrsi najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ-a, kod čega ovaj sud naglašava da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, konkretno pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P- 462/2024-30 od 7. siječnja 2025., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-165/2025-4 od 10. travnja 2025. Ovršna sudska odluka je kao ovršna isprava određena u čl. 23. toč. 1. OZ-a, a prema čl. 24. st. 1. OZ-a sudskom odlukom se prema tom Zakonu, između ostalog, smatra i presuda.

9. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, ovaj sud odmah primjećuje da je ovršenik (kao tuženik) taj prigovor istaknuo i u parničnom postupku koji je vođen kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-462/2024, a iz kojeg potječe ovršna isprava (presuda) temeljem koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi. Iz sadržaja presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-165/2025-4 od 10. travnja 2025., kojom je u odnosu na glavnu stvar potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-462/2024-30 od 7. siječnja 2025., može se zaključiti da je ovršenik (tamo tuženik) u tom parničnom postupku istaknuo prigovor prava na dom i da je o tom prigovoru odlučeno, s obzirom da Županijski sud u Bjelovaru u svojoj odluci navodi:

„Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da se kako tužiteljica tako i tuženik osnovano pozivaju na pravo na dom, no da je pravo tužiteljice kao osobe visoke životne dobi od 87 godina (rođena 1937.) i činjenice da je vlasnica nekretnine jače pa prihvaća tužbu i nalaže tuženiku iseliti se iz nekretnine zajedno sa svim osobama i stvarima.

Neosnovano tuženik prigovara da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti u smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"-MU 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija). Kraj nesporno utvrđene činjenice da je tuženik kao unuk i po dogovoru sa tužiteljicom kao bakom te djedom stanovao i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u predmetnoj kući u vlasništvu tužiteljice, prema navodima tuženika od 1994., gdje je zasnovao i obitelj te navodno i ulagao u kuću tužiteljice, sasvim sigurno da predmetna kuća predstavlja dom tuženika i njegove obitelji. Isto tako dom je tužiteljice koja je u visokoj životnoj dobi i zbog poremećenih odnosa se iselila iz vlastite kuće te živi kao podstanar.

Prema odredbi članka 8. Konvencije svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

U smislu odredbe članka 8. Konvencije nalog za iseljenje u situaciji kada se na nekretnini živi dulje od 30 godina, sasvim sigurno predstavlja povredu prava na dom, no kada to zahtijeva vlasnik, miješanje koje je u skladu sa zakonom mora biti razmjerno cilju koji se žali postići, jer je gubitak doma najekstremniji oblik ograničenja prava na poštovanje doma pa bez obzira što osoba nema više pravo stanovati u kući i nema drugi dom niti mjesto prebivališta. Presuda kojom se nalaže iseljenje predstavlja miješanje u pravo na dom, no kako život stranaka u predmetnoj nekretnini više nije moguć zbog teško poremećenih odnosa, a tužiteljica je vlasnica predmetne nekretnine, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev na iseljenje tuženika.“

9.1. U pogledu vrste postupka u kojem bi test razmjernosti trebalo provesti, prema ustaljenoj sudskoj praksi bi se primarno o pitanju prava na dom trebalo raspravljati i odlučivati u parničnom postupku, jer ovršni postupak kao postupak koji redovito počiva na načelu strogo formalnog legaliteta u pravilu ne raspolaže optimalnim instrumentima za utvrđivanje relevantnih činjenica, a niti ne može biti zamjena za parnični postupak. U tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022., upućujući i na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima L i Z, navodi:

„Jednako tako Ustavni sud napominje da je ovršni postupak po svojoj pravnoj naravi izvanparnični postupak čija je osnovna namjena osigurati učinkovito izvršenje presude zbog čega, za razliku od redovnog građanskog postupka, nije ni osmišljeni ni opremljeni postupovnim sredstvima i mjerama zaštite za temeljito i suprotstavljeno ispitivanje složenih pravnih pitanja, kao što je to pitanje postojanja prava na dom te miješanja i opravdanosti tog miješanja u to pravo. Stoga, ovlast za provedbu testa razmjernosti pripada sudu koji vodi građanski postupak u kojem je odlučeno o građanskom zahtjevu kojim se traži prisilno iseljenje.“

9.2. Zaključno, kada je u parničnom postupku (kao u konkretnom slučaju) sud vrednovao okolnosti relevantne za ocjenu je li došlo do povrede prava na dom, nema mjesta ponovnom isticanju istih okolnosti u ovršnom postupku (kao što to čini ovršenik u podnesenoj žalbi), jer ovršni postupak ne može služiti za ponovno suđenje i odlučivanje o istim pitanjima (ne bis in idem), a nije ni podoban za takvo odlučivanje i kontradiktorno raspravljanje.

9.3. U tom kontekstu nije od odlučnog značaja pozivanje ovršenika na povrat ulaganja u nekretninu ovrhovoditeljice, jer se o tome odlučuje u drugom (parničnom) postupku, a sam ovršenik u žalbi navodi da pred prvostupanjskim sudom već vodi takav postupak.

10. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje o ovrsi temeljem već navedene ovršne isprave (pravomoćne i ovršne sudske presude), to nije niti ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

12. Ovršenik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

13. Trošak odgovora na žalbu, a imajući u vidu bogatu i ustaljenu sudsku praksu u vezi isticanja prigovora prava na dom u ovršnom postupku kada je o tom prigovoru već odlučeno u parničnom postupku koji je prethodio ovršnom postupku, nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 29. rujna 2025.

Sudac

Milko Sambolek