Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-518/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, koga zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužitelja, 2. tužiteljice i 3. tužitelja, te o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1137/2017-99 od 27. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe 1. tužitelja, 2. tužiteljice i 3. tužitelja, te žalba tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1137/2017-99 od 27. ožujka 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi 1. tužitelja, 2. tužiteljice i 3. tužitelja, te zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti prvotužitelju AŠ iznos od 3.331,92 Eur-a sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2.625,00 Eur-a od 27. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 264,99 Eur-a od 31. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 351,93 Eur-a od 31. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 90,00 Eur-a od 28. siječnja 2017. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 3.331,92 Eur-a sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

II/ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti prvotužitelju AŠ iznos od 767,94 Eur-a sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 502,50 Eur-a od 5. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 265,44 Eur-a od 27. ožujka 2024. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 767,94 Eur-a sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti prvotužitelju AŠ iznos od 21.899,26 Eur-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 21.899,26 Eur-a tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti drugotužiteljici IŠ iznos od 21.899,26 Eur-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 21.899,26 Eur-a tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti trećetužitelju VŠ iznos od 7.465,50 Eur-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 7.465,50 Eur-a tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

VI/ Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 15.428,53 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj, 2. tužiteljica i 3. tužitelj (dalje: tužitelji) i tuženik.

2.1. Tužitelji se žale protiv presude u dijelu u kojem su odbijeni s tužbenim zahtjevom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Predlažu da drugostupanjski sud preinači presudu i dosudi tužiteljima naknadu štete i troškove parničnog postupka u cijelosti, ili podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuju žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 3.075,00 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika, preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na dopunu dokaznog postupka. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 3.142,50 eura.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 3.142,50 eura.

3.1. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji jer zaključak prvostupanjskog suda o pitanju uzročnosti nije proturječan stanju spisa i utvrđenom činjeničnom stanju, a presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

7. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističu tužitelji i tuženik u žalbi. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem psihijatrijskog vještačenja u kombinaciji sa kardiologom i time što nije prihvatio dokazni prijedlog za rekonstrukcijom spisa Zavoda za hitnu medicinu. Koji će dokaz izvesti radi utvrđivanja važnih činjenica rješava sud, ali ako smatra da predloženi dokaz nije važan za odluku i odbije prijedlog i za to da valjane razloge, kao što je u konkretnom slučaju riječ, sud ne vrijeđa odredbe parničnog postupka.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete tužiteljima nastale smrću pok. ĆŠ u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. prosinca 2016.

8.1. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Sporno je postojanje uzročno posljedične veze između smrti pok. ĆŠ i prometne nesreće koja predstavlja štetni događaj.

8.2. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio:

- da se 23. prosinca 2016. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradala kći 1. tužitelja AŠ i 2. tužiteljice IŠ, te sestra 3. tužitelja VŠ,

- da je za izazivanje, te prometne nesreće sa smrtnom posljedicom pravomoćno proglašen krivim ĐŠ, koji je upravljao vozilom stranih registarskih oznaka,

- da je po prometnoj nesreći nad pokojnom kćerkom i sestrom tužitelja izveden pokušaj reanimacije, koji je, unatoč tome što je proveden u skladu s pravilima struke, bio bezuspješan,

- da je pokojna ĆŠ preminula nasilnom smrću zbog psihičke ozljede (trauma psychicum),

- da je kod pokojne ĆŠ postojalo ranije stanje tjelesnog oštećenja - povećano i prošireno srce, što je posljedica nešto suženog plućnog i aortalnog ušća sa zadebljanjem stjenke klijetke lijevog srca,

- da navedeno prethodno oštećenje zdravlja, koje je kod pok. ĆŠ postojalo prije opisanog štetnog događaja, kao i sam štetni događaj, sudjeluju podjednako u smrtnom ishodu pokojne ĆŠ.

8.3. Temeljem naprijed navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da je kod pok. ĆŠ došlo do srčanog aresta, odnosno, prestanka rada srca, uzrokovanog štetnim događajem i prethodnim oštećenjem zdravlja, u kojem svaki od tih uzroka u konačnom ishodu sudjeluje sa 50%, te je primjenom odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a, naložio tuženiku da tužiteljima naknadi štetu u dijelu u kojem je njezin uzrok predmetna prometna nesreća, a koji dio iznosi polovinu nastale štete, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

9. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučujući o odgovornosti tuženika pogrešno primijenio članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 dalje ZOO), ali to nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Naime, u konkretnom slučaju šteta je nastala od opasne stvari – motornog vozila, a za štetu od opasne stvari odgovara se bez obzira na krivnju, dakle po principu objektivne odgovornosti, kako je to propisano člankom 1045. stavak 3. ZOO-a.

10. Prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema članku 1067. stavak 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan vlasnika stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

11. Kod postojanja objektivne odgovornosti za štetu tereta dokaza je, u slučaju osporavanja uzročno - posljedične veze, na tuženiku (tako i Vrhovni sud RH u svojim odlukama broj Rev-x 712/2018-2 od 13.02.2019. i Rev 285/2015-3 od 1. listopada 2019.). Tako je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 25. siječnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje da "budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala, moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete."

12. Sud prvog stupnja je pravilno cijeneći sve provedene dokaze , a posebno cijeneći kombinirano prometno sudsko vještačenje utvrdio da je prestanak rada srca nastupio kao posljedica psihičke ozljede uslijed intenzivne emocionalne traume koja je u uzročnoj vezi sa stvarnim događajem. Odnosno, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je temeljem pravilnog zaključka vještaka, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postoji jedinstvo vremena događaja, emocionalnog doživljaja i smrtnog ishoda, kao i da ne postoji nikakav drugi uzrok smrti (kako proizlazi i iz nalaza obdukcije).

13. Naprijed navedeni zaključak sud prvog stupnja temelji na provedenim dokazima, a posebno nalazu i mišljenja dr. CŠ i dr. NŠ, dopuni istog nalaza i mišljenja, kao i usmenim očitovanjima vještaka na primjedbama koje je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka. Tako su vještaci zaključili da u je konkretnom slučaju zbog jedinstva događaja i nastupa smrti kratko nakon prometne nesreće pok. ĆŠ preminula nasilnom smrću zbog psihičke ozljede. Za nastanak psihičke ozljede nužno je prethodno postojeće patološko stanje nekog organskog oštećenja zdravlja (najčešće se radi o kroničnim bolestima srca), zatim postojanje snažnog emocionalnog događaja te jedinstvo vremena događaja, emocionalnog događaja i smrtnog ishoda. Sve naprijed navedeno se ispunilo te u konkretnom slučaju postoji jedinstvo događaja i nastupa smrti, jer je od predmetne prometne nesreće do nastupa smrti proteklo 1.15 sati, a obdukcijom je isključen bilo koji drugi uzrok smrti.

14. Navedeni zaključak vještaci su potvrdili nakon što su izvršili uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton pok. ĆŠ. Tada su naveli kako se u slučaju pok. ĆŠ radilo o vazovagalnoj sinkopi prilikom koje dolazi do popuštanja aktivnosti simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava i povišenja aktivnosti parasimpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava posredovanog živcem lutalicom (nervus vagus). Tako su utvrdili da je kod pok. ĆŠ postojalo je prethodno oštećenje zdravlja (obdukcijom utvrđeno povećano i prošireno srce, što je posljedica nešto suženog plućnog i aortalnog ušća sa zadebljanjem stjenke klijetke lijevog srca - 15 mm) što predstavlja jedan od čimbenika koji mora postojati da bi se moglo zaključivati o psihičkoj traumi. Uz to, u predmetnom slučaju prometna nezgoda je dovela do snažnog emocionalnog doživljaja, pri čemu iz zdravstvenog kartona pok. ĆŠ proizlazi da su se sinkope pojavljivale u stresnim situacijama, što predstavlja drugi čimbenik psihičke traume. Također, postoji kratko vremensko razdoblje od nastanka same prometne nesreće i nastupa smrti (1 sat i 15 minuta). Slijedom navedenog utvrđeno je da su zadovoljeni svi čimbenici za postavljanje dijagnoze psihičke ozljede. Pritom obdukcijom nije utvrđena ozljeda niti nekih drugih stanja koja bi mogla dovesti do smrti. Vještaci su i u dopuni nalaza ponovno naveli kako je njihov zaključak da je pok. ĆŠ preminula nasilnom smrću zbog psihičke ozljede (trauma psychicum).

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem psihijatrijskog vještačenja u kombinaciji sa kardiologom te kada nije prihvatio dokazni prijedlog za rekonstrukcijom spisa Zavoda za hitnu medicinu. Sud je za to dao valjano obrazloženje s kojim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Tako je sud prvog stupnja svoju odluku obrazložio pozivajući se na očitovanje vještaka iz dopunskog očitovanja od 27. siječnja 2020. u kojem su naveli kako su upravo oni kompetentni obaviti procjenu i provesti vještačenje s obzirom da se ne radi o psihičkoj bolesti (koje bi trebao vještačiti psihijatar) nego se u konkretnom slučaju radi o procjeni okolnosti u kojima je nastupila smrt te da nije potrebno psihijatrijsko vještačenje. Navedeno proizlazi i iz činjenice da se u spisu ne nalazi niti jedan nalaz specijalista psihijatra, a što je dodatno i detaljno i ponovila dr. NŠ u usmenom obrazloženju na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava.

16. Činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno niti zbog toga što sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženika za rekonstrukcijom spisa Zavoda za hitnu medicinu. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane razloge navodeći da rekonstrukcija navedenog spisa nije u nadležnosti parničnog suda , budući je iz dopisa Zavoda za hitnu medicinu zaključio da je u tijeku postupanje MUP-a povodom nestalih podataka. To više jer je u prvostupanjski spis dostavljena slika knjige protokola, koju je dr. NŠ protumačila i na temelju koje je iznijela svoje dopunsko očitovanje.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju radilo o lakšoj prometnoj nesreći bez i jedne povrijeđene osobe sa minimalnim oštećenjima slijedom čega osporava i zaključak da je ova nesreća mogla do te mjere emocionalno uzrujati ĆŠ da bi proizvela smrtnu posljedicu. Naime, iz očitovanja vještaka medicinske struke proizlazi da je pokojna ĆŠ prema medicinskoj dokumentaciji imala u svom životu stresove koji su izazivali sinkope, ali koji nisu bili takov stresogenog potencijala, dok se u konkretnom slučaju radilo o jakom intenzitetu straha za vlastiti život, a moguće i za živote svoje obitelji. Do štetnog događaja pok. ĆŠ nije imala psihičke traume kao što je bio štetni događaj.

18. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka sud prvog stupnja je suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji jedinstvo vremena događaja, emocionalnog doživljaja i smrtnog ishoda, te da ne postoji nikakav drugi uzrok smrti (kako proizlazi i iz nalaza obdukcije). Dakle, u konkretnom slučaju vještaci su utvrdili uzrok smrti imajući pri tome u vidu sve okolnosti u kojima je nastupila smrt pok. ĆŠ kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja i za svoj je zaključak dao valjane razloge koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

19. Neosnovano tužitelj smatra da prethodno oštećenje organizma prednice tužitelja nije uzrok smrti jer bi ista u izostanku prometne nezgode nastavila živjeti kao do sada. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem utvrđenja iz provedenih sudsko medicinskih vještačenja utvrdio da je prestanak rada srca (srčani arest) nastupio kao posljedica psihičke ozljede, koja je nastupila uslijed intenzivne emocionalne traume koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i prethodnim oštećenjem zdravlja, te je pravilno zaključio da svaki od naprijed navedenih uzroka u konačnom ishodu sudjeluje sa 50%. Dakle, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju tuženik je dokazao da postoje okolnosti iz čl. 1067 st. (1) ZOO-a, odnosno da šteta potječe djelomično i od predhodnog oštećenja organizma pok. ĆŠ , odnosno od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

20. S obzirom na naprijed navedeno, sud prvog stupnja je pravilno odlučio da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi štetu u dijelu u kojem je njezin uzrok predmetna prometna nesreća, a koji dio iznosi polovinu nastale štete.

21. Odredbom članka 1101. ZOO-a , propisano je kako u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života .

22. Na okolnost visine štete, kao i na okolnost zajednice života 3. tužitelja VŠ s pokojnom ĆŠ, sud prvog stupnja je saslušao tužitelje, te je utvrdio kako su prije nesretnog događaja u zajedničkom domaćinstvu živjela sva četiri člana obitelji (tužitelji i pokojna ĆŠ) i to kroz cijelo razdoblje od rođenja djece do štetnog događaja, da je 3. tužitelj VŠ sedam godina stariji od sestre i bili su jako povezani. On ju je uvijek čuvao i na nju pazio, a kada su narasli, vozio ju je gdje god je trebalo.

23. Sud prvog stupnja je na temelju prethodno navedenih utvrđenja pravilno zaključio kako je između 3. tužitelja VŠ i njegove pokojne sestre ĆŠ postojala trajnija zajednica života, odnosno, da je zajednica života trajala sve od rođenja sestre do štetnog događaja, to svi tužitelji u ovome postupku imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog njezine smrti.

24. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete, a i kad nje nema te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Tako je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju utvrdio da je 1. tužitelju AŠ i 2. tužiteljici IŠ, kao roditeljima pokojne ĆŠ, nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika u visini od 43.798,52 eura, pravilno polazeći od utvrđenje da je uzrok smrti pokojne ĆŠ predmetni štetni događaj u omjeru od 50%, dok je u ostalom dijelu uzrok njezino prijašnje oštećenje zdravlja, te je tuženiku pravilno naložio da tužiteljima naknaditi polovicu te štete, odnosno iznos od 21.899,26 eura svakome, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 21.899,26 eura svakome, tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao djelomično neosnovan. Isto tako sud prvog stupnja je u odnosu na 3. tužitelja VŠ zaključio da isti ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, a kako je njemu s obzirom na taj kriterij nastala šteta u visini od 14.931,00 eura, dužan je naknaditi štetu u visini polovine toga iznosa, odnosno u iznosu od 7.465,50 eura, dok je u preostalom dijelu u istoj visini tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao djelomično neosnovan.

26. Pravilno je odlučeno i o kamatama temeljem članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014), kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, s tijekom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. siječnja 2017. do isplate, budući da isti sadržava dovoljno elemenata za odluku o njegovoj osnovanosti od strane tuženika kojemu je podnesen, dok datum njegova podnošenja među strankama tijekom prvostupanjskog postupka nije bio sporan.

27. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1093. stavka 1. ZOO, kojom je propisano da tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Budući je u prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je predmetni štetni događaj u omjeru od 50% bio uzrok smrti pokojne ĆŠ, to je pravilno naloženo tuženiku naknaditi 1. tužitelju AŠ trošak izrade spomenika u iznosu od 2.625,00 eura, sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate,( visina utvrđena na temelju ponude 17-015-000015) dok je u preostalom dijelu, za iznos od 2.625,00 eura, taj zahtjev pravilno odbijen kao djelomično neosnovan. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski su odlučio da je tuženik dužan 1. tužitelju AŠ naknaditi polovicu troškova pogrebnih troškova i usluga u iznosu od 264,99 eura, sa zateznom kamatom od kada su oni nastali 31. siječnja 2017. do isplate koju visinu je utvrdio iz računa broj IFA-00-1700016, dok je u drugoj polovici taj tužbeni zahtjev također pravilno odbijen kao djelomično neosnovan. Iz istih razloga pravilno je prvostupanjski sud pobijanom odlukom tuženiku naložio da je 1. tužitelju AŠ naknadi polovicu troškova karmina u visini 351,93 eura, sa zateznom kamatom od nastanka troškova 31. siječnja 2017. do isplate ( prema računu broj 901- 1-89939), dok je preostaloj polovini toga iznosa za visinu od 351,93 eura, tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao djelomično neosnovan.

28. Pravilno je pobijanom odlukom prvostupanjski sud naložio tuženiku da naknadi 1. tužitelju AŠ i troškove crnine u visini polovine nastalih troškova odnosno iznosu od 265,44 eura, čiju visinu je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 223. ZPP-a utvrdio osnovanom, sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, a u preostaloj polovini u istome iznosu, taj zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.

29. Nadalje, pravilno je pobijanom odlukom naloženo naknaditi 1. tužitelju AŠ i troškove cvijeća i vijenaca u visini polovine nastalih troškova odnosno iznosu od 90,00 eura, sa zateznom kamatom od nastanka tih troškova 28. siječnja 2017. do isplate, dok je u preostaloj polovini u istome iznosu, taj zahtjev je pravilno odbijen kao djelomično neosnovan.

30. Nadalje, pravilno je odlučeno i o troškovima bolničkog liječenja tako da je na temelju odredbe članka 1093. stavak 2. ZOO-a, naloženo tuženiku da 1. tužitelju AŠ naknaditi polovinu troškova bolničkog liječenja u visini od 502,50 eura, sa zateznom kamatom od 5. veljače 2017. do isplate, dok je u drugoj polovini taj zahtjev pravilno odbijen kao djelomično neosnovan.

31. Sud prvog stupnja je za naprijed navedena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelji i tuženik svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

32. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23)

33. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

34. Tužiteljima i tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

35. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš