REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-764/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, od 18. lipnja 2025., poslovni broj: P-2956/2019-19, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, od 18. lipnja 2025., poslovni broj: P-2956/2019-19:

- potvrđuje u točki I i II izreke rješenja

- ukida u točki I i II izreke presude i u točki III izreke rješenja i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Žalba tužiteljice OU iz [adresa] je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-4290464 zaključen između tužiteljice i tuženika 30. srpnja 2007. na ime obračunatih anuiteta primjenom kamatne stope i valutne klauzule.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici:

- s osnova razlike kamata iznos od 1.847,67 CHF sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe, dakle od 7. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine

- s osnova promjene valutne klauzule ukupan iznos od 6.844,37 eura sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koje teku kako slijedi:

- na iznos od 8,71 eura od 30. studenog 2007. do isplate

- na iznos od 7,33 eura od 31. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 12,13 eura od 31. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 14,77 eura od 29. veljače 2008. do isplate

- na iznos od 19,30 eura od 31. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 12,50 eura od 30. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 12,20 eura od 31. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 15,54 eura od 30. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 10,64 eura od 31. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 10,88 eura od 31. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 13,79 eura od 30. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 35,80 eura od 31. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 21,05 eura od 30. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 39,80 eura od 31. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 42,69 eura od 31. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 43,99 eura od 28. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 48,21 eura od 31. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 48,91 eura od 30. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 43,28 eura od 31. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 39,13 eura od 30. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 40,24 eura od 31. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 42,42 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 42,23 eura od 30. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 40,02 eura od 31. listopada 2009 do isplate

- na iznos od 44,16 eura od 30. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 47,49 eura od 31. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 52,22 eura od 31. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 51,14 eura od 28. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 57,55 eura od 31. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 56,74 eura od 30. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 58,71 eura od 31. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 79,25 eura od 30. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 75,02 eura od 31. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 87,94 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 83,48 eura od 30. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 76,30 eura od 31. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 91,45 eura od 30. studenog 2010. do isplate

- na iznos od 110,72 eura od 31. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 97,21 eura od 31. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 101,48 eura od 28. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 95,78 eura od 31. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 96,87 eura od 30. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 122,70 eura od 31. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 125,22 eura od 30. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 145,25 eura od 31. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 134,21 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 122,11 eura od 30. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 116,760 eura od 31. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 115,84 eura od 30. studenog 2011. do isplate

- na iznos od 121,54 eura od 31. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 126,52 eura od 31. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 127,18 eura od 29. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 123,74 eura od 31. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 126,07 eura od 30. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 127,56 eura od 31. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 124,98 eura od 30. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 125,68 eura od 31. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 123,68 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 119,35 eura od 30. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 123,96 eura od 31. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 2.562,95 eura od 30. studenog 2012. do isplate.“

riješeno je:

„I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.

II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska od 7. svibnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.568,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 18. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.593,00 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske odluke žale se tužiteljica i tuženica.

3. Tužiteljica se žali na odluku o troškovima postupka koji su odbijeni, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer joj nije priznat trošak vještačenja sudskog vještaka Cvitanovića, koji su izračun stranke prihvatile i na koji se sud pozvao i smatra da ukoliko i nema računa da je prvostupanjski sud mogao dosuditi uobičajenu naknadu za takva vještačenja u iznosu od 250,00 eura, pozivom na odredbu članka 223. Zakona o parničnom postupku, zatim da prvostupanjski sud nije obračunao podnesak od 4. svibnja 2020., kojim je preciziran tužbeni zahtjev prema navedenom vještačenju, ali u kunama pa je isti trebao precizirati u eurima radi promjene valute u Republici Hrvatskoj i da tužiteljici nije priznat pristup na objavu presude. Stoga tužiteljica predlaže preinačiti pobijani dio presude koji se odnosi na troškove postupka i dosuditi joj i zatraženi iznos troškova. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Pravodobno podnesenom žalbom tuženica pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i rješenje u točkama I, II i III (prvi dio točke III) zbog svih žalbenih razloga i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz obvezu naknade troškova parničnog postupka uvećanih za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i za troškove žalbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate ili da istu presudu ukine i odredi da se provede ponovno glavna rasprava.

4.1. U žalbi tuženica navodi da joj je prvostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice, bez obrazloženja u cijelosti zanemario i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), budući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima i da je izreka presude proturječna obrazloženju presude jer prvostupanjski sud dosuđuje isplatu iznosa od 1.847,67 CHF, no u obrazloženju presude navodi da je u postupku kolektivne zaštite utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, da je nadalje počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev zato što nije odlučivao o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu istaknutom u podnesku tužitelja od 14. listopada 2024., već da je odlučio o tužbenom zahtjevu istaknutom u podnesku od 7. svibnja 2020. te sve i da tužitelj nije djelomično povukao tužbu da prvostupanjski sud nije mogao naložiti isplatu novčanog iznosa izraženog u valuti CHF jer se takvom isplatom obvezuje tuženicu na isplatu iznosa koji matematički ne odgovara uplatama koje je tužitelj vršio na ime anuiteta, s obzirom da je obvezu ispunjavao u kunama.

4.2. Tuženica dalje ističe relativno bitnu povredu odredaba članka 187. ZPP-a, u svezi sa člankom 186. ZPP-a, navodeći da se iz točke I izreke presude ne može utvrditi u kojem dijelu sporne odredbe ugovora o kreditu utvrđuje ništetnim, a što izaziva nedoumice o tome koji dio predmetnog ugovora o kreditu ostaje na snazi, zatim da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 338. stavka 4. ZZP-a i da je počinjenja apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari i da je tuženica u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje istakla prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda jer je ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta tuženice i da je iz prvostupanjske odluke evidentno postojanje neravnoteže u stranačkim pravima i obvezama s obzirom da tužitelja ništa nije sprječavalo da angažira odvjetnika u Zagrebu i da zakonodavac smatra da slijedeće okolnosti isključuju ili otežavaju potrošaču ostvarivanje prava pred sudom i to: ugovaranje arbitraže, onemogućavanje izvođenja dokaza u korist potrošača ili prebacivanje tereta dokaza na potrošača suprotno zakonu pa da se ne može smatrati da je ugovaranjem mjesne nadležnosti ograničeno ili otežano pravo pristupa tužitelja sudu. Osim toga navodi da sve da je i prorogacijska klauzula nepoštena, da je Općinski građanski sud u Zagrebu nadležan prema pravilima općemjesne nadležnosti.

4.3. Nadalje, tuženica navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti jedan navod tuženice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, iako su navodi obrazloženi i potkrijepljeni dokazima. Ističe da je tužiteljica imala mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF, zatim osporava da bi valutna klauzula uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljici bila nerazumljiva, odnosno da je ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da ako je prvostupanjski sud navode tuženice smatrao neosnovanima, trebao je za to dati primjereno obrazloženje, na način koji ne dovodi u sumnju pristranost suda i na način koji ne ugrožava načelo ravnopravnosti stranaka u postupku pa tuženica smatra da se prvostupanjska presuda ne može ispitati u ovom dijelu.

4.4. Dodaje da je prvostupanjski sud prema obrazloženju osporavane odluke utvrdio da je tuženica povrijedila ugovorom o kreditu preuzete obveze i da se kondemnatorni zahtjev zapravo odnosi na naknadu štete koju je tuženica prouzročila tužiteljici kršenjem ugovornih obveza pa da je točka I i II izreke u kontradikciji s obrazloženjem pobijane odluke, zatim da se tužiteljici kamate dosuđuju od dospijeća svakog pojedinog iznosa anuiteta, ne kao posljedica primjene odredbe članka 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, već iz razloga što je tuženica kršila ugovorne obveze i da s druge strane prvostupanjski sud ne navodi koje je to ugovorne obveze tuženica kršila i na koji način.

4.5 Tuženica ukazuje žalbom da je prvostupanjski sud propustio provesti test poštenosti, već na temelju paušalnih i dokazima nepotkrijepljenih utvrđenja, koje su posljedica obrazloženih bitnih povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, neosnovano utvrđuje da su sporne odredbe ugovora o kreditu nepoštene, zatim u odnosu na odbijanje prigovora zastare navodi da nije jasno na kojim odredbama prvostupanjski sud temelji navedeno shvaćanje budući da je odredbama Zakona o zaštiti potrošača izričito propisano da vođenje postupka kolektivne zaštite ne utječe na mogućnost potrošača da svoja prava zaštiti pred sudom i da podnošenje predmetne tužbe ni na koji način nije vezano za donošenje pravomoćne odluke u postupku kolektivne zaštite niti je to smisao postupka kolektivne zaštite, zatim ističe da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen pa da se radi eventualno o zabrani manjeg značaja i da je primjenom odredbe članka 362. stavka 2. ZOO-a prvostupanjski sud tužbeni zahtjev trebao odbiti.

4.6. U svezi odluke o troškovima postupka ističe da pobijana presuda nije zakonita i da je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti, zbog kojeg razloga pobija odluku o troškovima parničnog postupka i da je osim toga tužiteljici dosuđena naknada troška iz podneska od 1. travnja 2021. koji se ne nalazi u sudskom spisu te da se podnesak od 4. svibnja 2025. ne može smatrati potrebnim za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP-a.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženice je osnovana je u odnosu na točku I i II izreke presude i u odnosu na parnični trošak, dok je neosnovana u odnosu na točku I i II izreke rješenja. Žalba tužiteljice je za sada bespredmetna.

7. U predmetnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i tuženica zaključili Ugovor o kreditu broj 418-50-4290464 od 30. srpnja 2007. na temelju kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.431,80 CHF, obračunat prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s rokom otplate od 84 mjeseca i uz kamatnu stopu od 5,49 % godišnje, koja je promjenjiva odlukom banke, da je otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, da je namjena kredita kupnja novog vozila i da je kredit otplaćen u cijelosti.

8. Prvostupanjski sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a jer je pravilno utvrdio svoju mjesnu nadležnost i odbio prigovor mjesne nenadležnosti.

8.1. U konkretnom slučaju stranke su člankom 12. Ugovora o kreditu, od 30. srpnja 2007., za slučaj spora, ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Zagrebu. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženice i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi s obzirom na njezino prebivalište u [adresa], radi ostvarivanja svojih prava, trebala putovati na Općinski građanski sud u Zagrebu, u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice i [adresa], bila izvrgnuta povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se ugovorena odredba jednako ne odnosi na tuženicu s obzirom na njezino sjedište u [adresa] i poslovnicu u Splitu. Stoga se u smislu članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu; dalje ZZP/03) radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno članku 87. stavku 1. ZZP/03. Identičnu odredbu sadrži i članak 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19; dalje ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, a koji Zakon je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu: Direktiva).

8.2. U navedenom pravcu na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

8.3. Kako se u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 u konkretnom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o sudskoj nadležnosti i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno članku 87. stavku 1. tog Zakona, a tuženica nije dokazala da se o ovoj odredbi pregovaralo te osim toga tuženica ima poslovnicu u Splitu te kako se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti odredba članka 19.l stavka 1. ZID ZPK/15, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti, uvažavajući ujedno i zakonske odredbe o izberivoj nadležnosti.

8.4. Stoga je žalba tuženice u odnosu na točku I izreke prvostupanjskog rješenja neosnovana, dok točka II izreke rješenja kojom je dopuštena objektivna preinaka tužbe, u žalbi nije sadržajno osporavana, a u odnosu na ovaj dio odluke prvostupanjskog suda nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama i što je izreka prvostupanjske presude suprotna obrazloženju pa se odluka ne može u cijelosti ispitati.

9.1. Osnovano tuženica navodi da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke I izreke presude i da se se iz pobijane presude ne može utvrditi u kojem dijelu sporne odredbe ugovora o kreditu prvostupanjski sud utvrđuje ništetnim, a što izaziva nedoumice o tome koji dio predmetnog ugovora o kreditu ostaje na snazi. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom odredbu članka 1. Ugovora o kreditu u kojoj je utvrđen iznos kredita, članka 2. u kojoj je utvrđena kamatna stopa i članka 7. u kojem je utvrđena obveza vraćanja kredita, stoga nije utvrdio ništetnim samo odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, kako je suđeno u kolektivnom sporu, već je oglasio ništetnim i dio odredbe o visini ugovorene kamatne stope, iznosa kredita i obveze vraćanja kredita, čime je prvostupanjski sud izašao iz okvira odluke kolektivnog spora jer nije točno i precizno naznačio utvrđenje ništetnosti samo onih dijelova ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, s obzirom da navod naznačen u izreci pobijane odluke: „primjenom kamatne stope i valutne klauzule“ ne definira točno koji su dijelovi osporavanih članka ugovora o kreditu ništetni.

9.2. Nadalje, osnovano tuženica navodi da je izreka presude proturječna obrazloženju presude jer prvostupanjski sud u točki II, alineja prava izreke presude, dosuđuje isplatu iznosa od 1.847,67 CHF, koji iznos se odnosi na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, dok u obrazloženju presude kao predmet spora navodi utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i isplatu po osnovu ništetnosti valutne klauzule te isto tako analizira i obrazlaže samo kondemnatorni tužbeni zahtjev u odnosu na valutnu klauzulu, dok je u cijelosti izostalo obrazloženje dosuđenog iznosa od 1.847,67 CHF.

10. S obzirom na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, primjena materijalnog prava u prvostupanjskoj presudi ne može se ispitati, kao niti odluka o parničnom trošku pa je ne razmatrajući preostale žalbene razloge, žalba tuženice uvažena te je prvostupanjska odluka ukinuta u pobijanoj točki I i II izreke presude i u točki III izreke rješenja koja se odnosi na parnični trošak te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

11. S obzirom da je ukinuta odluka o parničnom trošku žalba tužiteljice je bespredmetna.

12. U odnosu na rješenje kojim je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti i dopustio objektivnu preinaku tužbe žalba je, iz naprijed navedenih razloga, odbijena kao neosnovana.

13. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud pozvati tužiteljicu na ispravak deklaratornog tužbenog zahtjeva u skladu s utvrđenjem ovog suda te će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano i donijeti novu zakonitu odluku u skladu sa člankom 338. stavkom 3. i 4. ZPP-a, koju će valjano obrazložiti, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka,, kao i o troškovima ovog žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a, djelomično je uvažena žalba tuženice te je prvostupanjska odluka ukinuta u točki I i II izreke presude i točki III izreke rješenja i u tom dijelu je vraćena na ponovni postupak te je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a prvostupanjska odluka potvrđena u točki I i II izreke rješenja.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 29. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić