REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-335/2025-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc predsjednika vijeća, te Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 3. veljače 2025., poslovni broj: P- 1178/2024-10., u sjednici vijeća održanoj 29 rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 3. veljače 2025., poslovni broj: P-1178/2024-10.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba u članku 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102464692 sklopljenog 13.06.2005. između tužitelja i tuženice, u dijelu u kojem je tužitelj u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u visini 0,60% od iznosa kredita (točka I. izreke); tuženici je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak od 796,46 euro, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su dovoljno jasni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. 1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP ) , na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenjem ništetne odredbe članka 10 Ugovora o kreditu zaključenim 2005. između tužitelja i tuženice, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u odobravanju kredita u visini od 0,60% od iznosa kredita.
7. Prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih i na temelju provedenih dokaza utvrđenih činjenica:
- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženica, kao davatelj kredita, 13. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu na iznos od 70.690,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke za na dan korištenja, s rokom vraćanja od 300 mjeseci (dalje: Ugovor o kreditu),
- da je kredit odobren kao namjenski kredit - stambeni kredit za kupnju nekretnine (članak 3. Ugovora o kreditu),
- da je člankom 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 0,60% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora,
- da se radi o potrošačkom kreditu,
- da je sadržaj Ugovora o kreditu u cijelosti unaprijed pripremila tuženica i radi se o tipskom ugovoru,
- da se o predmetnoj odredbi članka 10. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo,
- da tužitelju nije pojašnjeno koji se troškovi imaju podmiriti iz naknade za obradu kredita,
zaključio, pozivom na pravne stavove izražene u presudi Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, vezano na nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. zateznoj naknadi, da je odredba Ugovora o kreditu o plaćanju navedene naknade nerazumljiva, ugovorena na netransparentan način, bez da je tužitelju razjašnjeno na koje troškove se naknada odnosi i uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženicu, da je tuženica koristila nepoštene ugovorne odredbe, te je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnima odredbu Ugovora o kreditu, u članka 10., u odnosu na ulaznu naknadu.
8. Tuženica žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da sam sud u obrazloženju presude navodi da je tužitelj bio upoznat sa točno određenim iznosom koji mora podmiriti za ulaznu naknadu, da u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade, da obveza tuženice, kao banke, nije bila pojasniti tužitelju o kakvim troškovima se radi, odnosno koji troškovi su obuhvaćeni tom naknadom, da se radi o razumljivoj ugovornoj odredbi, te da sud nije niti bio ovlašten ocjenjivati nepoštenost / ništetnost te odredbe i pogrešno je protumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), kada je utvrdio da je odredba o ulaznoj naknadi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je taj zaključak pogrešno temeljio na činjenici da tužitelju nisu prikazani troškovi koje tuženica pokriva tom naknadom. Ističe da su odredbe Ugovora o kreditu, u kojima je ugovorena ulazna naknada jasne, lako razumljive i lako uočljive, i nisu prouzročile nikakvu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.
9. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom odredbu članka 10. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita.
10. Tuženica nije dokazala da je s tužiteljem pojedinačno pregovarala o toj ugovornoj odredbi, niti na što se ta naknada odnosi, pa obzirom da se radi o tipskom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom po tuženici, koji tužitelj nije mogao mijenjati, nije udovoljeno zahtjevu transparentnosti, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Ovo unatoč činjenici što je navedena ugovorna odredba po svom sadržaju jasna, jer zahtjev transparentnosti obvezuje tuženicu da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donijeti informiranu odluku.
11. U konkretnom slučaju, taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, kao i u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da zna koje to troškove plaća i da može procijeniti sve ekonomske posljedice koja bi proizašle iz te odredbe, a što je ovdje izostalo pa, suprotno žalbenim navodima, zahtjev transparentnosti nije zadovoljen.
12. Tužitelj je prije sklapanja Ugovora o kreditu imao samo paušalnu informaciju o obvezi plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva i nije informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koji troškovi ulaze u tu naknadu), te je bio ograničen uvjetima iz ponude tuženice, što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.
13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnom odredbu članka 10. Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita.
14. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
15. Tužitelj je u ovom predmetu postavio samo deklaratorni zahtjev, te je u tužbi označio vrijednost predmeta spora sa 1.330,00 eura, a prvostupanjski sud je na ročištu 4. studenog 2024., a po prigovoru tuženice, utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 eura.
16. Neosnovani su žalbeni navodi, da je prvostupanjski sud pogrešno vrijednost predmeta spora odredio prema deklaratornom zahtjevu. Pravilno tuženica iznosi u žalbi da se deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, ako je istaknut uz kondemnatorni zahtjev, međutim to ovdje nije slučaj, obzirom da tužitelj uz deklaratorni, nije postavio i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je prvostupanjski sud pravilno, nakon prigovora tuženice o vrijednosti predmeta spora, kako ju je tužitelj označio u tužbi, utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 eura.
17. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
18. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.
19. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 29. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Mr. sr. Zlatko Pirc
