Poslovni broj: P-1839/2021-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Katarina Bajčić Ivančević u pravnoj stvari tužitelja 1. TO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. LO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavi Furčić, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 25. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te javne objave od dana 29. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], Hreljin, [adresa] (su)vlasnici u 131/435 dijela, odnosno svaki u 131/870 suvlasničkog udjela koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 131 m2, upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je dio predmetne nekretnine označen slovnim oznakama ABCDE na skici lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Ines Tomadin dipl.ing.geod. koja je sastavni dio ove presude i (su)vlasnici u 105/486 dijela, odnosno svaki u 35/324 suvlasničkog udjela koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 105 m2, upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je dio predmetne nekretnine označen slovnim oznakama AEFGHIJKLMNO na skici lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Ines Tomadin dipl.ing.geod. koja je sastavni dio ove presude te se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na predmetnim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica], svaki u 131/870 dijela i kč. br. [katastarska čestica], svaki u 35/324 dijela i to sa imena tužene DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime tužitelja TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljima isplati troškove parničnog postupka u visini od 2.624,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. rujna 2025. po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate, u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelji odbijaju.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi kako su pred ovim sudom pokrenuli pojedinačni ispravni postupak pod poslovnim brojem Z-2132/19 koji je dovršen pravomoćnim Rješenjem pod poslovnim brojem Z5680/21 dana 14.lipnja 2021. godine te je upis u zemljišne knjige proveden .Pred Općinskim sudom u Rijeci u tijeku je parnica koja se vodi pod poslovnim brojem P-1318/2020, i to ovdje tužitelja protiv NO i AO, a vezano uz nekretninu predmet ovog spora. NO i AO kao sin i presumirani nasljednik bio je punomoćnik oca OO, a u čije ime je i sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s ovdje tuženom. Predlažu spajanje postupaka.

Predmet ove tužbe je dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] i dio katastarske čestice broj [katastarska čestica], a koji je temelj predugovora sklopljenim se tužiteljima kao kupcima i FO i EO te kasnije sklopljenog kupoprodajnog ugovora od 27. veljače 1991. godine u posjedu tužitelja. U naravi radi se o dijelu okućnice omeđene suhozidom i željeznom ogradom , tužitelji nisu bili u nikakvom prijeporu sa tuženom svih godina korištenja navedenih nekretnina bili su dakle neometani, punopravni i kvalificirani posjednici i u vrijeme kada je tužena kupovala predmetne čestice te o istome znala prije kupoprodaje, a od dana kada je stupila u posjed svojih nekretnina među strankama se razvio intenzivan prijateljski i dobrosusjedski odnosa.

Tužitelji su se zbog obiteljskih prilika odlučili prodati nekretninu te je međusobni dogovor među strankama bio taj da predmeti dio nekretnine u posjedu tužitelja se i parcelira na njihov trošak kako bi svaka od strana imala uredno zemljišnoknjižno stanje sukladno činjeničnom posjedovnom stanju u naravi. Za potrebe parcelacije pozvana je stručna osoba te pristupljeno uviđaju na licu mjesta i izradi elaborata. Nakon što se pristupilo izradi elaborata i pribavi potrebne dokumentacije tužena odbija daljnju suradnju. Isto čini isključivo u namjeri da onemogući si prodaju nekretnina iz tužiteljima neshvatljivih razloga. Tužitelji su stvarni vlasnici dijela predmetnih nekretnina jer su ih kupili i otkupljene ih koriste na isti način i drže u samostalnom kvalificiranom posjedu od 1991 godine. Tužitelji nisu imali saznanja da je tužena sklopila ugovor s AO temeljem specijalne punomoć, i ali ističu načelo nemo plus iuris- da nitko na nikog ne može prenijeti više vlasništva od onog koje mu u trenutku kupoprodaje pripada, te je također činjenica da je tužena prije sklapanja kupoprodaje trebala od prodavatelja tražiti parcelaciju i uređenje zemljišno knjižnog stanja prema stvarnom stanju tužitelji navode da su u saznanju neposredno od punomoćnika prodavatelja AO da je tužena upozorena na prednje činjenice i da dio zemljišta koje tužitelji uživaju nije kupila jer je isto već ranije prodano tužiteljima i stupili su u posjed istih. Od 2008. godine pa do parcelacije među strankama nije bilo nikakvih prijepora niti osporavanja. Stoga tužitelji predlažu sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se utvrđuje da su tužitelji svaki u ½ dijela si vlasnici dijela kč br [katastarska čestica] i katastarske čestice broj [katastarska čestica] što će se precizirati po provedenom vještačenju te se ovlašćuju tužitelje da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama općinskog suda u rijeci zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na tim dijelovima čestica s imena tužene na svoje ime na svoje ime.

Tužena se u odgovoru na tužbu protivi spajanju parničnih predmeta na način kako je to predloženo u tužbi. Nije točno, a kako to tužitelji navode, da je tužena imala bilo kakvo saznanje o odnosima između tužitelja i FO i NO prije njezine kupoprodaje. Također nije točno da se od trenutka stupanja tužene u posjed njezinih nekretnina među strankama ovog postupka razvio „intenzivan prijateljski i dobrosusjedski odnos“. Ukoliko je odnos među strankama navodno bio takav kako tužitelji navode, zbog čega svih tih godina navodnog „intenzivnog prijateljskog i dobrosusjedskog odnosa“ tužitelji nisu razgovarali s tuženom o predmetu ove tužbe. Nije točno, a kako to tužitelji navode, da je postojao bilo kakav međusobni dogovor među strankama o parcelaciji nekretnina. Činjenica da su tužitelji samoinicijativno pokrenuli navedeni postupak, bez da su tuženoj ikada dostavili bilo kakvu dokumentaciju i/ili elaborat za koji tužitelji u tužbi navode da je izrađen ne znači niti može značiti da je tužena s takvim postupkom bila suglasna. Nije točno, a kako to tužitelji navode, da tužena odbija daljnju suradnju „nakon što se pristupilo izradi potrebne dokumentacije“ jer nikakve suradnje po tom pitanju nikada nije ni bilo. Tužitelji u tužbi navode da su kupili čestice koje su predmet tužbe, međutim, u prilog takvoj tvrdnji ne dostavljaju nikakvu relevantnu dokumentaciju. Nadalje, u prilog tužiteljevom navodu o navodnom razvoju „intenzivnog prijateljskog i dobrosusjedskog odnosa“ nije jasan njihov daljnji navod o tome da nisu znali da je tužena sklopila ugovor s AO. Ako je odnos među strankama navodno bio tako blizak kako to tužitelji navode, kako je moguće da nisu znali da je ista kupila nekretninu od AO, osobe za koju navode kako je njima neposredno izjavio da je tužena upozorena na sve činjenice navedene u tužbi, te da nije kupila zemljište koje je predmet tužbe. AO je u vrijeme prodaje nekretnine tuženoj bio zaposlen kao agent za posredovanje u prometu nekretnina, isti je sastavio kupoprodajne ugovore s tuženom, pa je stoga tvrdnja tužitelja o tome što je tko kome „rekao“ ovdje potpuno besmislena i usmjerena isključivo i jedino na ostavljanje lošeg dojma i nepoštenja tužene u predmetnoj stvari. Tužena se protivi predloženom dokazu saslušanjem AO na okolnosti sklapanja pravnog posla s tuženom. Članak 377. Zakona o obveznim odnosima propisuje da ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku. Ugovor je u tom obliku i sklopljen. Dakle, tužena je za svoje nekretnine sklopila kupoprodajni ugovor, platila je kupoprodajnu cijenu, platila je porez, izvršila je uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a sve temeljem sklopljenih ugovora i s povjerenjem u stanje u zemljišnim knjigama u trenutku sklapanja ugovora. Čak štoviše, člankom 6. ugovora prodavatelji jamče tuženoj kao kupcu da nekretnine koje su predmet kupoprodaje nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Kakve sada „okolnosti“ sklapanja tog istog ugovora kojeg je sastavio, potpisao i ovjerio AO u svojstvu opunomoćenika može objasniti isti taj AO Ili će možda nešto izmisliti što će odgovarati tužiteljima u njihovoj iskonstruiranoj priči. Tužena se protivi saslušanju svih drugih predloženih svjedoka koji bi, prema navodima tužitelja, sada trebali posvjedočiti što je tužena znala prilikom sklapanja njezinih kupoprodajnih ugovora, što je tužena htjela, što joj je netko rekao itd. Ovakvi navodi tužitelja su u najmanju ruku ponižavajući u odnosu na tuženu jer iz tužbe proizlazi da sve treće osobe sada znaju što je ona navodno znala prije gotovo 13 godina ili možda tužitelji misle da tužena pati od amnezije jer im tako odgovara. U svemu tome se zanemaruje da je iz cijele tužbe vidljiva samo jedna jedina činjenica, a to je da je navedeni AO nešto rekao i nešto napravio, pa je onda rekao nešto drugo… i time „prilagodio“ svoju priču strani koja mu očito, iz samo njemu poznatih razloga, odgovara. Da li su tužitelji pokrenuli bilo kakav postupak protiv tog istog AO osobno jer je iz tužbe vidljivo da se praktički sve vrti oko njega i da tužena apsolutno nema nikakve veze s time.

Predlaže se naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz obavezu tužitelja da nadoknade tuženoj prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate.

Tužitelji u podnesku od 29. ožujka 2023. navode kako činjenica što je tužena sklopila kupoprodajni ugovor, platila kupoprodajnu cijenu te izvršila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist ne znači da ima i pravo na pozivanje na povjerenje u zemljišne knjige, povjerenje u zemljišne knjige je oboriva presumpcija te jedna od nužnih pretpostavki da bi ista bila opstojana je dobra vjera kako otuđitelja tako i dobra vjera stjecatelja odnosno da stjecatelj, a u ovom slučaju tužena nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđitelju. Tužitelji smatraju nespornim kako je osim što je izvanknjižno ranije ugovor o kupoprodaji dio čestica br 528 i 533 KO [katastarska općina] koji je i ograđen suhozidom prenesen i vlasništvo tužitelja, te ista činjenica svakako morala biti jasno vidljiva svim trećima te je tužena prilikom kupoprodaje predmetnih čestica morala biti upoznat s time koji točno dio kupuje, odnosno imala razloga posumnjati da je moguće da kupuje i dio tuđe čestice, s druge strane tužitelji ističu kako je posjed i vlasništvo tužitelja stečen ugovorom o kupoprodaji jasno označen u stvarnosti suhozida i metalnom ogradom te su takvi bili prije, za vrijeme i poslije kupoprodaje tužene. Unatoč svojoj tvrdnjama tužena nikada nije sporila vlasništvo tužitelja niti jednim svojim činom, ukoliko je tužena zaista bila savjestan i pošten posjednik kako je opisuje punomoćnik u odgovor na tužbu, zašto tužena nikada nije zatražila svoje navodno vlasništvo od tužitelja ako s njima nije bila u dobrosusjedskim odnosima te uredila katastarsko i zemljišnoknjižno stanje u svoju korist , što govori da je tužna je dobro znala da predmetne sporne odnosno dio čestica nije j njezin. U više navrata se pokušao ovaj spor riješiti mirnim putem do toga nije došlo tužena je izbjegavala tužitelje i ništa drugo preostalo nego zaštititi se tužbom pred sudom.

Po provedenom mjerničkom vještačenju tužitelji su podneskom od 07.11.2024. precizirali tužbeni zahtjev “Utvrđuje se da su tužitelji TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (su)vlasnici u 131/435 dijela, odnosno svaki u 131/870 suvlasničkog udjela koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 131 m2, upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je dio predmetne nekretnine označen slovnim oznakama ABCDE na skici lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Ines Tomadin dipl.ing.geod. koja je sastavni dio ove presude i (su)vlasnici u 105/486 dijela, odnosno svaki u 35/324 suvlasničkog udjela koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 105 m2, upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je dio predmetne nekretnine označen slovnim oznakama AEFGHIJKLMNO na skici lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Ines Tomadin dipl.ing.geod. koja je sastavni dio ove presude te se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na predmetnim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica], svaki u 131/870 dijela i kč. br. [katastarska čestica], svaki u 35/324 dijela i to sa imena tužene DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime tužitelja TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana.“

Sud je proveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju priležećoj spisu, u ovosudni spis poslovnog broja P-1318/2020, saslušane su parnične stranke i svjedoci ČO, ŠO i AO proveden dokaz očevidom na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mjerničke struke Ines Tomadin.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu i to predugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 24.02.1991. između ĐOoca 1. tužitelja TO ĐO i OO prednika AO, utvrđeno je kako je predmet predugovora kbr 277( stari broj 264) -kuća uključivo i zemljište k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] kao i dio k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] , nadalje je ugovorena među strankama da su kupci upoznati kako među k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] ne odgovaraju zemljišno knjižnim kao ni k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena gospodarska zgrada a koja je tijekom vremena korištena kao dio stambene zagrade k. č. br. [katastarska čestica], da su promjene nastale za života HO djeda po majci EO. Prodavatelj i kupac su se obvezali poštivati postojeće stanje na navedenim katastarskim česticama. Predugovor su potpisali CO otac TO i FO iz razloga što su se pregovori o zaključenju kupoprodajnog ugovora vodili između ĐO i OO, a kupoprodajni ugovor će biti zaključen između KO i LO kao kupaca te EO i OO kao prodavatelja.

Iz kupoprodajnog ugovora zaključenog 27. veljače 1991. između kupaca KO TO i LO te prodavatelja EO i OO utvrđeno je kako su predmet ugovora k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 264, dvorište i livada na k. č. br. [katastarska čestica], vrt veličine 10 čhv te okućnica koje se sastoje uz dijela k. č. br. [katastarska čestica] veličine 27 čhv i dijela k. č. br. [katastarska čestica] čhv, sve k. o. [katastarska općina], a koje čestice graniče sa sjeveroistočne strane sa k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi kuća a sa sjeverozapadne strane omeđene su suhozidom. Ugovorena kupoprodajna cijena iznosi 300.000,00 dinara. Kupac s. Dio cijene od 30.000,00 dinara kupac je platio što se potvrđuje popisom ugovora, a ostatak od 270.00,00 dinara će se platiti danom ovjere potpisa prodavaoca od stane nadležnog općinskog organa stupa u posjed u uknjiživanje kupljenih nekretnina danom isplate kupoprodajne cijene.

Uvidom u rješenje doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku pod poslovnim brojem Z-5680/2021 od 14. lipnja 2021. utvrđeno je kako je po provedenom postupku ispravljeno zemljišno knjižno stanje u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] obje upisna u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je brisano pravo suvlasništva upisano u korist UO u ½ dijela i OO u ½ dijela , uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime TO i LO svakog u ½ dijela. U navedenom postupku proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjeračke struke koja je utvrdila da se posjed predlagatelja LO i KO kuća s okućnicom koji je sa svih strana ograđen, nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] koje su predmet postupka, ali i na susjednim k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica].

Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 06. veljače 2008. između EO i OO kao prodavatelja zastupanih po punomoćniku AO te ŽO kao kupca utvrđeno je da je predmet ugovora k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 121 čhv, upisana u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], kupoprodajna cijena je ugovorena u visini od 2.700 EUR. Prodavatelji jamče kupcu da su faktični posjednici navedene nekretnine te da je ista njihovo isključivo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Temeljem navedenog ugovora tužena se u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnik navedene nekretnine u cijelosti.

Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 06. veljače 2008. između EO i OO kao prodavatelja zastupanih po punomoćniku AO te ŽO kao kupca utvrđeno je da je predmet ugovora k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 97 čhv, upisana u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 135 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupoprodajna cijena je ugovorena u visini od 5.300,00 EUR. Prodavatelji jamče kupcu da su faktični posjednici navedene nekretnine te da je ista njihovo isključivo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Temeljem navedenog ugovora tužena se uknjižila kao vlasnik navedene nekretnine u cijelosti.

Uvidom u ovosudni spis poslovnog broja P-1318/2020 pokrenut po tužbi tužitelja TO i LO protiv tuženika NO i AO radi utvrđenja da je sklopljen kupoprodajni ugovor 27.02.1991. u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] i dio k.č.br. 533površine 27 čhv i dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 28 čhv sve k. o. [katastarska općina] koji kupoprodajnim ugovorom da su TO i LO postali vlasnici navedenih nekretnina svaki u ½ dijela prava vlasništva na navedenim nekretninama uz istovremeni brisanje prava vlasništva NO i OO kao upisanih suvlasnika. Navedeni postupak je u prekidu zbog smrti tužene NO, rješenje je doneseno 05.11.2024. stoga nije bilo uvjeta za donošenjem odluke o spajanju postupaka.

Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje geodetske struke Ines Tomadin sačinjenog za potrebe ovog postupak proizlazi kako se prijepor u ovom predmetu nalazi se u [adresa], na području između kućnih brojeva 283 na zapadu, 277 na istoku i 278 na jugoistoku. Nekretnine KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina] položene su u smjeru zapad istok, u nagibu prema zapadu. KČ [katastarska čestica] upisana je u ZKUL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] kao oranica u površini od 121 čhv (435 m2) na Duparova Emiliju, Opatija, Maršala Tita 180. U katastarskoj evidenciji upisana je u PL 2044 KO [katastarska općina] u istoj površini i kulturi na ŽO [adresa]. 533 upisana je u ZKUL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] kao oranica u površini od 135 čhv (486 m2) na Duparova Emiliju, Opatija, Maršala Tita 180. U katastarskoj evidenciji upisana je u PL 2044 KO [katastarska općina] u dijelu kao oranica u površini od 324 m2 na DO, [adresa] i u [adresa] kao dio od 162 m2 na MO, rođ. UO, [adresa] i dr. Dijelovi KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] koji su predmet spora nalaze se na istočnoj strani čestica i s KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] čine okućnicu tužitelja na adresi [adresa]. Prema sjeveru i zapadu je posjed ograđen željeznom ogradom i živicom, a prema jugu kamenim zidom. Na spornom području nalazi se dio stambenog objekta, pomoćni objekt, septička taložnica i uređeno dvorište.

U sastav posjeda tužitelja koji čini okućnicu na adresi [adresa] ulaze istočni dijelovi KČ [katastarska čestica] i KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Na spornim česticama izgrađen je dio kuće, pomoćni objekt, septička jama te se nalazi dio uređene okućnice. Okućnica je ograđena žičanom ogradom, živicom i kamenim zidom. Površina dijela KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u posjedu tužitelja je 131 m2, što iznosi 131/435 suvlasničkih dijelova. Na skici lica mjesta u Prilogu 1 obilježena je slovima ABCDE. Preostali dio čestice ima 304 m2 ili 304/435 suvlasničkih dijelova. Površina dijela KČ [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u posjedu tužitelja je 105 m2, što iznosi 105/486 suvlasničkih dijelova. Na skici lica mjesta u Prilogu 1 obilježena je slovima AEFGHIJKLMNO. Preostali dio čestice ima 381 m2 ili 381/486 suvlasničkih djelova.

Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu istakle primjedbe.

Sud nalaz i mišljenje vještaka drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorila na danu joj zadaću od strane suda te ga sud prihvaća u cijelosti.

Tužitelji su podneskom od 07.11.2024. konačno preciziralo tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ines Tomadin sve na način pobliže opisan u točki I izreke ove presude.

Tužitelji u bitnome u iskazu navode kako su 1991. godine od EO i OO kupili kuću kbr [adresa] s okućnicom, a sporne k. č. br [katastarska čestica] odnosno dijelovi istih su sastavni dio okućnice te kuće. Dakle sve su to kupili i posjed je jasno bio ograđen od susjednih čestica zidom i živicom jer je padina prema dolje, poglavito od susjedne kuće koje su tada bilo vlasnici T a sada tužena. Kada je tužena kupovala nekretninu jasno je bilo vidljivo što kupuje, te da sporni dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] ulaze u sastav okućnice kuće na kbr 277. Neometano su koristili okućnicu od 1991. kada su kupili kuću s okućnicom pa sve do 2019. godine kada počinju problemi s tuženom, naime tada su iskazali želju da bi zbog obiteljskim prilika prodali kuću na [adresa], pozvali su geodetu koji je rekao da jedan dio okućnice je na terenu tužene te je trebalo srediti zemljišno knjižno stanje za sporne k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica], izraditi elaborat parcelacije, tužena se tada ničemu nije protivila rekla je da joj to ne treba, no kasnije nije potpisala elaborat, sve je stalo te je došlo do spora. Ranije se nikada nije poveo razgovor oko okućnice jer nije bilo potrebe, razgovor je počeo tek nakon što je geodet ukazao da je dio njihove okućnice na terenu tužene.

Tužena u iskazu u bitnome navodi kako je sporne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupila zajedno s kućom na adresi [adresa] od agenta i prodavatelja AO sve je to kupila s punim povjerenjem. Provjerila je svu dokumentaciju i sve je bilo u redu. Prije kupnje kuće došla je na teren upoznala se sa susjednima Lasićima, rečeno joj je od agenta da kupuje kuću s okućnicom, nije detaljno obilazila teren od točke do točke, bitnije joj je bilo da je zk stanje čisto da ju banka može kreditirati. Od 2008. kada se doselila do 2019. imala je dobro susjedske odnose sa tužiteljima, tada su joj rekli da imaju namjeru prodati kući, začudila se je su imalo dobro susjedske odnose, tada je LO rekla da imaju problem jer se septička jama nalazi dijelom na njenom terenu i to 2 m, rekla je da im neće praviti probleme, ali neka naprave elaborat parcelacije i to se ticalo samo septičke jame, a ne ostalog dijela okućnice. Nakon toga su u ljeto 2091 imali zajednički sastava s geodetom kada je geodet ukazao da tužitelju nemaju urede papire da kuća dijelom nije legalizirana i tada je shvatila da je to jedan dugačak proces, i dalje nisi o tome vodili razgovor, stalo je na papirima tužitelja. Ona traži urednu papirologiju i geodetski projekt. TO ju je par puta nazivao vezano za projekt da ga potpiše, ali ona nije bila slobodna zadnji puta početkom 2020 TO je došao kod nje na radno mjesto i rekao da ako ne potpiše da će izgubiti kupce, bio je nervozan, kasnije su se opet našli u ožujka no ni tada da nisu svi papiri bili spremni, nije bilo elaborata, kasnije u rujnu 2020. je uslijedio razgovor u uredu odvj Barić no to je bila neugodna komunikacije. Tijekom 2021 ju naziva odvjetnik Brguljan koji se predstavlja kao punomoćnik osoba koje sada žive na adresi [adresa] da su u sporu s L i tada shvaća da je kuća prodana i onda dolazi do ove tužbe.

Svjedok AO navodi da su njegovi roditelji EO i Petra Klarić 1991. godine odlučili prodati kući na adresi [adresa] s okućnicom, tu kuću su naslijedili od RO koju su do smrti uzdržavali. Otac je prije prodaje krenuo s adaptacijom i napravio septičku jamu, otac nije vodio računa o granicama nekretnina jer su sve okolne nekretnine bile njihov vlasništvo. L je prodana kuća na kbr 277 s okućnicom koja je sada sporna ta okućnica je u ugovoru jasno opisana na način da predstavlja dio katastarskih četica, jedna granica je zid od septičke jame. Trebalo je odraditi parcelaciji, jer se ugovor nije mogao provesti u zemljišnim knjigama, no prema tada važećim propisanim na tako malom dijelu se nije mogla provesti parcelacija, pa se razmišljalo da se to riješi kroz postupak dosjelosti. Ž su platili kupoprodajnu cijenu za sve što drže u posjedu i postali su vlasnici u cijelosti kuće s okućnicom. Kasnije 2007/2008 dolazi do prodaje kuće na kbr 278 [adresa], tužena je bila zainteresirana za kupnju kuće s okućnicom rekao joj je što točno kupuje, a što se tiče spornih k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] jasno joj je rekao da ne kupuje cijele čestice već dio njih, a ostatak da čini okućnicu u kuće obitelji LO koju su oni ranije kupili i na terenu je jasno bilo vidljivo - gdje je granica onog što kupuje, a što uživa obitelj LO to je jasno odijeljeno zidom žičanom ogradom. U ugovor je uneseno da tužena kupuje cijele čestice da bi se izbjegao problem koji se desio obitelji LO. Išlo se s povjerenjem da se može provesti postupka dosjelosti u odnosu na obitelj LO. S tuženom je napravljeno više ugovora da bi se izbjegao upis hipoteke na sve nekretnine, te je hipoteka upisana samo u odnosu na česticu na kojoj se nalazi kuća. Tužena nije imala primjedbu što kupuje, znala je točno što kupuje. Kasnije je čuo da tužena tužiteljima spori pravo vlasništva na tom dijelu okućnice, to ga je začudilo, pokušao ju je kontaktirati, u čemu je problem, a ona da ga je optužila da je prevarena. Lasići su kolaterale žrtve. Tužena je jasno znala što kupuje, uvedena je u posjed kuće na adresi [adresa], ispod kuće u kaskadama dva vrta, te put koji se nalazi uz kuću i septičku jamu. Iako je prema ugovorima stekla u cijelosti vlasništvo k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] jasno joj je rečeno do kuda je stekla posjed tih čestica i da su Lasići vlasnici preostalog dijela tih čestica i na terenu su jasno vidljive granice posjeda.

Svjedokinja ČO navodi kako je živjela kao podstanar na [adresa] blizu kuće tužitelja, kako su kao djeca zajedno išla u školu, počeli su se družiti od 1994. godine pa nadalje, često je dolazila kod njih, na fotografiji list 86, pokazuje okućnicu koju su koristili tužitelji, tu su roštiljali družili se, koristili konobu, okućnica je jasno omeđena živicom prema dolje, dalje je velika strmina, a prema tuženoj bočno je je visoki zid, a na zidu živica te se ne može čaša dodati. 2000. godine je napravila kuću na [adresa] te je i dalje nastavila dolaziti kod tužitelja, tako je i upoznala tuženu, bila je vrlo ugodna. Pred njom se nikada nisu vodili razgovori između tužitelja i tužene vezano za okućnicu tužitelja.

Svjedokinja ŠO kako je kod tužitelja dolazila u kuću na adresi [adresa] od kada su se doselili 1991. godine pa do kada nisu kuću prodali 2019. Navodi kako fotografija na listu 86 spisa, a sastavi dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke prikazuje okućnicu koju su koristili tužitelji i na kojoj su se družili, u dograđenom žutom dijelu bila je konoba gdje su slavili, a vani je bio roštilj, ležaljke i mali bazen. Nitko im nikada nije branio korištenje okućnice niti osporavao da ju koriste, bilo susjedi ili netko drugi. Kada je kuća bila na prodaju tužitelji da su rekli da će sve riješiti s ŽO, da postoji neki problem s prolazom, da su dobri s ŽO, ali kasnije da joj je LO rekla da se ŽO promijenila, da se nije s njima hitjela dogovoriti, pa je došlo do suda. Ranije nije bilo problema s ŽO.

Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka). Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (stavak 3).

Odredbom čl. 159. st. 1ZV propisano je dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.”

Izvanredna dosjelost-čl. 159 st. 3 ZV-a je ona za koju u načelu vrijedi ono što i za redovitu dosjelost, ali je specifičnost u tome da se i na taj način može steći pravo vlasništva u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve one pozitivne kvalitete potrebne za redovnu dosjelost (zakonit, istinit i pošten posjed), ako mu je posjed barem pošten, ali mora trajati dvostruko više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na samostalno posjedovanje stvari, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti.

Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje kako su tužitelji dokazali da su zakoniti, pošteni i istiniti posjednici dijela utuženih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to kako su precizirali tužbenim zahtjevom po prethodno izrađenom nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, dakle 131/435 suvlasničkog udjela koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 131 m2, upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je dio predmetne nekretnine označen slovnim oznakama ABCDE na skici lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku. i 105/486 dijela, koji se odnosi na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 105 m2, upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. [broj ZK uloška], a koji je dio predmetne nekretnine označen slovnim oznakama AEFGHIJKLMNO na skici lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku. To proizlazi iz iskaza tužitelja te svjedoka AO, ČO i ŠO, te cjelokupne materijalne dokumentacije priležeće spisu, posebice predugovora iz veljače 1991, kupoprodajnog ugovora od 27. veljače 1991. iz kojih jasno proizlazi kako tužitelji kupuju dijelove navedenih čestica i to k. č. br. [katastarska čestica] u površini 27 čhv, a k. č. br. [katastarska čestica] u površini 28 čhv.

Sud nema razloga sumnjati u iskaze svjedokinja ČO i ŠO koje su kao susjede u potpunosti nezainteresirane za ishod ovog postupka, iste suglasno navode kako su tužitelji od 1991. godine kada su kupoprodajom stekli kuću s okućnicom u neometanom posjedu iste u čiji sastav ulaze i prijeporni dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], da ih nitko nikada nije ometao u korištenju istih niti susjeda ovdje tužena, a da su prvi problemi počeli 2019. nakon što tu tužitelji odlučili prodati kuću.

Sud ne sumnja niti u iskaz saslušanog svjedoka AO slijednika prodavatelja (EO i OO) kuće kbr 277 s okućnicom koju su kupili tužitelji, te prodavatelja kuće kbr 278 s okućnicom koju je kupila tužena. Svjedok navodi kako je tužena kod kupnje kuće kbr- 278 koju je kupila 2007/2008 godine znala što kupuje i da je uvedena u posjed kuće kbr. 278 i okućnice ispod nje te da joj je jasno rečemo da ne kupuje cijele k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] jer da su te dijelove već ranije kupili tužitelji prema kupoprodajnom ugovoru iz 1991. Naime, kuće br 277-tužitelji i kuća kbr. 278 -tužena (k. č. br. [katastarska čestica]) neposredno graniče, granica između njih je jasno odijeljena kameno -betonskim zidom prikazanim na skici lica mjesta-prilog 1 vještaka mjernika oznakama D-C-B i dalje u nastavku, pa je i po mišljenju ovoga suda tuženoj moralo biti jasno što kupuje, da ne kupuje cijele k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već dijelove istih, a da je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da ih kupuje cijele samo radi valjane uknjižbe ugovora u zk. knjigama. Posebice valja navesti kako je posjed tužitelja u tom dijelu okućnice na spornim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jasno omeđen na južnom dijelu živicom i žičanom ogradom fotografije 3 i 4 nalaza i mišljenja vještaka, a u nalazu prikazano točkama D-E-F-G-H-I-J-A, a na na istočnom dijelu prema kući tužene betonskim zidom fotografija broj 1 i 2 nalaza i mišljenja vještaka a u nalazu prikazano točkama B-C-D. U naravi se na spornom dijelu čestica nalazi dio kuće- dograđena konoba, pomoćni objekt, septička jama i uređena okućnica. Posjed tužitelja, uređenost okućnice i izgrađenost objekta nije se nikada mijenjao od stjecanja posjeda 1991. g. temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenim s EO i OO. Stoga je iskaz ovog svjedoka u suglasju sa svom materijalnom dokumentacijom priležećoj spisu.

Tužena se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige i tvrditi da je njoj samo bilo bitno čisto z.k. stanje. Tužena je kod kupnje kuće s okućnicom trebala obratiti dužnu pažnju i vidjeti da ne kupuje u cijelosti k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] već njene dijelove zbog manjka kvadrata- cca 230 m2, što nije malo. Stoga se u tom dijelu iskaz tužene ne ukazuje istinitim. Nadalje po mišljenju suda tužena je znala, odnosno bila upoznata, morala biti upoznata da ne kupuje cijele k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već dijelove i da sa susjedima obitelji LO treba urediti vlasništvo i z.k. stanje, to se vidi i iz toga što je tijekom 2019. kada su tužitelji željeli prodati kuću parcelacijski elaborirat bio izrađen vezano za prijeporne čestice te je tužena ušla u taj postupak, no kasnije iz njoj samo znanih razloga promijenila mišljenje i odustala potpisati, a isto pravda nedostajućom dokumentacijom od strane tužitelja. Posebice se ističe kako prodavatelj AO nije mogao prodati cijele k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], jer primjenom načela nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima, prodavatelj je mogao prodati samo preostali dio čestica, a i sam prodavatelj kaže kako je prodavao preostali dio navedenih čestica što je tuženoj i rekao.

Iskazi tužitelja su u cijelosti potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom i rezultatima provedenog dokaznog postupka pa u iste sud nema razloga sumnjati.

Nije sporno da su problemi s tuženom započeli tek 2019. kada su tužitelji zbog obiteljskih problema željeli prodati kuću i srediti zk stanje utuženih dijelova čestica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije sporno niti to da od 2008. kada je tužena stekla vlasništvo kuće na adresi [adresa] i okućnice, bila u prijateljskim- dobrosusjedskim odnosima s tužiteljima i nikada nije prigovorila tužiteljima na korištenje utuženih dijelova čestica sve do 2019. kada se poteglo pitanje parcelacije i konačnog sređivanja z. k stanje da bi tužitelji mogli u cijelosti prodati kuću kbr. 277 s okućnicom i tada tužena ne želi potpisati elaborat o parcelaciju, no do tada njihov posjed ni od koga nije bio smetan.

U konačnici tužitelji su dokazali da su od veljače 1991. godine dakle od sklapanja kupoprodajnog ugovora s EO i PO pa do 2019. zakoniti, samostalni i istiniti posjednici utuženih dijelova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u naravi dijela okućnice i pomoćnih prostorija i dograđenog dijela kuće kbr. 277 koju se stekli od vlasnika 1991. i neometani u korištenju istih od nikoga, sve do 2019. kada s tuženom počinju problemi.

Slijedom svega naprijed navedenog, a kako su tužitelji dokazali da su zakoniti istinit i pošten posjednik utuženih nekretnina preko 28 godina to uz primjenu odredbe čl. 159. st 1, st. 2 i 3. ZV-a valjalo je usvojiti tuženi zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u točki 1. izreke ove odluke.

Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani, budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužiteljima zastupanima po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za pristup na ročište održana 06.02.2023., 23.05.2024., 19.02.2025., 04.04.2025. i 25.06.2025. svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska 19.04.2022. i 07.11.2024. svako u visini od 100 bodova (Tbr 8 toč. 1), vrijednost boda 2,00, EUR, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 26,53 EUR i na presudu u visini od 53,09 EUR, te trošak očevida na licu mjesta i mjerničkog vještačenja u visini od 431,00 EUR, te trošak pristupa svjedoka AO u visini od 114,00 EUR što sveukupno iznosi 2.624,62 EUR. Na dosuđeni trošak temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja. Tužiteljima ne pripada trošak za ročišta zakazana za dan 07.11.2024. i 18.12.2024. jer nisu niti održana, ista su izvan raspravnim rješenjem odgođena. Slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke odluke.

U Rijeci 29. rujna 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

- pun tuženika