Poslovni broj: Kž-170/23-7

1

 

 

 

                                                                                                                       Poslovni broj: Kž-170/23-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinje Ivančice Cvitanović, predsjednice vijeća, sutkinje Melite Avedić izvjestiteljice i članice vijeća, i suca mr. sc. Zorislava Kaleba, člana vijeća, uz sudjelovanje Željke Velnić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika B. P. i okrivljenika Ž. N. radi kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika B. P., podnesenima protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-190/19-76 od 9. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023. u prisutnosti I. B., odvjetnika u S., u zamjeni branitelja okrivljenika B. P., O. D., odvjetnika u D., a u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika B. P. i  Županijskog državnog odvjetništva u Sisku,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika B. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-190/19-76 od 9. ožujka 2023., okrivljenik B. P. je proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te je, temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

              1.1 Na temelju odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora okrivljeniku B. P. u trajanju od 8 (osam) mjeseci, zamjenjuje se radom za opće dobro s time da se, temeljem članka 55. stavak 3. KZ/11, jedan dan zatvora zamjenjuje s 2 sata rada za opće dobro.

              1.2. Na temelju odredbe članka 55. stavak 7. KZ/11, ako se okrivljenik u roku od 8 dana, od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ako okrivljenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili cijelosti.

              1.3. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. – 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, iznosi 140,00 eura (1.054,83 kune), trošak sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. I. B. u ukupnom iznosu od 396,28 eura (2.985,75 kuna), padaju na teret okrivljenika B. P., koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN HR …, poziv na broj primatelja 6084-3847-19019 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 40 K190/2019), te dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

              1.4. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 okrivljenik Ž. N. oslobođen je od optužbe radi kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

              1.5. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 nužni izdaci okrivljenika Ž. N. i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika Ž. N. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

              2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku i okrivljenik B. P. po svom branitelju O. D., odvjetniku u D..

 

              2.1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je podnijelo žalbu protiv oslobađajućeg dijela presude protiv okrivljenika Ž. N. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi kako je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da je okrivljenik Ž. N. zajedno sa okrivljenikom B. P. počinio navedeno kazneno djelo. To proizlazi ne samo iz nekonfrontiranog iskaza oštećenog I. V., već i iz iskaza svjedoka M. L. te medicinske dokumentacije za oštećenog I. V.. Predlaže da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              2.2. Okrivljenik B. P. u žalbi koju je podnio po svom branitelju O. D., odvjetniku u D., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i članka 468. stavak 3. ZKP/08. Nadalje navodi kako u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ista ne daje jasne razloge, a nekonfrontirani iskaz oštećenog I. V. nije u suglasju sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka medicinske struke I. B.. Ističe kako je svjedok – oštećeni I. V. na raspravi u potpunosti odstupio od svog iskaza koji je dao prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem i radi se o nekonfrontiranom iskazu na kojem se ne može temeljiti osuđujuća presuda. Smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 te predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

              3. U odgovoru na žalbu, Općinsko državnog odvjetništvo u Dubrovniku je navelo kako žalba okrivljenika B. P. nije osnovana, pobijana presude se ne temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu svjedoka – oštećenika I. V., već i na iskazu svjedoka M. L., a povrede koje je kritične zgode zadobio oštećenik, provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem okvalificirane su kao teške tjelesne ozljede. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke u odnosu na okrivljenika B. P. pa stoga predlaže da se žalba okrivljenika B. P. odbije kao neosnovana, dok u odnosu na oslobađajući dio presude za okrivljenika Ž. N. predlaže da se prihvati u cijelosti.

 

              4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, nakon čega je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-192/23 od 4. srpnja 2023.  

 

              5. Žalbe nisu osnovane.

 

              6. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika B. P., ovaj Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud, istu je ispitao sukladno odredbi članka 476. stavak 1.  točka 1. i 2. ZKP/08, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

 

              7. Isto tako, a suprotno navodima žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika B. P., ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenika B. P. za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, za koje je osuđen, te kako nije dokazano da bi okrivljenik Ž. N. počinio navedeno kazneno djelo zajedno sa okrivljenikom B. P. te isto obrazložio valjanim razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

              U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku:

 

              8. Nisu osnovani navodi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik Ž. N. zajedno sa okrivljenikom B. P. počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – iz članka 118. stavak 1. KZ/11 na štetu I. V. i da to ne proizlazi isključivo iz nekonfrontiranog iskaza svjedoka – oštećenog I. V., već da to proizlazi i iz drugih provedenih dokaza.

 

              8.1. Nasuprot žalbenim navodima Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da je okrivljenik Ž. N. počinitelj navedenog kaznenog djela.

 

              8.2. Svjedok – oštećeni I. V. na raspravi nije teretio okrivljenika Ž. N. kao počinitelja navedenog kaznenog djela, a u svom nekonfrontiranom iskazu, danom pred policijom, okrivljenika Ž. N. nije označio kao osobu koja bi ga udarala po licu i tijelu, već samo kao osobu koja mu je onemogućila da se ustane nakon što ga je okrivljenik B. P. udario i oborio na tlo.  Radilo se o događaju koji se zbio u prijepodnevnim satima, a u poslijepodnevnim satima je zadobio udarce samo od okrivljenika B. P.

 

              8.3. Svjedok M. L. iskazao je da je u poslijepodnevnim satima kritičnog dana vidio dvije osobe kako tuku i udaraju I. V., a prilikom prepoznavanja osoba koje su udarale oštećenika prepoznao je samo okrivljenika B. P. kao osobu koja je udarala oštećenika, dok nije prepoznao okrivljenika Ž. N. kao osobu koja je udarila oštećenika.

 

              8.4. Iz medicinske dokumentacije dom D. od 1. rujna 2015. proizlazi kako je oštećeni I. V. kritične zgode zadobio teške tjelesne ozljede, a što je potvrđeno provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem.

 

              9. Prema tome, imajući u vidu sve provedene dokaze, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako, osim nekonfrontiranog iskaza oštećenika I. V., nema drugih dokaza da bi okrivljenik Ž. N. sudjelovao u sukobu između okrivljenika B. P. i oštećenika I. V., a posebno nema dokaza da bi postupao na način kako je to navedeno u optužnici i zadao mu udarce u glavu ili u tijelo i na taj način počinio kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 pa ga je prvostupanjski sud ispravno oslobodio optužbe, sukladno članku 453. točka 3. ZKP/08.

 

              U odnosu na žalbu okrivljenika B. P.:

 

              10. Prvostupanjski sud je s pravom poklonio povjerenje iskazu svjedoka – oštećenog I. V., koji je, ispitan u policiji, detaljno, uvjerljivo i okolnosno iskazivao o događaju koji se desio inkriminiranog dana u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima te je detaljno opisao udarce koje mu je zadao okrivljenik B. P., bez obzira što navedeni svjedok – oštećeni na raspravi nije teretio niti jednog od okrivljenika kao počinitelje navedenog kaznenog djela.

 

              10. 1. Navedenom ispitivanju svjedoka – oštećenog I. V. nisu prisustvovali niti okrivljenik B. P. niti okrivljenik Ž. N., a niti njihovi branitelji, pa se radi o nekonfrontiranom iskazu. Međutim, njegov iskaz je potkrijepljen iskazom svjedoka M. L., koji je bio neposredni očevidac događaja u poslijepodnevnim satima i koji je prepoznao okrivljenika B. P. kao osobu koja je udarala oštećenika I. V. i koji je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede.

 

              10.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke I. B. nije u suprotnosti sa iskazom svjedoka – oštećenog I. V., jer je vještak decidirano iskazao kako su povrede koje je zadobio oštećenik zadane sa najmanje 3-4 udarca tupo-tvrdim sredstvom kao što su noga ili šaka, da udarac kamenom ne može isključiti niti potvrditi, dok u potpunosti isključuje nastanak navedenih ozljeda padom. Činjenica da je oštećenik  I. V. naveo da je zadobio veći broj udaraca od onih koje je vještak iskazao u nalazu i mišljenju, ne predstavlja razlog za neprihvaćanje iskaza svjedoka – oštećenog kao nevjerodostojnog, jer se radi o subjektivnom doživljaju udaraca koje je kritične zgode zadobio.

 

              11. Prema tome, imajući u vidu sve izvedene dokaze, i ovaj sud smatra kako je okrivljenik B. P. svojim radnjama kritičnog dana u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – iz članka 118. stavak 1. KZ/11, radi čega ga je ispravno proglasio krivim. Pri tome nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 i prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije nepravilno primijenio odredbu ZKP/08 niti je na raspravi povrijedio pravo obrane, a što je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu, tj. nije osuđujuću presudu donio isključivo na nekonfrontiranom iskazu oštećenika I. V.

             

              12. Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenih dobara, okolnosti pod kojima je djelo počinio, kao i usklađenost njegovog ponašanja sa normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenih djela.

 

              12.1. Prvostupanjski sud je na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, obiteljski status i to da je otac dvoje malodobne djece, a kao otegotno mu je cijenio sam način počinjenja ovog kaznenog djela, jer je isti najprije u prijepodnevnim, a zatim i u poslijepodnevnim satima izudarao oštećenika, a što ukazuje na njegovu upornost u počinjenju navedenog kaznenog djela. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci okrivljeniku B. P. zamijenio radom za opće dobro te i ovaj sud smatra da će zamjena izrečene kazne zatvora radom za opće dobro dovoljno utjecati na okrivljenika B. P. da shvati pogibeljnost i protupravnost svog ponašanja te da uskladi svoje ponašanje sa prihvatljivim društvenim normama, a kojom će se u dovoljnoj mjeri i svima ostalima ukazati na štetnost i neprihvatljivost takvog ponašanja i na pogibeljnost činjenja kaznenih djela, čime će se u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja sukladno članku 41. KZ/11.

 

              13. Kako navodima žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika B. P. nije dovedena u pitanje ispravnost odluke prvostupanjskog suda, valjalo je odbiti žalbe kao neosnovane i odlučiti kao u izreci, primjenom članka 482. ZKP/08.

             

Sisak, 14. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                                             Ivančica Cvitanović, v.r.