REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 322/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PE, rođ. **.**.1997., državljanin Republike Gambije, smješten u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15490, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 11. siječnja 2025.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Stjepanu Babiću isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/15490, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 11. siječnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Smatra pogrešnim zaključak tuženika kako mu u zemlji podrijetla život nije ugrožen, kako fizički tako i psihički, pa se u tom smislu poziva i detaljno citira sadržaj izvješća US State Departmenta o stanju ljudskih prava u Gambiji i to u pogledu: poštivanja građanskih sloboda te posebno slobode izražavanja navodeći podatke koji se odnose na zlouporabe ili nepravilnosti na nedavnim izborima.

2.1. Tužitelj posebno ističe dijelove izvješća koji se odnose na sudjelovanje žena i pripadnika marginaliziranih i/ili ranjivih skupina u društvenom životu, o silovanju i nasilju u obitelji, sakaćenju/rezanju ženskih genitalija (FGM/C), ostalim oblicima rodno uvjetovanog nasilja ili uznemiravanja, diskriminaciji i reproduktivnim pravima, kao i o sustavnom rasnom ili etničkom nasilju i diskriminaciji po tim osnovama.

2.2. U pogledu obrazovnog sustava u Gambiji, tužitelj navodi kako su djevojčice činile otprilike polovicu učenika osnovnih škola, ali samo jednu trećinu srednjoškolaca, često zbog društvene sklonosti obrazovanju dječaka, a u pogledu seksualnog iskorištavanja djece navodi kako je zakon zabranjivao komercijalno seksualno iskorištavanje, prodaju, mamljenje ili korištenje djece. Ističe kako je diskriminacija načelno zabranjena i doneseni zakoni kojima su zabranjivane ovakve prakse međutim, da vlada ne provodi učinkovito naveden zakone.

2.3. Tužitelj stoga ističe kako je vidljivo iz prezentiranih podataka izvješća da je stanje u Republici Gambiji alarmantno u pogledu ljudskih prava, da postoji nedostatak hrane, te da se vlasti ne brinu i čak vrše supresiju ljudskih prava, a time mu je ugrožen život, odnosno postoji opasnost od neosnovanog progona i mučenja i to zbog iznošenja svojih mišljenja u vezi stanja u matičnoj zemlji.

2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć uz nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su netočni navodi tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj : 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ) i Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20 , 114/22 i 151/22), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

3.1. Neosnovanim cijeni navode tužitelja vezano za događaje u Republici Armeniji jer se ta država u rješenju niti ne spominje. Vezano za podatke izvješća US State Departmenta koje govori o ljudskim pravima u Republici Gambiji, tuženik ističe da tužitelj ne pripada skupini „žene", pa se na njega se ne može odnositi: „sakaćenje/rezanje ženskih genitalija(FGM/C)", „ostali oblici rodno uvjetovanog nasilja ili uznemiravanja", „reproduktivna prava", budući da nema obitelj te ne može trpjeti silovanje i nasilje u obitelji, a također ne pripada niti dobnoj skupini „djeca" . S obzirom na navedeno navedenu argumentaciju tužitelja tuženik drži kontradiktornom.

3.2. Tuženik navodi kako je iz podataka spisa razvidno da je tužitelj napustio zemlju podrijetla još 2011. godine iz ekonomskih problema, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku, a nije došao izravno s područja na kojem je progonjen u smislu članka 20. ZMPZ-a ili je izložen ozbiljnoj nepravdi u smislu članka 21. ZMPZ-a, već je godinu dana radio u Republici Togo, a do 2014. godine boravio je u Libiji, potom se uputio u Europu, ponajprije u Talijansku Republiku, a potom u Saveznu Republiku Njemačku gdje je boravio do 17.9.2024. godine, koju je napustio jer nije uspio regulirati status. Također, nakon što je ilegalno ušao u Republiku Hrvatsku nije odmah izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj već je to učinio tek nakon što je policijski službenik utvrdio da se nalazi u nezakonitom boravku, čime se dokazuje da je sve činio kako bi odgodio udaljenje iz Republike Hrvatske. S obzirom na to da je Republika Gambija poboljšala suradnju u području ponovnog prihvata svojih državljana koji nezakonito borave u Europskoj Uniji, tuženik zaključuje da se tužitelj može neometano vratiti u zemlju podrijetla, odnosno u rodno mjesto Basse, što je tužitelj izričito izjavio u tijeku postupka.

3.3. U slučaju žalbe tuženik predlaže da sud postupi sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a, te se u tom smislu poziva na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-4354/19-3 iz kolovoza 2020. godine.

3.4. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže da sud istu odbije iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 19. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

4.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda odlučeno je da se daljnji dokazi neće izvoditi, s obzirom na prijedlog opunomoćenika tužitelja sadržanom u tužbi za saslušanjem tužitelja, budući da je u spis dostavljena službena bilješka Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15490, URBROJ: 511-01- 213-25 od 4. kolovoza 2025. prema kojoj je tužitelj 30. srpnja 2025. napustio Prihvatilište i u isto se nije vratio niti je prijavio novo boravište u određenom roku, a na upit suda o tome ima li saznanja gdje se tužitelj nalazi opunomoćenik tužitelja je iskazao da nema.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, KLASA: UP/I-216-03/24-06/15490, URBROJ: 511-01- 213-24-5 od 10. listopada 2024.

9.1. Prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite , KLASA: UP/I-216- 03/24-06/15490, URBROJ: 511-01-212-25-11 od 9. siječnja 2025.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U razlozima napuštanja zemlje podrijetla istaknuo je da je zemlju napustio isključivo zbog ekonomskih razloga, a na okolnosti povratka istaknuto je da ne zna što bi mu se moglo dogoditi, ali se ne želi vratiti u Gambiju, možda jednog dana u budućnosti.

10.1. Tuženik obrazlaže da se u Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi, a ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica.

10.2. Stoga, budući da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla 2011. isključivo zbog ekonomskih razloga, a ne osnovanog straha od proganjanja zbog osnova koje su propisane razlogom za odobrenje međunarodne zaštite, te kako tražitelj nije odmah po ilegalnom dolasku u Republiku Hrvatsku zatražio azil, budući da je iz razloga sekundarne migracije imao namjeru otići u drugu državu članicu Europske unije, pa je tako bio u Talijanskoj Republici, a potom u Saveznoj Republici Njemačkoj s ciljem daljnjeg odlaska u druge države članice, budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, isti se dalje neće razmatrati.

10.3. U procjeni budućeg rizika za tužitelja tuženik obrazlaže da prema vlastitim izjavama tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, a također nije utvrđeno da bi povratkom mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja zbog nacionalne ili religijske pripadnosti. Iznose se podaci o zemlji podrijetla vezano za činjenicu da u protekloj godini prema izvješću ACLED-a iz 11. mjeseca 2024. nije zabilježen niti jedan sigurnosni incident u Republici Gambiji, stoga ne postoji rizik od povratka u zemlju podrijetla, a navode se i podaci vezani za djelovanje društva Crvenog križa Gambije, te podaci o ponovnom prihvatu državljana Gambije koji nezakonito borave u Europskoj uniji. Tuženik također navodi, kako budući da Republika Hrvatska nije bila ciljana zemlja, tužitelj zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu sekundarne migracije prema ciljanoj državi, trenutno Republici Turskoj.

10.4. U procjeni i utvrđenju osobnih okolnosti tužitelja tuženik navodi da nisu nađeni dokazi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, te ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10.5. Tuženik se poziva na odredbe članka 20., 21. i 38. ZMPZ-a te odluku donosi uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. članka 21. ZMPZ-a propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Osporeno rješenje doneseno je pozivom na odredbe članak 38. stavka 1. točke 3. ZMPZ-a, kojom je propisano da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga ZMPZ- a.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

15. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na izreku koja je dana, time je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za navedeno postoji uporište u podacima spisa, izjavama tužitelja i izvješću o stanju u zemlji podrijetla na koje se poziva tuženik.

17. Prema podacima sadržanima u predmetnom spisu, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku budući da je prema podacima spisa i izjavi tužitelja u zapisniku o podnesenom zahtjevu pravilan zaključak tuženika da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla isključivo ekonomske prirode, odnosno u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

18. Navodima u tužbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku, budući da je nedvojbeno da je tužitelj zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga.

19. Okolnosti koje navodi tužitelj kada se poziva na izvješće US State Departmenta o stanju ljudskih prava u Republici Gambiji, ne dovodi do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Naime, tužitelj u tužbi niti ne tvrdi niti ne dokazuje da su mu pojedinačno naznačena prava na bilo koji način bila narušena u zemlji podrijetla, a pri tom se ističe da osnovano i opravdano navodi tuženik u odgovoru na tužbu, da se određeni dio prava u odnosu na koje tužitelj iznosi podatke izvješća na njega niti ne mogu primijeniti, dok za zaključke u osporenom rješenju postoji uporište u podacima spisa, prvenstveno izjavama tužitelja.

20. Napominje se da je tužitelj napuštanjem Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite prije okončanja spora pred sudom propustio iskoristiti mogućnost da pred sudom bude saslušan na sve okolnosti koje smatra bitnim za odluku u konkretnoj upravnoj stvari. Stoga je sud odluku donio u skladu s odredbama članka 49. ZUS-a kojim je propisano utvrđivanje činjeničnog stanja i dokazi.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakoniti.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud na temelju članka 47. staka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

23. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

23.1. Prema stavku 2. članka 60. ZMPZ-a pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

23.2. Prema stavku 3. članka 60. ZMPZ-a upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

24. Člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik) propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti (stavak 1.).

25. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

25.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

26. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

26.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

27. Iz podataka spisa predmeta, sadržaja podnesenog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema prihode niti imovine veće vrijednosti, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.

27.1 Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci.

27.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 26. rujna 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis