- 1 -              Poslovni broj: Usž-317/23-2

Poslovni broj: Usž-317/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja N. P., O., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa A. O. T., dipl. iur., radi plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-406/22-10 od 28. studenoga 2022., na sjednici održanoj 14. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-406/22-10 od 28. studenoga 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-01/19-01/155, URBROJ: 513-04-22-4 od 14. veljače 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda O. KLASA: UP/I-471-01/19-15/28, URBROJ: 513-02-7016/24-19-1 od 13. veljače 2019. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Označenu presudu pobija žalbom tužitelj, ne navodeći određene žalbene razloge propisane odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjsko tijelo nije na pravilan način utvrdilo iznos posebnog poreza na motorna vozila, da se radi o rabljenom motornom vozilu i da je temelj za obračun poreza prvenstveno račun ili faktura, a da se tablica primjenjuje tek ako to traži trošarinski obveznik ili ako porezno tijelo sumnja u cijenu u računu. Navodi da je porezno tijelo povrijedilo načelo pomoći stranci, jer da je bilo dužno upozoriti tužitelja na mogućnost iz članka 11. stavka 4. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16., 127/17.) da angažira stalnog sudskog vještaka ili procjenitelja o svom trošku. Tvrdi da nije imao namjeru prenamjeniti svoje vozilo, da nije znao da bi mu prenamjena stvorila dodatan trošak u vidu poreza, da je iznos poreza previsok jer vozilo ne odgovara putničkom vozilu te da je zatražio odobrenje za prenamjenu vozila nazad u kategoriju N1. Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve navode tužitelja već da se formalistički zadovoljio mogućom činjenicom da je tužitelj prenamjenio vozilo i da je tako nastala obveza za istog.

4.              Tužitelj predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 777,67 EUR/5.859,38 HRK.

5.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6.              Žalba je neosnovana.

7.              Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a i nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih ZUS-om. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

9.              Tako je utvrđeno da je nadležni carinski ured obavio provjeru prenamjene vozila M. V. C.-424114/114 CDI, broj šasije: …, godina proizvodnje 2015. iz kategorije N1 - teretno vozilo u kategoriju M1 – osobno vozilo u vlasništvu tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od 29. siječnja 2019. S obzirom na to da kategorija M1 vozila podliježe plaćanju posebnog poreza na motorna vozila, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza posebnog poreza na motorna vozila u ukupnom iznosu s kamatama od 53.015,38 kuna i naloženo plaćanje istog. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.

10.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev i ocijenilo upravna rješenja zakonitim uz pravilnu primjenu odgovarajućih odredaba Zakona o posebnom porezu na motorna vozila i Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 1/17., 2/18.).

11.              U odnosu na navode žalitelja da je u upravnom postupku povrijeđeno načelo pomoći stranci valja navesti da je predmetni postupak utvrđivanja posebnog poreza na motorna vozila pokrenut po službenoj dužnosti prema Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila koji odredbom članka 9. stavka 3. propisuje da je kod nastanka porezne obveze iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona porezni obveznik (osoba koje je izvršila prenamjenu drugog motornog vozila u motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona) obvezan carinskom uredu nadležnom prema svom sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu radi obračuna i naplate posebnog poreza u roku od 15 dana od dana prenamjene motornog vozila.

12.              Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj vozilo iz kategorije N1 – teretno vozilo prenamjenio u kategoriju M1 – osobno vozilo, što isti i ne osporava, to je tužitelju pravilnom primjenom relevantnih propisa utvrđena obveza posebnog poreza na motorna vozila, kao što je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. 

13.              S obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje, ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti.

14.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

15.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke).

16.              S obzirom na to da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.