REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2018/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika ŽUPANIJSKA CESTA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Donja Zelina, Goričica, Zagrebačka cesta 44a, OIB: 86962125052, radi naknade štete u iznosu od 265,00 EUR, zaključio je glavnu raspravu 4. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika EK i tuženikovog punomoćnika AK, te donio i objavio presudu 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 265,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 19,91 EUR sa zateznim kamatama od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, 1. listopada 2024., podnio tužbu radi isplate iznosa od 265,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2022. do isplate. U tužbi u bitnome navodi kako je, 20. travnja 2022., na temelju pravomoćne sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj Pn-1319/20 od 4. travnja 2022., isplatio ukupan iznos od 265,00 EUR, tužitelju iz tog postupka DK po osnovi naknade štete nastale na vozilu, kao posljedice oštećenja kolnika ceste. Navodi kako, u skladu s odredbom članka 33. Zakona o cestama, ima obvezu sve radove održavanja javnih cesta povjeriti ugovornom izvođaču te da je s tuženikom sklopio Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. U predmetu poslovni broj Pn-1319/20 tužitelj DK je zahtijevao iznos od 5.158,63 kn zbog štete koja mu je nastala na vlastitom osobnom vozilu reg istarske oznake [registarska oznaka], kada je 21. svibnja 2018., u Zaboku, na raskrižju Prilaza dr. Franje Tuđmana i Ulice Celine (državna cesta D1), kotačem vozila naletio na udarnu rupu na bankini kolnika, neposredno uz rub kolnika. Budući da je tuženik u predmetno vrijeme i na predmetnom području na kojem se zbio štetni događaj bio ugovorni izvođač radova redovnog održavanja cesta, u tom postupku tužitelj je predložio obavještavanje tuženika iz ovog postupka o navedenoj parnici. Na temelju izvedenih dokaza, tužitelj je zaključio da bi sa DK bilo oportuno zaključiti sudsku nagodbu kojom priznaje odgovornost za predmetni štetni događaj te je suglasno utvrđena obveza tužitelja radi naknade štete te troškova parničnog postupka u visini od ukupno 2.000,00 kn, što predstavlja protuvrijednost tužbenog zahtjeva u ovom postupku izraženog u EUR. Stoga, tužitelj temelji pravnu osnovu tužbe na šteti koja mu je nastala zbog kršenja odredbi navedenog ugovora sklopljenog s tuženikom, odnosno tuženikovom propustu u održavanju kolnika, uslijed čega je nastala šteta trećemu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev te je istaknuo prigovor zastare. U bitnome je naveo kako u ovom predmetu radi o tražbini naknade štete koja je nastala navodnom povredom ugovorne obveze tuženika te kako takva vrsta tražbine zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze , a da se u konkretnom slučaju radi o trogodišnjem zastarnom roku koji je protekao još 2021. Istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako nije sporno da je tuženik s tužiteljem zaključio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta, ali da u skladu s člancima 26. i 83. Zakona o javnim cestama te člankom 7. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta proizlazi da je upravo tužitelj dužan snositi štetu korisniku javne ceste ako je šteta nastala uslijed stanja javne ceste, a ne tuženik. Ističe kako je Zakon o javnim cestama lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Osporio je primjenu intervencijskog efekta na koji se poziva tužitelj, jer ne postoji istovjetnost pravnog osnova spora odnosno temelja odgovornosti. Činjenica da je tužitelj temeljem presuda, donesenih u postupku koji je protiv njega vodio oštećenik, platio oštećenom naknadu štete jer je utvrđen propust u održavanju ceste ne znači da je taj propust počinio tuženik. Naime, odgovornost tužitelja iz ovog postupka u postupku koji je protiv njega vodio oštećenik, temelji se i proizlazi iz zakona i podzakonskih propisa. S druge strane, temelj odgovornosti tuženika može biti jedino ugovor sklopljen s tužiteljem pa tuženik odgovara uže i to samo u granicama ugovora i samo za slučaj da je do štete došlo zbog povrede ugovornih obveza odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obveza, što, tužitelj nije dokazao. Istaknuo je i prigovor pogrešne kvalifikacije tužbenog zahtjeva s obzirom na to da smatra da je u sudskoj praksi „regresno pravo - ono pravo koje, na temelju isplate određenog iznosa umjesto druge osobe, koja je taj iznos trebala platiti na temelju određenog pravnog posla, ističe treća osoba koja može na tom osnovu potraživati od osobe za koju je platila da joj nadoknadi iznos koji je platila“, što znači da bi pravo regresa tužitelj stekao od tuženika ako bi tuženik bio kriv za štetni događaj, radi povrede ili neispunjenja ugovora ili kakvog drugog pravnog posla ili po sili zakona i sl., što bi bila uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete. Istaknuo je prigovor prekluzije pozivajući se na odredbe članka 604., 605. i 606. Zakona o obveznim odnosima navodeći kako je tužitelj za 2018., ovjerio i potpisao svu ugovornu dokumentaciju, uključujući i ophodarske dnevnike, kojom je potvrđeno da je ugovoreni rad izveden uredno, bez prigovora ili reklamacija, nakon čega je i plaćen. Tuženik ističe da je ugovorene radove na održavanju i zaštiti javnih cesta izvršio u potpunosti i kvalitetno, odnosno u opsegu, na način i pod uvjetima kako to za njega proizlazi iz Ugovora sklopljenog s tužiteljem odnosno postupao je u izvršenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti povećanom pažnjom prema pravilima struke te da nije počinio bilo kakav propust u izvršavanju ugovornih obveza. Također ističe kako u slučaju da postoji tuženikova odgovornost, on odgovara prema načelu subjektivne odgovornosti. Navodi da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač koji je upravljao vozilom jer je postupio suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojem je vozač dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste. Tuženik je naveo da ima sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti s osiguravateljem Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 zbog čega je predložio da se, u skladu s odredbom članka 211. Zakona o parničnom postupku, obavijesti osiguravatelja tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, o ovom parničnom postupku.

3. Podneskom od 5. veljače 2025. CROATIA osiguranje d.d. je obavijestila sud da nema pravni interes sudjelovati na strani tuženika u ovom postupku.

4. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: potvrde o izvršenom nalogu (str. 4 spisa), sudske nagodbe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1319/20 od 4. travnja 2022. (str. 5 spisa), Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. (str. 6-32 spisa), ovjerene izjave svjedoka BK od 15. listopada 2024. (str. 42. – 43. spisa), izvješća o prometnoj nesreći (str. 44. – 45. spisa), ophodarskog dnevnika od 21. svibnja 2018. (str. 46. spisa), fotografija mjesta nesreće (str. 47. – 48. spisa). Obavljen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1319/20, te je proveden dokaz čitanjem iskaza svjedoka DK koji je dan na ročištu održanom 7. lipnja 2021. u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-1319/202 u odnosu na koji su se stranke na pripremnom ročištu održanom 17. travnja 2025. suglasile da se koristi kao dokaz u ovom postupku i da se navedeni svjedok ponovno ne saslušava u ovom postupku.

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BK.

6. Nije izveden dokaz provođenjem prometnog vještačenja radi utvrđivanja visine nastale štete niti provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđivanja činjenice isplate jer je na pripremnom ročištu održanom 17. travnja 2025. tužitelj odustao od navedenih dokaznih prijedloga budući da među strankama nisu sporne odlučne činjenice visine nastale štete niti isplate spornog iznosa.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 265,00 EUR koji je tužitelj, 20. travnja 2022., isplatio DK kao oštećeniku na temelju sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn- 1319/20 od 4. travnja 2022. po osnovi naknade štete nastale na vlastitom osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], na način da je navedeno vozilo 21. svibnja 2018., u Zaboku, na raskrižju Prilaza dr. Franje Tuđmana i Ulice Celine (državna cesta D1), kotačem naletjelo na udarnu rupu na bankini kolnika, neposredno uz rub kolnika.

9. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 3. listopada 2024.

10. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

11. Nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja do kojeg je došlo 21. svibnja 2018., u Zaboku, na raskrižju Prilaza dr. Franje Tuđmana i Ulice Celine (državna cesta D1), na način da je vlastito osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka]

–GE, kotačem naletjelo na udarnu rupu na bankini kolnika, neposredno uz rub kolnika , te da je u tom trenutku navedenim vozilom upravljao DK, a ta činjenica proizlazi i iz Izvješća o prometnoj nesreći (str. 44. spisa), koje se potpisali i ophodar i nadcestar, u kojemu je, u dijelu koji se odnosi na skicu prometne nesreće, navedena rupa uz rub asfalta, ophodarskog dnevnika od 21. svibnja 2018. (str. 46. spisa) u kojemu je navedena rupa na bankini, odnosno rupa uz rub asfalta i iskaza svjedoka DK (str. 77. – 78- spisa).

Nije sporna činjenica da je 20. travnja 2022. tužitelj platio DK kao oštećeniku iznos od 265,00 EUR na temelju sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-1319/20 od 4. travnja 2022. po osnovi naknade štete nastale na navedenom vozilu u predmetnom štetnom događaju, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o izvršenom nalogu (str. 4 spisa).

Nije sporna visina nastale štete.

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja tužitelj kao naručitelj imao sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. (dalje: Ugovor) s tuženikom kao izvoditeljem, a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora (str. 6. – 32. spisa).

12. Sporno je jesu li nastupile zastara sporne tražbine i prekluzija prava. Sporne su pasivna legitimacija i tuženikova odgovornost za štetu.

13. Sud je utvrdio neosnovanim prigovor zastare. U konkretnom slučaju je predmet spora regresni zahtjev za isplatu spornog iznosa kojeg je tužitelj platio trećoj osobi. Stoga je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, za zastaru sporne tražbine mjerodavna odredba članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojom je propisan opći zastarni rok od 5 godina. Nije sporna činjenica da je 20. travnja 2022. tužitelj platio DK kao oštećeniku iznos od 265,00 EUR na temelju sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-1319/20 od 4. travnja 2022. po osnovi naknade štete nastale na navedenom vozilu u predmetnom štetnom događaju, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o izvršenom nalogu (str. 4 spisa). S obzirom na to da je sporni iznos nesporno plaćen 20. travnja 2022., dok je tužba podnesena 1. listopada 2024., proizlazi kako je podnesena unutar petogodišnjeg općeg zastarnog roka zbog čega, suprotno tuženikovoj tvrdnji, nije nastupila zastara sporne tražbine. U svakom slučaju, čak i da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 230. stavka 3. u vezi s odredbom članka 228. ZOO-a, nije nastupila zastara sporne tražbine jer je tužitelju šteta nastala tek u trenutku kada je isplatio sporni iznos trećoj osobi, dakle, 20. travnja 2022., a ne u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja. Budući da je tužba podnesena 1. listopada 2024., proizlazi da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, podnesena i unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

14. Javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima (članak 16. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalj: ZC)). Javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da, između ostalog, omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu (članak 17. stavak 1. podstavak 2. ZC-a). Poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja (članak 26. stavak 1. ZC-a). Upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste se održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled (članak 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14; dalje: Pravilnik)). Upravitelj ceste osigurat će da se održavanje ceste provodi u skladu s odredbama tog Pravilnika i prema posebnim propisima koji uređuju gradnju (članak 3. stavak 1. Pravilnika). Redovito održavanje cesta čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu (članak 12. stavak 1. Pravilnika). Upravitelj ceste, u svrhu redovitog održavanja cesta dužan je po potrebi provoditi ispitivanje određenih dijelova cesta u svrhu provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva ili trajnosti te ceste (članak 12. stavak 2. Pravilnika). Pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se osobito, između ostalih, i nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, redovito održavanje bankina i interventne radove (članak 13. Pravilnika). Nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste, putem ophodarske službe (članak 14. stavak 1. Pravilnika). Upravitelj ceste dužan je voditi evidenciju o obavljenim pregledima ceste i sve podatke prikupljene pregledom ceste u obvezi je pohraniti na način određen pozitivnim propisima (članak 14. stavak 2. Pravilnika). Poslove ophodnje na cesti, uvjete za uspostavu ophodnje, potrebno osob lje i opremu, provođenje mjera za zaštitu cesta i prometa te radove, radnje i druge aktivnosti koje obavlja ophodar, temeljem odredaba pozitivnog propisa kojim se uređuju ceste, provedbenim propisom određuje ministar pomorstva, prometa i infrastrukture. Ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste (članak 20. stavak 2. Pravilnika). Ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste (članak 20. stavak 3. Pravilnika). O svim zahvatima ili o uporabi javne ceste i zaštitnog pojasa koja je u suprotnosti s pozitivnim propisima o cestama i sigurnosti cestovnog prometa, ophodarska služba dužna je odmah upozoriti prekršitelja i upravitelja ceste, a kod težih prekršaja i policiju i inspekciju za ceste (članak 20. stavak 4. Pravilnika). Redovito održavanje prometnih površina koje čine sastavni dio ceste, podrazumijeva čišćenje i popravljanje lokalnih oštećenja ceste kao primjerice: krpanje udarnih rupa i mrežastih pukotina, odnosno presvlačenje asfaltom ako je to racionalnije, zalijevanje pojedinačnih pukotina, spojnica i reški, ohrapavljenje zaglađenih asfaltnih površina ili posipanje s pijeskom te druge slične popravke (članak 22. stavak 1. Pravilnika). Upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste, bankine održava na način da iste budu poravnate, utvrđene i zbijene, da kote bankina ne smiju biti više od kota ruba kolnika niti niže od propisanih visina, da poprečni nagib bankine omogućuje otjecanje vode s kolnika i da ne bude manji ni veći od propisanog, te da su sva prometna signalizacija i oprema i cestovne naprave postavljene na bakini vidljive i dostupne (članak 23. Pravilnika).

15. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točki 18. ZC-a, Hrvatske ceste d.o.o. (tužitelj u ovom postupku) je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta. Prema odredbi članka 82. stavka 1. ZC-a, državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa] (tužitelj u ovom postupku). Predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. (tuž itelja u ovom postupku) je organiziranje i obavljanje djelatnosti, između ostalih, i poslova održavanja iz članka 26. toga Zakona državnih cesta (članak 82. stavak 3. ZC-a). Poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja (članak 26. stavak 1. ZC-a). Dakle, tužitelj je nesporno pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati državnu cestu pa tako i spornu dionicu državne ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj.

16. Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja tužitelj kao naručitelj imao sklopljen Ugovor s tuženikom kao izvoditeljem. Člankom 1. Ugovora tužitelj kao naručitelj je ustupio, a tuženik kao izvoditelj je preuzeo obvezu izvođenja radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. , prema opisu, troškovniku radova, opisu i popisu radova i popisu državnih cesta koji čine sastavni dio tog ugovora. Prema članku 2. Ugovora, pod redovitim održavanjem državnih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine, sa svrhom održavanja njihove prohodnosti i tehničke ispravnosti te sigurnosti prometa koji se odvija po njima, prema troškovniku radova koji čine sastavni dio tog ugovora. Ugovorne radove i poslove redovitog održavanja tuženik kao izvoditelj se obvezuje obaviti sukladno tom ugovoru, na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje. Prema članku 7. stavku 2. Ugovora, sve radove tuženik kao izvoditelj se obvezuje obavljati sukladno rokovima i dinamici utvrđenoj mjesečnim operativnim programima te mjerodavnim Pravilnikom o održavanju cesta kao i posebnim nalozima tužitelja kao naručitelja, na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima i smjernicama koje uređuju to područje. Člankom 23. Ugovora ugovorne strane su suglasno odredile da se državne ceste iz tog ugovora moraju održavati i štititi tako da odgovaraju namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih zakona i propisa donesenih na temelju zakona, koji uređuju pitanja sigurnosti odvijanja prometa na cestama. Tuženik kao izvoditelj se obvezao voditi stalnu brigu o zaštiti cesta i prometa na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima u skladu s tim ugovorom. Člancima 35. i 36. Ugovora ugovorena je tuženikova obveza redovite ophodnje i redovitih pregleda ceste. Člankom 60. Ugovora tuženik kao izvoditelj se obvezao da će se tijekom ispunjavanja ugovornih obveza ponašati profesionalno, neovisno, etički i s pažnjom dobrog stručnjaka. Člankom 61. Ugovora tuženik kao izvoditelj se obvezao obešteti tužitelja kao naručitelja, osoblje tužitelja kao naručitelja i njihove zastupnike u pogledu svih potraživanja šteta, gubitaka i troškova, uključivo i troškove odvjetnika i sudske pristojbe u odnosu na, između ostalih, štetu na ili gubitak imovine koja se ne odnosi na same radove u onoj mjeri kada takva šteta ili gubitak nastanu, između ostalog, kao posljedica izvođenja radova, dovršenja i zbog otklanjanja nedostataka. Dakle, tuženik je nesporno pravna osoba koja je, na temelju Ugovora, u ugovornom odnosu s tužiteljem kao pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu.

17. Osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, kao u konkretnom slučaju tuženik s tužiteljem na temelju Ugovora, odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) prihvaćeno na petoj sjednici Građanskog odjela VSRH (5/22) od 8. rujna 2022. (Su-IV-33/2022-14).

18. U konkretnom slučaju tuženik je Ugovorom preuzeo obvezu radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018 ., pa tako i dijela dionice ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, koju činjenicu tuženik nije osporio. U poslove redovitog održavanja ceste, u skladu s citiranim odredbama Pravilnika, spadaju, između ostalih, i poslovi redovitog održavanja prometnih površina i bankina, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da Ugovorom nije preuzeo i tu obvezu, pa tako i obvezu krpanja rupa odnosno saniranja udarnih rupa na bankini kolnika, neposredno uz rub kolnika. Naprotiv, svjedok BK je u svom iskazu potvrdio kako je na temelju Ugovora tuženik bio dužan redovito održavati ceste, što se odnosilo na održavanje bankina, košnju trave, asfaltiranje, te da saniranje rupa na bankini spada u posao redovnog održavanja. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

19. Prema odredbi članka 342. stavka 2. ZOO-a, kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. Dakle, jedna od pretpostavki ugovorne odgovornosti za štetu u smislu citirane zakonske odredbe je da dužnik nije ispunio obvezu (uopće, ili manjkavo, odnosno ne u svemu kako ona glasi), ili da je zakasnio s njezinim ispunjenjem. Do odgovornosti dužnika za štetu dolazi samo u slučaju kad je šteta doista i nastala zbog neispunjenja ili manjkavog ispunjenja, odnosno zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze. Vjerovnik kao oštećenik treba dokazati postojanje štete, njezinu vrstu (imovinska ili neimovinska), kao i visinu. Osim toga, nastala šteta mora biti u uzročnoj vezi s dužnikovom štetnom radnjom, što također mora dokazati tužitelj kao vjerovnik.

20. S druge strane, tuženik kao dužnik je taj koji je dužan dokazati postojanje eventualnih okolnosti koje ga oslobađaju od odgovornosti za štetu. Naime, dužnik ugovorne obveze može se (u potpunosti) osloboditi odgovornosti ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu (odnosno da je zakasnio s njezinim ispunjenjem) zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 343. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je na vjerovniku (ili osobi za koju on odgovara) odgovornost (krivnja) za neispunjenje obveze. Dužnik se može samo djelomično osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je za nastalu štetu ili njezinu veličinu ili za otežanje dužnikova položaja ima krivnje do vjerovnika ili do osobe za koju on odgovara, tj. da su vjerovnik ili osoba za koju on odgovora (samo djelomično) pridonijeli nastanku štete. U tom slučaju naknada se smanjuje razmjerno (članak 347. ZOO-a).

21. Što se tiče samog obujma naknade štete može se zahtijevati naknada kako obične štete (koja se očituje u gubitku ili pogoršanju imovine ili imovinske koristi koja je do prouzročenja štete postojala na strani oštećenika), tako i izmakle koristi (koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja i bio bi ga ostavio da nije bilo štetne radnje). Kod ugovorne odgovornosti za štetu, obujam naknade nadalje ovisi o vrsti i stupnju krivnje zbog čega je potrebno razlikovati dvije situacije: 1) kad je šteta prouzročena običnom nepažnjom dužnik i 2) kad je šteta prouzročena prijevarom, namjernim neispunjenjem, odnosno neispunjenjem zbog krajnje nepažnje dužnika. Kad je šteta prouzročena običnom nepažnjom, koja se predmnijeva, vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (članak 346. stavak 1. ZOO-a), dakle, samo tzv. predvidive štete. U slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje (što je vjerovnik dužan dokazati) vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale (članak 346. stavak 2. ZOO-a).

22. Uvidom u ophodarski dnevnik od 21. svibnja 2018. (str. 46. spisa) utvrđeno je da su 21. svibnja 2018., dakle, na dan nastanka predmetnog štetnog događaja, obavljene tri ophodnje predmetne dionice ceste u razdoblju između 06:50 i 07:30 sati, 12:50 i 14:00 sati te 19:30 i 20:40 sati, da su uočene nedozvoljene aktivnosti po dionici jer ima rupa uz rub asfalta, da je radi sprječavanja štetnog utjecaja na cestu i promet rupa zatvorena, te je utvrđeno da je potrebno zatvoriti ostale rupe. Uvidom u navedenu ispravu je nadalje utvrđeno kako je utvrđena ruba na bankini, da je po dojavi policije Krapina obavljeno saniranje rupe uz rub asfalta, te da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] – DK, oštetilo alufelgu. Međutim, činjenica što su ophodari tuženika kao ugovornog izvođača radova održavanja ceste na dan predmetnog štetnog događaja obavili ophodnju predmetne dionice, sama za sebe ne oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu jer je tuženik, na temelju Ugovora, bio dužan poduzeti poslove redovitog održavanja prometnih površina i bankina, među kojima je i saniranje rupa na bankini i na cesti čime bi ispunio svoju ugovornu obvezu. Sama činjenica što je ophodarska služba obavila redovnu ophodnju mjesta štetnog događaja ne upućuje na nepostojanje propusta u održavanju ceste, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3597/2023-2 od 2. rujna 2024.).

23. Iz iskaza svjedoka BK proizlazi da je zaposlen kod tuženika, s time da danas radi na radnom mjestu voditelja radne jedinice Zabok, dok je na dan predmetnog štetnog događaja (2018.) bio voditelj cestarije. Nadalje proizlazi da se na predmetnoj dionici obavlja ophodnja 3 puta dnevno te da na dan predmetnog štetnog događaja nije bilo nikakvih dojava niti od ophodara niti od stranaka, osim ove koja se odnosi na uočenu rupu na cesti od strane policije nakon nastanka predmetnog štetnog događaja. Osim toga proizlazi kako on nije osobno izlazio u ophodnju već je to radio ophodar ĐK. Dakle, navedeni svjedok je jasno iskazao kako na dan predmetnog štetnog događaja nije osobno obavljao ophodnju predmetne dionice ceste iz čega proizlazi kako navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim spornim činjenicama pa tako niti o činjenici postojanja predmetne rupe na mjestu predmetnog štetnog događaja i prije njegovog nastanka, te posljedično i o činjenici da je tuženik pravovremeno, prije nastanka predmetnog štetnog događaja, poduzeo sve radnje odnosno ispunio sve Ugovorom preuzete obveze redovitog održavanja tog dijela ceste kako bi sanirao predmetnu rupu te osigurao nesmetano i sigurno odvijanje prometa.

24. Čitanjem iskaza svjedoka DK (str. 77. – 78- spisa) je utvrđeno da je 21. svibnja 2018., u Zaboku, na raskrižju Prilaza dr. Franje Tuđmana i Ulice Celine (državna cesta D1), kotačem vozila naletio na udarnu rupu na bankini kolnika, neposredno uz rub kolnika te da se radilo o rupi dužine 50 cm, širine nekih 20-30 cm i dubine nekih 17-18 cm, te da asfalt nije bio ravan, uslijed čega mu se probušila prednja desna guma. Nadalje je utvrđeno kako je na lice mjesta pozvao policiju koji su s njim obavili obavijesni razgovor te snimili lice mjesta i stanje rupe na kolniku.

25. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uključujući i potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske od 24. svibnja 2015. je u bitnome utvrđeno kako kod vozača DK nije utvrđena koncentracija alkohola (0,00 g/kg), te da u svezi predmetnog prometnog događaja nije pokrenut prekršajni postupak. Uvidom u Izvješće o prometnoj nesreći (str. 44. – 45. spisa) utvrđeno je kako je bilo poluoblačno, da je kolnik bio suh i promet srednji. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio da, suprotno tuženikovoj tvrdnji, za predmetni štetni događaj ne postoji odgovornost vozača koji je upravljao vozilom (DK), dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. Osim toga, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da su postojale druge okolnosti iz citiranih odredaba članka 343. i članka 347. ZOO-a koje bi ga oslobodile odgovornosti.

26. S obzirom na to da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno kako je na dan nastanka predmetnog štetnog događaja na predmetnoj dionici ceste postojala rupa na bankini kolnika, te kako saniranje rupa na bankini spada u posao redovnog održavanja ceste, koju obvezu je tuženik preuzeo Ugovorom, sud je utvrdio kako je upravo tuženik odgovoran za nastalu štetu jer nije poduzeo sve radnje (poslove) redovitog održavanja ceste u svrhu saniranja predmetne rupe čime bi omogućio nesmetani i siguran promet, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno. Navedeno tim više što iz iskaza svjedoka BK proizlazi kako je cesta bila dotrajala i kako je u međuvremenu rekonstruirana iz čega proizlazi zaključak da u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja cesta nije održavana iako je to bila tuženikova ugovorna obveza. Slijedom navedenog sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor prekluzije prava. Naime, upravo iz razloga što, kao što je prethodno obrazloženo tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je uredno ispunio ugovornu obvezu redovnog održavanja ceste saniranjem predmetne rupe proizlazi zaključak kako , suprotno tuženikovoj tvrdnji, tužitelj nije niti je mogao ovjerom i potpisom sve ugovorne dokumentacije, uključujući i ophodarskih dnevnika prije predmetnog štetnog događaja, potvrditi da je ugovoreni rad izveden uredno, bez prigovora ili reklamacija, budući da u trenutku ovjere i potpisa ugovoreni posao (rad) koji se odnosi na saniranje rupe nije niti obavljen, dok tuženik nije dokazao suprotno. Stoga se tuženik neosnovano poziva i na rokove iz članka 604. - 606. ZOO-a budući da nije niti obavljena primopredaja navedenog djela jer to djelo nije niti obavljeno zbog čega nisu, niti su mogli početi teći rokovi iz navedenih zakonskih odredbi.

27. Uzevši u obzir navedeno, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja dinamike štetnog događaja jer u ovom sporu male vrijednosti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka. To i iz razloga što je, kao što je prethodno obrazloženo, teret dokaza da je poduzeo sve radnje (poslove) redovitog održavanja predmetne dionice ceste na tuženiku, a ne na tužitelju.

28. Slijedom navedenog, a budući da je za štetu na predmetnom vozilu odgovoran tuženik jer je povrijedio svoju ugovornu obvezu redovitog održavanja ceste, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je, po osnovi predmetnog štetnog događaja, tužitelj nesporno platio oštećeniku 20. travnja 2022., koja visina (iznos) u konkretnom slučaju nije sporan. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

29. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 20. travnja 2022., tužitelj ima, suprotno tuženikovoj tvrdnji, pravo na zatezne kamate od prvog slijedećeg dana do isplate, i to stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

30. Unatoč tome što navedeno ne utječe na odluku o osnovanosti tužbeni zahtjeva, sud je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor koji se odnosi na ne primjenu intervencijskog učinka. Naime, sudska nagodba je po svojoj pravnoj prirodi ugovor kojim stranke uređuju svoje građansko pravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati i koji se sklapa u pisanom obliku pred nadležnim sudom (članak 322. stavak 2. ZPP). Prema odredbi članka 321. stavka 1. ZPP-a, stranke mogu zaključiti sudsku nagodbu, pa u konkretnom slučaju tuženik koji je bio obaviješten o vođenju parnicu između tužitelja iz ovog postupka i oštećenika, nije mogao sklopiti sudsku nagodbu jer nije bio stranka u tom postupku. Budući da je sudska nagodba ugovor sklopljen između stranaka, umješač ne može utjecati na volju bilo koje stranke da sklopi sudsku nagodbu te u odnosu na sklopljenu sudsku nagodbu između stranaka, umješač ima mogućnost (ne i obvezu) dati suglasnost za sklapanje te nagodbe, koja suglasnost se očituje u pristupanju nagodbi. S obzirom na to da u konkretnom slučaju tuženik iz ovog postupka nije dao suglasnost za sudsku nagodbu, sudska nagodba ne proizvodi pravne učinke prema njemu, slijedom čega sklopljena sudska nagodba između tužitelja iz ovog postupka i oštećenika nema intervencijski efekt u ovoj parnici i tuženik u ovom postupku može osnovano isticati prigovore da spor okončan sklapanjem sudske nagodbe nije pravilno riješen (članak 208.a stavak 1. ZPP) (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž 2051/21 od 3. listopada 2023.).

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao točki I. izreke presude.

32. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 265,00 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i za presudu u iznosu od 13,27 EUR, sve u skladu s Tar. br. 1. stavkom 1. i Tar. br. 2. stavkom 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), što ukupno iznosi 19,91 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

33. Slijedom navedenog, o troškovima je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 26. rujna 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.