Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-554/2021-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Otp Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Marka Popovića, u Osijeku i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 56501/07, potvrđen dana 28. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Zlatki Šimašeku, iz Osijeka, pod br. OV-8180/07, zaključen između prednika tuženika Societe generale – Splitska banka d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja, i tužitelja, CJ, kao sudužnika i protivnika osiguranja – fiducijarnog dužnika ništetan u cijelosti te ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku, Otp banci d.d, OIB 52508873833, da tužitelju, CJ, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 26. rujna 2025., pa do isplate, i to kamatu u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 56501/07, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,00 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 56501/07, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare, te ističe i prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice, te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., OJ, dipl. oec., [adresa], te saslušao tužiteljicu.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u potpunosti.
5. Prije svega sud je odlučivao o prigovoru nedostatka pravnog interesa tužiteljice po ovoj pravnoj stvari, te je takav prigovor našao neosnovanim. Naime, uvidom u ugovor o kreditu broj 56501/07 od 28. kolovoza 2007. godine sud utvrđuje da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila u svojstvu sudužnika, pa dakle za tražbinu tuženika odgovara kao i glavni dužnik – korisnik kredita, te je stoga iz prednje izloženog razvidno kako prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice istaknut od tuženika, nije osnovan.
6. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je ista bila jamac po kreditu suprugu, kredit je podignut na iznos 53.000,00 CHF, u banci su tužiteljici rekli da je takav kredit najpovoljniji, a početna otplatna rata po tom kreditu bila je 1.600,00 kn. Tužiteljica iskazuje i to da je otplatna rata kredita narasla na iznos od oko 3.000,00 kn, te ona to više nije mogla plaćati i došlo je do toga da se stan proda na dražbi. Tužiteljica navodi kako joj tuženik nije objasnio zašto je predmetni kredit u CHF povoljniji od nekih drugih valuta, odnosno od kredita u nekoj drugoj valuti, tuženik joj nije ništa posebno objasnio niti ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu, pregovarati nije mogla s tuženikom oko ugovornih odredbi, a niti javni bilježnik tužiteljici nije ništa posebno objasnio vezano za ugovorne odredbe kredita. Tužiteljica dalje iskazuje da u vrijeme realizacije kredita njen suprug nije bio vlasnik obrta ili član trgovačkog društva, da je bila prisutna potpisivanju ugovora o kreditu, te je vidjela da pokojni suprug tada nije pročitao ugovor o kreditu, no zašto ne zna, ne zna niti da li se pokojni suprug možda savjetovao sa nekim tko je ekonomske struke glede realizacije tog kredita, ne zna ni da li je prikupljao druge ponude, već samo zna kako je uvjeravana u banci od strane bankovnog referenta kako je kredit u CHF najpovoljniji. Tužiteljica ne zna što je promjenjiva kamatna stopa, a ne zna niti što je valutna klauzula, te ne zna da li je njezin pokojni suprug prilikom realizacije kredita bio svjestan rizika takvog ugovora koji u sebi sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužiteljica ne zna niti da li je njezin pokojni suprug primao obavijesti o promjenama kamatne stope, te iskazuje kako je kada su otplatne rate enormno narasle išla pitati u banku zašto je to tako i što se tu može napraviti, međutim po tom pitanju kod tuženika nije ništa riješila.
7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
12. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
13. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Uzimajući u obzir sve prednje obrazloženo tužitelj je uslijed ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF evidentno nedvojbeno oštećen, pa stoga po stavu ovoga suda, a pozivom na pravni stav zauzet od strane suda Europske Unije u spisu C-188/2017 drži da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, naime Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude. Sud Europske Unije je u tom predmetu jasno izrazio stav da je odredba o tečajnom riziku tj. valuti švicarski franak, glavni predmet ugovora i da održanje takvog ugovora u slučaju da je takva odredba o valuti švicarski franak ništetna bitni sastojak ugovora i da u tom slučaju nije pravno moguće održati takav ugovor na snazi. Kako je naprijed citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena upravo ništetnost odredbe ugovora o kreditu koje je tuženik zaključivao u razdoblju od 2004. do 2011. godine u valuti švicarski franak, svi ti ugovori su u cijelosti ništetni jer te ugovore nije pravno moguće održati na snazi u tom slučaju jer je takva odredba o valuti švicarski franak bitan sastojak tog ugovora. Isti slučaj je i u odnosu na ništetnost i nepoštenost ugovorne odredbe o načinu na koji je ugovorena promjenjiva kamata na te kredite jer je ugovaranje promjene kamate prema odluci banke utvrđena ništetnom i nepoštenom u istom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, ali je taj dio presude u tom predmetu postao pravomoćan odlukom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine. Kako je dakle promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati prema odluci banke ništetna i nepoštena i kako se radi o bitnom sastojku ugovora, to sud pozivom na sve prednje obrazloženo zauzima stav da je predmetni ugovor potrebno utvrditi ništetnim u cijelosti.
15. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
17. Sud nije posebno analizirao provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke iz toga razloga što tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom nije niti tražila novčanu isplatu, već je tražila ili utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti ili njegovih pojedinih odredbi.
18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 3.10.2023., 13. veljače 2024., 23. travnja 2025. i 8. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 1. OT-a) u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 12. prosinca 2023., 5. rujna 2024., 15. srpnja 2021. i 27. siječnja 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav prigovora na rješenje o pristojbi 100,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), sastav podneska od 23. prosinca 2024. godine 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz trošak vještačenja od 200,00 eura, daje konačni iznos troška od 2.250,00 eura.
Osijek, 26. rujna 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužiteljice
2. punomoćniku tuženika
