1              Poslovni broj: Gž-1644/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1644/2023-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S. D., zastupan po punomoćniku M. R. odvjetniku u T., protiv tuženika 1. A. S., OIB: ..., pok. M. iz S. D., zastupan po punomoćnici M. M. odvjetnici u T., 2. A. K., OIB: ... iz S., 3. I. K., OIB: ..., S., 4. A. K., OIB: ... iz S., zastupani po Odvjetničkom društvu d.o.o. L. – V. & P. iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-543/2020 od 25. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-543/2020 od 25. travnja 2023., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke za isplatu iznosa od 649,81 Eur/4.895,97 kuna i za naknadu parničnog troška.

 

II. Djelomično se uvažavaju žalbe tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-543/2020 od 25. travnja 2023. u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate na glavnicu i sudi na način da na dosuđeni iznos od 649,81 Eur/4.895,97 kuna, teče zakonska zatezna kamata od presuđenja 25. travnja 2023. do isplate, dok se za razdoblje od 14. studenog 1997. do 25. travnja 2023., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 649,81 €/ 4.895,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14.11.1997.g. do konačne isplate, te mu u istom roku naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.758,30 €/ 43.385, 92 kn.

II. S viškom tužbenog traženja za iznos od 922,47€/ 6.950,37 kn tužitelj se odbija kao neosnovanim."

 

2.              Tuženici pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, na način da se ista odbije, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              Žalbe su neosnovane.

 

5.              Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6.              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuju tuženici u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

7.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na nekretnini koja je u njegovom vlasništvu i to čest. zem. 996/1 k.o. S. u iznosu od 649,81 Eur/4.895,97 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 1997. do isplate, a za koju štetu su odgovorni tuženici i to 1. tuženik kao naručitelj, a tuženici pod 2., 3. i 4. kao sljednici I. K. izvršitelja radova miniranja.

 

8.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik 1. vlasnik nekretnine koja graniči s nekretninom tužitelja i da su 14. studenog 1997. vršeni građevinski radovi miniranja na nekretnini tuženika 1. od strane prednika tuženika 2., te da zbog nastale štete na kući tužitelja je proveden postupak osiguranja dokaza procjene štete u predmetu poslovni broj R1-2/98. U navedenom predmetu je stalni sudski vještak za graditeljstvo dipl. ing. Ante Tironi dao nalaz i mišljenje, kao i dopunu istog, te je u tom postupku utvrđeno da je po prijedlogu tužitelja protiv predloženika ovdje tuženika 1. i prednika tuženika 2. ustao prijedlogom radi osiguranja dokaza utvrđenja štete na kući predlagatelja koji je vlasnik čest. zem. 996/1 k.o. S. J. Č. na kojim je izgrađena kuća u grubim radovima, da bi 14. studenog 1997. predloženik pod 1. kao vlasnik susjedne parcele angažirao predloženika 2. Ivana Kašu, prednika ovdje tuženika pod 2., 3. i 4. radi rušenja zida, a kojom prilikom je došlo do oštećenja kuće predlagatelja zbog, a kako isti pretpostavlja, veće količine eksploziva ili pak zbog nestručnog rukovanja, a u svezi čega je proveden i očevid od strane djelatnika PP Trogir. Vještak građevinske struke dipl. ing. Ante Tironi u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da oštećenja opisana pod a) šteta pod utjecajem eksplozije u iznosu od 649,81 Eur/4.895,97 kuna su nastala u obliku pukotina i uzrokovana miniranjem u neposrednoj blizini. Za oštećenja opisana pod b) šteta iz drugih razloga koju je ocijenio u iznosu od 272,67 Eur/2.054,40 kuna vještak se nije mogao sa sigurnošću izjasniti ali sve ukazuje na to da ista nisu uzrokovana miniranjem u susjedstvu, dok šteta na ogradnom betonskom istočnom zidu koji je ocijenio s 586,05 Eur/4.415,60 kuna je nastala kao posljedica rušenja tog zida, pa da ukupna vrijednost utvrđene štete iznosi 1.508,52 Eur/11.365,97 kuna.

 

9.              Navedeni vještak je u nalazu i mišljenju naveo da s obzirom da ne raspolaže s podacima o miniranju, položaju i dubini bušotina, količini punjenja, vrsta eksploziva itd., to da se ne može odrediti o uzrocima pojava pukotina, s tim da po njemu samo dio pukotina i to na istočnom betonskom ogradnom zidu pukotine na betonskoj površini između ovog zida i istočnog pročelja kuće, te pukotine ispod prozora na istočnom pročelju zgrade su nastale kao posljedica utjecaja eksplozije, dok za ostala oštećenja vještak navodi čitav niz drugih čimbenika koji mogu izazvati pukotinu.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije dužan dokazati uzročnost jer se ista pretpostavlja, a da tuženici kao oštećenici nisu dostavili ni jedan dokaz kojim bi dokazali da ne postoji uzročno posljedična veza između miniranja i nastale štete, dok je iz vještva vještaka građevinske struke dipl. ing. A. T. utvrđeno da je šteta na objektu tužitelja zbog miniranja na nekretnini tuženika 1. nastala u iznosu od 649,81 Eur/4.895,97 kuna, pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

 

11. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženici ih svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

 

11.1. Štetu treba naknaditi onaj koji je uzrokovao, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 154. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91, a koje odredbe se primjenjuju na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. ZOO-a – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

 

12. Iz stanja spisa proizlazi da sporni radovi miniranja nisu vršeni na nekretnini tužitelja, već na nekretnini tuženika 1. po čijim je nalogu prednik tuženika 2., 3. i 4. vršio građevinske radove, između ostalog i radove postavljanja mina radi iskopa septičke jame.

 

13. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 173. ZOO-a smatrajući da je šteta posljedica opasne djelatnosti tuženika, a kakva je bez sumnje miniranje na tuženikovoj nekretnini.

 

14. U konkretnom slučaju trebalo je utvrditi postoji li između učinjene štete i miniranja kao štetne radnje uzročna veza.

 

15. Odredbom članka 173. ZOO-a, propisano je da se šteta nastala s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

16. Prema navedenoj odredbi postoji zakonska presumpcija da šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili djelatnošću potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

17. Tuženici se mogu osloboditi od odgovornosti za štetu u odnosu na tužitelja kao oštećenika pod pretpostavkama predviđenim u odredbi iz članka 177. stavak 2. ZOO-a, ako dokažu da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju oni nisu mogli predvidjeti i čije posljedice nisu mogli ni izbjeći ni otkloniti.

 

18. U odnosu na spornu okolnost je li između učinjene štete i štetne radnje – miniranja eksplozivom (opasne djelatnosti) postoji uzročna veza, a radi se o objektivnoj odgovornosti tuženika, pa je za tužitelja dovoljno da dokaže da je šteta nastala u vrijeme miniranja, a tuženici moraju dokazati da šteta nije nastala od opasne djelatnost nego nekog drugog uzroka kako bi se mogli djelomično, odnosno u cijelosti osloboditi svoje objektivne odgovornosti (članak 173. ZOO-a).

 

19. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je do štete tužitelju došlo radnjom tuženika 1. kao naručitelja i izvođača radova prednika tuženika 2., 3. i 4. koji su u blizini nekretnine tužitelja izvodili opasne radove s eksplozivom, što je opasna djelatnost. Odgovornost tuženika je objektivna, pa osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tuženici nisu dokazali da bi šteta nastala ili radnjom samog oštećenika ili treće osobe (članak 177. stavak 2. ZOO-a), u kojem slučaju ne bi bili odgovorni za štetu.

 

20. Odredba članka 207. ZOO-a propisuje solidarnu odgovornost naručitelja i izvođača na način da se predviđa njihova solidarna odgovornost trećoj osobi za štetu kojom je došlo krivnjom izvođača ili naručitelja radova, tako da treća osoba nije dužna utvrđivati tko je od njih kriv za štetu, koja joj je nanesena, budući da prema njoj oni odgovaraju solidarno, a oni između sebe mogu utvrđivati čijom krivnjom je došlo do štete.

 

21. Za navesti je da je sud prvog stupnja očitom omaškom u obrazloženju naveo da je tužitelju dosudio iznos od 586,05 Eur/4.415,60 kuna, budući da je detaljno opisao zašto je dosudio iznos od 649,81 Eur/4.895,97 kuna, a koji je i naveden u izreci pobijane presude.

 

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tuženika kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 649,81 Eur/4.895,57 kuna, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

23. Međutim, s pravom tuženici u žalbi upiru na dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku od 14. studenog 1997. do isplate.

 

24. Odredbom članka 186. ZOO/91 propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

 

25. Kako tužitelj nije dokazao da je štetu popravio, to istom pripada pravo potraživati zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od presuđenja. Naime, popravkom oštećene stvari nenovčana materijalna šteta pretvorena je u novčanu tražbinu (trošak popravka) čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih izdataka. To zato jer odštetni zahtjev tužitelja – zahtjev za naknadu nenovčanog oblika materijalne štete, u tom slučaju repariran. Popravkom oštećene stvari tužitelj je uspostavio prijašnje stanje i nenovčana materijalna šteta pretvorena u novčanu tražbinu (trošak popravka), čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih stvarnih izdataka, u vrijeme popravka stvari (Rev-1056/93 od 17. listopada 1994., Rev-2219/11 od 17. lipnja 2015.).

 

26. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je otklonio štetu popravkom oštećene nekretnine i da je uspostavio prijašnje stanje, čime bi odštetna tražbina (trošak popravka) postala novčanom tražbinom, kada bi zakonske zatezne kamate na odštetnu tražbinu počele teći od dana kada je postala novčanom tražbinom (članak 186. ZOO-a).

 

27. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbe tuženika, preinačiti odluku u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke, da zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu teku od dana presuđenja 25. travnja 2023. do isplate, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

28. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka cijeneći uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno. Kako su tuženici neznatno uspjeli u žalbi, to se istima ne obistinjuje trošak žalbe, a ni ne umanjuje omjer uspjeha u predmetnom postupku, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 14. rujna 2023.